Razlika između inačica stranice »Menjševici«
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)) |
||
| Redak 6: | Redak 6: | ||
Do njihovog raskola došlo je na Drugom kongresu Ruske socijal-demokratske radničke stranke održanom u [[Bruxelles]]u (''srpanj'') i [[London]]u (''kolovoz'') [[1903.]] <ref name=brit/> Načelno su obje frakcije bile za uništenje [[Kapitalizam|kapitalizma]] i svrgavanje [[car]]skog režima, ali ''menjševici'', predvođeni [[Julius Martov|Julijem Martovom]], preferirali su veliku, labavo organiziranu demokratsku stranku, čiji bi se članovi mogli u mnogim pitanjima i razilaziti, ali se ipak slagati oko bitnog. <ref name=tre/>Nešto nalik na [[Zapadna Europa|zapadnoeuropske]] [[Socijaldemokracija|socijaldemokratske]] stranke. Oni su bili spremni surađivati s ruskim [[Liberalizam|liberalima]], a imali su [[skrupul]] o upotrebi revolucionarnog terora. | Do njihovog raskola došlo je na Drugom kongresu Ruske socijal-demokratske radničke stranke održanom u [[Bruxelles]]u (''srpanj'') i [[London]]u (''kolovoz'') [[1903.]] <ref name=brit/> Načelno su obje frakcije bile za uništenje [[Kapitalizam|kapitalizma]] i svrgavanje [[car]]skog režima, ali ''menjševici'', predvođeni [[Julius Martov|Julijem Martovom]], preferirali su veliku, labavo organiziranu demokratsku stranku, čiji bi se članovi mogli u mnogim pitanjima i razilaziti, ali se ipak slagati oko bitnog. <ref name=tre/>Nešto nalik na [[Zapadna Europa|zapadnoeuropske]] [[Socijaldemokracija|socijaldemokratske]] stranke. Oni su bili spremni surađivati s ruskim [[Liberalizam|liberalima]], a imali su [[skrupul]] o upotrebi revolucionarnog terora. | ||
S druge strane [[boljševici]] predvođeni Lenjinom, bili su tvrdolinijski revolucionari koji se oko metoda koji ih bi dovele do cilja nisu puno ustručavali, pa su ih zvali ''tvrdi''. <ref name=tre/> Lenjin je s druge strane shvaćao da nema vremena za demokraciju, a nije imao ni povjerenja u mase. <ref name=tre/> Zato je želio je stvoriti malu čvrsto organiziranu i vrlo discipliniranu stranku s članovima koju za nju žive i rade 24 sata, i slijede stranačku liniju u svakoj pojedinosti. On je pronicljivo shvatio da će u takvo članstvo, carskoj policiji biti puno teže ubaciti svoje ljude. To se kasnije pokazalo potpuno točnim, jer je jedan član organizacijskog odbora kongresa, bio agent ruske tajne policije. <ref name=tre>{{ | S druge strane [[boljševici]] predvođeni Lenjinom, bili su tvrdolinijski revolucionari koji se oko metoda koji ih bi dovele do cilja nisu puno ustručavali, pa su ih zvali ''tvrdi''. <ref name=tre/> Lenjin je s druge strane shvaćao da nema vremena za demokraciju, a nije imao ni povjerenja u mase. <ref name=tre/> Zato je želio je stvoriti malu čvrsto organiziranu i vrlo discipliniranu stranku s članovima koju za nju žive i rade 24 sata, i slijede stranačku liniju u svakoj pojedinosti. On je pronicljivo shvatio da će u takvo članstvo, carskoj policiji biti puno teže ubaciti svoje ljude. To se kasnije pokazalo potpuno točnim, jer je jedan član organizacijskog odbora kongresa, bio agent ruske tajne policije. <ref name=tre>{{Citiranje weba | ||
| url =http://www.historytoday.com/richard-cavendish/bolshevik-menshevik-split | title =''The Bolshevik-Menshevik Split'' | accessdate = 18. travnja 2015. | language=engleski | publisher=History Today}}</ref> | | url =http://www.historytoday.com/richard-cavendish/bolshevik-menshevik-split | title =''The Bolshevik-Menshevik Split'' | accessdate = 18. travnja 2015. | language=engleski | publisher=History Today}}</ref> | ||
| Redak 18: | Redak 18: | ||
Iako su imali vodeće uloge u radu prvih [[sovjet]]a i privremene vlade, formirane nakon [[Februarska revolucija|Veljačke revolucije]] ([[1917.]]), i formalno osnovali vlastitu stranku u [[kolovoz]]u - Rusku socijal-demokratsku radničku stranku, Menjševici nisu bili dovoljno jedinstveni da zadrže dominantnu poziciju u političkim zbivanjima nakon [[1917.]] Nakon boljševičke [[Oktobarska revolucija|Listopadske revolucije]], su se pokušali organizirati kao legalna [[opozicija]], ali su do kraja [[1922.]] potpuno potisnuti, nakon tog su brojni ''menjševici'' otišli u [[egzil]]. | Iako su imali vodeće uloge u radu prvih [[sovjet]]a i privremene vlade, formirane nakon [[Februarska revolucija|Veljačke revolucije]] ([[1917.]]), i formalno osnovali vlastitu stranku u [[kolovoz]]u - Rusku socijal-demokratsku radničku stranku, Menjševici nisu bili dovoljno jedinstveni da zadrže dominantnu poziciju u političkim zbivanjima nakon [[1917.]] Nakon boljševičke [[Oktobarska revolucija|Listopadske revolucije]], su se pokušali organizirati kao legalna [[opozicija]], ali su do kraja [[1922.]] potpuno potisnuti, nakon tog su brojni ''menjševici'' otišli u [[egzil]]. | ||
<ref name=brit>{{ | <ref name=brit>{{Citiranje weba |url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/375264/Menshevik |title = ''Menshevik'' |publisher = Encyclopædia Britannica |language = engleski |accessdate = 18. travnja 2015.}}</ref> | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Trenutačna izmjena od 08:56, 1. prosinca 2021.
Menjševici (ruski: меньшевик = u manjini, manjina) je naziv za članove desnog krila Ruske socijal-demokratske radničke stranke, koji su bili protivnici lijevom radikalnom krilu - boljševicima Vladimira Iljiča Lenjina. Oni su se vremenom organizirali u vlastitu stranku, i postali veliki neprijatelji.[1]
Povijest razdora
Do njihovog raskola došlo je na Drugom kongresu Ruske socijal-demokratske radničke stranke održanom u Bruxellesu (srpanj) i Londonu (kolovoz) 1903. [1] Načelno su obje frakcije bile za uništenje kapitalizma i svrgavanje carskog režima, ali menjševici, predvođeni Julijem Martovom, preferirali su veliku, labavo organiziranu demokratsku stranku, čiji bi se članovi mogli u mnogim pitanjima i razilaziti, ali se ipak slagati oko bitnog. [2]Nešto nalik na zapadnoeuropske socijaldemokratske stranke. Oni su bili spremni surađivati s ruskim liberalima, a imali su skrupul o upotrebi revolucionarnog terora.
S druge strane boljševici predvođeni Lenjinom, bili su tvrdolinijski revolucionari koji se oko metoda koji ih bi dovele do cilja nisu puno ustručavali, pa su ih zvali tvrdi. [2] Lenjin je s druge strane shvaćao da nema vremena za demokraciju, a nije imao ni povjerenja u mase. [2] Zato je želio je stvoriti malu čvrsto organiziranu i vrlo discipliniranu stranku s članovima koju za nju žive i rade 24 sata, i slijede stranačku liniju u svakoj pojedinosti. On je pronicljivo shvatio da će u takvo članstvo, carskoj policiji biti puno teže ubaciti svoje ljude. To se kasnije pokazalo potpuno točnim, jer je jedan član organizacijskog odbora kongresa, bio agent ruske tajne policije. [2]
Kad su pristaše Lenjina izborili privremenu većinu u Centralnom komitetu, i u uredništvu stranačkih novina "Iskra", sebe su nazvali boljševici (većina), a Martova i njegove pristaše menjševicima.
Nakon londonskog kongresa narasle su tenzije između tih dviju frakcija. Osim neslaganja oko lenjinovog inzistiranja na diktatorskog ulozi visoko centralizirane stranke, menjševici su tvrdili da proletarijat ne može (a niti treba) dominirati buržoaskom revolucijom, dakle, za razliku od boljševika, oni su bili voljni surađivati sa liberalnom buržoazijom na uspostavi liberalnog, kapitalističkog režima, za koji su držali da je potreban kao međustanica prema socijalističkom društvu.
Karakteristike
Menjševici su aktivno sudjelovali i imali važne uloge u Revoluciji 1905. godine, osobito u radu u petrogradskog sovjeta. I oni su kao i boljševici, sudjelovali u radu parlamenta (Dume), patološki vjerujući da će njihov uspjeh biti korak prema stvaranju demokratske vlasti. Ruska socijal-demokratska radnička stranka definitivno se raspala - 1912. kad je Lenjin povukao svoje pristaše iz nje, a menjševici su se međusobno posvadili oko stavova o Prvom svjetskom ratu. [1]
Iako su imali vodeće uloge u radu prvih sovjeta i privremene vlade, formirane nakon Veljačke revolucije (1917.), i formalno osnovali vlastitu stranku u kolovozu - Rusku socijal-demokratsku radničku stranku, Menjševici nisu bili dovoljno jedinstveni da zadrže dominantnu poziciju u političkim zbivanjima nakon 1917. Nakon boljševičke Listopadske revolucije, su se pokušali organizirati kao legalna opozicija, ali su do kraja 1922. potpuno potisnuti, nakon tog su brojni menjševici otišli u egzil. [1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 "Menshevik" (engl.). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/375264/Menshevik Pristupljeno 18. travnja 2015.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 "The Bolshevik-Menshevik Split" (engl.). History Today. http://www.historytoday.com/richard-cavendish/bolshevik-menshevik-split Pristupljeno 18. travnja 2015.