WikiSysop: bnk

2022-03-17T18:55:03Z

bnk

←Starija inačica		Inačica od 17. ožujak 2022. u 18:55
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Zlo'''-->'''~~Zlo''' je pojam koji označava ono što [[moral]] odbacuje kao neprihvatljivo. Njegova je suprotnost moralno [[dobro]].		Zlo''' je pojam koji označava ono što [[moral]] odbacuje kao neprihvatljivo. Njegova je suprotnost moralno [[dobro]].

	== Zlo u religiji ==		== Zlo u religiji ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-16T05:26:07Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Zlo''' je pojam koji označava ono što [[moral]] odbacuje kao neprihvatljivo. Njegova je suprotnost moralno [[dobro]].

== Zlo u religiji ==
U kontekstu [[Abraham]]ove vjere u [[židovi|židovskim]] spisima, zlo je vezano za griješenje, židovski «Chata» što se odnosi na «promašaj [[cilj]]a» kao streljački pojam. Zlo se odnosi na moralan neuspjeh prema [[Bog]]u, zbog pomanjkanja vjere što na kraju rezultira odvajanjem od Njega. U doktrini Abrahamove vjere, zlo se poistovjećuje sa [[Sotona|Sotonom]] i kao izazov vjeri i zakonu Božjem. Sotona se u židovskim, [[Aramejci|aramejskim]] i [[Grčka|grčkim]] spisima spominje kao oličenje zla, protivnik, lažni optužitelj, protuvjernik, klevetnik, lažljivac, ubojica, bezvjernik, zao, onaj koji kuša vjeru i vreba na kolebljive. Riječ «zao» opisuje ljude i ponašanja koja uništavaju i ozljeđuju.

Pojam ''zloća'' označava namjernu ljudsku nakanu da se ozlijedi. Dok «loše» pripada konkretnom, osobnom, «zlo» više označuje temeljni koncept i odnosi se na uzrok lošeg.

== Zlo u filozofiji ==
U grčkoj tradiciji, [[Platon]] u svojem djelu „[[Zakoni (Platon)|Zakoni]]” daje naslutiti da postoje dvije «svjetske duše», jedna koja proizvodi dobro, i druga koja proizvodi zlo. No Platon odlučno odbija tezu da zlo potječe od Boga; a za ljudske su mane odgovorni ljudi sami.

U [[Helenističko-rimska filozofija|helenističkoj filozofiji]], [[stoicizam|stoička]] i [[Epikur]]ova filozofska škola suprotstavljene su i oko problema zla. Prema Epikuru, prisutnost zla u [[svijet]]u dokaz je da se [[bogovi]] ne brinu ni za ljude ni za svijet. Jer, ako bi bogovi htjeli ukloniti zlo iz svijeta, ali to ne bi mogli, tada bi bili nemoćni; a ako bi to mogli, ali ne bi htjeli, bili bi zli. Dotle stoici smatraju da svijetom upravlja [[Božja providnost]] i da ono što se s jednog stajališta čini zlom zapravo pridonosi sveukupnom savršenstvu svega.

Na stoičke se teze (ali i na neke Platonove) nadovezuje i [[Augustin]]. On kaže da zlo ne postoji samostalno; ono je puka negacija, ne-bitak. Dok za [[novoplatonizam|novoplatoniste]] ne-bitak (dakle i zlo) predstavlja [[materija]], za kršćanske filozofe i materija je od [[Bog]]a stvorena i dakle nikako nije ni zlo, ni izvor zla. Zlo je nedostatak, koji može pripasti bićima u stvorenom svijetu jer su ona po svojoj biti nesavršena. Ovo se intrinzično nesavršenstvo stvorenih bića naziva i ''metafizičkim zlom''.

Prema kršćanskim filozofima, [[grijeh]] je moralno zlo, dobrovoljna krivnja. Fizičko pak zlo, odnosno ljudska patnja, jest kazna koja se opravdano trpi zbog krivnje (od [[istočni grijeh|istočnog grijeha]] nadalje) i ono je kušnja na koju Bog želi staviti ljudsku [[volja|volju]]. Poteškoće koje se pritom javljaju (usklađivanje [[sloboda|slobode]] ljudske volje s božjim sveznanjem i s [[dogma]]ma milosti i [[predestinacija|predestinacije]] različite teološke škole rješavaju svaka na svoj način. Kroz čitavu se kršćansku filozofiju također provlači i tradicija koja zlu negira stvarno postojanje, samostalan zbiljski bitak.

Ovaj niz učenja ostat će konstantan sve do 17. st., uz povremeno javljanje [[Dualizam (filozofija)|dualističkih]] koncepcija. U 17. st. obnavlja se epikurejsko učenje i šire se nekršćanski ili čak protukršćanski nazori.  Leibniz je u svojoj ''Teodiceji'' reafirmirao tradicionalne kršćanske teze. Kasnije, prekidanjem bliskog odnosa između filozofije i teologije, problem zla našao se na marginama filozofskih rasprava.

[[Kategorija:Etički pojmovi]]
[[Kategorija:Teologija]]

Zlo - Povijest promjena

WikiSysop: bnk

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica