More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Esad-beg Kulović'''-->'''Esad-beg Kulović''' ([[Sarajevo]], [[1859.]] - [[14. studenoga]] [[1910.]])<ref>{{ | <!--'''Esad-beg Kulović'''-->'''Esad-beg Kulović''' ([[Sarajevo]], [[1859.]] - [[14. studenoga]] [[1910.]])<ref>{{Citiranje weba|url=https://books.google.com/books?id=CVINAQAAIAAJ&q=Esad+Kulovi%C4%87&dq=Esad+Kulovi%C4%87&hl=en&sa=X&ei=XH0nVf7bA5XloATr_oDYAQ&ved=0CCoQ6AEwAjgK|title=''Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave (1878-1918).''|publisher=Google Books|year=1969.|accessdate=10. travnja 2015.}}</ref>, bosanskohercegovački dužnosnik i političar iz begovske obitelji [[Kulović]]a. Studirao je u Carigradu i Švicarskoj. Bio je vođa [[Samostalna muslimanska stranka|Samostalne muslimanske stranke]]. Imao je posjed od 140.000 duluma te neko vrijeme bio gradonačelnik [[Sarajevo|Sarajeva]]. Supruga Rašide-hanuma, rodom je bila iz Gradačca, iz znamenite porodice [[Gradaščević]]a, a njena tetka Tahir-hanuma bila je od [[Tuzlići|Tuzlića]], koja joj je ostavila poklon imanje na [[Maline (Tuzla, BiH)|Malinama]], i kuće u [[Tuzla|Tuzli]]. Otac državnog tajnika u NDH [[Sead-beg Kulović|Sead-bega Kulovića]].<ref name="Mujbegović">[http://www.znaci.net/00001/248_16.htm Znaci.net] Vera Mujbegović: ''Tuzla moje mladosti'' (pristupljeno 15. listopada 2017.)</ref> Kulovićeva obitelj je stara [[janjičari|janjičarska]] obitelj. Esadov otac bio je sin jedina sarajevskog [[kadija|kadije]] [[Sulejman Ruždija Kulović|Sulejmana Ruždije Kulovića]], prema kome se zvala ulica u Sarajevu tijekom osmanske vlasti.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.radiosarajevo.ba/novost/167919/kulovica-ulica-prvi-dio|title=Kulovića ulica, prvi dio|publisher=Radio Sarajevo|date=13. listopada 2014.|accessdate=10. travnja 2015.|deadurl=yes|archiveurl=https://web.archive.org/web/20150416140605/http://www.radiosarajevo.ba/novost/167919/kulovica-ulica-prvi-dio|archivedate=16. travnja 2015.|df=}}</ref> Kulović je odrastao u četvrti koja je nosila očevo ime i gdje je poslije sagradio veliku kuću.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.jergovic.com/ajfelov-most/princip-i-kafka-na-brodu-za-new-york/|title=Princip i Kafka na brodu za New York|publisher=Jergović|date=28. llistopada 2014.|accessdate=10. travnja 2015.}}</ref><ref name="Dobri beg">[https://www.bastina.ba/images/stories/izdavastvo/20140522/bastina_5.pdf Baština sjeveroistočne Bosne broj 5, 2012.] Salih Strašević: ''Dobri beg Kulović'', str. 133</ref> | ||
Govorio je turski, arapski, perzijski i francuski jezik. Na prvim izborima 1884. godine izabran je za općinskog zastupnika, a od 1905. gradonačelnik je Sarajeva, naslijedivši [[Nezir Škaljić|Nezira Škaljića]]. Bio je 4. gradonačelnik Sarajeva. Mandat mu je trajao i tijekom [[Aneksijska kriza|Aneksijske krize]] sve do 1910. godine.<ref>{{ | Govorio je turski, arapski, perzijski i francuski jezik. Na prvim izborima 1884. godine izabran je za općinskog zastupnika, a od 1905. gradonačelnik je Sarajeva, naslijedivši [[Nezir Škaljić|Nezira Škaljića]]. Bio je 4. gradonačelnik Sarajeva. Mandat mu je trajao i tijekom [[Aneksijska kriza|Aneksijske krize]] sve do 1910. godine.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.radiosarajevo.ba/novost/95842/esad-kulovic-i-aneksijska-kriza|title=Esad Kulović i aneksijska kriza|publisher=Radio Sarajevo|date=29. studenoga 2012.|accessdate=10. travnja 2015.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20150416141729/http://www.radiosarajevo.ba/novost/95842/esad-kulovic-i-aneksijska-kriza|archivedate=16. travnja 2015.}}</ref> Kulović je trebao imati i treći gradonačelnički mandat, jer je na izborima 1910. dobio nadmoćnu većinu, ali je odbio mjesto te je položaj prepušteno 24-godišnjem [[Fehim Čurčić|Fehimu Čurčiću]].<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.radiosarajevo.ba/novost/97803/fehim-ef-curcic-i-sarajevski-atentat|title=Fehim ef. Čurčić i Sarajevski atentat|publisher=Radio Sarajevo|date=20 December 2012|accessdate=10 April 2015|deadurl=yes|archiveurl=https://web.archive.org/web/20150416140158/http://www.radiosarajevo.ba/novost/97803/fehim-ef-curcic-i-sarajevski-atentat|archivedate=16 April 2015|df=}}</ref> Godine 1914. godine [[Mehmed Spaho]] izabran je u [[Gradsko vijeće]] Sarajeva, nakon što se Esad-beg Kulović, Spahin politički suradnik i prijatelj povukao s te dužnosti.<ref name="Dobri beg"/><ref>Kamberović, Husnija. Mehmed Spaho (1883-1939): Politička biografija. Sarajevo: VKBI, 2009. {{ISBN|9789958471094}}. str. 14</ref> | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Posljednja izmjena od 17. studeni 2021. u 05:45
Esad-beg Kulović (Sarajevo, 1859. - 14. studenoga 1910.)[1], bosanskohercegovački dužnosnik i političar iz begovske obitelji Kulovića. Studirao je u Carigradu i Švicarskoj. Bio je vođa Samostalne muslimanske stranke. Imao je posjed od 140.000 duluma te neko vrijeme bio gradonačelnik Sarajeva. Supruga Rašide-hanuma, rodom je bila iz Gradačca, iz znamenite porodice Gradaščevića, a njena tetka Tahir-hanuma bila je od Tuzlića, koja joj je ostavila poklon imanje na Malinama, i kuće u Tuzli. Otac državnog tajnika u NDH Sead-bega Kulovića.[2] Kulovićeva obitelj je stara janjičarska obitelj. Esadov otac bio je sin jedina sarajevskog kadije Sulejmana Ruždije Kulovića, prema kome se zvala ulica u Sarajevu tijekom osmanske vlasti.[3] Kulović je odrastao u četvrti koja je nosila očevo ime i gdje je poslije sagradio veliku kuću.[4][5]
Govorio je turski, arapski, perzijski i francuski jezik. Na prvim izborima 1884. godine izabran je za općinskog zastupnika, a od 1905. gradonačelnik je Sarajeva, naslijedivši Nezira Škaljića. Bio je 4. gradonačelnik Sarajeva. Mandat mu je trajao i tijekom Aneksijske krize sve do 1910. godine.[6] Kulović je trebao imati i treći gradonačelnički mandat, jer je na izborima 1910. dobio nadmoćnu većinu, ali je odbio mjesto te je položaj prepušteno 24-godišnjem Fehimu Čurčiću.[7] Godine 1914. godine Mehmed Spaho izabran je u Gradsko vijeće Sarajeva, nakon što se Esad-beg Kulović, Spahin politički suradnik i prijatelj povukao s te dužnosti.[5][8]
Izvori
- ↑ "Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave (1878-1918).". Google Books. 1969.. https://books.google.com/books?id=CVINAQAAIAAJ&q=Esad+Kulovi%C4%87&dq=Esad+Kulovi%C4%87&hl=en&sa=X&ei=XH0nVf7bA5XloATr_oDYAQ&ved=0CCoQ6AEwAjgK Pristupljeno 10. travnja 2015.
- ↑ Znaci.net Vera Mujbegović: Tuzla moje mladosti (pristupljeno 15. listopada 2017.)
- ↑ "Kulovića ulica, prvi dio". Radio Sarajevo. 13. listopada 2014.. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2015.. http://www.radiosarajevo.ba/novost/167919/kulovica-ulica-prvi-dio Pristupljeno 10. travnja 2015.
- ↑ "Princip i Kafka na brodu za New York". Jergović. 28. llistopada 2014.. http://www.jergovic.com/ajfelov-most/princip-i-kafka-na-brodu-za-new-york/ Pristupljeno 10. travnja 2015.
- ↑ 5,0 5,1 Baština sjeveroistočne Bosne broj 5, 2012. Salih Strašević: Dobri beg Kulović, str. 133
- ↑ "Esad Kulović i aneksijska kriza". Radio Sarajevo. 29. studenoga 2012.. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2015.. http://www.radiosarajevo.ba/novost/95842/esad-kulovic-i-aneksijska-kriza Pristupljeno 10. travnja 2015.
- ↑ "Fehim ef. Čurčić i Sarajevski atentat". Radio Sarajevo. 20. prosinac 2012.. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travanj 2015.. http://www.radiosarajevo.ba/novost/97803/fehim-ef-curcic-i-sarajevski-atentat Pristupljeno 10. travanj 2015.
- ↑ Kamberović, Husnija. Mehmed Spaho (1883-1939): Politička biografija. Sarajevo: VKBI, 2009. ISBN 9789958471094. str. 14