Ružičastoglava patka

Ružičastoglava patka
Status zaštite
Status zaštite: Kritično
Sistematika
Carstvo:	Animalia
Koljeno:	Chordata
Razred:	Aves
Red:	Anseriformes
Rod:	Rhodonessa Reichenbach, 1853
Vrsta:	R. caryophyllacea
Dvojno ime
Rhodonessa caryophyllacea (Latham, 1790)
Raspon
Sinonimi
Anas caryophyllacea Fuligula caryophyllacea Netta caryophyllacea Callichen caryophyllaceum

Ružičastoglava patka (lat. Rhodonessa caryophyllacea) je velika patka iz potporodice ronilica koja je najvjerojatnije izumrla 1950-ih. Međutim, mnogi znanstvenici smatraju da nije izumrla, nego je kritično ugrožena.

Opis

Mnogi je mješaju s patkom gogoljicom. Duga je 41–43 cm. Raspon krila joj je 25 cm. Tijelo je čokoladnosmeđe boje. Vrat joj je jako dugačak, a glava je šiljasta i i dugačka. Mužjak ima ružičast kljun, glavu i vrat, a ženka blijedoružičastu glavu i vrat s blijeđim kljunom. Krila su smeđe i zelene boje, a na obrubljena su bijelom bojom. Noge su dugačke, a boja im je smeđa do crvenkastocrna. Ženke i mladi su blijeđi od mužjaka.

Stanište i način života

Ružičastoglava patka gnijezdi se u nizinskim močvarama i barama. Najčešće pliva na površini vode, rijetko zaroni, ali na manje dubine. Jako je društvena ptica, često se nalazi u skupinama od 30 ili više jedinki.

Prehrana se uglavnom sastoji od rakova, mekušaca i vodenih biljaka koje uzima okrenuta naopako.

Razmnožavanje

Sezona parenja je od travnja do svibnja. Ružičastoglava patka gnijezdo gradi na 500 metara udaljenosti od najbliže vode. Gnijezdo se sastoji od suhe trave i malo perja. Gnijezdo je gotovo kružnog oblika, s 23 cm promjera. Duboko je između 10 i 12.5 cm. Gradi se u područjima guste vegetacije. U gnijezdu se nalazi 5-10 kuglastih jaja sivobijele boje, dimenzija 45.9 x 42 mm. Pretpostavlja se da inkubacija traje dva mjeseca. Ružičastoglava patka doseže starost oko 12 godina

Taksonomija

1790. John Latham je ovu pticu opisao kao članicu roda Anas. Opisujući vrstu, moguće je da se koristio slikarstvom u zbirci Lady Impey, supruge Elijaha Impeya, vrhovnog suca suda u Calcutti od 1774. do 1783. Mary Impey održavala je zvjerinjak u Calcutti i naručila je od indijskih umjetnika da ilustriraju životinje iz zbirke. Nakon smrti supruga, Lady Impey seli se u Englesku, pa prodaje slike na dražbi 1810. Neke od tih slika dobio je 13. grof Derbya.

Rod Rhodonessa prvobitno je napravljen samo za ovu vrstu. Jean Delacour i Ernst Mayr u ispravljanju klasifikacije porodice pataka smatrali su nenormalnim to što je ružičastoglava patka smještena među prave patke, zbog toga što ima drukčiji oblik pete, nalazi hranu na površini vode, i još nekih odrednica njezina ponašanja. Također, tu je bitna značajka i gotovo okrugli oblik jaja. Ova ptica na sebi nema metalnih boja na sekundarnom perju, što je karakteristično za prave patke. Sve to dovelo je do odvajanja ove vrste u poseban rod.

Istraživanja su utvrdila da je ružičastoglava patka srodna patki gogoljici, pa su te vrste smještene u isti rod.

Status

Ova patka nekad je obitavala u istočnoj Indiji, Bangladešu i sjevernom Mijanmaru, ali je danas vjerojatno izumrla. Prema C. M. Inglisu zadnji pu viđena je u lipnju 1935., a prema izvještajima iz Indije, ranih 1960-ih. Sidney Dillon Ripley smatra da je izumrla 1950.

Najvjerojatniji razlog ugroženja ili izumiranja ove ptice je nestanak staništa. Neki smatraju da su tome doprinijeli lovci u kolonijalna vremena. Bila je privlačna za lov zbog svog neobičnog perja, te su je mnogi koristili kao ukrasnu pticu. Zadnji primjerci u zatočeništvu bili su u krletkama Jeana Théodorea Delacoura u Francuskoj i Foxwarren Parku u Engleskoj. Jedine fotografije ove slike fotografirao je 1925. David Seth-Smith

Izumiranje

Ptice navodno viđene u Mijanmaru 2006. ali bez čvrstih dokaza, tako da je neki već smatraju izumrlom, jer zadnji čvrsti dokaz o postojanju vrste je bio početkom 1960-tih.