Razlika između inačica stranice »Osmi križarski rat«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)) |
||
| Redak 28: | Redak 28: | ||
Odlaskom francuskog kralja [[Luj IX.|Luja IX.]] i završetkom [[Sedmi križarski rat|Sedmog križarskog rata]], [[Sveta zemlja]] je ponovo utonula u svoje unutrašnje razmirice. Nakon nasilne Ajbakove smrti egipatsko prijestolje nasljeđuje njegov maloljetni sin Nour ad-Din Ali. Njegov namjesnik Kutuz ga ubija nakon dvije godine i preuzima vlast. U to vrijeme kreće mongolska invazija na islamske zemlje. Njima je pomagao i križarski knez [[Kneževina Antiohija|Antiohije]], [[Bohemond IV.]], čijom pomoći [[Mongoli]] zauzimaju brojne gradove. Ova osvajanja zaustavljena su bitkom kod Ain Jalut ([[3. rujna]] [[1260.]]) u kojoj mamelučki zapovjednik [[Bajbars]] nanosi poraz [[Mongoli]]ma. Nakon toga Bajbars ubija i Kutuza i preuzima egipatsko prijestolje. | Odlaskom francuskog kralja [[Luj IX.|Luja IX.]] i završetkom [[Sedmi križarski rat|Sedmog križarskog rata]], [[Sveta zemlja]] je ponovo utonula u svoje unutrašnje razmirice. Nakon nasilne Ajbakove smrti egipatsko prijestolje nasljeđuje njegov maloljetni sin Nour ad-Din Ali. Njegov namjesnik Kutuz ga ubija nakon dvije godine i preuzima vlast. U to vrijeme kreće mongolska invazija na islamske zemlje. Njima je pomagao i križarski knez [[Kneževina Antiohija|Antiohije]], [[Bohemond IV.]], čijom pomoći [[Mongoli]] zauzimaju brojne gradove. Ova osvajanja zaustavljena su bitkom kod Ain Jalut ([[3. rujna]] [[1260.]]) u kojoj mamelučki zapovjednik [[Bajbars]] nanosi poraz [[Mongoli]]ma. Nakon toga Bajbars ubija i Kutuza i preuzima egipatsko prijestolje. | ||
Dvadeset godina nakon [[Sedmi križarski rat|Sedmog križarskog rata]], pri kraju svoje vladavine i u životnoj dobi od 56 godina, [[Luj IX.]] je isplanirao postavljanje konačne europske kršćanske vlasti u [[Sveta zemlja|Svetoj zemlji]].<ref name = BRI>{{engl}} {{ | Dvadeset godina nakon [[Sedmi križarski rat|Sedmog križarskog rata]], pri kraju svoje vladavine i u životnoj dobi od 56 godina, [[Luj IX.]] je isplanirao postavljanje konačne europske kršćanske vlasti u [[Sveta zemlja|Svetoj zemlji]].<ref name = BRI>{{engl}} {{Citiraj web|url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/144695/Crusades/235540/The-Crusades-of-St-Louis#ref1184386 |title=The Crusades of St. Louis |publisher=Britannica |accessdate=5. veljače 2016.}}</ref> Osim toga, Luj IX. bio je dodatno uznemiren zbog Bajbarsovih napada na ostatke [[križarske države|križarskih država]]. Godine [[1268.]] pada Antiohija, a svi njeni stanovnici su bili zaklani.<ref name = BRI /> | ||
== Borbe == | == Borbe == | ||
Inačica od 03:42, 1. prosinca 2021.
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir oružani sukob
Osmi križarski rat je naziv za vojni sukob vođen 1270. godine kojeg je predvodio francuski kralj Luj IX. Vrlo brzo po stupanju na afričko tlo Luj umire od kuge, a veći dio vojske oboljeva. Vodstvo po smrti Luja IX. preuzima njegov brat Karlo I. Anžuvinac koji napuštaju Svetu Zemlju te križarska vojska odlazi natrag u Francusku.
Uvod
Odlaskom francuskog kralja Luja IX. i završetkom Sedmog križarskog rata, Sveta zemlja je ponovo utonula u svoje unutrašnje razmirice. Nakon nasilne Ajbakove smrti egipatsko prijestolje nasljeđuje njegov maloljetni sin Nour ad-Din Ali. Njegov namjesnik Kutuz ga ubija nakon dvije godine i preuzima vlast. U to vrijeme kreće mongolska invazija na islamske zemlje. Njima je pomagao i križarski knez Antiohije, Bohemond IV., čijom pomoći Mongoli zauzimaju brojne gradove. Ova osvajanja zaustavljena su bitkom kod Ain Jalut (3. rujna 1260.) u kojoj mamelučki zapovjednik Bajbars nanosi poraz Mongolima. Nakon toga Bajbars ubija i Kutuza i preuzima egipatsko prijestolje.
Dvadeset godina nakon Sedmog križarskog rata, pri kraju svoje vladavine i u životnoj dobi od 56 godina, Luj IX. je isplanirao postavljanje konačne europske kršćanske vlasti u Svetoj zemlji.[1] Osim toga, Luj IX. bio je dodatno uznemiren zbog Bajbarsovih napada na ostatke križarskih država. Godine 1268. pada Antiohija, a svi njeni stanovnici su bili zaklani.[1]
Borbe
Pod utjecajem Karla I. Anžuvinca Luj vodi vojsku prema Tunisu, gdje počinje velika opsada grada. Dana 25. kolovoza 1270. umire kralj Luj, nakon čega se njegova vojska našla u teškoj situaciji. Karlo I. Anžuvinac, Lujev brat, uskoro stiže u Svetu zemlju i sklapa mir te izvlači ponešto križara iz zarobljeništva. Vojska engleskog kralja Henrika III., pod vodstvom princa Edvarda, koja je krenula u pomoć Lujevoj vojsci, vraća se u Englesku.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 (engl.) Predložak:Citiraj web