Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Kišobranasta jela: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m no summary specified
 
Redak 27: Redak 27:
U Japanu se često sadi u predvorjima hramova.<ref>[http://www.glas-slavonije.hr/171856/15/Kisobranasta-jela-statusni-simbol-vrtlara Kišobranasta jela statusni simbol vrtlara]</ref>
U Japanu se često sadi u predvorjima hramova.<ref>[http://www.glas-slavonije.hr/171856/15/Kisobranasta-jela-statusni-simbol-vrtlara Kišobranasta jela statusni simbol vrtlara]</ref>
Ime roda dolazi od [[Grčki jezik|grčkih]] riječi skias (sjena) i pitys (jela).<ref>[https://www.plantea.com.hr/japanska-prsljenka/ Priroda i biljke]</ref>
Ime roda dolazi od [[Grčki jezik|grčkih]] riječi skias (sjena) i pitys (jela).<ref>[https://www.plantea.com.hr/japanska-prsljenka/ Priroda i biljke]</ref>
{{commonscat|Sciadopitys}}
 
{{wikispecies|Sciadopitys}}
 


== Izvori ==
== Izvori ==
{{izvori}}
{{izvori}}
[[Kategorija:Borolike]]
[[Kategorija:Borolike]]

Posljednja izmjena od 2. studeni 2021. u 05:38

Kišobranasta jela
Kišobranasta jela
Kišobranasta jela
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Pinophyta
Razred: Pinopsida
Red: Pinales
Porodica: Sciadopityaceae
Luerss.
Rod: Sciadopitys
Siebold & Zucc.
Vrsta: S. verticillata
Dvojno ime
Sciadopitys verticillata
Siebold & Zucc.

Kišobranasta jela (Japanska pršljenka, pršljenka, lat. Sciadopitys), monotipski rod koji čini samostalnu porodicu Sciadopityaceae, red borolike. Jedina vrsta je Sciadopitys verticillata, japanska pršljenka ili Kišobranasta jela, zimzeleno crnogorično drvo čija je domovina japanski otoci Shikoku i Honshu. Smatra se da ova vrsta na zemlji živi već 230 milijuna godina i nema živih srodnika.

Deblo je promjera do 4 metra a nareste do 30 metara visine. Grane su joj kratke i horizontalne a krošnja uska, gusta i piramidalna. Odgovara joj plodno tlo i sjenovito mjesto, a otporna je na temperature do -25°C.

U Japanu se često sadi u predvorjima hramova.[1] Ime roda dolazi od grčkih riječi skias (sjena) i pitys (jela).[2]


Izvori

Sadržaj