Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Grumman AF Guardian: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)
 
Redak 70: Redak 70:


{{Infookvir teh. karakteristike zrakoplova
{{Infookvir teh. karakteristike zrakoplova
  |izvori            = Vectorsite<ref name=vector>{{cite web|url=http://www.vectorsite.net/avguard.html|title=''"The Grumman AF Guardian"''|language=engleski}} vectorsite.net (23. srpnja 2011.)</ref>
  |izvori            = Vectorsite<ref name=vector>{{Citiranje weba|url=http://www.vectorsite.net/avguard.html|title=''"The Grumman AF Guardian"''|language=engleski}} vectorsite.net (23. srpnja 2011.)</ref>
  |inačica            =AF-2S
  |inačica            =AF-2S
  |posada            =3 (4 kod AF-2W)
  |posada            =3 (4 kod AF-2W)

Posljednja izmjena od 18. studeni 2021. u 01:33

Grumman AF Guardian
AF-2S (gore) i AF-2W (dolje)
Opći podaci
Tip Protupodmornički zrakoplov
Proizvođač Grumman
Probni let 19. prosinca 1945.
Proizveden prosinac 1946. - svibanj 1953.[1]
Broj primjeraka 389
Portal: Zrakoplovstvo

Grumman AF Guardian, američki protupodmornički zrakoplov namijenjen djelovanju s nosača zrakoplova. Sastojao se od dva zrakoplova (inačice) koji su djelovali u tandemu, AF-2W koji je nosio naoružanje i AF-2S koji je nosio sustave potrebne za otkrivanje podmornica. Iz operativne uporabe povučen je u kolovozu 1955. kada ga je zamijenio S-2 Tracker.

Razvoj

Razvoj AF Guardiana seže u 1942. godinu kada je Mornarički biro aeronautike poslao upitu Grummanu po pitanju razvoja nasljednika uspješnog torpednog bombardera Avenger. Daljni pregovori nagnalni su Grumman da 1944. počne s razvojem zamjene pod oznakom XTB2F-1.

Izvorni koncept za XTB2F-1 tražio je višesjedni torpedni bombarder za djelovanje s nosača zrakoplova koji bi pokretala dva Pratt & Whitney (P&W) R-2800-22 Double Wasp motora. Mogao bi ponijeti 3.600 kg bombi ili torpeda na udaljenost od 5.950 km. Zbog razvojnih problema od projekta se odustalo u siječnju 1945. u korist konzervativnijeg dizajna XTSF-1 koji je izveden iz F7F Tigercata.

Osim navedenoga, Grumman je radio i na trećem dizajnu tvorničke oznake G-70. Nakon što je privukao pozornosti vodstva mornarice, odlučeno je da se odustane od XTSF-1 te se sredstva ulože u izradu tri prototipa G-70 mornaričke oznake XTB3F. Dva prototipa postati će XTB3F-1 dok će treći biti XTB3F-2. Planirana pogonska konfiguracija sastojala se od dva ranije spomenuta P&W te jednog turbo mlaznog motora u repu koji se trebao koristiti kao pomoć pri polijetanju i u borbenim situacijama.

Prvi let XTB3F-1 prototipa obavljen je 19. prosinca 1945. s Pat Gallom za kontrolama. Tom prilikom nije korišten turbomlazni motor zbog problema tijekom testiranja na tlu. Uskoro je odlučeno da ga se i u potpunosti ukloni iz dizajna

Opis

AF Guardian je za svoje prilike bio poprilično glomazan, toliko da je smatran najvećim jednomotornim klipnim zrakoplovom koji je koristila američka mornarica. Inačica AF-2W, zadužena za otkrivanje podmornica, imala je četiri člana posade te je bila lako prepoznatljiva po kupoli s donje strane zrakoplova u kojoj se nalazio radar AN/APS-220.

AF-2S je bio napadački dio tandema s tri člana posade. Mogao je ponijeti 1800 kg naoružanja što uključuje konvencionalne bombe, dubinske bombe, navođena torpeda ili nevođene HVAR rakete ispod krila. Mogao se koristiti i za izbacivanja sonarnih plutača, s krila ili iz prostora za bombe. Ispod lijevog krila nalazila lampa za pretraživanje površine dok je ispod desnog montiran rada za ciljanje AN/APS-30

Operativna uporaba

Dva para Guardiana, siječanj 1951.

Po uvođenju u operativnu uporabu otkriveno je da Guardian ima relativno slab motor za polijetanje s nosača zrakoplova što je uz lošu upravljivost pri niskim brzinama dovelo do velikog broja nesreća. Iako je sudjelovao u borbenim ophodnjama u korejskim vodama od ožujka 1951 do svibnja 1953., nakon toga se nije još dugo zadržao u službi. Smatran privremenim riješenjem, zamijenio ga je dugovječniji i sposobniji S2F Tracker.[2]

Posljednji Guardian je povučen iz aktivne službe 31. kolovoza 1955. U mornaričkim rezervnim eskadrilama su zadržani do 1957. Dio je završio i u civilnim rukama gdje su korišteni kao protupožarni zrakoplovi.

Inačice

XTB3F-1
Prototip dvosjednog torpednog bobmardera.
XTB3F-1S
Dva modificirana XTB3F-1 prototipa bez turbomlaznog motora.
AF-2S
Serijska inačica prilagođena za otkrivanje podmornica.
AF-2W
Serijska inačica prilagođena za nošenje protupodmorničkog naouržanja.
AF-3S
AF-2S s dodatkom za detektiranje magnetskih anomalija.
Model G-90
Predložena kombinacija S i W inačica. Nikada nije realizirana.

Tehničke karakteristike (AF-2S)

Izvori podataka: Vectorsite[2]

Osnovne karakteristike

  • posada: 3 (4 kod AF-2W)
  • dužina: 13,2 m
  • raspon krila: 18,5 m
  • površina krila: 51 m2

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 507 km/h
  • dolet: 2415 km
  • najveća visina leta: 9.900 m

Izvori

  1. Kowalski, Robert (1991.). Grumman AF Guardian. Ginter Books. str. 1. ISBN 0942612205 
  2. 2,0 2,1 ""The Grumman AF Guardian"" (engl.). http://www.vectorsite.net/avguard.html  vectorsite.net (23. srpnja 2011.)