Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Neverí: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)
Redak 3: Redak 3:
| slika                      =  
| slika                      =  
| slika_opis                =  
| slika_opis                =  
| Duljina                    = 80<ref name="brit">{{cite web
| Duljina                    = 80<ref name="brit">{{Citiraj web
   |url=http://www.aquatic-experts.com/ESPANOL/rio_neveri_ES.html
   |url=http://www.aquatic-experts.com/ESPANOL/rio_neveri_ES.html
   |title      = ''Río Neverí''
   |title      = ''Río Neverí''

Inačica od 1. prosinac 2021. u 02:57

Neverí
Duljina 80[1] km
Nadm. visina izvora 2200[1] m
Površina porječja 2990[1] km2
Izvor Cerro Tristeza
Ušće Barcelona (delta)
Pritoci Naricual, Aragua
Države Venezuela
Slijev karipski
Ulijeva se u Karipsko more

Neverí (es. Río Neverí) je rijeka na istoku Venezuele. Duga je 80 km, koja protiče kroz savezne države Sucre i Anzoátegui i ulijeva se u Karipsko more.

Riječni tijek

Rijeka izvire je na sjevernim obroncima planine Cerro Tristeza, u saveznoj državi Sucre, na nadmorskoj visini od 2,200 metara.[1] Od izvora rijeka generalno teče prema zapadu, kroz duboki strmi kanjon probijajući se kroz planinski teren. Kad primi pritok Aragua, ulazi u obalnu ravnicu gdje uz velike meandre skreće prema sjeveru prema ušću u Karipskom moru. Nakon što uđe u grad Barcelonu formira deltu.[1]

U svom gornjem toku kroz Državu Sucre, Neverí je tipična planinska rijeka, dok je u donjem nakon Araguite (Anzoátegui), prava nizinska koja formira aluvijalnu ravnicu.[1]

Područje njenog slijeva obuhvaća površinu od 2.990 km².[1]

Jedine stalne pritoke su rijeke Naricual i Aragua. Rijeka Neverí i njene pritoke poznate su po endemskoj vrsti pirana (Serrasalmus neveriensis), vrsti koja je bezopasna za ljude.[1]

Izvori

  • Rand McNally, The New International Atlas, 1993.