WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-09T06:37:10Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Astronomski Obzor.png|mini|300px|desno|Slika prikazuje vezu između zenita i [[nadir]]a te različite vrste [[obzor]]a. Primijeti se da je zenit nasuprot nadiru.]]

[[datoteka:Nebeska sfera 4.jpg|mini|desno|300px|[[Zemljina rotacija|Zemljina vrtnja]] uzrok je prividnom okretanju nebeske sfere i izmjene dana i noći.]]

[[datoteka:Horizontski koordinatni sustav.png|mini|desno|300px|U [[Horizontski koordinatni sustav|horizontskom koordinatnom sustavu]] položaj [[nebesko tijelo|nebeskog tijela]] određen je [[azimut]]om i '''kutnom visinom''' (ili [[Zenitna daljina|zenitnom daljinom]] = 90° - kutna visina).]]

[[datoteka:Nebeska sfera 3.png|mini|desno|300px|[[Nebeski ekvator]] i [[ekliptika]].]]

[[datoteka:Nebeska sfera 1.png|mini|desno|300px|Osnovna gibanja Zemlje.]]

'''Zenit''' (prema [[Arapski jezik|arap]]. ''as-samt'': smjer, put; [[Hrvatski jezik|hrv]]. ''tjemenište'') je točka na prividnoj [[nebeska sfera|nebeskoj sferi]], najviša iznad [[obzor]]a (horizonta), [[kutna visina]] joj iznosi 90°. Određuje se s pomoću viska ili vodoravne plohe, tako što je smjer zenita okomit na vodoravnu plohu. Osim [[Mjesni ekvatorski koordinatni sustav|mjesnog]] ili [[zemljopis|zemljopisnog]] zenita određuje se i '''geocentrički zenit''', koji se dobiva projekcijom pravca iz središta [[Zemlja|Zemlje]] kroz stajalište do nebeske sfere. <ref> '''zenit''', [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67141] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

Nasuprot zenitu je [[nadir]]. Nadir (prema arap. ''naẓīr'') je točka na nebeskoj sferi najniža pod obzorom (horizontom), nasuprot (antipod) zenitu, kutne visine –90°. <ref> '''nadir''', [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=42738] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

== Osnove orijentacije na nebeskoj sferi ==

[[Astronomija]] je vezana za [[Orijentacija|orijentaciju]] u [[prostor]]u, a ona se sastoji u tome da gledajući u [[nebo]], i prelazeći pogledom s jednog nebeskog tijela na drugo, mi povezujemo smjerove u kojima vidimo tijelo. Položaj tijela projiciramo na plohu jedne kugle, koju nazivamo nebeskom sferom. Zbog velikih daljina nebeskih tijela, možemo zamisliti da je i nebeska sfera na velikoj daljini. Bliski predmeti, kao što su [[avion]] ili [[umjetni satelit]], na nebeskoj će sferi brzo mijenjati međusobni položaj, a mnogo udaljenije zvijezde, iako se i one ustvari gibaju, duže će zadržavati prividno jednak projicirani razmještaj. Dakle, položaj tijela određuje se smjerovima i kutovima između njih.<ref>[[Vladis Vujnović]] : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.</ref>

Za zapis položaja na nebeskoj sferi služe [[Nebeski koordinatni sustavi|sferne koordinate]], slično kao što za utvrđivanje položaja na površini Zemlje služe [[Zemljopisne koordinate|zemljopisne koordinate]]. Važne točke na [[Globus (svijet)|globusu]] jesu polovi, točke kroz koje prolazi [[Zemljina rotacija|Zemljina os vrtnje]]. Veoma važno svojstvo, smjer vrtnje, ne možemo odrediti drukčije nego na osnovi iskustva. Kažemo da se [[Zemlja]] okreće kao desni [[vijak]] koji napreduje od [[Polovi južne polutke|Južnog pola]] prema [[Polovi sjeverne polutke|Sjevernom polu]]. Smjer se može odrediti i s obzirom na način gibanja satne kazaljke. Gledajući na Sjeverni pol Zemlje, ona se vrti u smjeru suprotnom od [[Sat (instrument)|kazaljke na satu]]. Pomoću [[meridijan]]a odbrojavaju se [[zemljopisna dužina|zemljopisne dužine]]; računaju se kao istočne ili kao zapadne, od 0° do 180°. Početni meridijan je onaj koji, po dogovoru, prolazi [[Zvjezdarnica|zvjezdarnicom]] u [[Greenwich]]u, predgrađu [[London]]a. Okomito na meridijane prolaze [[Paralela (zemljopis)|paralele]] (usporednice). Paralela najvećeg [[opseg]]a je [[ekvator]], a od njega se prema sjeveru i prema jugu odbrojavaju [[zemljopisna širina|zemljopisne širine]], kao sjeverne i južne, i to od 0° do 90°. Meridijana i paralela ima neizmjerno mnogo.

U astronomiji se primjenjuje nekoliko koordinatnih sustava ([[nebeski koordinatni sustavi]]). Svaki od njih ima osnovni krug (kao što je Zemljin ekvator) i početnu polukružnicu (kao što je početni Greenwichski meridijan) od kojih se odbrojavaju koordinate.

=== Dnevno gibanje neba ===

Neposredan izgled pojava na nebu uvjetovan je Zemljinim gibanjima. [[Zemljina rotacija|Zemljina vrtnja]] uzrok je prividnom okretanju nebeske sfere i izmjene [[dan]]a i [[noć]]i. Svakako, nije svejedno okreće li se [[Zemlja]] ili nebeska sfera, sa svim [[zvijezda]]ma i [[galaktika]]ma. U posljednjem bi slučaju relativne brzine zvijezda morale nadmašiti [[brzina svjetlosti|brzinu svjetlosti]], a nedostajale bi mnoge sitne pojave koje pružaju fizičke i astronomske dokaze gibanja Zemlje. Te pojave jesu: zakretanje ravnine njihanja ([[Foucaultovo njihalo]]), otklon na istok pri slobodnom padu, spljoštenost Zemlje, pojava dnevne [[paralaksa|paralakse]], dnevna [[aberacija svjetlosti]] i još neke. Bez razumijevanja [[fizika|fizičke suštine]], a to znači ne znajući za ograničenu veličinu Zemlje i njezina gibanja, neposredno vidljive promjene na nebu nisu jednostavno protumačive. Zato je i trebalo mnogo vremena dok se čovjek nije izdignuo iznad neposredno danog.

=== Nebeska os, nebeski ekvator i nebeski meridijan ===

Vidljiv predio neba ovisi o položaju promatrača i o trenutku promatranja. Svaki promatrač na Zemlji stoji na vodoravnoj ravnini, a pravac [[Gravitacija|sile teže]], vertikala, okomit je na tu ravninu. Smjer vertikale pokazuje slobodno obješen, miran [[visak]]. Produži li se vertikala prema nebeskoj sferi, probost će je u točki koja ovisi o zemljopisnom položaju i o trenutku dana, jer se Zemlja okreće. Zbog Zemljina okretanja vertikala opisuje [[stožac]] oko produžene Zemljine osi ili nebeske osi. Nebeska os probada nebesku sferu u sjevernom i južnom nebeskom polu. '''Nebeska os''' je zamišljeni [[pravac]] identičan sa Zemljinom osi rotacije i probada nebesku sferu u [[Nebeski polovi|sjevernom i južnom nebeskom polu]]. U točki sjevernog nebeskog pola se približno nalazi zvijezda [[Sjevernjača]]. Oko nebeske osi se prividno okreće nebeska sfera (prividno okretanje nastaje zbog rotacije Zemlje). Sva [[nebesko tijelo|nebeska tijela]] prividno se okreću oko nebeske osi. Ravnina Zemljina [[ekvator]]a, protegnuta do nebeske sfere, isijeca na njoj [[kružnica|kružnicu]] ili nebeski ekvator. [[Nebeski ekvator]] je projekcija Zemljinog ekvatora na nebesku sferu. Ravnina kojoj pripada nebeski ekvator okomita je na nebesku os. Ravnina [[meridijan]]a na kojemu se promatrač nalazi presijeca nebesku sferu uzduž velike kružnice ili nebeskog meridijana. [[Nebeski meridijan]] je zamišljena velika kružnica na nebeskoj sferi koja prolazi sjevernim i južnim nebeskim polom i sadrži projekciju nebeskog tijela čiji meridijan promatramo. Meridijan promatrača prolazi nebeskim polovima, te sadrži [[zenit]] i [[nadir]] promatrača. Kako promatrač subjektivno ne osjeća Zemljinu vrtnju, činit će mu se da se nebeska sfera okreće oko Zemljine osi, i to u suprotnom smjeru.

=== Obzor, zenit i nadir ===

Vodoravna [[ravnina]] na kojoj se promatrač nalazi je ravnina obzora ili horizonta, a [[kružnica]] koju ona isijeca na nebeskoj sferi je obzor ili horizont. [[Obzor]] je velika kružnica nebeske sfere, nastaje presjekom ravnine koja prolazi stajalištem promatrača sa nebeskom sferom i okomita je na pravac zenit-nadir. Vidljivi horizont (na otovrenim površinama kao more) se zbog zakrivljenosti Zemljine površine nalazi ispod astronomskog horizonta (tome je uzrok i [[nadmorska visina]] te [[Astronomska refrakcija|refrakcija]] Zemljine atmosfere). Točke u kojima okomica ili vertikala probada nebesku sferu jesu zenit i nadir. [[Zenit]] je točka na nebeskoj sferi koja se nalazi direktno iznad promatrača. Nadir je točka na nebeskoj sferi suprotno od zenita (ispod promatrača). Na [[arapski|arapskom]] znači suprotan, nasuprot. [[Zvijezde]] obilaze oko nebeske osi po kružnicama koje su nazvane '''dnevne kružnice'''. Neke zvijezde, one koje su blize sjevernom nebeskom polu, stalno su iznad obzora ([[cirkumpolarna zviježđa]]). Neke zvijezde izlaze iznad obzora i zalaze pod obzor.

