WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-08T23:04:11Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

Ukupno četrdeset tri broja časopisa punog naziva „Zenit – internacionalna revija za umetnost i kulturu“, izlazila su od veljače 1921. do prosinca 1926. godine. Izdavaštvo se, od dvadeset petoga broja zbog političkih neslaganja koja su sputavala uredništvo, seli iz [[Zagreb|Zagreba]] u [[Beograd]]. Glavni urednik bio je [[Ljubomir Micić]], a uz njega su časopis uređivali [[Ivan Goll]] i [[Boško Tokin]]. <ref name="Zenit i avangarda 20-ih godina"> Zenit i avangarda 20-ih godina, k.i., Narodni muzej Beograd, Institut za književnost i umetnost, Beograd, 1983. </ref>

== Povijesni kontekst ==
Završetkom [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] nastaje nova država [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca]]. Kulturne promjene uvjetovane stvaranjem nove države, zajedno s globalnim povijesnim i socijalnim procesima u [[Europa|Europi]] (prvenstveno Prvi svjetski rat i [[Oktobarska revolucija]] u [[Rusija|Rusiji]]), omogućile su nastanak i razvoj zenitističkoga pokreta, unutar kojeg se izdaje i časopis „Zenit“.<ref name="Zenit i avangarda 20-ih godina"> Zenit i avangarda 20-ih godina, k.i., Narodni muzej Beograd, Institut za književnost i umetnost, Beograd, 1983. </ref>

== Zenitizam ==
Zenitizam je eklektični [[Avangarda|avangardni]] pokret širokog polja društvenoga i političkoga djelovanja, koji nastaje 1920-ih godina u [[Kraljevina SHS|Kraljevini SHS]]. Pokret se temeljio na težnji promjeni provincijalnog statusa nacionalne kulture, izgradnjom vlastitog kulturnog sistema na temelju nove umjetnosti, te izlasku na europski plan.

=== Manifest ===
Funkcionalizacija ideologije zenitizma počinje izdavanjem Manifesta, čiji su autori [[Ljubomir Micić]], [[Ivan Goll]] i [[Boško Tokin]]. Oni ne donose jedan jedinstveni proglas, nego svaki piše svoj programski tekst, u kojem daju vlastito viđenje željenog svjetonazora pokreta.
U svome manifestu Micić uvodi pojam „[[barbarogenij|barbarogenija]]“, odnosno Balkanca, barbara i primitivca, s isključivo pozitivnim predznakom, kojeg je vidio kao glavnog nositelja socijalnih i umjetničkih promjena i reformi u Europi. Pokret je utemeljen na dihotomiji barbarstvo-civilizacija. Dihotomiju Micić naglašava dinamički uparenim, ali suprotstavljenim pojmovima: novi Balkan suprotstavlja staroj Europi; iskonsku, nesvjesnu i naivnu barbarsku umjetnost rafiniranoj, svjesnoj i deformiranoj civilizacijskoj umjetnosti. <ref name="Zenit i avangarda 20-ih godina"> Zenit i avangarda 20-ih godina, k.i., Narodni muzej Beograd, Institut za književnost i umetnost, Beograd, 1983. </ref>

=== Aktivnosti pokreta ===
Pjesnik i prozaik Ljubomir Micić bio je kolekcionar avangardne likovne umjetnosti. Posjedovao je djela najvećih europskih avangardnih umjetnika. Godine 1922. izložio ih je na Starčevićevom trgu u Zagrebu, gdje je otvorio „Zenitističku međunarodnu galeriju nove umjetnosti“, čime je umjetnost učinio dostupnu svim slojevima društva.
Jedina „Zenitova međunarodna izložba nove umjetnosti“ organizirana je 1924. godine u [[Beograd|Beogradu]]. Na njoj je izlagala većina domaćih i stranih suradnika „Zenita“. Na izložbi su slike bile označene isključivo brojem, bez naziva autora i djela, kako publiku ne bi navodili na sadržaj. Na taj je način gledatelju ostavljena mogućnost sudjelovanja u oblikovanju umjetničkog djela.
Uz izdavanje časopisa „Zenit“, izlazila su i posebna zenitistička izdanja knjiga, kao što su „Kola za spasavanje“ Ljubomira Micića iz 1922. godine ili djela Marijana Mikca „Efekt na defektu“ iz 1923. i „Fenomen majmuna“ iz 1925. godine.
Među važnije zenitističke aktivnosti spada i održavanje „Zenitističkih večernji“, koje su podrazumijevale multimedijske prezentacije, predavanja, čitanja poezije i polemike, a najintenzivnije su se održavale tijekom 1923. godine. <ref name="Grdan"> Grdan, Lada, Zenit i simultanizam, Službeni glasnik, Beograd, 2010. </ref>
Nerazriješena ostaje veza pokreta s avangardnom kazališnom grupom „Travellers“, osnovanom 1922. godine. Iako je svojim djelovanjem bila bliska zenitističkom duhu te je uprizorila i neke Micićeve tekstove, a jedan od članova grupe bio je najznačajniji domaći zenitistički umjetnik [[Josip Seissel]], Micićeva uloga u aktivnostima grupe nije točno utvrđena.

