Razlika između inačica stranice »Heinrich Lenz«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige))
Redak 36: Redak 36:
Inducirana [[elektromotorna sila]] (''ε'') u zatvorenoj konturi jednaka je negativnoj promjeni obuhvaćenog [[magnetski tok|magnetskog toka]] (''ΦB'') kroz konturu u jedinici [[Vrijeme (fizika)|vremena]] (''t'').
Inducirana [[elektromotorna sila]] (''ε'') u zatvorenoj konturi jednaka je negativnoj promjeni obuhvaćenog [[magnetski tok|magnetskog toka]] (''ΦB'') kroz konturu u jedinici [[Vrijeme (fizika)|vremena]] (''t'').


[[datoteka:Faraday emf experiment.svg|mini|center|500px|Prikaz [[Michael Faraday|Faradayeve]] opreme sa željeznim prstenom. Ukoliko dolazi do promjene magnetskog toka u [[Električna zavojnica|zavojnici]] na lijevoj strani prstena, onda dolazi do [[Elektromagnetska indukcija|inducirane]] [[električna struja|električne struje]] na desnoj zavojnici. [[Lenzovo pravilo]] govori da je [[magnetski tok]] inducirane struje uvijek je suprotan izvornomu magnetskom toku. <ref name=Giancoli>{{cite book|last=Giancoli|first=Douglas C.|title=Physics: Principles with Applications|year=1998|pages=623–624|edition=Fifth}}</ref>]]
[[datoteka:Faraday emf experiment.svg|mini|center|500px|Prikaz [[Michael Faraday|Faradayeve]] opreme sa željeznim prstenom. Ukoliko dolazi do promjene magnetskog toka u [[Električna zavojnica|zavojnici]] na lijevoj strani prstena, onda dolazi do [[Elektromagnetska indukcija|inducirane]] [[električna struja|električne struje]] na desnoj zavojnici. [[Lenzovo pravilo]] govori da je [[magnetski tok]] inducirane struje uvijek je suprotan izvornomu magnetskom toku. <ref name=Giancoli>{{Citiranje knjige|last=Giancoli|first=Douglas C.|title=Physics: Principles with Applications|year=1998|pages=623–624|edition=Fifth}}</ref>]]


==Izvori==
==Izvori==

Inačica od 02:16, 17. studenoga 2021.

  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir znanstvenik

Heinrich Lenz (rusizirano: Emilij Hristijanovič Lenc ili Эмилий Христианович Ленц) ili punim imenom Heinrich Friedrich Emil Lenz (Dorpat, danas Tartu, 12. veljače 1804. – Rim, 10. veljače 1865.), ruski fizičar njemačkoga podrijetla rođen u Estoniji. Bio je profesor fizike i matematike na Sveučilištu u Sankt Peterburgu (1834. – 1865). Otkrio zakonitost (1833.) koja se danas naziva Lenzovo pravilo. Neovisno i gotovo istodobno (1842.) kada i James Prescott Joule, utvrdio je kolika količina topline nastaje prilikom prolaska električne struje kroz električni vodič. Bavio se i fizičkim zemljopisom; prvi je upozorio na sekularne oscilacije (mala odstupanja do kojih dolazi u dugom razdoblju; lat. saeculum: stoljeće) Kaspijskoga jezera. Član Peterburške akademije znanosti od 1834. [1]

Lenzovo pravilo

Lenzovo pravilo je pravilo prema kojemu je smjer induciranoga električnoga napona i njime pokrenute električne struje u strujnoj petlji kroz koju se mijenja magnetski tok uvijek takav da poništava promjenu magnetskoga toka kojim je napon induciran, tj. magnetski tok inducirane struje uvijek je suprotan izvornomu magnetskom toku. [2]

Lenzovo pravilo se naziva i Faraday-Lenzov zakon elektromagnetske indukcije ili ponekad samo Faradayev zakon indukcije, a to je osnovni zakon elektromagnetizma, dok jednakost vrijedi:

[math]\displaystyle{ \mathcal{E} = - {{d\Phi_B} \over dt} }[/math].

Inducirana elektromotorna sila (ε) u zatvorenoj konturi jednaka je negativnoj promjeni obuhvaćenog magnetskog toka (ΦB) kroz konturu u jedinici vremena (t).

Prikaz Faradayeve opreme sa željeznim prstenom. Ukoliko dolazi do promjene magnetskog toka u zavojnici na lijevoj strani prstena, onda dolazi do inducirane električne struje na desnoj zavojnici. Lenzovo pravilo govori da je magnetski tok inducirane struje uvijek je suprotan izvornomu magnetskom toku. [3]

Izvori

  1. Lenz, Heinrich Friedrich Emil, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
  2. Lenzovo pravilo, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
  3. Giancoli, Douglas C. (1998). Physics: Principles with Applications (Fifth ed.). str. 623–624