Kao '''istočna točka obzora''' (E) i kao '''zapadna točka obzora''' (W) zadaje se presjecište nebeskog ekvatora s obzorom. Nebeski meridijan prolazi kroz zenit, sjeverni i južni nebeski pol. Presjecište meridijana i obzora bliže sjevernom nebeskom polu je '''sjeverna točka obzora''' (N), a njoj nasuprot, '''južna točka obzora''' (S). Četiri glavne točke obzora (N, S, W i E) određene su prividnim dnevnim gibanjem neba i razlikovanjem polova, a razmaknute su na obzoru za pravi [[kut]]. Zvijezde izlaze na istočnoj strani obzora, podižu se do nebeskog meridijana, gdje dostižu najveću visinu ili kaže se da prolaze kroz [[Kulminacija|gornju kulminaciju]]. Nastavljajući kruženje, zalaze na zapadnoj strani obzora. Nakon toga će zvijezde proći i kroz najniži položaj ili [[Kulminacija|donju kulminaciju]]. Iznad obzora zvijezde se premještaju od istočne strane prema zapadnoj. Cirkumpolarne zvijezde nikada ne zalaze, a anticirkumpolarne nikada ne izlaze. Sve zvijezde, promatrane na svim zemljopisnim širinama, bez obzira na to jesu li cirkumpolarne ili nisu, prolaze kroz gornju kulminaciju u onoj polovici meridijana ([[meridijan]] je raspolovljen sjevernim i južnim nebeskim polom) koja sadrži zenit; kroz donju kulminaciju zvijezda će proći u onoj polovici meridijana koja sadrži nadir. Dijelovi dnevnih kružnica iznad obzora jesu '''dnevni lukovi'''. Zvijezda koja se nalazi na dnevnoj kružnici sjevernije od nebeskog ekvatora izlazi između sjeverne (N) i istočne (E) točke obzora, a zalazi između sjeverne i zapadne (W) točke obzora. Južnije od istočno – zapadne linije, izlaze i zalaze one zvijezde koje su smještene južnije od nebeskog ekvatora.

=== Horizontski koordinatni sustav ===
Za određivanje položaja nebeskih tijela u odnosu na [[obzor]] (horizont) i strane svijeta služi horizontski koordinatni sustav. U horizontskom koordinatnom sustavu položaj nebeskog tijela određen je [[azimut]]om i [[Kutna visina|kutnom visinom]]. '''Astronomski azimut''' je [[kut]] između mjesnog [[nebeski meridijan|nebeskog meridijana]] i [[nebesko tijelo|nebeskog tijela]], mjeren od smjera [[jug]]a po obzoru u smjeru dnevnog kretanja nebeskih tijela (u smjeru prema [[zapad]]u). '''Kutna visina''' ''h'' je kut u središtu [[nebeska sfera|nebeske sfere]] koji se nalazi u ravnini okomitoj na ravninu obzora. Zamislimo li da je [[polumjer]] nebeske sfere jedinični, tada se kutna visina može odrediti i kao duljina luka na sferi, jer je u tom slučaju duljina luka brojčano jednaka pripadnom središnjem kutu. Isti postupak provodi se pri određivanju drugih sfernih koordinata. Kutna visina ''h'' je pozitivna iznad obzora i kreće se od 0° do 90°, a negativna ispod obzora, kada se kreće od 0° do -90°. Umjesto kutne visine ''h'' može se koristiti [[zenitna daljina]] ''z'':
:''z = 90° - h''

Jedan od najjednostavnijih [[astronomski instrumenti|astronomskih instrumenata]] za mjerenje kutne visine [[Sunce|Sunca]] i sjajnih noćnih nebeskih tijela je [[sekstant]]. Astronomski azimut ''A'' je koordinata koja se mjeri od južne točke obzora (S) prema zapadu, od 0° do 360° (u [[geodezija|geodeziji]] i za druge svrhe, azimut se mjeri os sjeverne točke N prema zapadu i istoku, od 0° do 180°). Za mjerenje azimuta u našem zemljopisnom području može nam, iako ne baš najpreciznije, poslužiti [[kompas]]. Pri prvom noćnom izlasku i mjerenju horizontskih koordinatna nekog nebeskog tijela, ustanovit ćemo da se one neprestano mijenjaju, a ovise i o zemljopisnom položaju promatrača.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://hpd.botanic.hr/ast/astronomija/polozaj/koor_sus.html e-skola astronomije: Nebeski koordinatni sustavi]
* [http://astro.fdst.hr/Promatracka/prividno_gibanje.php astro.fdst.hr :: Prividno gibanje neba]

[[Kategorija:Nebeski koordinatni sustavi]]

Zenit - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica