Razlika između inačica stranice »Sinoda od Hrasta«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)) |
||
| Redak 6: | Redak 6: | ||
|sljedeći=? | |sljedeći=? | ||
|sazvao='''[[Arkadije|car Arkadije]]''' | |sazvao='''[[Arkadije|car Arkadije]]''' | ||
|predsjedao='''Severijan<ref name="B1">{{ | |predsjedao='''Severijan<ref name="B1">{{Citiranje web |url=https://www.britannica.com/biography/Severian-of-Gabala|title=Severijan od Gabale|work=britannica.com|accessdate=13 February 2018|quote=|language=Engleski |trans-title=Severijan od Gabale}}</ref> od Gabale''' | ||
|sudionici='''[[Ivan Zlatousti]], [[Teofil I. Aleksandrijski]]'''<ref name="B2">{{ | |sudionici='''[[Ivan Zlatousti]], [[Teofil I. Aleksandrijski]]'''<ref name="B2">{{Citiranje web |url=https://www.britannica.com/biography/Saint-Theophilus-of-Alexandria|title=Teofilije Aleksandrijski|work=britannica.com|accessdate=13 February 2018|quote=|language=Engleski |trans-title=Teofilije Aleksandrijski}}</ref>'' | ||
|teme='''politički motivirane''' | |teme='''politički motivirane''' | ||
|odluke='''izopćenje Ivana Zlatoustog''' | |odluke='''izopćenje Ivana Zlatoustog''' | ||
| Redak 14: | Redak 14: | ||
'''Sinoda od Hrasta''' je bila provincijska sinoda, održana na imanju ''Dryn (Ad Quercum, epi Dryn)'' u [[Istanbul|Konstantinopol]]u (lat. '''Ad Quercum - hrast''') u srpnju 403. koja je osudila i uklonila [[Ivan Zlatousti|Ivana Zlatoustog]] kao konstantinopolskog patrijarha. | '''Sinoda od Hrasta''' je bila provincijska sinoda, održana na imanju ''Dryn (Ad Quercum, epi Dryn)'' u [[Istanbul|Konstantinopol]]u (lat. '''Ad Quercum - hrast''') u srpnju 403. koja je osudila i uklonila [[Ivan Zlatousti|Ivana Zlatoustog]] kao konstantinopolskog patrijarha. | ||
[[Biskupska sinoda|Sinoda]] je općeprihvaćena kao politički motivirana, te da je bila rezultat zavjere mnogih Zlatoustovih protivnika, uključujući [[Elija Eudoksija|caricu Eudoksiju]]<ref name="G1">{{ | [[Biskupska sinoda|Sinoda]] je općeprihvaćena kao politički motivirana, te da je bila rezultat zavjere mnogih Zlatoustovih protivnika, uključujući [[Elija Eudoksija|caricu Eudoksiju]]<ref name="G1">{{Citiranje web |url=https://www.geni.com/people/Aelia-Eudoxia-Augusta/6000000007233026152|title=Eudoksija|work=geni.com|accessdate=13 February 2018|quote=|language=Engleski |trans-title=Eudoksija}}</ref><ref name="MW">{{Citiranje web |url=http://www.monstrousregimentofwomen.com/2015/04/aelia-eudoxia-abnormally-willful.html|title=Eudoksija|work=monstrousregimentofwomen.com|accessdate=13 February 2018|quote=|language=Engleski |trans-title=Eudoksija}}</ref> i papu [[Teofil I. Aleksandrijski|Teofila]]<ref name="B2">{{Citiranje web |url=https://www.britannica.com/biography/Saint-Theophilus-of-Alexandria|title=Teofilije Aleksandrijski|work=britannica.com|accessdate=13 February 2018|quote=|language=Engleski |trans-title=Teofilije Aleksandrijski}}</ref> iz Aleksandrije. | ||
==Uvod== | ==Uvod== | ||
