Razlika između inačica stranice »Robert Cray«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (no summary specified) |
||
| Redak 72: | Redak 72: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
* [http://robertcray.com/ Službena stranica] | * [http://robertcray.com/ Službena stranica] | ||
Trenutačna izmjena od 05:39, 3. studenoga 2021.
| Robert Cray | |
|---|---|
 Robert Cray 2007. | |
| Rođen/a | 1. kolovoza 1953. |
| Žanr/ovi | blues, blues rock |
| Zanimanje | glazbenik, tekstopisac |
| Instrument | gitara |
| Djelatno razdoblje | 1974. - |
| Producentska kuća | Mercury Records, Vanguard Records, Nozzle |
| Angažman | Eric Clapton, B. B. King, Jimmie Vaughan, Bonnie Raitt, John Lee Hooker, Stevie Ray Vaughan |
| Internetska stranica | robertcray.com |
| Značajni instrumenti | |
| Robert Cray Signature Model Stratocaster | |
Robert Cray (Columbus, Georgia, 1. kolovoza 1953.) američki je blues gitarist, pjevač, te kantautor i vođa sastava Robert Cray Band.[1]
Glazbena karijera
Crayova glazbena naobrazba počinje još u dječačkoj dobi kad je učio svirati klavir, a kao 12-godišnjak dolazi u doticaj s gitarom i glazbenom kolekcijom svojih roditelja u kojoj je otkrio glazbene veličine poput Buddyja Guya i Howlin' Wolfa.[2]
Kao srednjoškolac osniva svoj prvi sastav One Way Street. Završetkom srednje škole, obitelj se seli u Eugene, Oregon gdje je počeo svirati po lokalnim blues sastavima pod utjecajem Jimija Hendrixa, Steve Croppera, Beatlesa i Alberta Collinsa. Prvu postavu sastava Robert Cray Band okuplja 1974., a prvi javni nastup imali su 1977. na festivalu bluesa u San Franciscu.[3]
Prvi album Who's Been Talkin'? prošao je bez velikog uspjeha. Sljedeći album Bad Influence zajedno s pjesmom "Phone Booth" biva nagrađen s četiri nagrade Blues Music Awarda, a Cray postaje svjetski priznati glazbenik. Zapažen rad nastavlja i na albumu False Accusations, a Strong Persuader dostiže dvostruku platinastu nakladu i pojavljivanje video spotova na glazbenim televizijskim postajama VH1 i MTV, kao i veliko priznanje, nagradu Grammy 1987. kojom je nagrađen i album Showdown!, snimljen zajedno s Albertom Collinsom Johnnyjem Copelandom.[3]
U vremenu manjem od tri godine treći put biva nagrađen Grammyjem, ovoga puta za album Don't Be Afraid of the Dark i to 1988. Zapažen rad nagrađen je još s dva Grammyja, 1996. i 1999. Zajedno s Vaughanom, Collinsom i Copelandom smatra se zaslužnim za oživljavanje bluesa 1980-ih[4].
Tijekom glazbene karijere surađivao je s mnogim poznatim glazbenicima: Ericom Claptonom, Tinom Turner, Johnom Leejem Hookerom i drugim, kako na njihovim albumima, tako i na turnejama.
Diskografija
|
|
Nagrade i priznanja
Cray je peterostruki osvajač nagrade Grammy[5], a 2011. primljen je u Blues Hall of Fame[6].
Izvori
- ↑ Robert Cray predstavio novi album "In My Soul" muzika.hr, (objavljeno 4. veljače 2014., pristupljeno 3. veljače 2015.)
- ↑ The Robert Cray Band Indianapolis Monthly, objavljeno lipnja 1999., pristupljeno 3. veljače 2015.
- ↑ 3,0 3,1 Robert Cray Encyclopedia of Music in the 20th century, ISBN 1-57958-079-3 (pristupljeno 3. veljače 2015.)
- ↑ Robert Cray, The Contemporary Bluesman David Dicaire: More Blues singers, ISBN 0-7864-1035-3, 114. str. (pristupljeno 3. veljače 2015.)
- ↑ Pretraga na stranicama Grammyja (pristupljeno 31. siječnja 2015.)
- ↑ Robert Cray Leads Blues Hall of Fame Class of 2011 (pristupljeno 31. siječnja 2015.)