Razlika između inačica stranice »Ogrnuti urlikavac«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (no summary specified) |
||
| Redak 41: | Redak 41: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
*[http://animaldiversity.ummz.umich.edu/site/accounts/information/Alouatta_palliata.html Animal Diversity Web] | *[http://animaldiversity.ummz.umich.edu/site/accounts/information/Alouatta_palliata.html Animal Diversity Web] | ||
*[http://www.natureserve.org/infonatura/ Infonatura] | *[http://www.natureserve.org/infonatura/ Infonatura] | ||
Inačica od 23:17, 2. studenoga 2021.
| Ogrnuti urlikavac | |
|---|---|
 Ogrnuti urlikavac | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Osjetljivi | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Primates |
| Porodica: | Atelidae |
| Rod: | Alouatta |
| Vrsta: | A. palliata |
| Dvojno ime | |
| Alouatta palliata (Gray, 1849.) | |
| Raspon | |
 Rasprostranjenost ogrnutog urlikavca | |
| Podvrste | |
| Alouatta palliata aequatorialis Alouatta palliata mexicana Alouatta palliata palliata | |
Ogrnuti urlikavac (lat. Alouatta palliata) je vrsta primata iz porodice hvataša. Rasprostranjen je na području od Srednje do Južne Amerike. Naziv je dobio po gustim zlatno-crvenkastim dlakama na bokovima[1].
Opis
Jedan je od najvećih srednjoameričkih majmuna. Tijelo je dugo 46-63 centimetara, dok je rep dug 55-70 centimetara. Mužjaci su dosta teži od ženki, imaju 4.5-9.8 kilograma, dok su ženke teške 3.1-7.6 kilograma. Prosječna masa mozga je oko 55.1 grama[2]. Po većini osobina sličan je sebi srodnim vrstama, osim po obojenosti. Najveći dio krzna je crne boje, osim zlatno-crvenkastih resa na bokovima.
Način života
Ogrnuti urlikavac je dnevna životinja koja živi na drvetu. Živi u skupinama od 10 do 20 životinja sastavljenih od mužjaka i ženki različite dobi, a neke skupine znaju sadržavati i do 40 jedinki[3]. Vrlo je neaktivan, rijetko se kreće. Spava ili odmara cijelu noć, te oko tri četvrtine dana. Ostatak dana uglavnom provodi tražeći hranu, a samo oko 4% dana iskorišti za međusobnu komunikaciju sa članovima skupine[4]. Takva "lijenost" smatra se prilagodbom na niskoenergentsku prehranu.
Ishrana
Folivoran je, hrani se uglavnom lišćem, pa su mu kutnjaci prilagođeni takvom načinu prehrane[5]. Poprilično je izbirljiv oko listova koje će jesti, pa najčešće bira mlado lišće, jer sadrži manje toksina i lakše se probavlja[6]. Najčešći izbor hrane su listovi biljaka iz roda smokava[7]
Razmnožavanje
Poligaman je; jedan mužjak može se pariti s više ženki[8]. Razmnožavanje se može odvijati tijekom cijele godine, ne postoji određeno vrijeme parenja. Gestacija traje otprilike pola godine. Nakon rođenja, mladunac ostaje s majkom nekoliko mjeseci, pa počinje svoj samostalni život. Ženke najčešće postaju spolno zrele sa 36, mužjaci s 42 mjeseca, te ženka najčešće prvog potomka dobiva s 42 mjeseca starosti[8]. Spolno zreli mužjaci imaju bijele mošnje[9].
Literatura
- Thomas Geissmann: Vergleichende Primatologie. Springer-Verlag, Berlin u. a. 2003. ISBN 3-540-43645-6.
- Don E. Wilson, DeeAnn M. Reeder (Hrsg.): Mammal Species of the World. A taxonomic and geographic Reference. Johns Hopkins University Press, Baltimore MD 2005. ISBN 0-8018-8221-4.
Izvori
- ↑ Henderson, C. (2000). Field Guide to the Wildlife of Costa Rica. Austin, Tex.: Univ. of Texas Press. pp. 450–452. ISBN 0-292-73459-X
- ↑ Rowe, N. (1996). The Pictorial Guide to the Living Primates. Pogonias Press. str. 95. ISBN 0-9648825-0-7
- ↑ Reid, F. (1998). A Field Guide to the Mammals of Central America and Southeast Mexico. Oxford University Press, Inc.. pp. 182–183. ISBN 0195064011.
- ↑ Nowak, R. (1999). Walker's Primates of the World. Baltimore: Johns Hopkins University Press. pp. 103–105. ISBN 0-8018-6251-5.
- ↑ Di Fiore, A. and Campbell, C. (2007). "The Atelines". In Campbell, C., Fuentes, A., MacKinnon, K., Panger, M., & Bearder, S. Primates in Perspective. New York: Oxford University Press. pp. 155–177. ISBN 978-0-19-517133-4.
- ↑ Glander, K. (1977). Poison in a Monkey's Garden of Eden. The Primate Anthology. Upper Saddle River, N.J.: Prentice Hall. pp. 146–152. ISBN 0-13-613845-4
- ↑ Wainwright, M. (2002). The Natural History of Costa Rican Mammals. Miami, FL: Zona Tropical. pp. 139–145. ISBN 0-9705678-1-2.
- ↑ 8,0 8,1 Defler, T. (2004). Primates of Colombia. Bogotá, D.C., Colombia: Conservation International. str. 370–384. ISBN 1-881-17383-6
- ↑ Rowe, N. (1996). The Pictorial Guide to the Living Primates. East Hampton, N.Y.: Pogonias Press. p. 109. ISBN 0-9648825-0-7.
