Eduard Kokojty: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina) |
||
| Redak 21: | Redak 21: | ||
==Predsjednička funkcija== | ==Predsjednička funkcija== | ||
Kokojty pobjeđuje na [[Predsjednik|predsjedničkim]] [[Izbori|izborima]] [[2001.]], nakon što u drugom izbornom krugu osvaja 53% glasova, 13% više od suparničkog kandidata [[Stanislav Kočijev|Stanislava Kočijeva]]. Njegovu pobjedu mnogi smatraju neočekivanom, te ju povezuju s financijskom podrškom od strane [[Albert Tedejev|Tedejevskog klana]], moćne i utjecajne osetijske obitelji, koja poslije izbora preuzima nadležnost nad [[Carina|carinskim službama]] i kontrolom tereta uz ''Transkavkašku autocestu''.<ref>{{ | Kokojty pobjeđuje na [[Predsjednik|predsjedničkim]] [[Izbori|izborima]] [[2001.]], nakon što u drugom izbornom krugu osvaja 53% glasova, 13% više od suparničkog kandidata [[Stanislav Kočijev|Stanislava Kočijeva]]. Njegovu pobjedu mnogi smatraju neočekivanom, te ju povezuju s financijskom podrškom od strane [[Albert Tedejev|Tedejevskog klana]], moćne i utjecajne osetijske obitelji, koja poslije izbora preuzima nadležnost nad [[Carina|carinskim službama]] i kontrolom tereta uz ''Transkavkašku autocestu''.<ref>{{Citiranje novina |first= Kosta |last= Dzugayev |authorlink= |coauthors= |title= South Ossetia's President Clamps Down |url= http://www.iwpr.net/?p=crs&s=f&o=160302&apc_state=henicrs2003 |work= Caucasus Reporting Service |publisher= [[Institute for War and Peace Reporting]] |date= July 4, 2003 |accessdate=2008-08-08 }}</ref> No nakon dvije kodine Kokojty se sukobljava s Tedejevima, te nakon nekoliko oružanih incidenata uspijeva razoružati njihovu privatnu vojsku. | ||
Kao političar, Kokojty zastupa stroge antiunitarističke stavove spram [[Gruzija|Gruzije]] i zalaže se za otcjepljenje [[Južna Osetija|Južne Osetije]]. Gruzijsko-osetski sukob smatra među-etničkim, a u više navrata iskazuje sklonost ideji o [[Reunifikacija|reunifikaciji]] Južne Osetije s [[Rusija|Rusijom]]. Tako u [[11. rujna]] [[2008.]] izjavljuje kako će Osetija naposlijetku postati dio Ruske Federacije<ref>{{ | Kao političar, Kokojty zastupa stroge antiunitarističke stavove spram [[Gruzija|Gruzije]] i zalaže se za otcjepljenje [[Južna Osetija|Južne Osetije]]. Gruzijsko-osetski sukob smatra među-etničkim, a u više navrata iskazuje sklonost ideji o [[Reunifikacija|reunifikaciji]] Južne Osetije s [[Rusija|Rusijom]]. Tako u [[11. rujna]] [[2008.]] izjavljuje kako će Osetija naposlijetku postati dio Ruske Federacije<ref>{{Citiranje novina | ||
|url=http://www.timesonline.co.uk/tol/news/world/europe/article4732541.ece | |url=http://www.timesonline.co.uk/tol/news/world/europe/article4732541.ece | ||
|title=Kremlin slaps down South Ossetia over claim it will join Russia | |title=Kremlin slaps down South Ossetia over claim it will join Russia | ||
| Redak 32: | Redak 32: | ||
| last=Strange}}</ref>, premda je službena Rusija opovrgla mogućnost razvoja takvih okolnosti. Kokojty je također poznat po izjavi da Južna Osetija nikada nije prestala biti dio [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]]<ref>[http://www.cacianalyst.org/?q=node/4928 Neo-Eurasianist Alexander Dugin on the Russia-Georgia Conflict], CACI Analyst, September 3, 2008.</ref> | | last=Strange}}</ref>, premda je službena Rusija opovrgla mogućnost razvoja takvih okolnosti. Kokojty je također poznat po izjavi da Južna Osetija nikada nije prestala biti dio [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]]<ref>[http://www.cacianalyst.org/?q=node/4928 Neo-Eurasianist Alexander Dugin on the Russia-Georgia Conflict], CACI Analyst, September 3, 2008.</ref> | ||
Na izborima [[2006.]] Kokojty ponovo dobiva [[mandat]], dok opozija na isti dan organizira alternativne izbore na područjima pod kontrolom Gruzijske vojske. Premda je po drugi put dobio povjerenje građana, uz njega se i dalje nastavljaju vezati afere i optužbe za kontroverzne djelatnosti poput [[Terorizam|terorističkih napada]], naručivanih ubojstava i sumnjivog rukovođenja ruskih humanitarnih fondova.<ref>{{ | Na izborima [[2006.]] Kokojty ponovo dobiva [[mandat]], dok opozija na isti dan organizira alternativne izbore na područjima pod kontrolom Gruzijske vojske. Premda je po drugi put dobio povjerenje građana, uz njega se i dalje nastavljaju vezati afere i optužbe za kontroverzne djelatnosti poput [[Terorizam|terorističkih napada]], naručivanih ubojstava i sumnjivog rukovođenja ruskih humanitarnih fondova.<ref>{{Citiranje novina|url=http://www.rferl.org/content/Power_Struggle_Under_Way_In_South_Ossetia/2018098.html|title=Power Struggle Under Way In South Ossetia|date=19 April 2010|publisher=Radio Free Europe/Radio Liberty|accessdate=5 May 2010}}</ref> | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Posljednja izmjena od 6. prosinac 2021. u 02:00
| Eduard Džabejevič Kokojty | |
|---|---|
| |
| 2. predsjednik Južne Osetije | |
| Prethodnik | Ljudvig Čibirov |
| Rođenje | 31. listopada 1964. |
| Politička stranka | Jedinstvo |
| Zanimanje | Profesor tjelesnog odgoja |
Eduard Džabejevič Kokojty (osetski Кокойты Джабейы фырт Эдуард)( 31. listopada 1964., Ckinvali, SSR Gruzija, SSSR)
je aktualni predsjednik Južne Osetije, te lider najveće osetijske političke stranke Jedinstvo .
Životopis[uredi]
Eduard Kokojty se rodio 31. listopada 1964. u gruzijskome gradu Ckinvaliju, ondašnjem SSSR-u. Poslije odsluženog vojnog roka (1985.) pohađa Južno-osetski pedagoški institut čijim završetkom (1988.) stječe zvanje profesora tjelesne kulture. Kao mladić bavio se hrvanjem te je bio član sovjetske hrvačke reprezantacije.
1989. godine izabran je za sekretara lokalne podružnice Komsomola, omladinske komunističke organizacije. Sudjeluje u gruzijsko-osetijskim sukobima početkom '90-ih predvodeći vlastiti vojni odred, a od 1990. član je osetijskog parlamenta. Veći dio '90-ih provodi u Moskvi gdje se bavi poduzetništvom i radi kao trgovački predstavnik Južne Osetije u Rusiji.
Predsjednička funkcija[uredi]
Kokojty pobjeđuje na predsjedničkim izborima 2001., nakon što u drugom izbornom krugu osvaja 53% glasova, 13% više od suparničkog kandidata Stanislava Kočijeva. Njegovu pobjedu mnogi smatraju neočekivanom, te ju povezuju s financijskom podrškom od strane Tedejevskog klana, moćne i utjecajne osetijske obitelji, koja poslije izbora preuzima nadležnost nad carinskim službama i kontrolom tereta uz Transkavkašku autocestu.<ref>Dzugayev, Kosta (4. srpanj 2003.). "South Ossetia's President Clamps Down". Caucasus Reporting Service (Institute for War and Peace Reporting). http://www.iwpr.net/?p=crs&s=f&o=160302&apc_state=henicrs2003 Pristupljeno 8. kolovoz 2008.</ref> No nakon dvije kodine Kokojty se sukobljava s Tedejevima, te nakon nekoliko oružanih incidenata uspijeva razoružati njihovu privatnu vojsku.
Kao političar, Kokojty zastupa stroge antiunitarističke stavove spram Gruzije i zalaže se za otcjepljenje Južne Osetije. Gruzijsko-osetski sukob smatra među-etničkim, a u više navrata iskazuje sklonost ideji o reunifikaciji Južne Osetije s Rusijom. Tako u 11. rujna 2008. izjavljuje kako će Osetija naposlijetku postati dio Ruske Federacije<ref>Strange, Hannah (11. rujan 2008.). "Kremlin slaps down South Ossetia over claim it will join Russia". London: Times Online. http://www.timesonline.co.uk/tol/news/world/europe/article4732541.ece Pristupljeno 11. rujan 2008.</ref>, premda je službena Rusija opovrgla mogućnost razvoja takvih okolnosti. Kokojty je također poznat po izjavi da Južna Osetija nikada nije prestala biti dio Ruskog Carstva<ref>Neo-Eurasianist Alexander Dugin on the Russia-Georgia Conflict, CACI Analyst, September 3, 2008.</ref>
Na izborima 2006. Kokojty ponovo dobiva mandat, dok opozija na isti dan organizira alternativne izbore na područjima pod kontrolom Gruzijske vojske. Premda je po drugi put dobio povjerenje građana, uz njega se i dalje nastavljaju vezati afere i optužbe za kontroverzne djelatnosti poput terorističkih napada, naručivanih ubojstava i sumnjivog rukovođenja ruskih humanitarnih fondova.<ref>"Power Struggle Under Way In South Ossetia". Radio Free Europe/Radio Liberty. 19. travanj 2010.. http://www.rferl.org/content/Power_Struggle_Under_Way_In_South_Ossetia/2018098.html Pristupljeno 5. svibanj 2010.</ref>