Godine 402. [[bizant]]ski [[Arkadije|car Arkadije]] je pozvao aleksandrijskog patrijarha Teofilija u Konstantinopol da se zbog nekoliko optužbi koje su protiv njega naveli neki egipatski redovnici, osobito tzv. "[[Visoka braća]]<ref name="BG">{{ | Godine 402. [[bizant]]ski [[Arkadije|car Arkadije]] je pozvao aleksandrijskog patrijarha Teofilija u Konstantinopol da se zbog nekoliko optužbi koje su protiv njega naveli neki egipatski redovnici, osobito tzv. "[[Visoka braća]]<ref name="BG">{{Citiranje web |url=https://books.google.ba/books?id=GhKUDgAAQBAJ&pg=PA86&lpg=PA86&dq=Tall+Brothers&source=bl&ots=B_uoL8fOa9&sig=EipONjo_PWYj7pTgWchXZ_70X4k&hl=hr&sa=X&ved=0ahUKEwjh5bjEnqPZAhUIXhQKHa4LALM4ChDoAQgsMAE#v=onepage&q=Tall%20Brothers&f=false|title=Tall Brothers|work=books.google.ba|accessdate=13 February 2018|quote=|language=Engleski |trans-title=Visoka Braća}}</ref>", ispriča pred sinodom, kojim je trebao predsjedati [[Ivan Zlatousti]]. Teofilije, njihov negdašnji prijatelj, odjednom se okrenuo protiv njih i počeo ih progoniti kao [[Origen]]iste. Postavljajući se na čelo vojnika i noružanih sluga, Teofilije je krenuo protiv redovnikä, spalivši im staništa i zlostavljajući sve one koje je uhvatio. | ||
Kad su uhvaćeni redovnici uspjeli pobjeći u Konstantinopol, odmah su molili patrijarha Ivana Zlatoustog da im pomogne. U isto vrijeme je i Teofilije pisao ''sv. [[Epifanije Salaminski|Epifaniju]]''<ref name="NA">{{ | Kad su uhvaćeni redovnici uspjeli pobjeći u Konstantinopol, odmah su molili patrijarha Ivana Zlatoustog da im pomogne. U isto vrijeme je i Teofilije pisao ''sv. [[Epifanije Salaminski|Epifaniju]]''<ref name="NA">{{Citiranje web |url=http://www.newadvent.org/cathen/13393b.htm|title=Epifanije od Cipra|work=newadvent.org|accessdate=13 February 2018|quote=|language=Engleski |trans-title=Epifanije od Cipra}}</ref><ref name="B3">{{Citiranje web |url=https://www.britannica.com/biography/Saint-Epiphanius-of-Constantia|title=Epifanije od Cipra|work=britannica.com|accessdate=13 February 2018|quote=|language=Engleski |trans-title=Epifanije od Cipra}}</ref> ciparskom, tražeći od njega pomoć na način da ode do Ivana i nagovori ga na osudu origenista. Epifanije je dobroj vjeri otišao, ali kad je shvatio da ga Teofilije koristi samo za svoje osobne potrebe, napustio je Konstantinopol, da bi tijekom povratka na Cipar umro 403. godine. U to je vrijeme Zlatousti održao propovijed u kojoj je kritizirao bespotrebni luksuz žena. To je bilo prijavljeno carici kao da se ta propovjed odnosila na nju osobno, što je kod nje izazvalo još veći gnjev protiv Ivana. | ||
==Sinoda== | ==Sinoda== | ||
| Redak 26: | Redak 26: | ||
Sinoda se sada sastojala od četrdeset dva nadbiskupa i biskupa, koje je doveo Teofilije, od kojih su mnogi bili sirijski i egipatski biskupi, a isti su bili neprijateljski nastrojeni prama Ivanu. | Sinoda se sada sastojala od četrdeset dva nadbiskupa i biskupa, koje je doveo Teofilije, od kojih su mnogi bili sirijski i egipatski biskupi, a isti su bili neprijateljski nastrojeni prama Ivanu. | ||
Sada je sinoda, koja je ustvari okupljena da sudi Teofiliju u skladu s nalogom cara, umjesto toga pozvala Zlatoustog da pristupi i ispriča se. [[Severijan od Gabale|Severijan]]<ref name="B1">{{ | Sada je sinoda, koja je ustvari okupljena da sudi Teofiliju u skladu s nalogom cara, umjesto toga pozvala Zlatoustog da pristupi i ispriča se. [[Severijan od Gabale|Severijan]]<ref name="B1">{{Citiranje web |url=https://www.britannica.com/biography/Severian-of-Gabala|title=Severijan od Gabale|work=britannica.com|accessdate=13 February 2018|quote=|language=Engleski |trans-title=Severijan od Gabale}}</ref>, biskup u Gabali u Siriji, kojem je Zlatousti prethodno naredio da napustiti Konstantinopol zbog sudjelovanja u kontroverzi s ''đakonom Sarapionom''<ref name="BG1">{{Citiranje web |url=https://books.google.ba/books?id=T6t44B0-a98C&pg=PA407&lpg=PA407&dq=deacon+Sarapion&source=bl&ots=EOBuv-nURx&sig=iHZrdqDuE7ebvlMGLaa0b21W-Mw&hl=hr&sa=X&ved=0ahUKEwj9oIbq6qPZAhUI3SwKHQZeBSsQ6AEINzAG#v=onepage&q=deacon%20Sarapion&f=false|title=đakon Sarapion|work=books.google.ba|accessdate=13 February 2018|quote=|language=Engleski |trans-title=đakon Sarapion}}</ref>, pojavljuje se kao tužitelj. Zlatousti je odbio priznati zakonitost sinode u kojoj su mu otvoreni neprijatelji bili suci, pa je odbio na takvoj sinodi prisustvovati te joj na taj način dati legitimitet. Nakon trećeg poziva da se pojavi pred sinodom, Zlatoustom je, uz suglasnost cara, izglasano da bude izopćen. | ||
Kako bi izbjegao beskorisno krvoproliće, on se trećeg dana predao vojnicima koji su ga čekali. Ali prijetnje uznemirene mase ljudi i iznenadna "nesreća u carskoj palači" (zapravo je u pitanju bio pobačaj), uplašili su caricu. Bojala se neke daljne kazne s nebesa zbog izgnanstva Zlatoustog, i odmah je naređen njegov opoziv. Nakon nekog oklijevanja, Zlatousti je ponovno došao u Konstantinopol, što je narod primio sa velikim oduševljenjem. Teofilije i njegove pristalice su se spasili bježanjem iz Konstantinopola. | Kako bi izbjegao beskorisno krvoproliće, on se trećeg dana predao vojnicima koji su ga čekali. Ali prijetnje uznemirene mase ljudi i iznenadna "nesreća u carskoj palači" (zapravo je u pitanju bio pobačaj), uplašili su caricu. Bojala se neke daljne kazne s nebesa zbog izgnanstva Zlatoustog, i odmah je naređen njegov opoziv. Nakon nekog oklijevanja, Zlatousti je ponovno došao u Konstantinopol, što je narod primio sa velikim oduševljenjem. Teofilije i njegove pristalice su se spasili bježanjem iz Konstantinopola. | ||
Inačica od 07:38, 8. prosinca 2021.
| Sinoda od Hrasta | |
|---|---|
| Ekumenski sabori | |
| Datum | srpanj 403. na imanju Ad Quercum, okolica Konstantinopola |
| Prihvaćaju ga | četrdeset dva nadbiskupa i biskupa |
| Prethodni sabor | lipanj 403. u Konstantinopolu |
| Sljedeći sabor | ? |
| Sazvao ga | car Arkadije |
| Predsjedao | Severijan[1] od Gabale |
| Sudionici | Ivan Zlatousti, Teofil I. Aleksandrijski[2] |
| Teme rasprave | politički motivirane |
| Dokumenti i odluke | izopćenje Ivana Zlatoustog |
| Odbacuju ga | carica Eudoksija |
| Portal: Kršćanstvo | |
Sinoda od Hrasta je bila provincijska sinoda, održana na imanju Dryn (Ad Quercum, epi Dryn) u Konstantinopolu (lat. Ad Quercum - hrast) u srpnju 403. koja je osudila i uklonila Ivana Zlatoustog kao konstantinopolskog patrijarha.
Sinoda je općeprihvaćena kao politički motivirana, te da je bila rezultat zavjere mnogih Zlatoustovih protivnika, uključujući caricu Eudoksiju[3][4] i papu Teofila[2] iz Aleksandrije.
Uvod
Godine 402. bizantski car Arkadije je pozvao aleksandrijskog patrijarha Teofilija u Konstantinopol da se zbog nekoliko optužbi koje su protiv njega naveli neki egipatski redovnici, osobito tzv. "Visoka braća[5]", ispriča pred sinodom, kojim je trebao predsjedati Ivan Zlatousti. Teofilije, njihov negdašnji prijatelj, odjednom se okrenuo protiv njih i počeo ih progoniti kao Origeniste. Postavljajući se na čelo vojnika i noružanih sluga, Teofilije je krenuo protiv redovnikä, spalivši im staništa i zlostavljajući sve one koje je uhvatio.
Kad su uhvaćeni redovnici uspjeli pobjeći u Konstantinopol, odmah su molili patrijarha Ivana Zlatoustog da im pomogne. U isto vrijeme je i Teofilije pisao sv. Epifaniju[6][7] ciparskom, tražeći od njega pomoć na način da ode do Ivana i nagovori ga na osudu origenista. Epifanije je dobroj vjeri otišao, ali kad je shvatio da ga Teofilije koristi samo za svoje osobne potrebe, napustio je Konstantinopol, da bi tijekom povratka na Cipar umro 403. godine. U to je vrijeme Zlatousti održao propovijed u kojoj je kritizirao bespotrebni luksuz žena. To je bilo prijavljeno carici kao da se ta propovjed odnosila na nju osobno, što je kod nje izazvalo još veći gnjev protiv Ivana.
Sinoda
Teofilije se napokon pojavio u Konstantinopolu u lipnju 403. godine, ali ne sam kako mu je bio zapovijeđeno, već s dvadesetdevetoricom svojih pomoćnih biskupa i, kako nam Paladije govori, s mnogo novca i raznoraznih darova. Njegov nećak i nasljednik Ćiril također je ga pratio na sinodu. Teofilije je uzeo smještaj u jednoj od carskih palača, te održao skupove sa svim protivnicima Ivana Zlatoustog. Zatim se povukao sa svojim pomoćnim biskupima i sedam drugih biskupa u vilu blizu Konstantinopola, ustvari na imanje Dryn (Ad Quercum), nazvanog Epi Dryn, gdje je bio sastavljen dugi popis, uglavnom, neutemeljenih optužbi protiv Zlatoustog.
Sinoda se sada sastojala od četrdeset dva nadbiskupa i biskupa, koje je doveo Teofilije, od kojih su mnogi bili sirijski i egipatski biskupi, a isti su bili neprijateljski nastrojeni prama Ivanu.
Sada je sinoda, koja je ustvari okupljena da sudi Teofiliju u skladu s nalogom cara, umjesto toga pozvala Zlatoustog da pristupi i ispriča se. Severijan[1], biskup u Gabali u Siriji, kojem je Zlatousti prethodno naredio da napustiti Konstantinopol zbog sudjelovanja u kontroverzi s đakonom Sarapionom[8], pojavljuje se kao tužitelj. Zlatousti je odbio priznati zakonitost sinode u kojoj su mu otvoreni neprijatelji bili suci, pa je odbio na takvoj sinodi prisustvovati te joj na taj način dati legitimitet. Nakon trećeg poziva da se pojavi pred sinodom, Zlatoustom je, uz suglasnost cara, izglasano da bude izopćen.
Kako bi izbjegao beskorisno krvoproliće, on se trećeg dana predao vojnicima koji su ga čekali. Ali prijetnje uznemirene mase ljudi i iznenadna "nesreća u carskoj palači" (zapravo je u pitanju bio pobačaj), uplašili su caricu. Bojala se neke daljne kazne s nebesa zbog izgnanstva Zlatoustog, i odmah je naređen njegov opoziv. Nakon nekog oklijevanja, Zlatousti je ponovno došao u Konstantinopol, što je narod primio sa velikim oduševljenjem. Teofilije i njegove pristalice su se spasili bježanjem iz Konstantinopola.
Razdoblje nakon sukoba
Neprijatelji Ivana Zlatoustog, unatoč svemu, se nisu odmarali i uskoro su ga uspjeli svrgnuti po drugi put 24. lipnja 404. godine, nakon čega su ga i prognali. Posljednje riječi Sv. Ivana Zlatoustog koje je izgovorio dok je ležao na putu ka izgonu, bile su: "Slava Ti Bože za sve (što si dao)! "
Izvori
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
| |||||||||||