== Sadržaj ==
Iz punog naziva časopisa razaznaje se njegova internacionalna orijentacija, vidljiva ne samo u donošenju reprodukcija djela najpoznatijih europskih avangardnih umjetnika, nego i u aktivnoj suradnji s njima. R. Hausmann, [[Alexander Archipenko|A. Archipenko]], [[El Lissitzky]], I. Ehrenburg, [[Walter Gropius|W. Gropius]], [[Vasilij Kandinski|V. Kandinski]], [[Laslo Móholy-Nágy|L. Moholy-Nagy]], [[Vladimir Tatljin|V. Tatljin]] samo su neki od mnogobrojnih suradnika časopisa. „Zenit“ je njihove priloge donosio na originalnim jezicima, ne u prijevodu, tako da su se u istom broju nalazili tekstovi na njemačkom, francuskom i srpsko-hrvatskom jeziku, ali i oni pisani latinicom i ćirilicom.
„Zenit“ je surađivao i s najznačajnijim europskim [[Ekspresionizam|ekspresionističkim]] [[Der Stürmer|časopisom „Der Sturm“,]] čiji je utjecaj vidljiv u jednoj od ključnih postavki „Zenita“, a ta je da umjetnost proizlazi iz čovjeka, njegove nutrine, duševne boli i da stvara novi, bolji svijet (usmjerenje koje je odgovaralo poslijeratnoj situaciji u Europi). <ref name="Istorijske avangarde"> http://www.arte.rs/sr/1573-istorijske_avangarde_dadaizam_zenitizam_nadrealizam </ref> Umjetnost više ne smije biti mimetička, preslika svijeta i društva, nego umjetnici svojim djelima trebaju stvarati novo, bolje društvo. Micić je asocijaciju vidio kao deklarativni element, pa je i oblik nove umjetnosti nazvao asocijativni antimimetizam.
Naglašeno antiratno raspoloženje podrazumijevalo je kritiku trenutnog društvenog i socijalnog stanja, ali i humanizam u osnovi svega, pa i u umjetnosti koja treba biti socijalno angažirana. <ref name= "Zenit i avangarda 20-ih godina"> Zenit i avangarda 20-ih godina, k.i., Narodni muzej Beograd, Institut za književnost i umetnost, Beograd, 1983. </ref>

== Utjecaji ==
„Zenit“ je bio časopis koji je istovremeno objedinjavao utjecaje različitih avangardnih pravaca, od kojih je utjecaj ruske avangarde bio najdugotrajniji.

=== Ekspresionistički utjecaji ===
U počecima izlaženja časopisa najizraženiji su bili ekspresionistički utjecaji. Prva tri broja časopisa najvećim dijelom donose reprodukcije djela [[Egon Schiele|Egona Schielea]]. Od domaćih umjetnika zastupljen je [[Vilko Gecan]] sa svoja dva crteža, „Luđak“ iz praške serije „Klinika“ (1920), te „Konstrukcija za portret cinika“ (1921). S interijerom koji nije definiran do kraja, distorzijom prostora i višefokalnom perspektivom, te dojmom klizećeg, padajućeg, odnosno nestabilnog prostora, „Konstrukcija za portret cinika“ podsjeća na scenografiju njemačkih ekspresionističkih filmova. <ref name= "Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti"> Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2007. </ref> Stavljanje naglaska na lice i prste u grču nezaobilazni su elementi i Schieleovih portreta. U portretima Vinka Foretića Visa, „Portret švicarskog kelnera“ i „Portret jednog Slovenca“, oba iz 1914/18. godine, uočljivo je [[Kubizam|kubističko]] oblikovanje lica, koje nije svugdje dosljedno provedeno. Časopis donosi i reprodukcije [[Linorez|linoreza]] beogradskog grafičara Mihaila S. Petrova, na kojima je vidljiv utjecaj [[Vasilij Kandinski|Vasilija Kandinskog]]. Nakon suradnje sa „Zenitom“, Petrov će surađivati s časopisom „Dada-tank“. <ref name= "Zenit i avangarda 20-ih godina"> Zenit i avangarda 20-ih godina, k.i., Narodni muzej Beograd, Institut za književnost i umetnost, Beograd, 1983. </ref>

=== Dadaistički impulsi ===
Već u prvim brojevima izlaze tekstovi posvećeni dadaizmu. Dadistički impulsi dolaze prvenstveno od Dragana Aleksića, suradnika „Zenita“ koji studira u [[Prag|Pragu]], i pariškog studenta Branka Ve Poljanskog, Micićevog brata, koji 1921. godine također boravi u Pragu. Za vrijeme njihovog boravka u Pragu, dolaze u doticaj s radom dadaističkih umjetnika, te uz zenitističke, priređuju i [[Dadaizam|dadaističke]] izložbe i manifestacije, koje će nakon Praga, organizirati u hrvatskim gradovima.
Godine 1922. zbog svađe dolazi do prekida suradnje između D. Aleksića i Micića. Aleksić izdaje dadaistički časopis [[Dada-tank|„Dada-tank“]] i zbornik [[„Dada-jazz“|„Dada-jazz“.]] Iako je „Dada-tank“ doživio izlazak samo jednog broja u dva izdanja, doživio je priznanje u europskim krugovima.
Ve Poljanski će uzvratiti izdavanjem anti-dadaističe publikacije „Dada-jok“, koja će slijediti sva obilježja i principe dadaizma. <ref name= "Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti"> Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2007. </ref>

=== Konstruktivistički utjecaji ===
Najveći utjecaj na „Zenit“, u formalnom i idejnom smislu, izvršila je ruska avangarda, odnosno [[Konstruktivizam (umjetnost)|konstruktivizam]], s kojim Micić dolazi u doticaj za svoga boravka u [[Njemačka|Njemačkoj]] 1922. godine, a koji je promijenio shvaćanje umjetničkog procesa i funkcije umjetnosti uopće. Najvažniju je ulogu odigrao [[El Lissitzky]], koji s Ehrenburgom uređuje čitav jedan dvobroj posvećen ruskoj avangardi. Ne treba zanemariti ni ulogu [[Kazimir Maljevič|Kazimira Maljeviča]] te [[Vladimir Tatlin|Vladimira Tatljina]], te posredno [[Vasilij Kandinski|V. Kandinskoga]] i [[Alexander Archipenko|A. Archipenka]]. <ref name= "Subotić"> Subotić, Irina, Odblesci ruske avangarde u jugoslovenskom zenitizmu, Arte media – http://www.arte.rs/sr/umetnici/teoreticari/irina_subotic-3972/tekstovi/odblesci_ruske_avangarde_u_jugoslovenskom_zenitizmu-1292/ </ref>
Najvažniji domaći umjetnik bio je Josip Seissel, poznatijii pod zenitističkim pseudonimom Jo Klek. Iako je u povijesti umjetnosti zapamćen prvenstveno kao arhitekt i urbanist, Seissel se bavio i likovnom umjetnošću, izrađivao je akvarele, kolaže i crteže.
Kada je riječ o njegovim zenitističkim radovima, „Pafama“ zauzima posebno mjesto. To je prva poznata [[Apstraktna umjetnost|apstraktna]] kompozicija u hrvatskoj umjetnosti (danas u stalnom postavu MSU-a u Zagrebu). Pafama (njem. Papierfarbenmalerei) termin je kojim je Seissel nazivao svoje [[Kolaž|kolaže]]. Micić je za isti pojam koristi naziv arbos-slikarstvo (artija-boja-slika). <ref name= "Horvat-Pintarić"> Horvat-Pintarić, V.: Josip Seissel, Galerija Nova, Zagreb, 1978. </ref>
Nova Seisslova umjetnost ostvaruje sve Micićeve likovne težnje: emancipaciju forme, boje i prostora od svake linearnosti, povijesti i fotografičnosti. <ref name= "Zenit i avangarda 20-ih godina"> Zenit i avangarda 20-ih godina, k.i., Narodni muzej Beograd, Institut za književnost i umetnost, Beograd, 1983. </ref>
Crvena, žuta, plava i zelena boja čine gustu kromatsku jezgru na crnoj podlozi. Iako je kolaž izuzetno malog formata, Seissel mu daje monumentalan karakter. Unatoč paraleli s Maljevičevim [[Suprematizam|suprematizmom]] i Lissitzkyjevim PROUN-om, riječ je o originalnom djelu.
Njegovo poznavanje [[Aksonometrija|aksonometrije]] i [[Kinematografija|kinematografije]], tj. scenografije avangardnih filmova, vidljivo je u radovima kao što su „Reklame“ (1923.) i „Krčma/Vinotočje“ (1924.).
Serijom monokromnih kolaža malih formata, u koje se ubraja i „Konstrukcija 56“ (1924.), u najvećoj se mjeri približava Rodčenkovom [[Konstruktivizam (umjetnost)|konstruktivizmu]]. Unatoč monokromiji, uspijeva dočarati dubinu prizora.
„Zenit“ iz 1924. i 1925. godine donosi i nacrte za vizionarske, arhitektonske objekte „Zeniteum I i II“, te „Vilu Zenit“. U projektu za „Zeniteum II“, V. Horvat-Pintarić prepoznaje humornu dimenziju kao odraz dadaističkog duha. <ref name= "Horvat-Pintarić"> Horvat-Pintarić, V.: Josip Seissel, Galerija Nova, Zagreb, 1978. </ref>
Seissel je zaslužan i za grafički dizajn zenitovih izdanja djela Marijana Mikca, „Efekt na defektu“ i „Fenomen majmuna“, te nacrte za kostime zenitističke predstave „Oni će doći“, koji su bili usklađeni s tada suvremenom avangardnom kostimografijom. <ref name= "Zenit i avangarda 20-ih godina"> Zenit i avangarda 20-ih godina, k.i., Narodni muzej Beograd, Institut za književnost i umetnost, Beograd, 1983. </ref>

== Grafičko oblikovanje ==
Za vrijeme izdavanja Zenita, grafičkom se oblikovanju u Europi pridavala velika važnost. Tipografska i likovna rješenja naslovnica i stranica „Zenita“, reklama i [[kaligram|kaligrama]], slijedila su trenutnu idejnu orijentaciju časopisa. <ref name= "Zenit i avangarda 20-ih godina"> Zenit i avangarda 20-ih godina, k.i., Narodni muzej Beograd, Institut za književnost i umetnost, Beograd, 1983. </ref>
Tipografija prva tri broja časopisa evocira slova s [[Plakat|plakata]] [[Ekspresionizam|ekspresionističkih]] filmova, a izvodi ih [[Vilko Gecan]]. <ref name= "Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti"> Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2007. </ref> Riječ je o modernoj verziji [[gotica|gotice]], koja se protezala od [[Secesija|secesije]] do ekspresionizma. Postupno kretanje prema konstruktivističkom dizajnu svoj vrhunac doseže u jedanaestom broju (veljača 1922.), koji na naslovnici donosi reprodukciju Tatljinove makete za [[Spomenik Trećoj internacionali]]“, što je najranija reprodukcija toga djela izvan SSSR-a, a koja će kasnije znatno utjecati na revolucionaristički duh „Zenita“. Grafički dizajn dvobroja 17/18, u cijelosti posvećenog ruskoj avangardi, radi El Lissitzky. Ono uključuje oblikovanje slova u konstruktivno dinamizirane površine, s izmjenom tamnih i svijetlih segmenata koji daju sinkopirani ritam i ostavljaju dojam sceničnosti. Naslovnica dvobroja 19/20 obogaćena je „Linorezom“ Moholy-Nagyja. Sljedeći broj (osmobroj) izlazi tek u kolovozu, radi se o izmijenjenom i smjelijem grafičkom oblikovanju s novim logtipom. Pred kraj izlaženja časopisa, dizajn postaje sve skromniji, s manje reprodukcija. Posljednji, četrdeset treći broj bio je u potpunosti lišen reprodukcija. <ref name= "Zenit i avangarda 20-ih godina"> Zenit i avangarda 20-ih godina, k.i., Narodni muzej Beograd, Institut za književnost i umetnost, Beograd, 1983. </ref>

== Zabrana Zenita ==
U prosincu 1926. godine u četrdeset trećem broju, objavljen je tekst „Zenitizam kroz prizmu [[Marksizam|marksizma]]“ kojeg je potpisao dr. Rasinov, za kojeg postoje pretpostavke da je riječ o samom Miciću. Dolazi do zabrane izdavanja časopisa od strane vlasti, a slijedi i sudska tužba protiv Micića, koji potom iz [[Beograd|Beograda]] bježi u [[Pariz]]. Time završava zenitistička djelatnost.

