Razlika između inačica stranice »Sarah Bernhardt«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige))
Redak 40: Redak 40:
Bernhardt je rođena u Parizu kao Rosine Bernardt<ref>Godine 1859. pod tim imenom i datumom rođenja 23. listopada 1844. upisala se u ''Conservatoire national supérieur d'art dramatique''; to je jedini zapis njenog rođenja iz vremene prije nego što su uništeni njeni rodni podaci 1871. Vidi "Snel, Harmen. ''The ancestry of Sarah Bernhardt; a myth unravelled'', Amsterdam, Joods Historisch Museum, 2007, {{ISBN|978-90-802029-3-1}}, str. 9–10 {{engl}}". Snel smatra da su u vrijeme upisa njeni podaci bili dostupni, te nije imala razloga da skriva istinu.</ref>, kćerka Julie Bernardt (1821., Amsterdam – 1876., Pariz) i nepoznata oca. Julie je bila jedno od šestero djece putujućeg sitnog kriminalca židova Moritz Baruch Bernardt i Sare Hirsch (kasnije znane kao Janetta Hartog; oko 1797–1829)<ref name=snel>Snel, Harmen. ''The ancestry of Sarah Bernhardt; a myth unravelled'', Amsterdam, Joods Historisch Museum, 2007, {{ISBN|978-90-802029-3-1}} {{engl}}</ref>. Julienin otac ponovno se oženio sa Sarom Kinsbergen (1809–1878) dva tjedna nakon smrti prve supruge i napustio je svoju obitelj 1835.
Bernhardt je rođena u Parizu kao Rosine Bernardt<ref>Godine 1859. pod tim imenom i datumom rođenja 23. listopada 1844. upisala se u ''Conservatoire national supérieur d'art dramatique''; to je jedini zapis njenog rođenja iz vremene prije nego što su uništeni njeni rodni podaci 1871. Vidi "Snel, Harmen. ''The ancestry of Sarah Bernhardt; a myth unravelled'', Amsterdam, Joods Historisch Museum, 2007, {{ISBN|978-90-802029-3-1}}, str. 9–10 {{engl}}". Snel smatra da su u vrijeme upisa njeni podaci bili dostupni, te nije imala razloga da skriva istinu.</ref>, kćerka Julie Bernardt (1821., Amsterdam – 1876., Pariz) i nepoznata oca. Julie je bila jedno od šestero djece putujućeg sitnog kriminalca židova Moritz Baruch Bernardt i Sare Hirsch (kasnije znane kao Janetta Hartog; oko 1797–1829)<ref name=snel>Snel, Harmen. ''The ancestry of Sarah Bernhardt; a myth unravelled'', Amsterdam, Joods Historisch Museum, 2007, {{ISBN|978-90-802029-3-1}} {{engl}}</ref>. Julienin otac ponovno se oženio sa Sarom Kinsbergen (1809–1878) dva tjedna nakon smrti prve supruge i napustio je svoju obitelj 1835.


Julie se je zaputila u Pariz gdje je zarađivala kao kurtizana pod imenom "Youle". Sara je kasnije svome imenu i prezimenu dodala slovo "H". Podaci o rođenju izgubljeni su u požaru 1871., ali kako bi dokazala francusko državljanstvo što je bilo nužno za mogućnost dobivanja ordena Legije časti (fra. "Légion d'honneur"), Sarah je nabavila lažne podatke o rođenju po kojima je bila kćerka "Judith van Hard" i "Edouard Bernardt" iz Le Havre. Kada je Sarah bila mlada, majka ju je poslala u Grandchamp, augustinsku žensku školu u blizini [[Versailles]]a<ref>{{cite book|title=The Divine Sarah: The Life of Sarah Bernhardt|year=1991|publisher=Knopf|location=New York|pages=17–20|author=Arthur Gold|coauthors=Robert Fizdale}}{{engl}}</ref>.
Julie se je zaputila u Pariz gdje je zarađivala kao kurtizana pod imenom "Youle". Sara je kasnije svome imenu i prezimenu dodala slovo "H". Podaci o rođenju izgubljeni su u požaru 1871., ali kako bi dokazala francusko državljanstvo što je bilo nužno za mogućnost dobivanja ordena Legije časti (fra. "Légion d'honneur"), Sarah je nabavila lažne podatke o rođenju po kojima je bila kćerka "Judith van Hard" i "Edouard Bernardt" iz Le Havre. Kada je Sarah bila mlada, majka ju je poslala u Grandchamp, augustinsku žensku školu u blizini [[Versailles]]a<ref>{{Citiranje knjige|title=The Divine Sarah: The Life of Sarah Bernhardt|year=1991|publisher=Knopf|location=New York|pages=17–20|author=Arthur Gold|coauthors=Robert Fizdale}}{{engl}}</ref>.


Godina 1860.g. počela je pohađati "Conservatoire de Musique" pri Déclemation u Parizu, a ubrzo je postala student kazališta "Comédie Française", gdje je glumački debitirala (11. kolovoza 1862.) u glavnoj ulozi [[Jean Racine|Racineove]] Ifigenije uz ne baš sjajne kritike. Tu se kratko zadržala. Zamolili su je da napusti ustanovu nakon što je ošamarila drugu glumicu koja je gurnula njenu mlađu sestru na rođendanskom slavlju za [[Molière]].
Godina 1860.g. počela je pohađati "Conservatoire de Musique" pri Déclemation u Parizu, a ubrzo je postala student kazališta "Comédie Française", gdje je glumački debitirala (11. kolovoza 1862.) u glavnoj ulozi [[Jean Racine|Racineove]] Ifigenije uz ne baš sjajne kritike. Tu se kratko zadržala. Zamolili su je da napusti ustanovu nakon što je ošamarila drugu glumicu koja je gurnula njenu mlađu sestru na rođendanskom slavlju za [[Molière]].
Redak 48: Redak 48:
== Kazalište ==
== Kazalište ==
[[Datoteka:Sarah_Bernhardt_by_Félix_Nadar_2.jpg|mini|lijevo|Fotografija Sarah Bernhardt iz 1865. Felix Nadar]]
[[Datoteka:Sarah_Bernhardt_by_Félix_Nadar_2.jpg|mini|lijevo|Fotografija Sarah Bernhardt iz 1865. Felix Nadar]]
Kazališna karijera počela je 1862. Napustila je Francusku te završila u [[Belgija|Belgiji]] gdje je postala ljubavnica princa Henria (Charles-Joseph Eugène Henri Georges Lamoral de Ligne) i rodila mu sina Maurice, 1864. Nakon rođenja sina princ je predložio brak što je njegova obitelj zabranila i uvjerila Bernhardt da ga odbije i prekine njihovu vezu<ref>''Madame Sarah'', Cornelia Otis Skinner, Houghton Mifflin 1966{{engl}}</ref>. Godine 1865. postala je kurtizana, te je u to vrijeme nabavila poznati [[lijes]] u kojem je spavala, tvrdeći kako joj to pomaže da bolje razumije tragične uloge. Od 1866. osigurala je ugovor sa kazalištem "Théâtre de L’Odéon" u Parizu, gdje je zabilježila svoj poznati nastup kao guslar Florentine u djelu François Coppéa "Le Passant" (siječanj 1869)<ref>{{cite book|last=Aston|first=Elaine|title=Sarah Bernhardt: A French Actress on the English Stage|year=1989|publisher=Berg Publisher's Limited|location=Oxford|pages=5}}{{engl}}</ref>. Izbijanjem [[francusko-pruski rat|francusko-pruskog rata]] prestala je nastupati, te je kazalište preuredila u bolnicu, gdje je radila kao med. sestra i brinula se za ranjenike<ref>{{cite book|title=The Divine Sarah: The Life of Sarah Bernhardt|year=1991|publisher=Knopf|location=New York|pages=82–85|author=Arthur Golf|coauthors=Robert Fizdale}}{{engl}}</ref>. Slavu je stekla po kazalištima u Europi tijekom 1870-ih, te je ubrzo postala vrlo tražena diljem Europe i u [[New York]]u. Godine 1872. napustila je "Odéon" i vratila se u "Comédie-Française". Jedan od uspješnijih njenih nastupa je bila uloga u [[Voltaire]]ovoj tragediji "[[Zaïre]]" (1874). Putovala je i u [[Kuba|Kubu]] gdje je nastupila 1887. Od 1893. do 1899. u najmu je imala kazalište "Théâtre de la Renaissance" u Parizu, te je u njemu bila producentica, redateljica i glumica<ref>{{cite book|last=Robert|first=Gottlieb|title=Sarah: The Life of Sarah Bernhardt|year=2010|publisher=Yale University Press|location=London|pages=121}}{{engl}}</ref>.
Kazališna karijera počela je 1862. Napustila je Francusku te završila u [[Belgija|Belgiji]] gdje je postala ljubavnica princa Henria (Charles-Joseph Eugène Henri Georges Lamoral de Ligne) i rodila mu sina Maurice, 1864. Nakon rođenja sina princ je predložio brak što je njegova obitelj zabranila i uvjerila Bernhardt da ga odbije i prekine njihovu vezu<ref>''Madame Sarah'', Cornelia Otis Skinner, Houghton Mifflin 1966{{engl}}</ref>. Godine 1865. postala je kurtizana, te je u to vrijeme nabavila poznati [[lijes]] u kojem je spavala, tvrdeći kako joj to pomaže da bolje razumije tragične uloge. Od 1866. osigurala je ugovor sa kazalištem "Théâtre de L’Odéon" u Parizu, gdje je zabilježila svoj poznati nastup kao guslar Florentine u djelu François Coppéa "Le Passant" (siječanj 1869)<ref>{{Citiranje knjige|last=Aston|first=Elaine|title=Sarah Bernhardt: A French Actress on the English Stage|year=1989|publisher=Berg Publisher's Limited|location=Oxford|pages=5}}{{engl}}</ref>. Izbijanjem [[francusko-pruski rat|francusko-pruskog rata]] prestala je nastupati, te je kazalište preuredila u bolnicu, gdje je radila kao med. sestra i brinula se za ranjenike<ref>{{Citiranje knjige|title=The Divine Sarah: The Life of Sarah Bernhardt|year=1991|publisher=Knopf|location=New York|pages=82–85|author=Arthur Golf|coauthors=Robert Fizdale}}{{engl}}</ref>. Slavu je stekla po kazalištima u Europi tijekom 1870-ih, te je ubrzo postala vrlo tražena diljem Europe i u [[New York]]u. Godine 1872. napustila je "Odéon" i vratila se u "Comédie-Française". Jedan od uspješnijih njenih nastupa je bila uloga u [[Voltaire]]ovoj tragediji "[[Zaïre]]" (1874). Putovala je i u [[Kuba|Kubu]] gdje je nastupila 1887. Od 1893. do 1899. u najmu je imala kazalište "Théâtre de la Renaissance" u Parizu, te je u njemu bila producentica, redateljica i glumica<ref>{{Citiranje knjige|last=Robert|first=Gottlieb|title=Sarah: The Life of Sarah Bernhardt|year=2010|publisher=Yale University Press|location=London|pages=121}}{{engl}}</ref>.


Godine 1899. preuzela je kazališe "Théâtre des Nations" na Place du Châtelet, i preimenovala ga u "Théâtre Sarah-Bernhardt" i 21. siječnja ga otvorila jednim od svojih najboljih nastupa, glavnom ulogom u predstavi "La Tosca" autora Victorien Sardou. Nakon toga je sljedila Racineova "Fedra" (24. veljače), O. Feuilletova drama "Dalila" (8. ožujka), Gaston de Waillyev "Patron Bénic" (14. ožujkah), Edmond Rostandov "Samarijanac" (25. ožujka), i Alexandre Dumasova "Dama sa kamelijama" (9. travnja).
Godine 1899. preuzela je kazališe "Théâtre des Nations" na Place du Châtelet, i preimenovala ga u "Théâtre Sarah-Bernhardt" i 21. siječnja ga otvorila jednim od svojih najboljih nastupa, glavnom ulogom u predstavi "La Tosca" autora Victorien Sardou. Nakon toga je sljedila Racineova "Fedra" (24. veljače), O. Feuilletova drama "Dalila" (8. ožujka), Gaston de Waillyev "Patron Bénic" (14. ožujkah), Edmond Rostandov "Samarijanac" (25. ožujka), i Alexandre Dumasova "Dama sa kamelijama" (9. travnja).
Dana 20. svibnja bila je premijera, njene najkontraverznije uloge, one [[William Shakespeare|Shakespearova]] "[[Hamlet]]a" adaptiranog u prozi, koju su joj napisali Eugène Morand i Marcel Schwob. Predstava je oduševila kritičare unatoč trajanju od četiri sata<ref>{{cite book|last=Robert|first=Gottlieb|title=Sarah: The Life of Sarah Bernhardt|year=2010|publisher=Yale University Press|location=|pages=142}}{{engl}}</ref><ref>''Almanach des Spectacles, année 1899'', [http://archive.org/stream/almanachdesspec03soubgoog#page/n77/mode/1up p. 63]; Octave Feuillet's ''Dalila''; Gaston de Wailly's ''Patron Bénic''; Morand and Schwob's ''Hamlet''{{fr}}</ref>  
Dana 20. svibnja bila je premijera, njene najkontraverznije uloge, one [[William Shakespeare|Shakespearova]] "[[Hamlet]]a" adaptiranog u prozi, koju su joj napisali Eugène Morand i Marcel Schwob. Predstava je oduševila kritičare unatoč trajanju od četiri sata<ref>{{Citiranje knjige|last=Robert|first=Gottlieb|title=Sarah: The Life of Sarah Bernhardt|year=2010|publisher=Yale University Press|location=|pages=142}}{{engl}}</ref><ref>''Almanach des Spectacles, année 1899'', [http://archive.org/stream/almanachdesspec03soubgoog#page/n77/mode/1up p. 63]; Octave Feuillet's ''Dalila''; Gaston de Wailly's ''Patron Bénic''; Morand and Schwob's ''Hamlet''{{fr}}</ref>  
Zaradila je reputaciju kao ozbiljna dramska glumica i postala jedna od najpoznatijih glumica 19. stoljeća<ref>{{cite web|url=http://www.classicimages.com/past_issues/view/?x=/1997/june/bernhard.html|title=From Stage to Screen: The Film Career of Sarah Bernhardt|author=Golden, Eve|accessdate=2007-10-18}}{{engl}}</ref>. Upravljala je svojim kazalištem sve do smrt, kada ga je preuzeo njen sin Maurice. Nakon njegove smrti 1928. kazalište je zadržalo njeno ime sve do njemačke okupacije u [[drugi svjetski rat|drugom svjetskom ratu]] kada je promijenjeno u "Théâtre de la Cité" zbog židovskog porijekla glumice.
Zaradila je reputaciju kao ozbiljna dramska glumica i postala jedna od najpoznatijih glumica 19. stoljeća<ref>{{cite web|url=http://www.classicimages.com/past_issues/view/?x=/1997/june/bernhard.html|title=From Stage to Screen: The Film Career of Sarah Bernhardt|author=Golden, Eve|accessdate=2007-10-18}}{{engl}}</ref>. Upravljala je svojim kazalištem sve do smrt, kada ga je preuzeo njen sin Maurice. Nakon njegove smrti 1928. kazalište je zadržalo njeno ime sve do njemačke okupacije u [[drugi svjetski rat|drugom svjetskom ratu]] kada je promijenjeno u "Théâtre de la Cité" zbog židovskog porijekla glumice.


Redak 69: Redak 69:
Godine 1905. nastupajući u [[Brazil]]u, [[Rio de Janeiro]], "Teatro Lírico do Rio de Janeiro" glumica je ozljedila desno koljeno u zavšnoj sceni prilikom skoka sa parapeta u predstavi "La Tosca" (Victorien Sardou). Noga nikada nije zacijelila u potpunosti, te je 1915. odstranjena u potpunosti zbog gangrene. Nakon ovoga nastavila je karijeru koristeći u nastupima protezu, te je po završenoj turneji po Americi, vratila se u Pariz gdje je nastupala sve do smrti. Preminula je 1923. od posljedica zatajenja bubrega.
Godine 1905. nastupajući u [[Brazil]]u, [[Rio de Janeiro]], "Teatro Lírico do Rio de Janeiro" glumica je ozljedila desno koljeno u zavšnoj sceni prilikom skoka sa parapeta u predstavi "La Tosca" (Victorien Sardou). Noga nikada nije zacijelila u potpunosti, te je 1915. odstranjena u potpunosti zbog gangrene. Nakon ovoga nastavila je karijeru koristeći u nastupima protezu, te je po završenoj turneji po Americi, vratila se u Pariz gdje je nastupala sve do smrti. Preminula je 1923. od posljedica zatajenja bubrega.


Glumica ima svoju zvijezdu u Los Angelesu na "Hollywood Walk of Fame" pri 1751 Vine Street<ref>{{cite book|last=Ullman|first=Dana|title=The Homeopathic Revolution: Why Famous People and Cultural Heroes Choose Homeopathy|year=2007|publisher=North Atlantic Books|isbn=978-1556436710|page=138|url=http://books.google.com/books?id=BXZlprZRTJoC&pg=PA138&dq=Sarah+Bernhardt+hollywood+walk+of+fame&hl=en&sa=X&ei=lBvcT_DuBIK88AStjPnGCg&ved=0CD0Q6AEwAA#v=onepage&q=Sarah%20Bernhardt%20hollywood%20walk%20of%20fame&f=false}}{{engl}}</ref>.
Glumica ima svoju zvijezdu u Los Angelesu na "Hollywood Walk of Fame" pri 1751 Vine Street<ref>{{Citiranje knjige|last=Ullman|first=Dana|title=The Homeopathic Revolution: Why Famous People and Cultural Heroes Choose Homeopathy|year=2007|publisher=North Atlantic Books|isbn=978-1556436710|page=138|url=http://books.google.com/books?id=BXZlprZRTJoC&pg=PA138&dq=Sarah+Bernhardt+hollywood+walk+of+fame&hl=en&sa=X&ei=lBvcT_DuBIK88AStjPnGCg&ved=0CD0Q6AEwAA#v=onepage&q=Sarah%20Bernhardt%20hollywood%20walk%20of%20fame&f=false}}{{engl}}</ref>.


==Izvori==
==Izvori==

Inačica od 02:58, 18. studenoga 2021.

Sarah Bernhardt
Sarah Bernhardt
Sarah Bernhardt u lipnju 1887., za vrijeme posjeta Bostonu
Rodno ime Sarah-Marie-Henriette Rosine Bernard
Rođenje 28. ožujka 1844. (Flag of France.svg Pariz, Francuska)
Smrt 26. ožujka 1923. (Flag of France.svg Pariz, Francuska)
Godine rada 1862. – 1923.
Suprug Ambroise Aristide Damala (1882.-1889.)
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Sarah Bernhardt (Pariz, 22. listopada 1844. - Pariz, 2. ožujka 1923.), francuska glumica

Pravo ime - Henriette-Rosine Bernard

Prvi je put nastupila u Comedie-Francaise 1862. godine. U početku je nosila epitet "male ružne glupače", što nije obećavalo sjajno napredovanje, ali nakon laskanja slavnog pisca Victora Hugoa, Sarah ubrzo postaje "besmrtna i božanska", genij francuske pozornice. Glumila je u različitim pariškim kazalištima te u svojem vlastitom. Slavljena je kao najveća dramska umjetnica svojega vremena. Za njezin glas suvremenici su tvrdili da zanosi, uzbuđuje i zaluđuje. Nastupala je sve do starosti, i onda kada joj bolest oduzima čarobni glas i ljepotu. Nekoliko je puta obišla Europu i Ameriku, a u Zagrebu je gostovala 1899. i 1909. godine. Karijeru nije prekinula ni nakon amputacije noge 1914. godine.

Sarah se na filmu prvi put pojavljuje u "Hamletovu dvoboju" glumeći Hamleta. Kasnije još, nekoliko puta nastupa u filmovima, nadahnutim njezinim kazališnim predstavama. U svim svojim filmskim ulogama zadržala je patetiku mimike i pokreta svoje kazališne glume, ali već sama njena pojava na platnu osiguravala je komercijalni uspjeh. To se osobito odnosi na film "Kraljica Elizabeta", snimljen 1912. u Engleskoj, jedan od prvih uspješnih dugometražnih filmova.

Rani život

Bernhardt je rođena u Parizu kao Rosine Bernardt[1], kćerka Julie Bernardt (1821., Amsterdam – 1876., Pariz) i nepoznata oca. Julie je bila jedno od šestero djece putujućeg sitnog kriminalca židova Moritz Baruch Bernardt i Sare Hirsch (kasnije znane kao Janetta Hartog; oko 1797–1829)[2]. Julienin otac ponovno se oženio sa Sarom Kinsbergen (1809–1878) dva tjedna nakon smrti prve supruge i napustio je svoju obitelj 1835.

Julie se je zaputila u Pariz gdje je zarađivala kao kurtizana pod imenom "Youle". Sara je kasnije svome imenu i prezimenu dodala slovo "H". Podaci o rođenju izgubljeni su u požaru 1871., ali kako bi dokazala francusko državljanstvo što je bilo nužno za mogućnost dobivanja ordena Legije časti (fra. "Légion d'honneur"), Sarah je nabavila lažne podatke o rođenju po kojima je bila kćerka "Judith van Hard" i "Edouard Bernardt" iz Le Havre. Kada je Sarah bila mlada, majka ju je poslala u Grandchamp, augustinsku žensku školu u blizini Versaillesa[3].

Godina 1860.g. počela je pohađati "Conservatoire de Musique" pri Déclemation u Parizu, a ubrzo je postala student kazališta "Comédie Française", gdje je glumački debitirala (11. kolovoza 1862.) u glavnoj ulozi Racineove Ifigenije uz ne baš sjajne kritike. Tu se kratko zadržala. Zamolili su je da napusti ustanovu nakon što je ošamarila drugu glumicu koja je gurnula njenu mlađu sestru na rođendanskom slavlju za Molière.

O njenom životu postoje brojne nepoznanice zbog njene sklonosti da preuveličava i iskrivljuje. Alexandre Dumas, sin, opisuje je kao veliku lažljivicu[4]

Kazalište

Fotografija Sarah Bernhardt iz 1865. Felix Nadar

Kazališna karijera počela je 1862. Napustila je Francusku te završila u Belgiji gdje je postala ljubavnica princa Henria (Charles-Joseph Eugène Henri Georges Lamoral de Ligne) i rodila mu sina Maurice, 1864. Nakon rođenja sina princ je predložio brak što je njegova obitelj zabranila i uvjerila Bernhardt da ga odbije i prekine njihovu vezu[5]. Godine 1865. postala je kurtizana, te je u to vrijeme nabavila poznati lijes u kojem je spavala, tvrdeći kako joj to pomaže da bolje razumije tragične uloge. Od 1866. osigurala je ugovor sa kazalištem "Théâtre de L’Odéon" u Parizu, gdje je zabilježila svoj poznati nastup kao guslar Florentine u djelu François Coppéa "Le Passant" (siječanj 1869)[6]. Izbijanjem francusko-pruskog rata prestala je nastupati, te je kazalište preuredila u bolnicu, gdje je radila kao med. sestra i brinula se za ranjenike[7]. Slavu je stekla po kazalištima u Europi tijekom 1870-ih, te je ubrzo postala vrlo tražena diljem Europe i u New Yorku. Godine 1872. napustila je "Odéon" i vratila se u "Comédie-Française". Jedan od uspješnijih njenih nastupa je bila uloga u Voltaireovoj tragediji "Zaïre" (1874). Putovala je i u Kubu gdje je nastupila 1887. Od 1893. do 1899. u najmu je imala kazalište "Théâtre de la Renaissance" u Parizu, te je u njemu bila producentica, redateljica i glumica[8].

Godine 1899. preuzela je kazališe "Théâtre des Nations" na Place du Châtelet, i preimenovala ga u "Théâtre Sarah-Bernhardt" i 21. siječnja ga otvorila jednim od svojih najboljih nastupa, glavnom ulogom u predstavi "La Tosca" autora Victorien Sardou. Nakon toga je sljedila Racineova "Fedra" (24. veljače), O. Feuilletova drama "Dalila" (8. ožujka), Gaston de Waillyev "Patron Bénic" (14. ožujkah), Edmond Rostandov "Samarijanac" (25. ožujka), i Alexandre Dumasova "Dama sa kamelijama" (9. travnja). Dana 20. svibnja bila je premijera, njene najkontraverznije uloge, one Shakespearova "Hamleta" adaptiranog u prozi, koju su joj napisali Eugène Morand i Marcel Schwob. Predstava je oduševila kritičare unatoč trajanju od četiri sata[9][10] Zaradila je reputaciju kao ozbiljna dramska glumica i postala jedna od najpoznatijih glumica 19. stoljeća[11]. Upravljala je svojim kazalištem sve do smrt, kada ga je preuzeo njen sin Maurice. Nakon njegove smrti 1928. kazalište je zadržalo njeno ime sve do njemačke okupacije u drugom svjetskom ratu kada je promijenjeno u "Théâtre de la Cité" zbog židovskog porijekla glumice.

Film

Sarah Bernhardt bile jedna od prvih glumica nijemog filma, u kojem je debitirala 1900. kao Hamlet u dvominutnom filmu "Hamlet" (redatelj: Clément Maurice). Nastupila je ješ u osam filmova i dva biografska filma.

Privatni život

Sarah Bernhardt je iz ljubavne veze sa belgijskim plemićem Charles-Joseph Eugène Henri Georges Lamoral de Ligne (1837–1914), imala jedino dijete, sina Maurice Bernhardt (1864–1928). Maurice je radio kao menadžer i agent različitih kazališta i umjetnika, a pod kraj upravljao je i majčinom karijerom. Nije doživio veliki uspjeh te je najčešće njegova obitelj ovisila o financijskoj pomoći majke. Oženio je poljsku princezu Maria Jablonowsku s kojm je ima dvije kćerke Simone i Lysiana[12].

Među Sarahinim prijateljima bilo je nekoliko umjetnika, među najistakutijim Gustave Doré i Georges Clairin, glumci Mounet-Sully i Lou Tellegen, te poznati književnik Victor Hugo. Slikar Alphonse Mucha, dio svojih najboljih umjetničkih djela bazirao je na Sarahi, a zbog Sarahinog bliskog i strastvenog prijateljstva sa devet godina mlađom slikaricom Louise Abbéma (1853–1927), pričalo se da su ljubavnice.

Bernhardt je pokazivala i veliki interes prema izumitelju Nikoli Tesli što je on odbacivao kao ometanje u radu.

U Londonu 1882. se je udala za glumca grčkog porijekla Aristides Damala (u Francuskoj poznatog pod umjetničkim imenom Jacques Damala). Brak je trajao do smrti glumca 1889. Glumac je preminuo mlad u dobi od 34 godine, zbog ovisnosti o morfiju. Pod kraj braka, Bernhardt je navodno bila u vezi sa budućim engleskim kraljem Edwardom VII, dok je još bio Princ od Walesa[13].

Kasnija karijera

Godine 1905. nastupajući u Brazilu, Rio de Janeiro, "Teatro Lírico do Rio de Janeiro" glumica je ozljedila desno koljeno u zavšnoj sceni prilikom skoka sa parapeta u predstavi "La Tosca" (Victorien Sardou). Noga nikada nije zacijelila u potpunosti, te je 1915. odstranjena u potpunosti zbog gangrene. Nakon ovoga nastavila je karijeru koristeći u nastupima protezu, te je po završenoj turneji po Americi, vratila se u Pariz gdje je nastupala sve do smrti. Preminula je 1923. od posljedica zatajenja bubrega.

Glumica ima svoju zvijezdu u Los Angelesu na "Hollywood Walk of Fame" pri 1751 Vine Street[14].

Izvori

  1. ↑ Godine 1859. pod tim imenom i datumom rođenja 23. listopada 1844. upisala se u Conservatoire national supérieur d'art dramatique; to je jedini zapis njenog rođenja iz vremene prije nego što su uništeni njeni rodni podaci 1871. Vidi "Snel, Harmen. The ancestry of Sarah Bernhardt; a myth unravelled, Amsterdam, Joods Historisch Museum, 2007, ISBN 978-90-802029-3-1, str. 9–10 (engl.)". Snel smatra da su u vrijeme upisa njeni podaci bili dostupni, te nije imala razloga da skriva istinu.
  2. ↑ Snel, Harmen. The ancestry of Sarah Bernhardt; a myth unravelled, Amsterdam, Joods Historisch Museum, 2007, ISBN 978-90-802029-3-1 (engl.)
  3. ↑ Arthur Gold; Robert Fizdale (1991). The Divine Sarah: The Life of Sarah Bernhardt. New York: Knopf. str. 17–20 (engl.)
  4. ↑ Gottlieb, Robert. "The Drama of Sarah Bernhardt". http://www.nybooks.com/articles/20151 Pristupljeno 18. listopada 2007.  (engl.)
  5. ↑ Madame Sarah, Cornelia Otis Skinner, Houghton Mifflin 1966(engl.)
  6. ↑ Aston, Elaine (1989). Sarah Bernhardt: A French Actress on the English Stage. Oxford: Berg Publisher's Limited. str. 5 (engl.)
  7. ↑ Arthur Golf; Robert Fizdale (1991). The Divine Sarah: The Life of Sarah Bernhardt. New York: Knopf. str. 82–85 (engl.)
  8. ↑ Robert, Gottlieb (2010). Sarah: The Life of Sarah Bernhardt. London: Yale University Press. str. 121 (engl.)
  9. ↑ Robert, Gottlieb (2010). Sarah: The Life of Sarah Bernhardt. Yale University Press. str. 142 (engl.)
  10. ↑ Almanach des Spectacles, année 1899, p. 63; Octave Feuillet's Dalila; Gaston de Wailly's Patron Bénic; Morand and Schwob's Hamlet(fr.)
  11. ↑ Golden, Eve. "From Stage to Screen: The Film Career of Sarah Bernhardt". http://www.classicimages.com/past_issues/view/?x=/1997/june/bernhard.html Pristupljeno 18. listopada 2007.  (engl.)
  12. ↑ "query.com". http://query..com/gst/abstract.html?res=F40613FE3E5D12738DDDAE0A94D1405B898CF1D3  (engl.)
  13. ↑ "Edward VII biography". Inačica izvorne stranice arhivirana 25 svibnja 2006. http://www.geocities.com/jesusib/EdwardVII.html Pristupljeno 18. listopada 2007.  (engl.)
  14. ↑ Ullman, Dana (2007). The Homeopathic Revolution: Why Famous People and Cultural Heroes Choose Homeopathy. North Atlantic Books. str. 138. ISBN 978-1556436710. http://books.google.com/books?id=BXZlprZRTJoC&pg=PA138&dq=Sarah+Bernhardt+hollywood+walk+of+fame&hl=en&sa=X&ei=lBvcT_DuBIK88AStjPnGCg&ved=0CD0Q6AEwAA#v=onepage&q=Sarah%20Bernhardt%20hollywood%20walk%20of%20fame&f=false (engl.)
Logotip Wikicitata
 Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Sarah Bernhardt
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Sarah_Bernhardt&oldid=335490"