== Galerija djela ==
<center><gallery>

Datoteka:El_Lissitzky,_rješenje_za_naslovnicu_časopisa_Zenit_(1922.).jpg|El Lissitzky, rješenje za naslovnicu časopisa Zenit (1922.)
Datoteka:Naslovnica_1._br._časopisa_Zenit_(veljača_1921.).jpg|Naslovnica 1. br. časopisa Zenit (veljača 1921.)
‎Datoteka:Naslovnica_2._br._časopisa_Zenit_(ožujak_1921.).jpg|Naslovnica 2. br. časopisa Zenit (ožujak 1921.)
‎Datoteka:Naslovnica_3._br._časopisa_Zenit_(travanj_1921.).jpg|Naslovnica 3. br. časopisa Zenit (travanj 1921.)
‎Datoteka:Naslovnica_4._br._časopisa_Zenit_(svibanj_1921.).jpg|Naslovnica 4. br. časopisa Zenit (svibanj 1921.)
Datoteka:Naslovnica_5._br._časopisa_Zenit_(lipanj_1921.).jpg|Naslovnica 5. br. časopisa Zenit (lipanj 1921.)
Datoteka:Naslovnica_6._br._časopisa_Zenit_(srpanj_1921.).jpg|Naslovnica 6. br. časopisa Zenit (srpanj 1921.)
Datoteka:Naslovnica_7._br._časopisa_Zenit_(rujan_1921.).jpg|Naslovnica 7. br. časopisa Zenit (rujan 1921.)
Datoteka:Naslovnica_8._br._časopisa_Zenit_(listopad_1921.).jpg|Naslovnica 8. br. časopisa Zenit (listopad 1921.)
Datoteka:Naslovnica_9._br._časopisa_Zenit_(_studeni_1921.).jpg|Naslovnica 9. br. časopisa Zenit ( studeni 1921.)
Datoteka:Naslovnica_11._br._Časopisa_Zenit_(veljača_1922.).jpg|Naslovnica 11. br. Časopisa Zenit (veljača 1922.)
Datoteka:Naslovnica_12._br._Časopisa_Zenit_(ožujak,_1922.).jpg|Naslovnica 12. br. Časopisa Zenit (ožujak, 1922.)
Datoteka:Naslovnica_22._br._časopisa_Zenit_(_svibanj_1923.).jpg|Naslovnica 22. br. časopisa Zenit ( svibanj 1923.)
Datoteka:Naslovnica_25._br._Časopisa_Zenit_(veljača_1924.).jpg|Naslovnica 25. br. Časopisa Zenit (veljača 1924.)
Datoteka:Naslovnica_35._br._časopisa_Zenit_(_prosinac_1924.).jpg|Naslovnica 35. br. časopisa Zenit ( prosinac 1924.)
</gallery></center>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==
# Grdan, Lada. ''Zenit i simultanizam'', Službeni glasnik, Beograd, 2010.
# Horvat-Pintarić, Vera. ''Josip Seissel'', Galerija Nova, Zagreb, 1978.
# ''Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti'', katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2007.
# ''Zenit i avangarda 20ih (dvadesetih) godina=Zenit and the Avant-garde of the twenties'', katalog izložbe, Narodni muzej Beograd, Institut za književnost i umetnost, Beograd, 1983.

== Vanjske poveznice ==
*[http://scc.digital.nb.rs/collection/zenit/ Fototipsko izdanje Zenita]
*[http://www.arte.rs/sr/1573-istorijske_avangarde_dadaizam_zenitizam_nadrealizam/ Istorijske avangarde: dadaizam – zenitizam – nadrealizam, Arte media]
*[http://www.nacional.hr/clanak/40052/traveleri-najveca-tajna-hrvatske-umjetnosti/ Ožegović, Nina, Traveleri – najveća tajna hrvatske umjetnosti]
*[http://www.arte.rs/sr/umetnici/teoreticari/irina_subotic-3972/tekstovi/odblesci_ruske_avangarde_u_jugoslovenskom_zenitizmu-1292/ Subotić, Irina, Odblesci ruske avangarde u jugoslovenskom zenitizmu]

[[Kategorija:Tiskani mediji]]

Zenit (časopis) - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica