Zemljopis Irana - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 20:53, 10. siječanj 2026.

2026-01-10T20:53:27Z

Prikaži promjene

Suradnik10 u (test) 22:43, 8. siječanj 2026.

2026-01-08T22:43:44Z

Prikaži promjene

Suradnik10 u (test) 04:29, 14. lipanj 2025.

2025-06-14T04:29:45Z

Prikaži promjene

Suradnik10: Zamjena teksta - '[[Fizička geografija' u '[[Fizički zemljopis'

2025-06-14T04:17:33Z

Zamjena teksta - '[[Fizička geografija' u '[[Fizički zemljopis'

Prikaži promjene

Suradnik10 u (test) 03:46, 14. lipanj 2025.

2025-06-14T03:46:52Z

←Starija inačica		Inačica od 14. lipanj 2025. u 03:46
Redak 597:		Redak 597:
	[[Iran]] u [[Kulturni zemljopis\|kulturnom]] smislu predstavlja [[Etnička skupina\|etničko]]-[[Religija\|religijski]] mozaik čiju jezgru karakterizira [[Iranski narodi\|iranski ''ethnos'']], [[perzijski jezik]] i [[Šijiti\|šijitizam]]<ref name="KiyaniHaftlang2003.6979">[[#KiyaniHaftlang2003\|Kiyani Haftlang, Kiyanoosh (2003.)]], str. 69.-79.</ref>. Sva tri elementa prisutna su kod [[Perzijanci\|Perzijanaca]], najmnogoljudnijeg naroda koji [[Demogeografija\|demogeografski]] prevladava u unutrašnjosti, osobito [[Fars]]u i [[Horasan (pokrajina)\|Horasanu]]<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 509.-524.</ref>. Drugi najbrojniji narod su [[Azeri\|Azari]] (20 %), [[Azerski jezik\|turkofoni]] šijiti naseljeni u sjeverozapadu zajedno s [[Kurdi]]ma (7 %) čiji je [[Kurdski jezik\|jezik]] [[Iranski jezici\|iranski]] odnosno religija uglavnom [[Suniti\|sunitska]]. Ove međusobne oprečnosti kod Azara i Kurda plodom su stoljetnog prožimanja [[iran]]ske i [[Turska\|turske]] kulturne sfere, ali i njihovih [[Iransko-turski ratovi\|žestokih ratova]]. Osim kod dvaju spomenutih naroda u [[Azarbajdžan (Iran)\|Azarbajdžanu]] i [[Kurdistanska pokrajina\|Kurdistanu]], istovjetne razlike postoje i na drugim periferijama zemlje − neiranskih šijitskih [[Arapi\|Arapa]] (1 – 2 %) u [[Huzestan]]u i [[Hormuzgan]]u odnosno [[Kaškajci\|kaškajskih]] plemenskih zajednica na zapadu [[Fars]]a<ref>Vidi:<br>• [[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 542.-546.<br>• [[#IranicaGeoIIHum\|Planhol, Xavier (de) (15.12.2000.)]]</ref>, te iranskih sunitskih [[Beludži\|Beludža]] (2 – 3 %) i [[Paštunci\|Paštunaca]] (<1 %) uz istočne [[#Državne granice\|granice]] odnosno manjih zajednica [[Tališi\|Tališa]] na sjeveru<ref>[[#Bazin1980\|Bazin, Marcel (1980.)]], str. 198.-200. i 524.-536.</ref>. Najslabije integriranim [[narod]]om u kulturnom smislu smatraju se neiranski sunitski [[Turkmeni]] (<1 %) koji žive u dolinama [[Atrak]]a<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 546.-555.</ref>. Izuzevši spomenute [[Kurdi\|Kurde]], [[Beludži\|Beludže]], [[Paštunci\|Paštunce]] i [[Tališi\|Tališe]], ostali narodi koji se osim službenog [[Perzijski jezik\|perzijskog]] služe i drugim jezicima iz [[Iranski jezici\|srodne iranske porodice]] su [[Mazanderani]] i [[Gilaki]] na sjeveru odnosno [[Luri]] na jugozapadu zemlje (ukupno 12 %)<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 524.-536.</ref>. Iako je [[Iran]] tradicionalno [[multietnička država]], kulturna integracija pojedinih naroda u [[20. stoljeće\|20. stoljeću]] bila je djelomično prožeta i politizacijom − prvo [[Iranski narodi\|etničkim]] [[Nacionalizam\|nacionalizmom]] za vrijeme [[Pahlavi (dinastija)\|dinastije Pahlavi]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>, a zatim [[Šijiti\|vjerskom]] dimenzijom od [[Iranska revolucija\|revolucije]] nadalje<ref name="KiyaniHaftlang2003.6979"/>.		[[Iran]] u [[Kulturni zemljopis\|kulturnom]] smislu predstavlja [[Etnička skupina\|etničko]]-[[Religija\|religijski]] mozaik čiju jezgru karakterizira [[Iranski narodi\|iranski ''ethnos'']], [[perzijski jezik]] i [[Šijiti\|šijitizam]]<ref name="KiyaniHaftlang2003.6979">[[#KiyaniHaftlang2003\|Kiyani Haftlang, Kiyanoosh (2003.)]], str. 69.-79.</ref>. Sva tri elementa prisutna su kod [[Perzijanci\|Perzijanaca]], najmnogoljudnijeg naroda koji [[Demogeografija\|demogeografski]] prevladava u unutrašnjosti, osobito [[Fars]]u i [[Horasan (pokrajina)\|Horasanu]]<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 509.-524.</ref>. Drugi najbrojniji narod su [[Azeri\|Azari]] (20 %), [[Azerski jezik\|turkofoni]] šijiti naseljeni u sjeverozapadu zajedno s [[Kurdi]]ma (7 %) čiji je [[Kurdski jezik\|jezik]] [[Iranski jezici\|iranski]] odnosno religija uglavnom [[Suniti\|sunitska]]. Ove međusobne oprečnosti kod Azara i Kurda plodom su stoljetnog prožimanja [[iran]]ske i [[Turska\|turske]] kulturne sfere, ali i njihovih [[Iransko-turski ratovi\|žestokih ratova]]. Osim kod dvaju spomenutih naroda u [[Azarbajdžan (Iran)\|Azarbajdžanu]] i [[Kurdistanska pokrajina\|Kurdistanu]], istovjetne razlike postoje i na drugim periferijama zemlje − neiranskih šijitskih [[Arapi\|Arapa]] (1 – 2 %) u [[Huzestan]]u i [[Hormuzgan]]u odnosno [[Kaškajci\|kaškajskih]] plemenskih zajednica na zapadu [[Fars]]a<ref>Vidi:<br>• [[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 542.-546.<br>• [[#IranicaGeoIIHum\|Planhol, Xavier (de) (15.12.2000.)]]</ref>, te iranskih sunitskih [[Beludži\|Beludža]] (2 – 3 %) i [[Paštunci\|Paštunaca]] (<1 %) uz istočne [[#Državne granice\|granice]] odnosno manjih zajednica [[Tališi\|Tališa]] na sjeveru<ref>[[#Bazin1980\|Bazin, Marcel (1980.)]], str. 198.-200. i 524.-536.</ref>. Najslabije integriranim [[narod]]om u kulturnom smislu smatraju se neiranski sunitski [[Turkmeni]] (<1 %) koji žive u dolinama [[Atrak]]a<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 546.-555.</ref>. Izuzevši spomenute [[Kurdi\|Kurde]], [[Beludži\|Beludže]], [[Paštunci\|Paštunce]] i [[Tališi\|Tališe]], ostali narodi koji se osim službenog [[Perzijski jezik\|perzijskog]] služe i drugim jezicima iz [[Iranski jezici\|srodne iranske porodice]] su [[Mazanderani]] i [[Gilaki]] na sjeveru odnosno [[Luri]] na jugozapadu zemlje (ukupno 12 %)<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 524.-536.</ref>. Iako je [[Iran]] tradicionalno [[multietnička država]], kulturna integracija pojedinih naroda u [[20. stoljeće\|20. stoljeću]] bila je djelomično prožeta i politizacijom − prvo [[Iranski narodi\|etničkim]] [[Nacionalizam\|nacionalizmom]] za vrijeme [[Pahlavi (dinastija)\|dinastije Pahlavi]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>, a zatim [[Šijiti\|vjerskom]] dimenzijom od [[Iranska revolucija\|revolucije]] nadalje<ref name="KiyaniHaftlang2003.6979"/>.

	=== ~~Urbana geografija~~ ===		=== Urbani zemljopis ===
	{{glavni\|Iranski urbanizam\|Dodatak:Popis gradova u Iranu\|l2=Popis iranskih gradova}}		{{glavni\|Iranski urbanizam\|Dodatak:Popis gradova u Iranu\|l2=Popis iranskih gradova}}
	{\| class="wikitable" style="float:right; font-size:85%"		{\| class="wikitable" style="float:right; font-size:85%"
Redak 623:		Redak 623:
	\|}		\|}

	[[Urbanizam\|Urbanistička tradicija]] u [[Iran]]u ima tisućljetnu [[Povijest Irana\|povijest]]<ref name="IranicaCitiesIGeo">[[#IranicaCitiesIGeo\|Planhol, Xavier (de) (15.12.1991.)]]</ref> o kojoj svjedoče i neki od najstarijih kontinuirano naseljenih gradova [[svijet]]a kao što su [[Suza (Iran)\|Suza]], [[Jazd]], [[Hamadan]] i [[Raj (Iran)\|Raj]]. Druga važna povijesna odlika kod [[Dodatak:Popis gradova u Iranu\|iranskih gradova]] u cjelini jest izrazita dinamičnost u [[Dodatak:Popis povijesnih iranskih glavnih gradova\|promjenama prijestolnica (40-ak)]] odnosno [[Urbani zemljopis\|~~geografskom~~ razmještaju]], što je više uvjetovano [[Geopolitika\|geopolitičkim]] nego [[Gospodarstvo Irana\|gospodarskim]] čimbenicima. Najstariji gradovi su [[elam]]ski i nicali su prvenstveno u plodnom [[Huzestan]]u zajedno sa susjednim [[Drevna Mezopotamija\|mezopotamskim]] na zapadu, no zbog [[Novoasirsko Carstvo\|asirskog]] pustošenja i uspona prvih iranskih dinastija sredinom [[1. tisućljeće pr. Kr.\|1. tisućljeća pr. Kr.]] primat preuzimaju gradovi u unutrašnjosti ([[Ekbatana]], [[Pasargad]], [[Perzepolis]]). Kasni [[stari vijek]] karakterizira uravnoteženje urbanih žarišta između [[Iranska visoravan\|orografski zaštićene visoravni]] i plodne [[Mezopotamija\|Mezopotamije]] ([[Opis (Mezopotamija)\|Opis]], [[Ktezifont]]), dok su se u [[Srednji vijek\|srednjom vijeku]] u potpunosti premjestili prema [[Veliki Horasan\|Horasanu]] i [[Središnja Azija\|Središnjoj Aziji]] ([[Nišapur]], [[Merv]], [[Buhara]], [[Samarkand]]) koji su bili raskrižjem [[Put svile\|Puta svile]] između [[Indija\|Indije]] i [[Kina\|Kine]] odnosno [[kalifat]]a i [[Europa\|Europe]]. Tijekom [[Novi vijek\|novog vijeka]] zbog geostrateških uvjeta počinje dominirati tzv. „središnja os” uz koju su razmješteni [[Isfahan]], [[Širaz]], [[Kazvin]] i [[Teheran]], a takva se struktura zadržala do današnjeg dana<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>. Izuzevši [[Prijestolnica\|prijestolnice]], razmještaj ostalih većih gradova uvjetovan je prvenstveno [[Ekonomski zemljopis\|ekonomskim]] ili [[Religijski zemljopis\|religijskim]] čimbenicima (npr. [[Zoroastrizam\|zoroastrijski]] [[Jazd]] i [[Šijiti\|šijitski]] [[Ardabil]] i [[Mašhad]]). U užem [[Urbani zemljopis\|~~geografskom~~]] kontekstu, najveće iranske gradove karakterizira smještaj na [[ravnica]]ma tik uz podnožje [[planina]] što je fenomen koji se može objasniti lokalnim [[klima]]tskim razlikama odnosno tradicionalnim korištenjem [[kanat]]a za [[navodnjavanje]]<ref name="IranicaCitiesIGeo"/>.		[[Urbanizam\|Urbanistička tradicija]] u [[Iran]]u ima tisućljetnu [[Povijest Irana\|povijest]]<ref name="IranicaCitiesIGeo">[[#IranicaCitiesIGeo\|Planhol, Xavier (de) (15.12.1991.)]]</ref> o kojoj svjedoče i neki od najstarijih kontinuirano naseljenih gradova [[svijet]]a kao što su [[Suza (Iran)\|Suza]], [[Jazd]], [[Hamadan]] i [[Raj (Iran)\|Raj]]. Druga važna povijesna odlika kod [[Dodatak:Popis gradova u Iranu\|iranskih gradova]] u cjelini jest izrazita dinamičnost u [[Dodatak:Popis povijesnih iranskih glavnih gradova\|promjenama prijestolnica (40-ak)]] odnosno [[Urbani zemljopis\|zemljopisnom razmještaju]], što je više uvjetovano [[Geopolitika\|geopolitičkim]] nego [[Gospodarstvo Irana\|gospodarskim]] čimbenicima. Najstariji gradovi su [[elam]]ski i nicali su prvenstveno u plodnom [[Huzestan]]u zajedno sa susjednim [[Drevna Mezopotamija\|mezopotamskim]] na zapadu, no zbog [[Novoasirsko Carstvo\|asirskog]] pustošenja i uspona prvih iranskih dinastija sredinom [[1. tisućljeće pr. Kr.\|1. tisućljeća pr. Kr.]] primat preuzimaju gradovi u unutrašnjosti ([[Ekbatana]], [[Pasargad]], [[Perzepolis]]). Kasni [[stari vijek]] karakterizira uravnoteženje urbanih žarišta između [[Iranska visoravan\|orografski zaštićene visoravni]] i plodne [[Mezopotamija\|Mezopotamije]] ([[Opis (Mezopotamija)\|Opis]], [[Ktezifont]]), dok su se u [[Srednji vijek\|srednjom vijeku]] u potpunosti premjestili prema [[Veliki Horasan\|Horasanu]] i [[Središnja Azija\|Središnjoj Aziji]] ([[Nišapur]], [[Merv]], [[Buhara]], [[Samarkand]]) koji su bili raskrižjem [[Put svile\|Puta svile]] između [[Indija\|Indije]] i [[Kina\|Kine]] odnosno [[kalifat]]a i [[Europa\|Europe]]. Tijekom [[Novi vijek\|novog vijeka]] zbog geostrateških uvjeta počinje dominirati tzv. „središnja os” uz koju su razmješteni [[Isfahan]], [[Širaz]], [[Kazvin]] i [[Teheran]], a takva se struktura zadržala do današnjeg dana<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>. Izuzevši [[Prijestolnica\|prijestolnice]], razmještaj ostalih većih gradova uvjetovan je prvenstveno [[Ekonomski zemljopis\|ekonomskim]] ili [[Religijski zemljopis\|religijskim]] čimbenicima (npr. [[Zoroastrizam\|zoroastrijski]] [[Jazd]] i [[Šijiti\|šijitski]] [[Ardabil]] i [[Mašhad]]). U užem [[Urbani zemljopis\|zemljopisnom]] kontekstu, najveće iranske gradove karakterizira smještaj na [[ravnica]]ma tik uz podnožje [[planina]] što je fenomen koji se može objasniti lokalnim [[klima]]tskim razlikama odnosno tradicionalnim korištenjem [[kanat]]a za [[navodnjavanje]]<ref name="IranicaCitiesIGeo"/>.

	Ubrzana [[urbanizacija]] od sredine [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] ishod je političke [[Centralizacija\|centralizacije]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>, a najznačajnije suvremeno [[Dodatak:Popis gradova u Iranu\|urbano žarište]] svakako je [[Teheran]] čija se zona utjecaja [[1950-ih]] godina protezala sjeverozapadom i središtem zemlje, dok je prema jugozapadu bila ograničena [[Zagros]]om. Gradovi uz [[Perzijski zaljev]] smješteni zapadno i južno od navedenog gorja istovremeno su gravitirali [[Abadan]]u, no [[promet]]nim razvojem tijekom [[1960-ih]] i [[1970-ih]] godina potpali su pod utjecaj teheranske zone, isto kao [[Kurdistanska pokrajina\|Kurdistan]] i [[Fars]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>. Izuzevši [[Teheran]], danas se značajnim urbanim žarištem smatra [[Mašhad]] kojem gravitiraju sve sjeveroistočne i istočne [[Iranske pokrajine\|pokrajine]], a među ostale spadaju [[Tabriz]], [[Isfahan]] i [[Širaz]]<ref>[[#Hourcade1998\|Hourcade, Bernard (1998.)]], str. 52.-53.</ref>. Prema posljednjem [[Popis stanovništva\|popisu stanovništva]] iz [[2006.]] godine, u [[Iran]]u se nalazi 1016 gradova s ukupno 48,259.964 žitelja<ref name="IranOstan2006"/>.		Ubrzana [[urbanizacija]] od sredine [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] ishod je političke [[Centralizacija\|centralizacije]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>, a najznačajnije suvremeno [[Dodatak:Popis gradova u Iranu\|urbano žarište]] svakako je [[Teheran]] čija se zona utjecaja [[1950-ih]] godina protezala sjeverozapadom i središtem zemlje, dok je prema jugozapadu bila ograničena [[Zagros]]om. Gradovi uz [[Perzijski zaljev]] smješteni zapadno i južno od navedenog gorja istovremeno su gravitirali [[Abadan]]u, no [[promet]]nim razvojem tijekom [[1960-ih]] i [[1970-ih]] godina potpali su pod utjecaj teheranske zone, isto kao [[Kurdistanska pokrajina\|Kurdistan]] i [[Fars]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>. Izuzevši [[Teheran]], danas se značajnim urbanim žarištem smatra [[Mašhad]] kojem gravitiraju sve sjeveroistočne i istočne [[Iranske pokrajine\|pokrajine]], a među ostale spadaju [[Tabriz]], [[Isfahan]] i [[Širaz]]<ref>[[#Hourcade1998\|Hourcade, Bernard (1998.)]], str. 52.-53.</ref>. Prema posljednjem [[Popis stanovništva\|popisu stanovništva]] iz [[2006.]] godine, u [[Iran]]u se nalazi 1016 gradova s ukupno 48,259.964 žitelja<ref name="IranOstan2006"/>.

Suradnik10: Zamjena teksta - '[[Urbana geografija' u '[[Urbani zemljopis'

2025-06-14T03:39:44Z

Zamjena teksta - '[[Urbana geografija' u '[[Urbani zemljopis'

←Starija inačica		Inačica od 14. lipanj 2025. u 03:39
Redak 57:		Redak 57:
	Korak prema naprednijoj [[Znanost\|znanstvenoj]] fazi analitičke [[Geografija\|geografije]] temeljene na dubljem poznavanju [[Fizička geografija\|fizičke okoline]], odnosu između [[čovjek]]a i [[Priroda\|prirode]], te uzajamnih poveznica među raznim kategorijama prirodnih pojava, u [[Iran]]u se po prvi put pojavio u međuratnom razdoblju i to na osnovi [[Zapadni svijet\|zapadnjačkih]] znanstvenih [[Znanstvena metoda\|metoda]] i [[teorija]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Ranije, krajem [[19. stoljeće\|19.]] odnosno početkom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]], znanstvena istraživanja i promatranja u [[Iran]]u su prvenstveno vršena zbog [[Politika\|političkih]] i pragmatičnih razloga, uglavnom zbog [[#Državne granice\|razgraničenja sa susjedima]]<ref name="GoldsmidMcMahon">Vidi:<br>• [[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I., str. 1.-18.<br>• [[#McMahon1906\|McMahon, Arthur Henry (1906.)]]</ref> ili kombiniranih [[Geologija\|geološko]]-[[Arheologija\|arheoloških]] istraživanja<ref name="Morgan1894I">[[#Morgan1894\|Morgan, Jacques (de) (1894.)]], I.</ref>. Ova vrlo sadržajna vrst istraživanja znatno je proširila znanje o [[Geografija\|geografskim]] okvirima istočnog<ref name="GoldsmidMcMahon"/> odnosno sjevernog i sjeverozapadnog dijela zemlje<ref name="Morgan1894I"/>, no strani sveskovi naslovljeni „Geografijom” (primjerice [[Engleski jezik\|engl.]] ''Geography'' [[Frederic John Goldsmid\|F. J. Goldsmida]]<ref>[[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I.</ref> ili [[Francuski jezik\|fr.]] ''Études Géographiques'' [[Jacques de Morgan\|J. Morgana]]<ref name="Morgan1894I"/>) i dalje su se bavili uglavnom općenitim istraživanjima<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Stoga, nalazi prikupljeni od strane [[Sven Hedin\|S. A. Hedina]] tijekom njegovog velikog putovanja središnjim i jugoistočnim [[Iran]]om [[1905.]] i [[1906.]] godine bili su predstavljeni u obliku [[putopis]]a s opisima vezanim uz [[Cesta\|ceste]], [[Karta\|karte]] i [[Panorama\|panorame]]<ref>Vidi:<br>• [[#Hedin1910\|Hedin, Sven Anders (1910.)]]<br>• [[#Hedin1927\|Hedin, Sven Anders (1927.)]]</ref>.		Korak prema naprednijoj [[Znanost\|znanstvenoj]] fazi analitičke [[Geografija\|geografije]] temeljene na dubljem poznavanju [[Fizička geografija\|fizičke okoline]], odnosu između [[čovjek]]a i [[Priroda\|prirode]], te uzajamnih poveznica među raznim kategorijama prirodnih pojava, u [[Iran]]u se po prvi put pojavio u međuratnom razdoblju i to na osnovi [[Zapadni svijet\|zapadnjačkih]] znanstvenih [[Znanstvena metoda\|metoda]] i [[teorija]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Ranije, krajem [[19. stoljeće\|19.]] odnosno početkom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]], znanstvena istraživanja i promatranja u [[Iran]]u su prvenstveno vršena zbog [[Politika\|političkih]] i pragmatičnih razloga, uglavnom zbog [[#Državne granice\|razgraničenja sa susjedima]]<ref name="GoldsmidMcMahon">Vidi:<br>• [[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I., str. 1.-18.<br>• [[#McMahon1906\|McMahon, Arthur Henry (1906.)]]</ref> ili kombiniranih [[Geologija\|geološko]]-[[Arheologija\|arheoloških]] istraživanja<ref name="Morgan1894I">[[#Morgan1894\|Morgan, Jacques (de) (1894.)]], I.</ref>. Ova vrlo sadržajna vrst istraživanja znatno je proširila znanje o [[Geografija\|geografskim]] okvirima istočnog<ref name="GoldsmidMcMahon"/> odnosno sjevernog i sjeverozapadnog dijela zemlje<ref name="Morgan1894I"/>, no strani sveskovi naslovljeni „Geografijom” (primjerice [[Engleski jezik\|engl.]] ''Geography'' [[Frederic John Goldsmid\|F. J. Goldsmida]]<ref>[[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I.</ref> ili [[Francuski jezik\|fr.]] ''Études Géographiques'' [[Jacques de Morgan\|J. Morgana]]<ref name="Morgan1894I"/>) i dalje su se bavili uglavnom općenitim istraživanjima<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Stoga, nalazi prikupljeni od strane [[Sven Hedin\|S. A. Hedina]] tijekom njegovog velikog putovanja središnjim i jugoistočnim [[Iran]]om [[1905.]] i [[1906.]] godine bili su predstavljeni u obliku [[putopis]]a s opisima vezanim uz [[Cesta\|ceste]], [[Karta\|karte]] i [[Panorama\|panorame]]<ref>Vidi:<br>• [[#Hedin1910\|Hedin, Sven Anders (1910.)]]<br>• [[#Hedin1927\|Hedin, Sven Anders (1927.)]]</ref>.

	Nova epoha započinje [[1934.]] godine radovima [[Austrijanci\|austrijskog]] geografa [[Hans Bobek\|H. Bobeka]] koji je prvi izašao izvan okvira pukih [[putopis]]a i sustavno počeo obrađivati probleme [[Fizička geografija\|fizičke geografije]] poput [[Glaciologija\|glaciologije]], [[Geomorfologija\|geomorfologije]], [[Geologija\|geoloških]] [[Geološko razdoblje\|razredbi]] po [[kvartar]]ima, regionalne [[Biogeografija\|biogeografske]] i [[Köppenova klasifikacija klime\|klimatskih klasifikacija]], itd. Njegova istraživanja smatraju se ključnima za razvoj [[Geografija\|geografske znanosti]] o [[Iran]]u, a iscrpni kronološki popis njegovih [[publikacija]] nalazi se u djelima [[Eckart Ehlers\|E. Ehlersa]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 521.-522.</ref>. [[Hans Bobek\|H. Bobek]] također je počeo proučavati i [[Humanistička geografija\|humanističku geografiju]] Irana, a nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] objavio je i prve značajne sinteze njegove [[Kulturni zemljopis\|kulturne geografije]]<ref>[[#Bobek1962\|Bobek, Hans (1962.)]]</ref>. Istovremeno, vrijedan znanstveno-istraživački opus o [[Geografija\|geografiji]] [[Iran]]a objavili su i brojni drugi [[geograf]]i kao npr. [[Nijemci]] [[Kurt Scharlau\|K. Scharlau]] (od [[1958.]])<ref>[[#Scharlau1958\|Scharlau, Kurt (1958.)]], str. 258.-277.</ref> i [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 558.</ref>, [[Francuzi]] [[Xavier de Planhol\|X. de Planhol]] (od [[1958.]])<ref name="Planhol1958">[[#Planhol1958\|Planhol, Xavier (de) (1958.)]], str. 7.-16.</ref> i [[Jean Dresch\|J. Dresch]] (od [[1959.]], djelomično surađujući s [[Max Derruau\|M. Derruauom]] i [[Charles-Pierre Péguy\|C.-P. Péguyom]])<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 528.</ref>, Talijan [[Giovanni Battista Castiglioni\|G. B. Castiglioni]]<ref>[[#Castiglioni1960\|Castiglioni, Giovanni Battista (1960.)]], str. 109.-152. i 268.-301.</ref>, [[Rusi\|Rus]] [[Nikolaj Andrevič Gvozdetski\|N. A. Gvozdetski]]<ref>[[#Gvozdetski1964\|Gvozdetski, Nikolaj Andrevič (1964.)]]</ref>, te [[UK\|Britanac]] [[John Innes Clarke\|J. I. Clarke]]<ref>Vidi:<br>• [[#Clarke1963\|Clarke, John Innes (1963.)]]<br>• [[#ClarkeClark1969\|Clarke, John Innes; Clark, Brian Drummond (1969.)]]</ref>. Njihov se rad aktivno nastavio tijekom idućih četvrt stoljeća u suradnji sa [[Znanost\|znanstvenicima]] raznih nacionalnosti, a nedugo kasnije uz raznovrsne [[Geografija\|geografske]] radove počelo je i tiskanje važnih [[Regionalna geografija\|regionalnih]] i [[~~Urbana geografija~~\|urbanih]] [[monografija]]<ref>Vidi:<br>• [[#Planhol1964\|Planhol, Xavier (de) (1964.)]], str. 3.-79.<br>• [[#English1966\|English, Paul Ward (1966.)]]<br>• [[#Kopp1973\|Kopp, Horst (1973.)]]<br>• [[#Bazin1973\|Bazin, Marcel (1973.)]], str. 77.-136.<br>• [[#Seger1978\|Seger, Martin (1978.)]]<br>• [[#Bazin1980\|Bazin, Marcel (1980.)]]<br>• [[#Bonine1980\|Bonine, Michael Edward (1980.)]]</ref>. Nakon nekoliko djelomičnih doprinosa u navedenoj sferi izdanih [[1971.]]<ref>[[#Ehlers1971\|Ehlers, Eckart (1971.)]]</ref> i [[1975.]]<ref>[[#Ehlers1975\|Ehlers, Eckart (1975.)]]</ref> godine, [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]] je [[1980.]] objavio opsežnu sintezu o [[Iran]]u naslovljenu „Iran: Opća regionalna geografija” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Iran: Grundzüge einer geographischen Landeskundes, Wissenschaftliche Länderkunden'') s iscrpnim popisom relevantne stručne literature na 53 stranice<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 543.-596.</ref>, koje se smatra revolucionarnim za potrebe suvremene [[Geografija\|znanstvene geografije]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. U međuvremenu je [[1968.]] godine suradnjom više autora odnosno pod uredništvom [[William Bayne Fisher\|W. B. Fishera]] objavljeno prvo izdanje ''[[Cambridge History of Iran]]''<ref>[[#Fisher1968\|Fisher, William Bayne (1968.)]]</ref> koje je bilo pomalo užurbano organizirano i neujednačenog sadržaja<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. [[Iranska revolucija]] iz [[1979.]] odnosno [[Iransko-irački rat\|iračka agresija]] ([[1980.]] – [[1988.]]) rezultirali su do obustave [[Zapadni svijet\|zapadnjačkog]] istraživačkog rada u [[Iran]]u na duže vrijeme<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, no situacija se počela popravljati [[1990-ih]] kada je [[Bernard Hourcade\|B. Hourcade]] u suradnji s drugim [[Francuska\|francuskim]] i iranskim [[društveni zemljopis\|društvenim zemljopiscima]] izdao prvi tematski i višejezični „[[Atlas (kartografija)\|Atlas]] Irana” ([[Francuski jezik\|fr.]] ''Atlas d'Iran'')<ref>[[#Hourcade1998\|Hourcade, Bernard (1998.)]]</ref>. Kroz ovo razdoblje odnosno od [[1977.]] godine nadalje redovito je izdavan i „Tübingerov [[Atlas (kartografija)\|atlas]] prednjeg [[Orijent]]a” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Tübinger Atlas des Vorderen Orients'') koji uključuje brojne analitičke [[Karta\|karte]] od temeljne važnosti za [[Geografija\|geografiju]] [[Iran]]a, kao i jezgrovite sinteze [[Kulturni zemljopis\|kulturne]] i [[Politički zemljopis\|političke geografije]]<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 479.-591.</ref>.		Nova epoha započinje [[1934.]] godine radovima [[Austrijanci\|austrijskog]] geografa [[Hans Bobek\|H. Bobeka]] koji je prvi izašao izvan okvira pukih [[putopis]]a i sustavno počeo obrađivati probleme [[Fizička geografija\|fizičke geografije]] poput [[Glaciologija\|glaciologije]], [[Geomorfologija\|geomorfologije]], [[Geologija\|geoloških]] [[Geološko razdoblje\|razredbi]] po [[kvartar]]ima, regionalne [[Biogeografija\|biogeografske]] i [[Köppenova klasifikacija klime\|klimatskih klasifikacija]], itd. Njegova istraživanja smatraju se ključnima za razvoj [[Geografija\|geografske znanosti]] o [[Iran]]u, a iscrpni kronološki popis njegovih [[publikacija]] nalazi se u djelima [[Eckart Ehlers\|E. Ehlersa]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 521.-522.</ref>. [[Hans Bobek\|H. Bobek]] također je počeo proučavati i [[Humanistička geografija\|humanističku geografiju]] Irana, a nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] objavio je i prve značajne sinteze njegove [[Kulturni zemljopis\|kulturne geografije]]<ref>[[#Bobek1962\|Bobek, Hans (1962.)]]</ref>. Istovremeno, vrijedan znanstveno-istraživački opus o [[Geografija\|geografiji]] [[Iran]]a objavili su i brojni drugi [[geograf]]i kao npr. [[Nijemci]] [[Kurt Scharlau\|K. Scharlau]] (od [[1958.]])<ref>[[#Scharlau1958\|Scharlau, Kurt (1958.)]], str. 258.-277.</ref> i [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 558.</ref>, [[Francuzi]] [[Xavier de Planhol\|X. de Planhol]] (od [[1958.]])<ref name="Planhol1958">[[#Planhol1958\|Planhol, Xavier (de) (1958.)]], str. 7.-16.</ref> i [[Jean Dresch\|J. Dresch]] (od [[1959.]], djelomično surađujući s [[Max Derruau\|M. Derruauom]] i [[Charles-Pierre Péguy\|C.-P. Péguyom]])<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 528.</ref>, Talijan [[Giovanni Battista Castiglioni\|G. B. Castiglioni]]<ref>[[#Castiglioni1960\|Castiglioni, Giovanni Battista (1960.)]], str. 109.-152. i 268.-301.</ref>, [[Rusi\|Rus]] [[Nikolaj Andrevič Gvozdetski\|N. A. Gvozdetski]]<ref>[[#Gvozdetski1964\|Gvozdetski, Nikolaj Andrevič (1964.)]]</ref>, te [[UK\|Britanac]] [[John Innes Clarke\|J. I. Clarke]]<ref>Vidi:<br>• [[#Clarke1963\|Clarke, John Innes (1963.)]]<br>• [[#ClarkeClark1969\|Clarke, John Innes; Clark, Brian Drummond (1969.)]]</ref>. Njihov se rad aktivno nastavio tijekom idućih četvrt stoljeća u suradnji sa [[Znanost\|znanstvenicima]] raznih nacionalnosti, a nedugo kasnije uz raznovrsne [[Geografija\|geografske]] radove počelo je i tiskanje važnih [[Regionalna geografija\|regionalnih]] i [[Urbani zemljopis\|urbanih]] [[monografija]]<ref>Vidi:<br>• [[#Planhol1964\|Planhol, Xavier (de) (1964.)]], str. 3.-79.<br>• [[#English1966\|English, Paul Ward (1966.)]]<br>• [[#Kopp1973\|Kopp, Horst (1973.)]]<br>• [[#Bazin1973\|Bazin, Marcel (1973.)]], str. 77.-136.<br>• [[#Seger1978\|Seger, Martin (1978.)]]<br>• [[#Bazin1980\|Bazin, Marcel (1980.)]]<br>• [[#Bonine1980\|Bonine, Michael Edward (1980.)]]</ref>. Nakon nekoliko djelomičnih doprinosa u navedenoj sferi izdanih [[1971.]]<ref>[[#Ehlers1971\|Ehlers, Eckart (1971.)]]</ref> i [[1975.]]<ref>[[#Ehlers1975\|Ehlers, Eckart (1975.)]]</ref> godine, [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]] je [[1980.]] objavio opsežnu sintezu o [[Iran]]u naslovljenu „Iran: Opća regionalna geografija” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Iran: Grundzüge einer geographischen Landeskundes, Wissenschaftliche Länderkunden'') s iscrpnim popisom relevantne stručne literature na 53 stranice<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 543.-596.</ref>, koje se smatra revolucionarnim za potrebe suvremene [[Geografija\|znanstvene geografije]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. U međuvremenu je [[1968.]] godine suradnjom više autora odnosno pod uredništvom [[William Bayne Fisher\|W. B. Fishera]] objavljeno prvo izdanje ''[[Cambridge History of Iran]]''<ref>[[#Fisher1968\|Fisher, William Bayne (1968.)]]</ref> koje je bilo pomalo užurbano organizirano i neujednačenog sadržaja<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. [[Iranska revolucija]] iz [[1979.]] odnosno [[Iransko-irački rat\|iračka agresija]] ([[1980.]] – [[1988.]]) rezultirali su do obustave [[Zapadni svijet\|zapadnjačkog]] istraživačkog rada u [[Iran]]u na duže vrijeme<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, no situacija se počela popravljati [[1990-ih]] kada je [[Bernard Hourcade\|B. Hourcade]] u suradnji s drugim [[Francuska\|francuskim]] i iranskim [[društveni zemljopis\|društvenim zemljopiscima]] izdao prvi tematski i višejezični „[[Atlas (kartografija)\|Atlas]] Irana” ([[Francuski jezik\|fr.]] ''Atlas d'Iran'')<ref>[[#Hourcade1998\|Hourcade, Bernard (1998.)]]</ref>. Kroz ovo razdoblje odnosno od [[1977.]] godine nadalje redovito je izdavan i „Tübingerov [[Atlas (kartografija)\|atlas]] prednjeg [[Orijent]]a” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Tübinger Atlas des Vorderen Orients'') koji uključuje brojne analitičke [[Karta\|karte]] od temeljne važnosti za [[Geografija\|geografiju]] [[Iran]]a, kao i jezgrovite sinteze [[Kulturni zemljopis\|kulturne]] i [[Politički zemljopis\|političke geografije]]<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 479.-591.</ref>.

	Sredinom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] u sklopu [[Teheransko sveučilište\|Teheranskog sveučilišta]] osnovana je i suvremena [[iran]]ska [[Geografija\|geografska]] škola<ref name="Gandži1988"/>, zajedno s „Centrom za istraživanje [[Suha klima\|sušnih područja]]” kojeg su vodili [[Hans Bobek\|H. Bobek]] i drugi [[Europa\|europski]] znanstvenici zaposleni u [[Iran]]u<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Centar se ubrzo preinačio u „Geografski [[institut]]”, prvi takve vrste u zemlji<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Godine [[1973.]] u [[Teheran]]u je održan prvi kongres iranskih [[geograf]]a na kojem su radove izlagali i mladi iranski [[Znanost\|znanstvenici]] s europskih [[Sveučilište\|sveučilišta]]<ref>Vidi:<br>• [[#Sahami1965\|Sahami, Cyrus (1965.)]]<br>• [[#Momeni1976\|Momeni, Mostafa (1976.)]]<br>• [[#PourFickouiBazin1978\|Pour-Fickoui, Ali; Bazin, Marcel (1978.)]]<br>• [[#PapoliYazdi1991\|Papoli-Yazdi, Mohammad-Hossein (1991.)]]</ref>. Nakon više uzastopnih neuspješnih pokušaja, u [[Mašhad]]u se od [[1985.]] godine nadalje pod uredništvom [[Muhamed-Husein Papoli Jazdi\|M.-H. Papolija Jazdija]] počeo izdavati „Geografski [[časopis]]” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Taḥkīkāt-e džogrāfījā'') čiji je sadržaj akademskog i znanstvenog karaktera<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Istovremeno, u [[Teheran]]u se od [[1990.]] godine pod vodstvom „Državnog kartografskog zavoda” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Sazman-e nakša-bardari-je kešvar'') počelo tiskati i najvažnije [[Kartografija\|kartografsko]] izdanje „Opći [[Atlas (kartografija)\|atlas]] Irana” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Atlas-e meli-je Iran'')<ref name="NCC1992">[[#NCC1992\|NCC: Atlas-e meli-je Iran (1992.)]]</ref>, a brojni [[Škola\|školski]] i [[Sveučilište\|sveučilišni]] priručnici inspirirani suvremenom [[Geografija\|geografijom]] i [[Zapadni svijet\|zapadnjačkim]] [[publikacija]]ma postali su rasprostranjeni među [[iran]]skom intelektualnom [[Elita\|elitom]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>.		Sredinom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] u sklopu [[Teheransko sveučilište\|Teheranskog sveučilišta]] osnovana je i suvremena [[iran]]ska [[Geografija\|geografska]] škola<ref name="Gandži1988"/>, zajedno s „Centrom za istraživanje [[Suha klima\|sušnih područja]]” kojeg su vodili [[Hans Bobek\|H. Bobek]] i drugi [[Europa\|europski]] znanstvenici zaposleni u [[Iran]]u<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Centar se ubrzo preinačio u „Geografski [[institut]]”, prvi takve vrste u zemlji<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Godine [[1973.]] u [[Teheran]]u je održan prvi kongres iranskih [[geograf]]a na kojem su radove izlagali i mladi iranski [[Znanost\|znanstvenici]] s europskih [[Sveučilište\|sveučilišta]]<ref>Vidi:<br>• [[#Sahami1965\|Sahami, Cyrus (1965.)]]<br>• [[#Momeni1976\|Momeni, Mostafa (1976.)]]<br>• [[#PourFickouiBazin1978\|Pour-Fickoui, Ali; Bazin, Marcel (1978.)]]<br>• [[#PapoliYazdi1991\|Papoli-Yazdi, Mohammad-Hossein (1991.)]]</ref>. Nakon više uzastopnih neuspješnih pokušaja, u [[Mašhad]]u se od [[1985.]] godine nadalje pod uredništvom [[Muhamed-Husein Papoli Jazdi\|M.-H. Papolija Jazdija]] počeo izdavati „Geografski [[časopis]]” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Taḥkīkāt-e džogrāfījā'') čiji je sadržaj akademskog i znanstvenog karaktera<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Istovremeno, u [[Teheran]]u se od [[1990.]] godine pod vodstvom „Državnog kartografskog zavoda” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Sazman-e nakša-bardari-je kešvar'') počelo tiskati i najvažnije [[Kartografija\|kartografsko]] izdanje „Opći [[Atlas (kartografija)\|atlas]] Irana” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Atlas-e meli-je Iran'')<ref name="NCC1992">[[#NCC1992\|NCC: Atlas-e meli-je Iran (1992.)]]</ref>, a brojni [[Škola\|školski]] i [[Sveučilište\|sveučilišni]] priručnici inspirirani suvremenom [[Geografija\|geografijom]] i [[Zapadni svijet\|zapadnjačkim]] [[publikacija]]ma postali su rasprostranjeni među [[iran]]skom intelektualnom [[Elita\|elitom]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>.
Redak 623:		Redak 623:
	\|}		\|}

	[[Urbanizam\|Urbanistička tradicija]] u [[Iran]]u ima tisućljetnu [[Povijest Irana\|povijest]]<ref name="IranicaCitiesIGeo">[[#IranicaCitiesIGeo\|Planhol, Xavier (de) (15.12.1991.)]]</ref> o kojoj svjedoče i neki od najstarijih kontinuirano naseljenih gradova [[svijet]]a kao što su [[Suza (Iran)\|Suza]], [[Jazd]], [[Hamadan]] i [[Raj (Iran)\|Raj]]. Druga važna povijesna odlika kod [[Dodatak:Popis gradova u Iranu\|iranskih gradova]] u cjelini jest izrazita dinamičnost u [[Dodatak:Popis povijesnih iranskih glavnih gradova\|promjenama prijestolnica (40-ak)]] odnosno [[~~Urbana geografija~~\|geografskom razmještaju]], što je više uvjetovano [[Geopolitika\|geopolitičkim]] nego [[Gospodarstvo Irana\|gospodarskim]] čimbenicima. Najstariji gradovi su [[elam]]ski i nicali su prvenstveno u plodnom [[Huzestan]]u zajedno sa susjednim [[Drevna Mezopotamija\|mezopotamskim]] na zapadu, no zbog [[Novoasirsko Carstvo\|asirskog]] pustošenja i uspona prvih iranskih dinastija sredinom [[1. tisućljeće pr. Kr.\|1. tisućljeća pr. Kr.]] primat preuzimaju gradovi u unutrašnjosti ([[Ekbatana]], [[Pasargad]], [[Perzepolis]]). Kasni [[stari vijek]] karakterizira uravnoteženje urbanih žarišta između [[Iranska visoravan\|orografski zaštićene visoravni]] i plodne [[Mezopotamija\|Mezopotamije]] ([[Opis (Mezopotamija)\|Opis]], [[Ktezifont]]), dok su se u [[Srednji vijek\|srednjom vijeku]] u potpunosti premjestili prema [[Veliki Horasan\|Horasanu]] i [[Središnja Azija\|Središnjoj Aziji]] ([[Nišapur]], [[Merv]], [[Buhara]], [[Samarkand]]) koji su bili raskrižjem [[Put svile\|Puta svile]] između [[Indija\|Indije]] i [[Kina\|Kine]] odnosno [[kalifat]]a i [[Europa\|Europe]]. Tijekom [[Novi vijek\|novog vijeka]] zbog geostrateških uvjeta počinje dominirati tzv. „središnja os” uz koju su razmješteni [[Isfahan]], [[Širaz]], [[Kazvin]] i [[Teheran]], a takva se struktura zadržala do današnjeg dana<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>. Izuzevši [[Prijestolnica\|prijestolnice]], razmještaj ostalih većih gradova uvjetovan je prvenstveno [[Ekonomski zemljopis\|ekonomskim]] ili [[Religijski zemljopis\|religijskim]] čimbenicima (npr. [[Zoroastrizam\|zoroastrijski]] [[Jazd]] i [[Šijiti\|šijitski]] [[Ardabil]] i [[Mašhad]]). U užem [[~~Urbana geografija~~\|geografskom]] kontekstu, najveće iranske gradove karakterizira smještaj na [[ravnica]]ma tik uz podnožje [[planina]] što je fenomen koji se može objasniti lokalnim [[klima]]tskim razlikama odnosno tradicionalnim korištenjem [[kanat]]a za [[navodnjavanje]]<ref name="IranicaCitiesIGeo"/>.		[[Urbanizam\|Urbanistička tradicija]] u [[Iran]]u ima tisućljetnu [[Povijest Irana\|povijest]]<ref name="IranicaCitiesIGeo">[[#IranicaCitiesIGeo\|Planhol, Xavier (de) (15.12.1991.)]]</ref> o kojoj svjedoče i neki od najstarijih kontinuirano naseljenih gradova [[svijet]]a kao što su [[Suza (Iran)\|Suza]], [[Jazd]], [[Hamadan]] i [[Raj (Iran)\|Raj]]. Druga važna povijesna odlika kod [[Dodatak:Popis gradova u Iranu\|iranskih gradova]] u cjelini jest izrazita dinamičnost u [[Dodatak:Popis povijesnih iranskih glavnih gradova\|promjenama prijestolnica (40-ak)]] odnosno [[Urbani zemljopis\|geografskom razmještaju]], što je više uvjetovano [[Geopolitika\|geopolitičkim]] nego [[Gospodarstvo Irana\|gospodarskim]] čimbenicima. Najstariji gradovi su [[elam]]ski i nicali su prvenstveno u plodnom [[Huzestan]]u zajedno sa susjednim [[Drevna Mezopotamija\|mezopotamskim]] na zapadu, no zbog [[Novoasirsko Carstvo\|asirskog]] pustošenja i uspona prvih iranskih dinastija sredinom [[1. tisućljeće pr. Kr.\|1. tisućljeća pr. Kr.]] primat preuzimaju gradovi u unutrašnjosti ([[Ekbatana]], [[Pasargad]], [[Perzepolis]]). Kasni [[stari vijek]] karakterizira uravnoteženje urbanih žarišta između [[Iranska visoravan\|orografski zaštićene visoravni]] i plodne [[Mezopotamija\|Mezopotamije]] ([[Opis (Mezopotamija)\|Opis]], [[Ktezifont]]), dok su se u [[Srednji vijek\|srednjom vijeku]] u potpunosti premjestili prema [[Veliki Horasan\|Horasanu]] i [[Središnja Azija\|Središnjoj Aziji]] ([[Nišapur]], [[Merv]], [[Buhara]], [[Samarkand]]) koji su bili raskrižjem [[Put svile\|Puta svile]] između [[Indija\|Indije]] i [[Kina\|Kine]] odnosno [[kalifat]]a i [[Europa\|Europe]]. Tijekom [[Novi vijek\|novog vijeka]] zbog geostrateških uvjeta počinje dominirati tzv. „središnja os” uz koju su razmješteni [[Isfahan]], [[Širaz]], [[Kazvin]] i [[Teheran]], a takva se struktura zadržala do današnjeg dana<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>. Izuzevši [[Prijestolnica\|prijestolnice]], razmještaj ostalih većih gradova uvjetovan je prvenstveno [[Ekonomski zemljopis\|ekonomskim]] ili [[Religijski zemljopis\|religijskim]] čimbenicima (npr. [[Zoroastrizam\|zoroastrijski]] [[Jazd]] i [[Šijiti\|šijitski]] [[Ardabil]] i [[Mašhad]]). U užem [[Urbani zemljopis\|geografskom]] kontekstu, najveće iranske gradove karakterizira smještaj na [[ravnica]]ma tik uz podnožje [[planina]] što je fenomen koji se može objasniti lokalnim [[klima]]tskim razlikama odnosno tradicionalnim korištenjem [[kanat]]a za [[navodnjavanje]]<ref name="IranicaCitiesIGeo"/>.

	Ubrzana [[urbanizacija]] od sredine [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] ishod je političke [[Centralizacija\|centralizacije]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>, a najznačajnije suvremeno [[Dodatak:Popis gradova u Iranu\|urbano žarište]] svakako je [[Teheran]] čija se zona utjecaja [[1950-ih]] godina protezala sjeverozapadom i središtem zemlje, dok je prema jugozapadu bila ograničena [[Zagros]]om. Gradovi uz [[Perzijski zaljev]] smješteni zapadno i južno od navedenog gorja istovremeno su gravitirali [[Abadan]]u, no [[promet]]nim razvojem tijekom [[1960-ih]] i [[1970-ih]] godina potpali su pod utjecaj teheranske zone, isto kao [[Kurdistanska pokrajina\|Kurdistan]] i [[Fars]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>. Izuzevši [[Teheran]], danas se značajnim urbanim žarištem smatra [[Mašhad]] kojem gravitiraju sve sjeveroistočne i istočne [[Iranske pokrajine\|pokrajine]], a među ostale spadaju [[Tabriz]], [[Isfahan]] i [[Širaz]]<ref>[[#Hourcade1998\|Hourcade, Bernard (1998.)]], str. 52.-53.</ref>. Prema posljednjem [[Popis stanovništva\|popisu stanovništva]] iz [[2006.]] godine, u [[Iran]]u se nalazi 1016 gradova s ukupno 48,259.964 žitelja<ref name="IranOstan2006"/>.		Ubrzana [[urbanizacija]] od sredine [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] ishod je političke [[Centralizacija\|centralizacije]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>, a najznačajnije suvremeno [[Dodatak:Popis gradova u Iranu\|urbano žarište]] svakako je [[Teheran]] čija se zona utjecaja [[1950-ih]] godina protezala sjeverozapadom i središtem zemlje, dok je prema jugozapadu bila ograničena [[Zagros]]om. Gradovi uz [[Perzijski zaljev]] smješteni zapadno i južno od navedenog gorja istovremeno su gravitirali [[Abadan]]u, no [[promet]]nim razvojem tijekom [[1960-ih]] i [[1970-ih]] godina potpali su pod utjecaj teheranske zone, isto kao [[Kurdistanska pokrajina\|Kurdistan]] i [[Fars]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>. Izuzevši [[Teheran]], danas se značajnim urbanim žarištem smatra [[Mašhad]] kojem gravitiraju sve sjeveroistočne i istočne [[Iranske pokrajine\|pokrajine]], a među ostale spadaju [[Tabriz]], [[Isfahan]] i [[Širaz]]<ref>[[#Hourcade1998\|Hourcade, Bernard (1998.)]], str. 52.-53.</ref>. Prema posljednjem [[Popis stanovništva\|popisu stanovništva]] iz [[2006.]] godine, u [[Iran]]u se nalazi 1016 gradova s ukupno 48,259.964 žitelja<ref name="IranOstan2006"/>.

Suradnik10: Zamjena teksta - '[[Kulturna geografija' u '[[Kulturni zemljopis'

2025-06-14T02:58:13Z

Zamjena teksta - '[[Kulturna geografija' u '[[Kulturni zemljopis'

←Starija inačica		Inačica od 14. lipanj 2025. u 02:58
Redak 57:		Redak 57:
	Korak prema naprednijoj [[Znanost\|znanstvenoj]] fazi analitičke [[Geografija\|geografije]] temeljene na dubljem poznavanju [[Fizička geografija\|fizičke okoline]], odnosu između [[čovjek]]a i [[Priroda\|prirode]], te uzajamnih poveznica među raznim kategorijama prirodnih pojava, u [[Iran]]u se po prvi put pojavio u međuratnom razdoblju i to na osnovi [[Zapadni svijet\|zapadnjačkih]] znanstvenih [[Znanstvena metoda\|metoda]] i [[teorija]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Ranije, krajem [[19. stoljeće\|19.]] odnosno početkom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]], znanstvena istraživanja i promatranja u [[Iran]]u su prvenstveno vršena zbog [[Politika\|političkih]] i pragmatičnih razloga, uglavnom zbog [[#Državne granice\|razgraničenja sa susjedima]]<ref name="GoldsmidMcMahon">Vidi:<br>• [[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I., str. 1.-18.<br>• [[#McMahon1906\|McMahon, Arthur Henry (1906.)]]</ref> ili kombiniranih [[Geologija\|geološko]]-[[Arheologija\|arheoloških]] istraživanja<ref name="Morgan1894I">[[#Morgan1894\|Morgan, Jacques (de) (1894.)]], I.</ref>. Ova vrlo sadržajna vrst istraživanja znatno je proširila znanje o [[Geografija\|geografskim]] okvirima istočnog<ref name="GoldsmidMcMahon"/> odnosno sjevernog i sjeverozapadnog dijela zemlje<ref name="Morgan1894I"/>, no strani sveskovi naslovljeni „Geografijom” (primjerice [[Engleski jezik\|engl.]] ''Geography'' [[Frederic John Goldsmid\|F. J. Goldsmida]]<ref>[[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I.</ref> ili [[Francuski jezik\|fr.]] ''Études Géographiques'' [[Jacques de Morgan\|J. Morgana]]<ref name="Morgan1894I"/>) i dalje su se bavili uglavnom općenitim istraživanjima<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Stoga, nalazi prikupljeni od strane [[Sven Hedin\|S. A. Hedina]] tijekom njegovog velikog putovanja središnjim i jugoistočnim [[Iran]]om [[1905.]] i [[1906.]] godine bili su predstavljeni u obliku [[putopis]]a s opisima vezanim uz [[Cesta\|ceste]], [[Karta\|karte]] i [[Panorama\|panorame]]<ref>Vidi:<br>• [[#Hedin1910\|Hedin, Sven Anders (1910.)]]<br>• [[#Hedin1927\|Hedin, Sven Anders (1927.)]]</ref>.		Korak prema naprednijoj [[Znanost\|znanstvenoj]] fazi analitičke [[Geografija\|geografije]] temeljene na dubljem poznavanju [[Fizička geografija\|fizičke okoline]], odnosu između [[čovjek]]a i [[Priroda\|prirode]], te uzajamnih poveznica među raznim kategorijama prirodnih pojava, u [[Iran]]u se po prvi put pojavio u međuratnom razdoblju i to na osnovi [[Zapadni svijet\|zapadnjačkih]] znanstvenih [[Znanstvena metoda\|metoda]] i [[teorija]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Ranije, krajem [[19. stoljeće\|19.]] odnosno početkom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]], znanstvena istraživanja i promatranja u [[Iran]]u su prvenstveno vršena zbog [[Politika\|političkih]] i pragmatičnih razloga, uglavnom zbog [[#Državne granice\|razgraničenja sa susjedima]]<ref name="GoldsmidMcMahon">Vidi:<br>• [[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I., str. 1.-18.<br>• [[#McMahon1906\|McMahon, Arthur Henry (1906.)]]</ref> ili kombiniranih [[Geologija\|geološko]]-[[Arheologija\|arheoloških]] istraživanja<ref name="Morgan1894I">[[#Morgan1894\|Morgan, Jacques (de) (1894.)]], I.</ref>. Ova vrlo sadržajna vrst istraživanja znatno je proširila znanje o [[Geografija\|geografskim]] okvirima istočnog<ref name="GoldsmidMcMahon"/> odnosno sjevernog i sjeverozapadnog dijela zemlje<ref name="Morgan1894I"/>, no strani sveskovi naslovljeni „Geografijom” (primjerice [[Engleski jezik\|engl.]] ''Geography'' [[Frederic John Goldsmid\|F. J. Goldsmida]]<ref>[[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I.</ref> ili [[Francuski jezik\|fr.]] ''Études Géographiques'' [[Jacques de Morgan\|J. Morgana]]<ref name="Morgan1894I"/>) i dalje su se bavili uglavnom općenitim istraživanjima<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Stoga, nalazi prikupljeni od strane [[Sven Hedin\|S. A. Hedina]] tijekom njegovog velikog putovanja središnjim i jugoistočnim [[Iran]]om [[1905.]] i [[1906.]] godine bili su predstavljeni u obliku [[putopis]]a s opisima vezanim uz [[Cesta\|ceste]], [[Karta\|karte]] i [[Panorama\|panorame]]<ref>Vidi:<br>• [[#Hedin1910\|Hedin, Sven Anders (1910.)]]<br>• [[#Hedin1927\|Hedin, Sven Anders (1927.)]]</ref>.

	Nova epoha započinje [[1934.]] godine radovima [[Austrijanci\|austrijskog]] geografa [[Hans Bobek\|H. Bobeka]] koji je prvi izašao izvan okvira pukih [[putopis]]a i sustavno počeo obrađivati probleme [[Fizička geografija\|fizičke geografije]] poput [[Glaciologija\|glaciologije]], [[Geomorfologija\|geomorfologije]], [[Geologija\|geoloških]] [[Geološko razdoblje\|razredbi]] po [[kvartar]]ima, regionalne [[Biogeografija\|biogeografske]] i [[Köppenova klasifikacija klime\|klimatskih klasifikacija]], itd. Njegova istraživanja smatraju se ključnima za razvoj [[Geografija\|geografske znanosti]] o [[Iran]]u, a iscrpni kronološki popis njegovih [[publikacija]] nalazi se u djelima [[Eckart Ehlers\|E. Ehlersa]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 521.-522.</ref>. [[Hans Bobek\|H. Bobek]] također je počeo proučavati i [[Humanistička geografija\|humanističku geografiju]] Irana, a nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] objavio je i prve značajne sinteze njegove [[~~Kulturna geografija~~\|kulturne geografije]]<ref>[[#Bobek1962\|Bobek, Hans (1962.)]]</ref>. Istovremeno, vrijedan znanstveno-istraživački opus o [[Geografija\|geografiji]] [[Iran]]a objavili su i brojni drugi [[geograf]]i kao npr. [[Nijemci]] [[Kurt Scharlau\|K. Scharlau]] (od [[1958.]])<ref>[[#Scharlau1958\|Scharlau, Kurt (1958.)]], str. 258.-277.</ref> i [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 558.</ref>, [[Francuzi]] [[Xavier de Planhol\|X. de Planhol]] (od [[1958.]])<ref name="Planhol1958">[[#Planhol1958\|Planhol, Xavier (de) (1958.)]], str. 7.-16.</ref> i [[Jean Dresch\|J. Dresch]] (od [[1959.]], djelomično surađujući s [[Max Derruau\|M. Derruauom]] i [[Charles-Pierre Péguy\|C.-P. Péguyom]])<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 528.</ref>, Talijan [[Giovanni Battista Castiglioni\|G. B. Castiglioni]]<ref>[[#Castiglioni1960\|Castiglioni, Giovanni Battista (1960.)]], str. 109.-152. i 268.-301.</ref>, [[Rusi\|Rus]] [[Nikolaj Andrevič Gvozdetski\|N. A. Gvozdetski]]<ref>[[#Gvozdetski1964\|Gvozdetski, Nikolaj Andrevič (1964.)]]</ref>, te [[UK\|Britanac]] [[John Innes Clarke\|J. I. Clarke]]<ref>Vidi:<br>• [[#Clarke1963\|Clarke, John Innes (1963.)]]<br>• [[#ClarkeClark1969\|Clarke, John Innes; Clark, Brian Drummond (1969.)]]</ref>. Njihov se rad aktivno nastavio tijekom idućih četvrt stoljeća u suradnji sa [[Znanost\|znanstvenicima]] raznih nacionalnosti, a nedugo kasnije uz raznovrsne [[Geografija\|geografske]] radove počelo je i tiskanje važnih [[Regionalna geografija\|regionalnih]] i [[Urbana geografija\|urbanih]] [[monografija]]<ref>Vidi:<br>• [[#Planhol1964\|Planhol, Xavier (de) (1964.)]], str. 3.-79.<br>• [[#English1966\|English, Paul Ward (1966.)]]<br>• [[#Kopp1973\|Kopp, Horst (1973.)]]<br>• [[#Bazin1973\|Bazin, Marcel (1973.)]], str. 77.-136.<br>• [[#Seger1978\|Seger, Martin (1978.)]]<br>• [[#Bazin1980\|Bazin, Marcel (1980.)]]<br>• [[#Bonine1980\|Bonine, Michael Edward (1980.)]]</ref>. Nakon nekoliko djelomičnih doprinosa u navedenoj sferi izdanih [[1971.]]<ref>[[#Ehlers1971\|Ehlers, Eckart (1971.)]]</ref> i [[1975.]]<ref>[[#Ehlers1975\|Ehlers, Eckart (1975.)]]</ref> godine, [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]] je [[1980.]] objavio opsežnu sintezu o [[Iran]]u naslovljenu „Iran: Opća regionalna geografija” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Iran: Grundzüge einer geographischen Landeskundes, Wissenschaftliche Länderkunden'') s iscrpnim popisom relevantne stručne literature na 53 stranice<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 543.-596.</ref>, koje se smatra revolucionarnim za potrebe suvremene [[Geografija\|znanstvene geografije]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. U međuvremenu je [[1968.]] godine suradnjom više autora odnosno pod uredništvom [[William Bayne Fisher\|W. B. Fishera]] objavljeno prvo izdanje ''[[Cambridge History of Iran]]''<ref>[[#Fisher1968\|Fisher, William Bayne (1968.)]]</ref> koje je bilo pomalo užurbano organizirano i neujednačenog sadržaja<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. [[Iranska revolucija]] iz [[1979.]] odnosno [[Iransko-irački rat\|iračka agresija]] ([[1980.]] – [[1988.]]) rezultirali su do obustave [[Zapadni svijet\|zapadnjačkog]] istraživačkog rada u [[Iran]]u na duže vrijeme<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, no situacija se počela popravljati [[1990-ih]] kada je [[Bernard Hourcade\|B. Hourcade]] u suradnji s drugim [[Francuska\|francuskim]] i iranskim [[društveni zemljopis\|društvenim zemljopiscima]] izdao prvi tematski i višejezični „[[Atlas (kartografija)\|Atlas]] Irana” ([[Francuski jezik\|fr.]] ''Atlas d'Iran'')<ref>[[#Hourcade1998\|Hourcade, Bernard (1998.)]]</ref>. Kroz ovo razdoblje odnosno od [[1977.]] godine nadalje redovito je izdavan i „Tübingerov [[Atlas (kartografija)\|atlas]] prednjeg [[Orijent]]a” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Tübinger Atlas des Vorderen Orients'') koji uključuje brojne analitičke [[Karta\|karte]] od temeljne važnosti za [[Geografija\|geografiju]] [[Iran]]a, kao i jezgrovite sinteze [[~~Kulturna geografija~~\|kulturne]] i [[Politički zemljopis\|političke geografije]]<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 479.-591.</ref>.		Nova epoha započinje [[1934.]] godine radovima [[Austrijanci\|austrijskog]] geografa [[Hans Bobek\|H. Bobeka]] koji je prvi izašao izvan okvira pukih [[putopis]]a i sustavno počeo obrađivati probleme [[Fizička geografija\|fizičke geografije]] poput [[Glaciologija\|glaciologije]], [[Geomorfologija\|geomorfologije]], [[Geologija\|geoloških]] [[Geološko razdoblje\|razredbi]] po [[kvartar]]ima, regionalne [[Biogeografija\|biogeografske]] i [[Köppenova klasifikacija klime\|klimatskih klasifikacija]], itd. Njegova istraživanja smatraju se ključnima za razvoj [[Geografija\|geografske znanosti]] o [[Iran]]u, a iscrpni kronološki popis njegovih [[publikacija]] nalazi se u djelima [[Eckart Ehlers\|E. Ehlersa]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 521.-522.</ref>. [[Hans Bobek\|H. Bobek]] također je počeo proučavati i [[Humanistička geografija\|humanističku geografiju]] Irana, a nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] objavio je i prve značajne sinteze njegove [[Kulturni zemljopis\|kulturne geografije]]<ref>[[#Bobek1962\|Bobek, Hans (1962.)]]</ref>. Istovremeno, vrijedan znanstveno-istraživački opus o [[Geografija\|geografiji]] [[Iran]]a objavili su i brojni drugi [[geograf]]i kao npr. [[Nijemci]] [[Kurt Scharlau\|K. Scharlau]] (od [[1958.]])<ref>[[#Scharlau1958\|Scharlau, Kurt (1958.)]], str. 258.-277.</ref> i [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 558.</ref>, [[Francuzi]] [[Xavier de Planhol\|X. de Planhol]] (od [[1958.]])<ref name="Planhol1958">[[#Planhol1958\|Planhol, Xavier (de) (1958.)]], str. 7.-16.</ref> i [[Jean Dresch\|J. Dresch]] (od [[1959.]], djelomično surađujući s [[Max Derruau\|M. Derruauom]] i [[Charles-Pierre Péguy\|C.-P. Péguyom]])<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 528.</ref>, Talijan [[Giovanni Battista Castiglioni\|G. B. Castiglioni]]<ref>[[#Castiglioni1960\|Castiglioni, Giovanni Battista (1960.)]], str. 109.-152. i 268.-301.</ref>, [[Rusi\|Rus]] [[Nikolaj Andrevič Gvozdetski\|N. A. Gvozdetski]]<ref>[[#Gvozdetski1964\|Gvozdetski, Nikolaj Andrevič (1964.)]]</ref>, te [[UK\|Britanac]] [[John Innes Clarke\|J. I. Clarke]]<ref>Vidi:<br>• [[#Clarke1963\|Clarke, John Innes (1963.)]]<br>• [[#ClarkeClark1969\|Clarke, John Innes; Clark, Brian Drummond (1969.)]]</ref>. Njihov se rad aktivno nastavio tijekom idućih četvrt stoljeća u suradnji sa [[Znanost\|znanstvenicima]] raznih nacionalnosti, a nedugo kasnije uz raznovrsne [[Geografija\|geografske]] radove počelo je i tiskanje važnih [[Regionalna geografija\|regionalnih]] i [[Urbana geografija\|urbanih]] [[monografija]]<ref>Vidi:<br>• [[#Planhol1964\|Planhol, Xavier (de) (1964.)]], str. 3.-79.<br>• [[#English1966\|English, Paul Ward (1966.)]]<br>• [[#Kopp1973\|Kopp, Horst (1973.)]]<br>• [[#Bazin1973\|Bazin, Marcel (1973.)]], str. 77.-136.<br>• [[#Seger1978\|Seger, Martin (1978.)]]<br>• [[#Bazin1980\|Bazin, Marcel (1980.)]]<br>• [[#Bonine1980\|Bonine, Michael Edward (1980.)]]</ref>. Nakon nekoliko djelomičnih doprinosa u navedenoj sferi izdanih [[1971.]]<ref>[[#Ehlers1971\|Ehlers, Eckart (1971.)]]</ref> i [[1975.]]<ref>[[#Ehlers1975\|Ehlers, Eckart (1975.)]]</ref> godine, [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]] je [[1980.]] objavio opsežnu sintezu o [[Iran]]u naslovljenu „Iran: Opća regionalna geografija” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Iran: Grundzüge einer geographischen Landeskundes, Wissenschaftliche Länderkunden'') s iscrpnim popisom relevantne stručne literature na 53 stranice<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 543.-596.</ref>, koje se smatra revolucionarnim za potrebe suvremene [[Geografija\|znanstvene geografije]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. U međuvremenu je [[1968.]] godine suradnjom više autora odnosno pod uredništvom [[William Bayne Fisher\|W. B. Fishera]] objavljeno prvo izdanje ''[[Cambridge History of Iran]]''<ref>[[#Fisher1968\|Fisher, William Bayne (1968.)]]</ref> koje je bilo pomalo užurbano organizirano i neujednačenog sadržaja<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. [[Iranska revolucija]] iz [[1979.]] odnosno [[Iransko-irački rat\|iračka agresija]] ([[1980.]] – [[1988.]]) rezultirali su do obustave [[Zapadni svijet\|zapadnjačkog]] istraživačkog rada u [[Iran]]u na duže vrijeme<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, no situacija se počela popravljati [[1990-ih]] kada je [[Bernard Hourcade\|B. Hourcade]] u suradnji s drugim [[Francuska\|francuskim]] i iranskim [[društveni zemljopis\|društvenim zemljopiscima]] izdao prvi tematski i višejezični „[[Atlas (kartografija)\|Atlas]] Irana” ([[Francuski jezik\|fr.]] ''Atlas d'Iran'')<ref>[[#Hourcade1998\|Hourcade, Bernard (1998.)]]</ref>. Kroz ovo razdoblje odnosno od [[1977.]] godine nadalje redovito je izdavan i „Tübingerov [[Atlas (kartografija)\|atlas]] prednjeg [[Orijent]]a” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Tübinger Atlas des Vorderen Orients'') koji uključuje brojne analitičke [[Karta\|karte]] od temeljne važnosti za [[Geografija\|geografiju]] [[Iran]]a, kao i jezgrovite sinteze [[Kulturni zemljopis\|kulturne]] i [[Politički zemljopis\|političke geografije]]<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 479.-591.</ref>.

	Sredinom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] u sklopu [[Teheransko sveučilište\|Teheranskog sveučilišta]] osnovana je i suvremena [[iran]]ska [[Geografija\|geografska]] škola<ref name="Gandži1988"/>, zajedno s „Centrom za istraživanje [[Suha klima\|sušnih područja]]” kojeg su vodili [[Hans Bobek\|H. Bobek]] i drugi [[Europa\|europski]] znanstvenici zaposleni u [[Iran]]u<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Centar se ubrzo preinačio u „Geografski [[institut]]”, prvi takve vrste u zemlji<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Godine [[1973.]] u [[Teheran]]u je održan prvi kongres iranskih [[geograf]]a na kojem su radove izlagali i mladi iranski [[Znanost\|znanstvenici]] s europskih [[Sveučilište\|sveučilišta]]<ref>Vidi:<br>• [[#Sahami1965\|Sahami, Cyrus (1965.)]]<br>• [[#Momeni1976\|Momeni, Mostafa (1976.)]]<br>• [[#PourFickouiBazin1978\|Pour-Fickoui, Ali; Bazin, Marcel (1978.)]]<br>• [[#PapoliYazdi1991\|Papoli-Yazdi, Mohammad-Hossein (1991.)]]</ref>. Nakon više uzastopnih neuspješnih pokušaja, u [[Mašhad]]u se od [[1985.]] godine nadalje pod uredništvom [[Muhamed-Husein Papoli Jazdi\|M.-H. Papolija Jazdija]] počeo izdavati „Geografski [[časopis]]” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Taḥkīkāt-e džogrāfījā'') čiji je sadržaj akademskog i znanstvenog karaktera<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Istovremeno, u [[Teheran]]u se od [[1990.]] godine pod vodstvom „Državnog kartografskog zavoda” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Sazman-e nakša-bardari-je kešvar'') počelo tiskati i najvažnije [[Kartografija\|kartografsko]] izdanje „Opći [[Atlas (kartografija)\|atlas]] Irana” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Atlas-e meli-je Iran'')<ref name="NCC1992">[[#NCC1992\|NCC: Atlas-e meli-je Iran (1992.)]]</ref>, a brojni [[Škola\|školski]] i [[Sveučilište\|sveučilišni]] priručnici inspirirani suvremenom [[Geografija\|geografijom]] i [[Zapadni svijet\|zapadnjačkim]] [[publikacija]]ma postali su rasprostranjeni među [[iran]]skom intelektualnom [[Elita\|elitom]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>.		Sredinom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] u sklopu [[Teheransko sveučilište\|Teheranskog sveučilišta]] osnovana je i suvremena [[iran]]ska [[Geografija\|geografska]] škola<ref name="Gandži1988"/>, zajedno s „Centrom za istraživanje [[Suha klima\|sušnih područja]]” kojeg su vodili [[Hans Bobek\|H. Bobek]] i drugi [[Europa\|europski]] znanstvenici zaposleni u [[Iran]]u<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Centar se ubrzo preinačio u „Geografski [[institut]]”, prvi takve vrste u zemlji<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Godine [[1973.]] u [[Teheran]]u je održan prvi kongres iranskih [[geograf]]a na kojem su radove izlagali i mladi iranski [[Znanost\|znanstvenici]] s europskih [[Sveučilište\|sveučilišta]]<ref>Vidi:<br>• [[#Sahami1965\|Sahami, Cyrus (1965.)]]<br>• [[#Momeni1976\|Momeni, Mostafa (1976.)]]<br>• [[#PourFickouiBazin1978\|Pour-Fickoui, Ali; Bazin, Marcel (1978.)]]<br>• [[#PapoliYazdi1991\|Papoli-Yazdi, Mohammad-Hossein (1991.)]]</ref>. Nakon više uzastopnih neuspješnih pokušaja, u [[Mašhad]]u se od [[1985.]] godine nadalje pod uredništvom [[Muhamed-Husein Papoli Jazdi\|M.-H. Papolija Jazdija]] počeo izdavati „Geografski [[časopis]]” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Taḥkīkāt-e džogrāfījā'') čiji je sadržaj akademskog i znanstvenog karaktera<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Istovremeno, u [[Teheran]]u se od [[1990.]] godine pod vodstvom „Državnog kartografskog zavoda” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Sazman-e nakša-bardari-je kešvar'') počelo tiskati i najvažnije [[Kartografija\|kartografsko]] izdanje „Opći [[Atlas (kartografija)\|atlas]] Irana” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Atlas-e meli-je Iran'')<ref name="NCC1992">[[#NCC1992\|NCC: Atlas-e meli-je Iran (1992.)]]</ref>, a brojni [[Škola\|školski]] i [[Sveučilište\|sveučilišni]] priručnici inspirirani suvremenom [[Geografija\|geografijom]] i [[Zapadni svijet\|zapadnjačkim]] [[publikacija]]ma postali su rasprostranjeni među [[iran]]skom intelektualnom [[Elita\|elitom]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>.
Redak 595:		Redak 595:
	{{glavni\|Iranska kultura}}		{{glavni\|Iranska kultura}}

	[[Iran]] u [[~~Kulturna geografija~~\|kulturnom]] smislu predstavlja [[Etnička skupina\|etničko]]-[[Religija\|religijski]] mozaik čiju jezgru karakterizira [[Iranski narodi\|iranski ''ethnos'']], [[perzijski jezik]] i [[Šijiti\|šijitizam]]<ref name="KiyaniHaftlang2003.6979">[[#KiyaniHaftlang2003\|Kiyani Haftlang, Kiyanoosh (2003.)]], str. 69.-79.</ref>. Sva tri elementa prisutna su kod [[Perzijanci\|Perzijanaca]], najmnogoljudnijeg naroda koji [[Demogeografija\|demogeografski]] prevladava u unutrašnjosti, osobito [[Fars]]u i [[Horasan (pokrajina)\|Horasanu]]<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 509.-524.</ref>. Drugi najbrojniji narod su [[Azeri\|Azari]] (20 %), [[Azerski jezik\|turkofoni]] šijiti naseljeni u sjeverozapadu zajedno s [[Kurdi]]ma (7 %) čiji je [[Kurdski jezik\|jezik]] [[Iranski jezici\|iranski]] odnosno religija uglavnom [[Suniti\|sunitska]]. Ove međusobne oprečnosti kod Azara i Kurda plodom su stoljetnog prožimanja [[iran]]ske i [[Turska\|turske]] kulturne sfere, ali i njihovih [[Iransko-turski ratovi\|žestokih ratova]]. Osim kod dvaju spomenutih naroda u [[Azarbajdžan (Iran)\|Azarbajdžanu]] i [[Kurdistanska pokrajina\|Kurdistanu]], istovjetne razlike postoje i na drugim periferijama zemlje − neiranskih šijitskih [[Arapi\|Arapa]] (1 – 2 %) u [[Huzestan]]u i [[Hormuzgan]]u odnosno [[Kaškajci\|kaškajskih]] plemenskih zajednica na zapadu [[Fars]]a<ref>Vidi:<br>• [[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 542.-546.<br>• [[#IranicaGeoIIHum\|Planhol, Xavier (de) (15.12.2000.)]]</ref>, te iranskih sunitskih [[Beludži\|Beludža]] (2 – 3 %) i [[Paštunci\|Paštunaca]] (<1 %) uz istočne [[#Državne granice\|granice]] odnosno manjih zajednica [[Tališi\|Tališa]] na sjeveru<ref>[[#Bazin1980\|Bazin, Marcel (1980.)]], str. 198.-200. i 524.-536.</ref>. Najslabije integriranim [[narod]]om u kulturnom smislu smatraju se neiranski sunitski [[Turkmeni]] (<1 %) koji žive u dolinama [[Atrak]]a<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 546.-555.</ref>. Izuzevši spomenute [[Kurdi\|Kurde]], [[Beludži\|Beludže]], [[Paštunci\|Paštunce]] i [[Tališi\|Tališe]], ostali narodi koji se osim službenog [[Perzijski jezik\|perzijskog]] služe i drugim jezicima iz [[Iranski jezici\|srodne iranske porodice]] su [[Mazanderani]] i [[Gilaki]] na sjeveru odnosno [[Luri]] na jugozapadu zemlje (ukupno 12 %)<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 524.-536.</ref>. Iako je [[Iran]] tradicionalno [[multietnička država]], kulturna integracija pojedinih naroda u [[20. stoljeće\|20. stoljeću]] bila je djelomično prožeta i politizacijom − prvo [[Iranski narodi\|etničkim]] [[Nacionalizam\|nacionalizmom]] za vrijeme [[Pahlavi (dinastija)\|dinastije Pahlavi]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>, a zatim [[Šijiti\|vjerskom]] dimenzijom od [[Iranska revolucija\|revolucije]] nadalje<ref name="KiyaniHaftlang2003.6979"/>.		[[Iran]] u [[Kulturni zemljopis\|kulturnom]] smislu predstavlja [[Etnička skupina\|etničko]]-[[Religija\|religijski]] mozaik čiju jezgru karakterizira [[Iranski narodi\|iranski ''ethnos'']], [[perzijski jezik]] i [[Šijiti\|šijitizam]]<ref name="KiyaniHaftlang2003.6979">[[#KiyaniHaftlang2003\|Kiyani Haftlang, Kiyanoosh (2003.)]], str. 69.-79.</ref>. Sva tri elementa prisutna su kod [[Perzijanci\|Perzijanaca]], najmnogoljudnijeg naroda koji [[Demogeografija\|demogeografski]] prevladava u unutrašnjosti, osobito [[Fars]]u i [[Horasan (pokrajina)\|Horasanu]]<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 509.-524.</ref>. Drugi najbrojniji narod su [[Azeri\|Azari]] (20 %), [[Azerski jezik\|turkofoni]] šijiti naseljeni u sjeverozapadu zajedno s [[Kurdi]]ma (7 %) čiji je [[Kurdski jezik\|jezik]] [[Iranski jezici\|iranski]] odnosno religija uglavnom [[Suniti\|sunitska]]. Ove međusobne oprečnosti kod Azara i Kurda plodom su stoljetnog prožimanja [[iran]]ske i [[Turska\|turske]] kulturne sfere, ali i njihovih [[Iransko-turski ratovi\|žestokih ratova]]. Osim kod dvaju spomenutih naroda u [[Azarbajdžan (Iran)\|Azarbajdžanu]] i [[Kurdistanska pokrajina\|Kurdistanu]], istovjetne razlike postoje i na drugim periferijama zemlje − neiranskih šijitskih [[Arapi\|Arapa]] (1 – 2 %) u [[Huzestan]]u i [[Hormuzgan]]u odnosno [[Kaškajci\|kaškajskih]] plemenskih zajednica na zapadu [[Fars]]a<ref>Vidi:<br>• [[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 542.-546.<br>• [[#IranicaGeoIIHum\|Planhol, Xavier (de) (15.12.2000.)]]</ref>, te iranskih sunitskih [[Beludži\|Beludža]] (2 – 3 %) i [[Paštunci\|Paštunaca]] (<1 %) uz istočne [[#Državne granice\|granice]] odnosno manjih zajednica [[Tališi\|Tališa]] na sjeveru<ref>[[#Bazin1980\|Bazin, Marcel (1980.)]], str. 198.-200. i 524.-536.</ref>. Najslabije integriranim [[narod]]om u kulturnom smislu smatraju se neiranski sunitski [[Turkmeni]] (<1 %) koji žive u dolinama [[Atrak]]a<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 546.-555.</ref>. Izuzevši spomenute [[Kurdi\|Kurde]], [[Beludži\|Beludže]], [[Paštunci\|Paštunce]] i [[Tališi\|Tališe]], ostali narodi koji se osim službenog [[Perzijski jezik\|perzijskog]] služe i drugim jezicima iz [[Iranski jezici\|srodne iranske porodice]] su [[Mazanderani]] i [[Gilaki]] na sjeveru odnosno [[Luri]] na jugozapadu zemlje (ukupno 12 %)<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 524.-536.</ref>. Iako je [[Iran]] tradicionalno [[multietnička država]], kulturna integracija pojedinih naroda u [[20. stoljeće\|20. stoljeću]] bila je djelomično prožeta i politizacijom − prvo [[Iranski narodi\|etničkim]] [[Nacionalizam\|nacionalizmom]] za vrijeme [[Pahlavi (dinastija)\|dinastije Pahlavi]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>, a zatim [[Šijiti\|vjerskom]] dimenzijom od [[Iranska revolucija\|revolucije]] nadalje<ref name="KiyaniHaftlang2003.6979"/>.

	=== Urbana geografija ===		=== Urbana geografija ===

Suradnik10: /* Drevni iranski zemljopis */

2025-06-14T02:19:56Z

Drevni iranski zemljopis

←Starija inačica		Inačica od 14. lipanj 2025. u 02:19
Redak 29:		Redak 29:

	=== Drevni iranski zemljopis ===		=== Drevni iranski zemljopis ===
	{{glavni\|~~Avestička geografija~~\|Haft kešvar}}		{{glavni\|Avestički zemljopis\|Haft kešvar}}
	[[Datoteka:Avesta World.jpg\|mini\|desno\|300px\|<center>[[Svijet]] prema [[Avesta\|Avesti]]]]		[[Datoteka:Avesta World.jpg\|mini\|desno\|300px\|<center>[[Svijet]] prema [[Avesta\|Avesti]]]]
	Koncepti [[Iran]]a i ~~prvotne iranske~~ [[~~Geografija\|geografije~~]] javljaju se još u ranom [[Stari vijek\|starom vijeku]]<ref>Vidi:<br>• [[#Justi1870\|Justi, Ferdinand (1870.)]]<br>• [[#Spiegel1878\|Spiegel, Friedrich (von) (1878.)]], I., str. 188.-243. i 210.-212.<br>• [[#Herzfeld1947\|Herzfeld, Ernst (1947.)]], str. 671.-720.<br>• [[#Gnoli1980\|Gnoli, Gherardo (1980.)]], str. 23.-158.<br>• [[#Gnoli1989\|Gnoli, Gherardo (1989.)]]</ref> kada je naziv ''Iran'' bio [[Iranski narodi\|etničkog]] karaktera odnosno podrazumijevao „zemlju [[Arijci\|Arijaca]]”<ref name="IranicaGeoIEvol">[[#IranicaGeoIEvol\|Planhol, Xavier (de) (15.12.2000.)]]</ref>. Prvotni [[endonim]] ovjeren u najstarijim dijelovima [[Zoroastrizam\|zoroastrijske]] [[Avesta\|Aveste]] ([[2. tisućljeće pr. Kr.\|2. tis. pr. Kr.]]) imao je oblik ''Arijānām''<ref name="IranicaGeoIEvol"/>; u [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|ahemenidskom razdoblju]] ([[6. stoljeće pr. Kr.\|6.]] – [[4. stoljeće pr. Kr.\|4. st. pr. Kr.]]) pojavljuje se u [[pridjev]]nom obliku ''Arijana'' („arijska”; „zemlja [[Arijci\|Arijaca]]”)<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, dok se u današnjem obliku pojavljuje u [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo\|sasanidskom razdoblju]] ([[3. stoljeće\|3. st.]]) kao ''Ērān'' odnosno ''Irān''<ref>[[#Lommel1935\|Lommel, Herman (1935.)]], str. 33.</ref>. Stručnjaci prepostavljaju da je navedeni [[endonim]] postojao kod [[Iranski narodi\|iranskih plemena]] još u [[3. tisućljeće pr. Kr.\|3. tisućljeću pr. Kr.]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/> u zapadnom [[Sibir]]u odnosno [[Središnja Azija\|Središnjoj Aziji]] gdje je pronađena arheološka [[Andronovska kultura]] koja se smatra pradomovinom [[Iranski narodi\|iranskih naroda]]<ref>[[#Sergent1997\|Sergent, Bernard (1997.)]], str. 175.</ref>.		Koncepti [[Iran]]a i prvotna iranskog [[zemljopis]]a javljaju se još u ranom [[Stari vijek\|starom vijeku]]<ref>Vidi:<br>• [[#Justi1870\|Justi, Ferdinand (1870.)]]<br>• [[#Spiegel1878\|Spiegel, Friedrich (von) (1878.)]], I., str. 188.-243. i 210.-212.<br>• [[#Herzfeld1947\|Herzfeld, Ernst (1947.)]], str. 671.-720.<br>• [[#Gnoli1980\|Gnoli, Gherardo (1980.)]], str. 23.-158.<br>• [[#Gnoli1989\|Gnoli, Gherardo (1989.)]]</ref> kada je naziv ''Iran'' bio [[Iranski narodi\|etničkog]] karaktera odnosno podrazumijevao „zemlju [[Arijci\|Arijaca]]”<ref name="IranicaGeoIEvol">[[#IranicaGeoIEvol\|Planhol, Xavier (de) (15.12.2000.)]]</ref>. Prvotni [[endonim]] ovjeren u najstarijim dijelovima [[Zoroastrizam\|zoroastrijske]] [[Avesta\|Aveste]] ([[2. tisućljeće pr. Kr.\|2. tis. pr. Kr.]]) imao je oblik ''Arijānām''<ref name="IranicaGeoIEvol"/>; u [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|ahemenidskom razdoblju]] ([[6. stoljeće pr. Kr.\|6.]] – [[4. stoljeće pr. Kr.\|4. st. pr. Kr.]]) pojavljuje se u [[pridjev]]nom obliku ''Arijana'' („arijska”; „zemlja [[Arijci\|Arijaca]]”)<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, dok se u današnjem obliku pojavljuje u [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo\|sasanidskom razdoblju]] ([[3. stoljeće\|3. st.]]) kao ''Ērān'' odnosno ''Irān''<ref>[[#Lommel1935\|Lommel, Herman (1935.)]], str. 33.</ref>. Stručnjaci prepostavljaju da je navedeni [[endonim]] postojao kod [[Iranski narodi\|iranskih plemena]] još u [[3. tisućljeće pr. Kr.\|3. tisućljeću pr. Kr.]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/> u zapadnom [[Sibir]]u odnosno [[Središnja Azija\|Središnjoj Aziji]] gdje je pronađena arheološka [[Andronovska kultura]] koja se smatra pradomovinom [[Iranski narodi\|iranskih naroda]]<ref>[[#Sergent1997\|Sergent, Bernard (1997.)]], str. 175.</ref>.

	Nakon seobe [[Iranski narodi\|iranskih plemena]] prema [[Jugozapadna Azija\|Jugozapadnoj Aziji]] i osnivanja [[Medijsko Carstvo\|Medijskog]] i [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|Ahemenidskog Perzijskog Carstva]] na današnjoj [[Iranska visoravan\|Iranskoj visoravni]], naziv ''[[Iran]]'' dobio je preciznije ~~[[Geografija\|geografsko]]~~ značnje: u ahemenidskim zapisima poput onih u [[Behistun]]u, [[Perzepolis]]u i [[Nakš-e Rustam]]u pojavljuje se kao ime čitavog [[teritorij]]a carstva<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, uz detaljni popis pokrajina ([[satrapija]]). Ovi se [[toponim]]i kasnije pojavljuju i u djelima [[Stara Grčka\|starogrčkih]] autora poput [[Klaudije Ptolemej\|Klaudija Ptolemeja]] odnosno [[Armenci\|armenskih]] autora poput [[Mojsije Horenski\|Mojsija Horenskog]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, a preuzeli su ih i rani [[Geografija i kartografija u srednjovjekovnom islamu\|muslimanski ~~geografi~~]] iz [[Arapski svijet\|arapskog svijeta]] koji [[Iran]] spominju kao ''Ērānšaher''. U [[Iranska mitologija\|iranskoj mitologiji]] ono se povezuje s osobnim imenom [[eponim]]skog vladara<ref>[[#Hamavi1228\|al-Hamavi, Jakut (1228.); pr. Barbier de Meynard (1861.)]], str. 64.-65.</ref>, a istovremeno se zadržao i kao ime mitološke pradomovine [[Arijci\|Arijaca]] odnosno [[Iranski narodi\|iranskih naroda]] (''Ērān Vēz''; iz [[Iranski jezici\|staroiranskog]] ''Arijānān Vaidžah'' tj. [[Avestički jezik\|avestičkog]] ''Airijanəm Vaēdžō''). Ovaj se [[teritorij]] nalazio u [[Horezm]]u odnosno donjem toku [[Amu-Darja\|Oksa (Amu-Darje)]] i prema predaji bio je protutežom ''Anērānu'' ili ''[[Turan\|Tūrānu]]'', zemlji glavnih [[iran]]skih suparnika ([[Središnja Azija\|srednjoazijski]] [[nomad]]i)<ref name="IranicaGeoIEvol"/>.		Nakon seobe [[Iranski narodi\|iranskih plemena]] prema [[Jugozapadna Azija\|Jugozapadnoj Aziji]] i osnivanja [[Medijsko Carstvo\|Medijskog]] i [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|Ahemenidskog Perzijskog Carstva]] na današnjoj [[Iranska visoravan\|Iranskoj visoravni]], naziv ''[[Iran]]'' dobio je preciznije zemljopisno značnje: u ahemenidskim zapisima poput onih u [[Behistun]]u, [[Perzepolis]]u i [[Nakš-e Rustam]]u pojavljuje se kao ime čitavog [[teritorij]]a carstva<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, uz detaljni popis pokrajina ([[satrapija]]). Ovi se [[toponim]]i kasnije pojavljuju i u djelima [[Stara Grčka\|starogrčkih]] autora poput [[Klaudije Ptolemej\|Klaudija Ptolemeja]] odnosno [[Armenci\|armenskih]] autora poput [[Mojsije Horenski\|Mojsija Horenskog]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, a preuzeli su ih i rani [[Geografija i kartografija u srednjovjekovnom islamu\|muslimanski zemljopisci]] iz [[Arapski svijet\|arapskog svijeta]] koji [[Iran]] spominju kao ''Ērānšaher''. U [[Iranska mitologija\|iranskoj mitologiji]] ono se povezuje s osobnim imenom [[eponim]]skog vladara<ref>[[#Hamavi1228\|al-Hamavi, Jakut (1228.); pr. Barbier de Meynard (1861.)]], str. 64.-65.</ref>, a istovremeno se zadržao i kao ime mitološke pradomovine [[Arijci\|Arijaca]] odnosno [[Iranski narodi\|iranskih naroda]] (''Ērān Vēz''; iz [[Iranski jezici\|staroiranskog]] ''Arijānān Vaidžah'' tj. [[Avestički jezik\|avestičkog]] ''Airijanəm Vaēdžō''). Ovaj se [[teritorij]] nalazio u [[Horezm]]u odnosno donjem toku [[Amu-Darja\|Oksa (Amu-Darje)]] i prema predaji bio je protutežom ''Anērānu'' ili ''[[Turan\|Tūrānu]]'', zemlji glavnih [[iran]]skih suparnika ([[Središnja Azija\|srednjoazijski]] [[nomad]]i)<ref name="IranicaGeoIEvol"/>.

	Međutim, za vrijeme stabilnih [[Centralizacija\|centraliziranih]] carstava ([[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|ahemenidskog]], [[Partsko Carstvo\|partskog]] i [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo\|sasanidskog]]) termin ''[[Iran]]'' dobio je [[Geopolitika\|geopolitičku]] konotaciju i kao u slučaju svih velikih [[civilizacija]] označavao je postojanje glavnog političkog entiteta u kojem su se stanovnici smatrali središtem [[svijet]]a<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Carstvo je bilo podijeljeno u sedam dijelova tj. [[Haft kešvar\|kešvara]] (iz [[Avestički jezik\|avestičkog]] ''Karšvar''; „omeđeno brazdom”<ref name="IranicaHaftKešvar">[[#IranicaHaftKešvar\|Shapur Shahbazi, Ali Reza (15.12.2002.)]]</ref>) s [[Iran]]om kao središnjim elementom odnosno ostalim dijelovima imenovanim prema [[planet]]ima i [[Nebesko tijelo\|nebeskim tijelima]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Popisi tih sedam [[planet]]a ostali su zabilježeni u djelima kasnijih autora i donekle se razlikuju, no pokazuju progresivnu svjesnost o jedinstvenosti zemalja u okolici [[Iran]]a odnosno složenost [[Karta\|karte]] svijeta. Jedan od popisa tih sedam dijelova [[svijet]]a spominje [[Indija\|Hindustan (Indiju)]] kao [[Saturn]], [[Kina\|Kinu]] i [[Hotan]] kao [[Jupiter]], [[Turkestan]] ([[Središnja Azija\|srednjoazijski]] predio) kao [[Mars]], [[Transoksijana\|Transoksaniju]] kao [[Venera\|Veneru]], [[Stara Grčka\|grčko]]-[[Stari Rim\|rimski]] svijet kao [[Merkur]], sjeverne regije kao [[Mjesec]], te [[Iran]] i [[Veliki Horasan\|Horasan]] kao središte [[svijet]]a ili [[Sunce]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Drugi popis iranskih susjeda koji je sačuvan u djelu [[Perzijanci\|perzijskog]] ~~geografa~~ [[Hamdalah Mustavfi\|H. Mustavfija]] iz [[14. stoljeće\|14. stoljeća]] spominje [[Arapski svijet\|Arabistan (arapski svijet)]], [[Bizant\|Rim]], [[Središnja Azija\|srednjoazijske]] [[Turkijski narodi\|turkijske]] zemlje, [[Kina\|Kinu]], [[Indija\|Indiju]], te [[Afrika\|Afriku]] u koju je uključena i [[Sirija]]<ref>[[#Mostavfi1915\|Mostavfi, Hamd-Alah (1915.)]], str. 20.</ref>. Bez obzira na razlike među popisima, najvažnija činjenica ostaje da je u [[Stari vijek\|starovjekovnom]] [[Iran]]u postojala tradicija ~~[[Geografija\|geografske~~ znanosti]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>.		Međutim, za vrijeme stabilnih [[Centralizacija\|centraliziranih]] carstava ([[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|ahemenidskog]], [[Partsko Carstvo\|partskog]] i [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo\|sasanidskog]]) termin ''[[Iran]]'' dobio je [[Geopolitika\|geopolitičku]] konotaciju i kao u slučaju svih velikih [[civilizacija]] označavao je postojanje glavnog političkog entiteta u kojem su se stanovnici smatrali središtem [[svijet]]a<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Carstvo je bilo podijeljeno u sedam dijelova tj. [[Haft kešvar\|kešvara]] (iz [[Avestički jezik\|avestičkog]] ''Karšvar''; „omeđeno brazdom”<ref name="IranicaHaftKešvar">[[#IranicaHaftKešvar\|Shapur Shahbazi, Ali Reza (15.12.2002.)]]</ref>) s [[Iran]]om kao središnjim elementom odnosno ostalim dijelovima imenovanim prema [[planet]]ima i [[Nebesko tijelo\|nebeskim tijelima]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Popisi tih sedam [[planet]]a ostali su zabilježeni u djelima kasnijih autora i donekle se razlikuju, no pokazuju progresivnu svjesnost o jedinstvenosti zemalja u okolici [[Iran]]a odnosno složenost [[Karta\|karte]] svijeta. Jedan od popisa tih sedam dijelova [[svijet]]a spominje [[Indija\|Hindustan (Indiju)]] kao [[Saturn]], [[Kina\|Kinu]] i [[Hotan]] kao [[Jupiter]], [[Turkestan]] ([[Središnja Azija\|srednjoazijski]] predio) kao [[Mars]], [[Transoksijana\|Transoksaniju]] kao [[Venera\|Veneru]], [[Stara Grčka\|grčko]]-[[Stari Rim\|rimski]] svijet kao [[Merkur]], sjeverne regije kao [[Mjesec]], te [[Iran]] i [[Veliki Horasan\|Horasan]] kao središte [[svijet]]a ili [[Sunce]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Drugi popis iranskih susjeda koji je sačuvan u djelu [[Perzijanci\|perzijskog]] zemljopisca [[Hamdalah Mustavfi\|H. Mustavfija]] iz [[14. stoljeće\|14. stoljeća]] spominje [[Arapski svijet\|Arabistan (arapski svijet)]], [[Bizant\|Rim]], [[Središnja Azija\|srednjoazijske]] [[Turkijski narodi\|turkijske]] zemlje, [[Kina\|Kinu]], [[Indija\|Indiju]], te [[Afrika\|Afriku]] u koju je uključena i [[Sirija]]<ref>[[#Mostavfi1915\|Mostavfi, Hamd-Alah (1915.)]], str. 20.</ref>. Bez obzira na razlike među popisima, najvažnija činjenica ostaje da je u [[Stari vijek\|starovjekovnom]] [[Iran]]u postojala tradicija zemljopisne znanosti<ref name="IranicaGeoIEvol"/>.
	[[Datoteka:Keshvars-hr.jpg\|mini\|lijevo\|250px\|<center>Sedam svjetskih regija ([[Haft kešvar\|kešvara]]) rekonstruiranih prema [[Biruni]]ju]]		[[Datoteka:Keshvars-hr.jpg\|mini\|lijevo\|250px\|<center>Sedam svjetskih regija ([[Haft kešvar\|kešvara]]) rekonstruiranih prema [[Biruni]]ju]]
	Početci ~~iranske [[Geografija\|geografije]] isprepletene~~ s [[Iranska mitologija\|mitologijom]] i [[Povijest Irana\|poviješću]] očituju se u [[Gate\|Gatama]] drevne [[Avesta\|Aveste]], no [[~~avestička geografija~~]] tog razdoblja ([[2. tisućljeće pr. Kr.\|2. tis. pr. Kr.]]) ~~bila~~ je ~~ograničena~~ na istočnu [[Iranska visoravan\|Iransku visoravan]]<ref name="IranicaAveGeo">[[#IranicaAveGeo\|Gnoli, Gherardo (15.12.1987.)]]</ref> odnosno teritorije prije velike seobe [[Iranski narodi\|iranskih naroda]] prema zapadu tj. obroncima [[Zagros]]a (uključujući pokrajinu [[Fars\|Perziju]]) gdje su ostvarili izravan doticaj s [[Elam]]om i [[Drevna Mezopotamija\|mezopotamskim]] civilizacijama. U najstarijim dijelovima Aveste javlja se tripartitna razredba [[svijet]]a<ref name="IranicaHaftKešvar"/> što se povezuje s [[Iranska mitologija\|mitološkim]] vladarom [[Feredun]]om koji je [[Zemlja\|Zemlju]] podijelio trima sinovima, dok se kasnije uvriježila podjela na sedam kružnih [[regija]] tj. [[Haft kešvar\|kešvara]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. One su bile omeđene brazdama u obliku [[Rijeka (vodotok)\|rijeka]], [[gora]] i [[šuma]], dok je središnja regija podrazumijevala [[Iran]] s dominirajućom [[Planina\|planinom]] ''Harā bərəzaitī'' ([[Alborz]])<ref name="IranicaHaftKešvar"/>. Koncept [[svijet]]a bio je [[Krug\|kružnog]] oblika i u potpunosti omeđen [[Gorje\|planinskim lancem]], plutao je na [[Voda\|vodi]] odnosno bio natkriven [[kamen]]im [[nebo]]m. Iako su stručnjaci ove ~~[[Geografija\|geografsko]]~~-[[Kozmografija\|kozmografske]] koncepte prvotno povezivali s [[Mezopotamska mitologija\|mezopotamskom mitologijom]], danas je uvriježeno da se temelje na [[Arijci\|arijskom]] nasljeđu<ref name="IranicaHaftKešvar"/> odnosno da su prisutni i [[Indoeuropljani\|indoeuropski]] elementi (npr. [[drvo života]]). Usprkos nekim kasnijim dijelovima [[Avesta\|Aveste]] poput [[Vendidad]]a koji dijele [[Iran]] u 16 pokrajina stvorenih od [[Ahura Mazda\|Ahure Mazde]]<ref name="IranicaAveGeo"/> ili detaljnih popisa [[Satrapija\|upravnih jedinica]] iz drevne imperijalne epohe ([[6. stoljeće pr. Kr.\|6. st. pr. Kr.]] – [[7. stoljeće\|7. st.]])<ref name="IranicaHaftKešvar"/>, koncept podjele svijeta na sedam [[Haft kešvar\|kešvara]] zadržan je i tijekom [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|ahemenidskog]], [[Partsko Carstvo\|partskog]] i [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo\|sasanidskog]] razdoblja. U određenim slučajevima podjela se projicirala i na samo iransko carstvo o čemu svjedoče imenovanja sedam glavnih namjesnika od strane [[Darije I. Veliki\|Darija I. Velikog]] i [[Darije II.\|Darija II.]], sedam vladajućih [[Partsko Carstvo\|partskih klanova]], pisani dokumenti o diobi [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo\|sasanidskog teritorija]] iz [[islam]]skog razdoblja, itd.<ref name="IranicaHaftKešvar"/> Jedan od najvažnijih [[Primarni izvori\|primarnih izvora]] za proučavanje ~~drevne iranske geografije~~ su i tisuće [[Glina\|glinene]] pločice iz [[Perzepolis]]a koje zajedno s drugim [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|ahemenidskim]] zapisima sadrže oko 750 [[toponim]]a<ref>[[#Arfaee2008\|Arfaee, Abdolmajid (2008.)]], str. 1.</ref>, no otegodne okolnosti su njihov administrativni karakter i nepotpun [[prijevod]]<ref>[[#Arfaee2008\|Arfaee, Abdolmajid (2008.)]], str. 2.</ref>.		Početci iranskog zemljopisa isprepletenog s [[Iranska mitologija\|mitologijom]] i [[Povijest Irana\|poviješću]] očituju se u [[Gate\|Gatama]] drevne [[Avesta\|Aveste]], no [[avestički zemljopis]] tog razdoblja ([[2. tisućljeće pr. Kr.\|2. tis. pr. Kr.]]) bio je ograničen na istočnu [[Iranska visoravan\|Iransku visoravan]]<ref name="IranicaAveGeo">[[#IranicaAveGeo\|Gnoli, Gherardo (15.12.1987.)]]</ref> odnosno teritorije prije velike seobe [[Iranski narodi\|iranskih naroda]] prema zapadu tj. obroncima [[Zagros]]a (uključujući pokrajinu [[Fars\|Perziju]]) gdje su ostvarili izravan doticaj s [[Elam]]om i [[Drevna Mezopotamija\|mezopotamskim]] civilizacijama. U najstarijim dijelovima Aveste javlja se tripartitna razredba [[svijet]]a<ref name="IranicaHaftKešvar"/> što se povezuje s [[Iranska mitologija\|mitološkim]] vladarom [[Feredun]]om koji je [[Zemlja\|Zemlju]] podijelio trima sinovima, dok se kasnije uvriježila podjela na sedam kružnih [[regija]] tj. [[Haft kešvar\|kešvara]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. One su bile omeđene brazdama u obliku [[Rijeka (vodotok)\|rijeka]], [[gora]] i [[šuma]], dok je središnja regija podrazumijevala [[Iran]] s dominirajućom [[Planina\|planinom]] ''Harā bərəzaitī'' ([[Alborz]])<ref name="IranicaHaftKešvar"/>. Koncept [[svijet]]a bio je [[Krug\|kružnog]] oblika i u potpunosti omeđen [[Gorje\|planinskim lancem]], plutao je na [[Voda\|vodi]] odnosno bio natkriven [[kamen]]im [[nebo]]m. Iako su stručnjaci ove zemljopisno-[[Kozmografija\|kozmografske]] koncepte prvotno povezivali s [[Mezopotamska mitologija\|mezopotamskom mitologijom]], danas je uvriježeno da se temelje na [[Arijci\|arijskom]] nasljeđu<ref name="IranicaHaftKešvar"/> odnosno da su prisutni i [[Indoeuropljani\|indoeuropski]] elementi (npr. [[drvo života]]). Usprkos nekim kasnijim dijelovima [[Avesta\|Aveste]] poput [[Vendidad]]a koji dijele [[Iran]] u 16 pokrajina stvorenih od [[Ahura Mazda\|Ahure Mazde]]<ref name="IranicaAveGeo"/> ili detaljnih popisa [[Satrapija\|upravnih jedinica]] iz drevne imperijalne epohe ([[6. stoljeće pr. Kr.\|6. st. pr. Kr.]] – [[7. stoljeće\|7. st.]])<ref name="IranicaHaftKešvar"/>, koncept podjele svijeta na sedam [[Haft kešvar\|kešvara]] zadržan je i tijekom [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|ahemenidskog]], [[Partsko Carstvo\|partskog]] i [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo\|sasanidskog]] razdoblja. U određenim slučajevima podjela se projicirala i na samo iransko carstvo o čemu svjedoče imenovanja sedam glavnih namjesnika od strane [[Darije I. Veliki\|Darija I. Velikog]] i [[Darije II.\|Darija II.]], sedam vladajućih [[Partsko Carstvo\|partskih klanova]], pisani dokumenti o diobi [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo\|sasanidskog teritorija]] iz [[islam]]skog razdoblja, itd.<ref name="IranicaHaftKešvar"/> Jedan od najvažnijih [[Primarni izvori\|primarnih izvora]] za proučavanje drevna iranskog zemljopisa su i tisuće [[Glina\|glinene]] pločice iz [[Perzepolis]]a koje zajedno s drugim [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|ahemenidskim]] zapisima sadrže oko 750 [[toponim]]a<ref>[[#Arfaee2008\|Arfaee, Abdolmajid (2008.)]], str. 1.</ref>, no otegodne okolnosti su njihov administrativni karakter i nepotpun [[prijevod]]<ref>[[#Arfaee2008\|Arfaee, Abdolmajid (2008.)]], str. 2.</ref>.

	Za razliku od [[Stara Grčka\|starih Grka]] koji su zamišljali da poznati [[svijet]] okružuje zajednički [[ocean]]<ref name="MojtahedZadeh2342004.2">[[#MojtahedZadeh2342004\|Mojtahed Zadeh, Pirouz (23.4.2004.)]], str. 2.</ref>, [[Iranci]] su istovremeno vjerovali da postoje dvije odvojene vodene mase – [[Istok\|istočno]] more koje je uključivalo [[Perzijski zaljev]] i [[Crveno more]], odnosno [[zapad]]no more tj. [[Sredozemlje]]<ref name="MojtahedZadeh2342004.2"/>. Istočni [[Pomorstvo\|pomorski]] putevi bili su dobro poznati Irancima o čemu svjedoči [[Herodot]]ov zapis u kojem [[Darije I. Veliki]] ([[522. pr. Kr.\|522.]] – [[486. pr. Kr.]]) zapošljava [[Karija\|karijskog]] moreplovca [[Skilak Karijandski\|Skilaka]] zbog istraživanja [[More\|mora]] od [[Drevni Egipat\|Egipta]] do [[Ind]]a<ref name="MojtahedZadeh2342004.4">[[#MojtahedZadeh2342004\|Mojtahed Zadeh, Pirouz (23.4.2004.)]], str. 4.</ref>, dok o važnosti pomorskog prometa govori i [[stela]] iz [[Suez]]a koja ovjerava Darijevu gradnju prvog [[Sueski kanal\|Sueskog kanala]]<ref name="MojtahedZadeh2342004.4"/>. Svi ovi podatci upućuju kako je u [[Stari vijek\|starovjekovnom]] [[Iran]]u postojala ~~[[Geografija\|geografska]]~~ perspektiva u globalnim okvirima<ref name="MojtahedZadeh2342004.4"/>. Iranski koncept dvaju svjetskih [[More\|mora]] kasnije je preuzet u [[Kuran]]u ([[:s:Sura 55.\|''Ar Rahman'' 19. – 22.]]), a [[islam]]ski [[Geografija i kartografija u srednjovjekovnom islamu\|geografi i kartografi]] koristili su ga sve do [[14. stoljeće\|14. stoljeća]]<ref name="MojtahedZadeh2342004.2"/>.		Za razliku od [[Stara Grčka\|starih Grka]] koji su zamišljali da poznati [[svijet]] okružuje zajednički [[ocean]]<ref name="MojtahedZadeh2342004.2">[[#MojtahedZadeh2342004\|Mojtahed Zadeh, Pirouz (23.4.2004.)]], str. 2.</ref>, [[Iranci]] su istovremeno vjerovali da postoje dvije odvojene vodene mase – [[Istok\|istočno]] more koje je uključivalo [[Perzijski zaljev]] i [[Crveno more]], odnosno [[zapad]]no more tj. [[Sredozemlje]]<ref name="MojtahedZadeh2342004.2"/>. Istočni [[Pomorstvo\|pomorski]] putevi bili su dobro poznati Irancima o čemu svjedoči [[Herodot]]ov zapis u kojem [[Darije I. Veliki]] ([[522. pr. Kr.\|522.]] – [[486. pr. Kr.]]) zapošljava [[Karija\|karijskog]] moreplovca [[Skilak Karijandski\|Skilaka]] zbog istraživanja [[More\|mora]] od [[Drevni Egipat\|Egipta]] do [[Ind]]a<ref name="MojtahedZadeh2342004.4">[[#MojtahedZadeh2342004\|Mojtahed Zadeh, Pirouz (23.4.2004.)]], str. 4.</ref>, dok o važnosti pomorskog prometa govori i [[stela]] iz [[Suez]]a koja ovjerava Darijevu gradnju prvog [[Sueski kanal\|Sueskog kanala]]<ref name="MojtahedZadeh2342004.4"/>. Svi ovi podatci upućuju kako je u [[Stari vijek\|starovjekovnom]] [[Iran]]u postojala zemljopisna perspektiva u globalnim okvirima<ref name="MojtahedZadeh2342004.4"/>. Iranski koncept dvaju svjetskih [[More\|mora]] kasnije je preuzet u [[Kuran]]u ([[:s:Sura 55.\|''Ar Rahman'' 19. – 22.]]), a [[islam]]ski [[Geografija i kartografija u srednjovjekovnom islamu\|geografi i kartografi]] koristili su ga sve do [[14. stoljeće\|14. stoljeća]]<ref name="MojtahedZadeh2342004.2"/>.

	=== Ranoislamska geografija ===		=== Ranoislamska geografija ===

Suradnik10 u (test) 03:22, 13. lipanj 2025.

2025-06-13T03:22:35Z

←Starija inačica		Inačica od 13. lipanj 2025. u 03:22
Redak 623:		Redak 623:
	\|}		\|}

	[[Urbanizam\|Urbanistička tradicija]] u [[Iran]]u ima tisućljetnu [[Povijest Irana\|povijest]]<ref name="IranicaCitiesIGeo">[[#IranicaCitiesIGeo\|Planhol, Xavier (de) (15.12.1991.)]]</ref> o kojoj svjedoče i neki od najstarijih kontinuirano naseljenih gradova [[svijet]]a kao što su [[Suza (Iran)\|Suza]], [[Jazd]], [[Hamadan]] i [[Raj (Iran)\|Raj]]. Druga važna povijesna odlika kod [[Dodatak:Popis gradova u Iranu\|iranskih gradova]] u cjelini jest izrazita dinamičnost u [[Dodatak:Popis povijesnih iranskih glavnih gradova\|promjenama prijestolnica (40-ak)]] odnosno [[Urbana geografija\|geografskom razmještaju]], što je više uvjetovano [[Geopolitika\|geopolitičkim]] nego [[Gospodarstvo Irana\|gospodarskim]] čimbenicima. Najstariji gradovi su [[elam]]ski i nicali su prvenstveno u plodnom [[Huzestan]]u zajedno sa susjednim [[Drevna Mezopotamija\|mezopotamskim]] na zapadu, no zbog [[Novoasirsko Carstvo\|asirskog]] pustošenja i uspona prvih iranskih dinastija sredinom [[1. tisućljeće pr. Kr.\|1. tisućljeća pr. Kr.]] primat preuzimaju gradovi u unutrašnjosti ([[Ekbatana]], [[Pasargad]], [[Perzepolis]]). Kasni [[stari vijek]] karakterizira uravnoteženje urbanih žarišta između [[Iranska visoravan\|orografski zaštićene visoravni]] i plodne [[Mezopotamija\|Mezopotamije]] ([[Opis (Mezopotamija)\|Opis]], [[Ktezifont]]), dok su se u [[Srednji vijek\|srednjom vijeku]] u potpunosti premjestili prema [[Veliki Horasan\|Horasanu]] i [[Središnja Azija\|Središnjoj Aziji]] ([[Nišapur]], [[Merv]], [[Buhara]], [[Samarkand]]) koji su bili raskrižjem [[Put svile\|Puta svile]] između [[Indija\|Indije]] i [[Kina\|Kine]] odnosno [[kalifat]]a i [[Europa\|Europe]]. Tijekom [[Novi vijek\|novog vijeka]] zbog geostrateških uvjeta počinje dominirati tzv. „središnja os” uz koju su razmješteni [[Isfahan]], [[Širaz]], [[Kazvin]] i [[Teheran]], a takva se struktura zadržala do današnjeg dana<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>. Izuzevši [[Prijestolnica\|prijestolnice]], razmještaj ostalih većih gradova uvjetovan je prvenstveno [[~~Ekonomska geografija~~\|ekonomskim]] ili [[~~Religijska geografija~~\|religijskim]] čimbenicima (npr. [[Zoroastrizam\|zoroastrijski]] [[Jazd]] i [[Šijiti\|šijitski]] [[Ardabil]] i [[Mašhad]]). U užem [[Urbana geografija\|geografskom]] kontekstu, najveće iranske gradove karakterizira smještaj na [[ravnica]]ma tik uz podnožje [[planina]] što je fenomen koji se može objasniti lokalnim [[klima]]tskim razlikama odnosno tradicionalnim korištenjem [[kanat]]a za [[navodnjavanje]]<ref name="IranicaCitiesIGeo"/>.		[[Urbanizam\|Urbanistička tradicija]] u [[Iran]]u ima tisućljetnu [[Povijest Irana\|povijest]]<ref name="IranicaCitiesIGeo">[[#IranicaCitiesIGeo\|Planhol, Xavier (de) (15.12.1991.)]]</ref> o kojoj svjedoče i neki od najstarijih kontinuirano naseljenih gradova [[svijet]]a kao što su [[Suza (Iran)\|Suza]], [[Jazd]], [[Hamadan]] i [[Raj (Iran)\|Raj]]. Druga važna povijesna odlika kod [[Dodatak:Popis gradova u Iranu\|iranskih gradova]] u cjelini jest izrazita dinamičnost u [[Dodatak:Popis povijesnih iranskih glavnih gradova\|promjenama prijestolnica (40-ak)]] odnosno [[Urbana geografija\|geografskom razmještaju]], što je više uvjetovano [[Geopolitika\|geopolitičkim]] nego [[Gospodarstvo Irana\|gospodarskim]] čimbenicima. Najstariji gradovi su [[elam]]ski i nicali su prvenstveno u plodnom [[Huzestan]]u zajedno sa susjednim [[Drevna Mezopotamija\|mezopotamskim]] na zapadu, no zbog [[Novoasirsko Carstvo\|asirskog]] pustošenja i uspona prvih iranskih dinastija sredinom [[1. tisućljeće pr. Kr.\|1. tisućljeća pr. Kr.]] primat preuzimaju gradovi u unutrašnjosti ([[Ekbatana]], [[Pasargad]], [[Perzepolis]]). Kasni [[stari vijek]] karakterizira uravnoteženje urbanih žarišta između [[Iranska visoravan\|orografski zaštićene visoravni]] i plodne [[Mezopotamija\|Mezopotamije]] ([[Opis (Mezopotamija)\|Opis]], [[Ktezifont]]), dok su se u [[Srednji vijek\|srednjom vijeku]] u potpunosti premjestili prema [[Veliki Horasan\|Horasanu]] i [[Središnja Azija\|Središnjoj Aziji]] ([[Nišapur]], [[Merv]], [[Buhara]], [[Samarkand]]) koji su bili raskrižjem [[Put svile\|Puta svile]] između [[Indija\|Indije]] i [[Kina\|Kine]] odnosno [[kalifat]]a i [[Europa\|Europe]]. Tijekom [[Novi vijek\|novog vijeka]] zbog geostrateških uvjeta počinje dominirati tzv. „središnja os” uz koju su razmješteni [[Isfahan]], [[Širaz]], [[Kazvin]] i [[Teheran]], a takva se struktura zadržala do današnjeg dana<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>. Izuzevši [[Prijestolnica\|prijestolnice]], razmještaj ostalih većih gradova uvjetovan je prvenstveno [[Ekonomski zemljopis\|ekonomskim]] ili [[Religijski zemljopis\|religijskim]] čimbenicima (npr. [[Zoroastrizam\|zoroastrijski]] [[Jazd]] i [[Šijiti\|šijitski]] [[Ardabil]] i [[Mašhad]]). U užem [[Urbana geografija\|geografskom]] kontekstu, najveće iranske gradove karakterizira smještaj na [[ravnica]]ma tik uz podnožje [[planina]] što je fenomen koji se može objasniti lokalnim [[klima]]tskim razlikama odnosno tradicionalnim korištenjem [[kanat]]a za [[navodnjavanje]]<ref name="IranicaCitiesIGeo"/>.

	Ubrzana [[urbanizacija]] od sredine [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] ishod je političke [[Centralizacija\|centralizacije]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>, a najznačajnije suvremeno [[Dodatak:Popis gradova u Iranu\|urbano žarište]] svakako je [[Teheran]] čija se zona utjecaja [[1950-ih]] godina protezala sjeverozapadom i središtem zemlje, dok je prema jugozapadu bila ograničena [[Zagros]]om. Gradovi uz [[Perzijski zaljev]] smješteni zapadno i južno od navedenog gorja istovremeno su gravitirali [[Abadan]]u, no [[promet]]nim razvojem tijekom [[1960-ih]] i [[1970-ih]] godina potpali su pod utjecaj teheranske zone, isto kao [[Kurdistanska pokrajina\|Kurdistan]] i [[Fars]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>. Izuzevši [[Teheran]], danas se značajnim urbanim žarištem smatra [[Mašhad]] kojem gravitiraju sve sjeveroistočne i istočne [[Iranske pokrajine\|pokrajine]], a među ostale spadaju [[Tabriz]], [[Isfahan]] i [[Širaz]]<ref>[[#Hourcade1998\|Hourcade, Bernard (1998.)]], str. 52.-53.</ref>. Prema posljednjem [[Popis stanovništva\|popisu stanovništva]] iz [[2006.]] godine, u [[Iran]]u se nalazi 1016 gradova s ukupno 48,259.964 žitelja<ref name="IranOstan2006"/>.		Ubrzana [[urbanizacija]] od sredine [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] ishod je političke [[Centralizacija\|centralizacije]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>, a najznačajnije suvremeno [[Dodatak:Popis gradova u Iranu\|urbano žarište]] svakako je [[Teheran]] čija se zona utjecaja [[1950-ih]] godina protezala sjeverozapadom i središtem zemlje, dok je prema jugozapadu bila ograničena [[Zagros]]om. Gradovi uz [[Perzijski zaljev]] smješteni zapadno i južno od navedenog gorja istovremeno su gravitirali [[Abadan]]u, no [[promet]]nim razvojem tijekom [[1960-ih]] i [[1970-ih]] godina potpali su pod utjecaj teheranske zone, isto kao [[Kurdistanska pokrajina\|Kurdistan]] i [[Fars]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>. Izuzevši [[Teheran]], danas se značajnim urbanim žarištem smatra [[Mašhad]] kojem gravitiraju sve sjeveroistočne i istočne [[Iranske pokrajine\|pokrajine]], a među ostale spadaju [[Tabriz]], [[Isfahan]] i [[Širaz]]<ref>[[#Hourcade1998\|Hourcade, Bernard (1998.)]], str. 52.-53.</ref>. Prema posljednjem [[Popis stanovništva\|popisu stanovništva]] iz [[2006.]] godine, u [[Iran]]u se nalazi 1016 gradova s ukupno 48,259.964 žitelja<ref name="IranOstan2006"/>.
Redak 637:		Redak 637:
	</center>		</center>

	=== ~~Ekonomska geografija~~ ===		=== Ekonomski zemljopis ===
	{{glavni\|Gospodarstvo Irana}}		{{glavni\|Gospodarstvo Irana}}
	{{Dvostruka slika\|desno\|Iran Industry (Cro).jpg\|150\|Iran Major Crops (Cro).jpg\|200\|<center>{{hrv icon}} Glavna [[Industrija\|industrijska]] žarišta i [[Usjev\|poljoprivredne kulture]]}}		{{Dvostruka slika\|desno\|Iran Industry (Cro).jpg\|150\|Iran Major Crops (Cro).jpg\|200\|<center>{{hrv icon}} Glavna [[Industrija\|industrijska]] žarišta i [[Usjev\|poljoprivredne kulture]]}}

Suradnik10 u (test) 02:02, 13. lipanj 2025.

2025-06-13T02:02:02Z

←Starija inačica		Inačica od 13. lipanj 2025. u 02:02
Redak 26:		Redak 26:
	Iranom dominira [[#Planine\|gorje Zagros]], serija usporednih planina od 1500 – 4000 m visine ispresjecanih [[#Ravnice\|ravnicama]] koje dijele zemlju od sjeverozapada prema jugoistoku. Na sjeveru se proteže i [[#Planine\|gorje Alborz]] s [[#Vulkani\|vulkanom Damavand]] (5671 m) koji je najviši vrh ne samo u Iranu već i čitavoj [[Euroazija\|Euroaziji]] zapadno od [[Hindukuš]]a. Središnji dio zemlje zauzima prostrana visoravan prosječne nadmorske visine od 900 – 1200 m na kojoj su smještene i dvije nenaseljene [[#Pustinje\|pustinje (Dašt-e Lut i Dašt-e Kavir)]]. Zbog smještaja u sjevernom [[Umjereni pojas\|umjerenom pojasu]] i vrlo [[#Geomorfologija\|raštrkanog reljefa]], [[Iran]]om prevladavaju [[#Klima\|različite vrste klima]] među kojima su najdominantnije sredozemna na naseljenim područjima odnosno suha stepska na istoku zemlje. Kontrasti su posebno primjetni kod [[#Fitogeografija\|vegetacije]] koja se može kretati od beživotnih [[#Pustinje\|pješčanih pustinja]] na jugoistoku do [[#Fitogeografija\|prašuma i džungli]] na sjeveru zemlje.		Iranom dominira [[#Planine\|gorje Zagros]], serija usporednih planina od 1500 – 4000 m visine ispresjecanih [[#Ravnice\|ravnicama]] koje dijele zemlju od sjeverozapada prema jugoistoku. Na sjeveru se proteže i [[#Planine\|gorje Alborz]] s [[#Vulkani\|vulkanom Damavand]] (5671 m) koji je najviši vrh ne samo u Iranu već i čitavoj [[Euroazija\|Euroaziji]] zapadno od [[Hindukuš]]a. Središnji dio zemlje zauzima prostrana visoravan prosječne nadmorske visine od 900 – 1200 m na kojoj su smještene i dvije nenaseljene [[#Pustinje\|pustinje (Dašt-e Lut i Dašt-e Kavir)]]. Zbog smještaja u sjevernom [[Umjereni pojas\|umjerenom pojasu]] i vrlo [[#Geomorfologija\|raštrkanog reljefa]], [[Iran]]om prevladavaju [[#Klima\|različite vrste klima]] među kojima su najdominantnije sredozemna na naseljenim područjima odnosno suha stepska na istoku zemlje. Kontrasti su posebno primjetni kod [[#Fitogeografija\|vegetacije]] koja se može kretati od beživotnih [[#Pustinje\|pješčanih pustinja]] na jugoistoku do [[#Fitogeografija\|prašuma i džungli]] na sjeveru zemlje.

	== Razvoj ~~geografije~~ o Iranu ==		== Razvoj zemljopisa o Iranu ==

	=== ~~Drevna iranska geografija~~ ===		=== Drevni iranski zemljopis ===
	{{glavni\|Avestička geografija\|Haft kešvar}}		{{glavni\|Avestička geografija\|Haft kešvar}}
	[[Datoteka:Avesta World.jpg\|mini\|desno\|300px\|<center>[[Svijet]] prema [[Avesta\|Avesti]]]]		[[Datoteka:Avesta World.jpg\|mini\|desno\|300px\|<center>[[Svijet]] prema [[Avesta\|Avesti]]]]
Redak 57:		Redak 57:
	Korak prema naprednijoj [[Znanost\|znanstvenoj]] fazi analitičke [[Geografija\|geografije]] temeljene na dubljem poznavanju [[Fizička geografija\|fizičke okoline]], odnosu između [[čovjek]]a i [[Priroda\|prirode]], te uzajamnih poveznica među raznim kategorijama prirodnih pojava, u [[Iran]]u se po prvi put pojavio u međuratnom razdoblju i to na osnovi [[Zapadni svijet\|zapadnjačkih]] znanstvenih [[Znanstvena metoda\|metoda]] i [[teorija]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Ranije, krajem [[19. stoljeće\|19.]] odnosno početkom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]], znanstvena istraživanja i promatranja u [[Iran]]u su prvenstveno vršena zbog [[Politika\|političkih]] i pragmatičnih razloga, uglavnom zbog [[#Državne granice\|razgraničenja sa susjedima]]<ref name="GoldsmidMcMahon">Vidi:<br>• [[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I., str. 1.-18.<br>• [[#McMahon1906\|McMahon, Arthur Henry (1906.)]]</ref> ili kombiniranih [[Geologija\|geološko]]-[[Arheologija\|arheoloških]] istraživanja<ref name="Morgan1894I">[[#Morgan1894\|Morgan, Jacques (de) (1894.)]], I.</ref>. Ova vrlo sadržajna vrst istraživanja znatno je proširila znanje o [[Geografija\|geografskim]] okvirima istočnog<ref name="GoldsmidMcMahon"/> odnosno sjevernog i sjeverozapadnog dijela zemlje<ref name="Morgan1894I"/>, no strani sveskovi naslovljeni „Geografijom” (primjerice [[Engleski jezik\|engl.]] ''Geography'' [[Frederic John Goldsmid\|F. J. Goldsmida]]<ref>[[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I.</ref> ili [[Francuski jezik\|fr.]] ''Études Géographiques'' [[Jacques de Morgan\|J. Morgana]]<ref name="Morgan1894I"/>) i dalje su se bavili uglavnom općenitim istraživanjima<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Stoga, nalazi prikupljeni od strane [[Sven Hedin\|S. A. Hedina]] tijekom njegovog velikog putovanja središnjim i jugoistočnim [[Iran]]om [[1905.]] i [[1906.]] godine bili su predstavljeni u obliku [[putopis]]a s opisima vezanim uz [[Cesta\|ceste]], [[Karta\|karte]] i [[Panorama\|panorame]]<ref>Vidi:<br>• [[#Hedin1910\|Hedin, Sven Anders (1910.)]]<br>• [[#Hedin1927\|Hedin, Sven Anders (1927.)]]</ref>.		Korak prema naprednijoj [[Znanost\|znanstvenoj]] fazi analitičke [[Geografija\|geografije]] temeljene na dubljem poznavanju [[Fizička geografija\|fizičke okoline]], odnosu između [[čovjek]]a i [[Priroda\|prirode]], te uzajamnih poveznica među raznim kategorijama prirodnih pojava, u [[Iran]]u se po prvi put pojavio u međuratnom razdoblju i to na osnovi [[Zapadni svijet\|zapadnjačkih]] znanstvenih [[Znanstvena metoda\|metoda]] i [[teorija]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Ranije, krajem [[19. stoljeće\|19.]] odnosno početkom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]], znanstvena istraživanja i promatranja u [[Iran]]u su prvenstveno vršena zbog [[Politika\|političkih]] i pragmatičnih razloga, uglavnom zbog [[#Državne granice\|razgraničenja sa susjedima]]<ref name="GoldsmidMcMahon">Vidi:<br>• [[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I., str. 1.-18.<br>• [[#McMahon1906\|McMahon, Arthur Henry (1906.)]]</ref> ili kombiniranih [[Geologija\|geološko]]-[[Arheologija\|arheoloških]] istraživanja<ref name="Morgan1894I">[[#Morgan1894\|Morgan, Jacques (de) (1894.)]], I.</ref>. Ova vrlo sadržajna vrst istraživanja znatno je proširila znanje o [[Geografija\|geografskim]] okvirima istočnog<ref name="GoldsmidMcMahon"/> odnosno sjevernog i sjeverozapadnog dijela zemlje<ref name="Morgan1894I"/>, no strani sveskovi naslovljeni „Geografijom” (primjerice [[Engleski jezik\|engl.]] ''Geography'' [[Frederic John Goldsmid\|F. J. Goldsmida]]<ref>[[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I.</ref> ili [[Francuski jezik\|fr.]] ''Études Géographiques'' [[Jacques de Morgan\|J. Morgana]]<ref name="Morgan1894I"/>) i dalje su se bavili uglavnom općenitim istraživanjima<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Stoga, nalazi prikupljeni od strane [[Sven Hedin\|S. A. Hedina]] tijekom njegovog velikog putovanja središnjim i jugoistočnim [[Iran]]om [[1905.]] i [[1906.]] godine bili su predstavljeni u obliku [[putopis]]a s opisima vezanim uz [[Cesta\|ceste]], [[Karta\|karte]] i [[Panorama\|panorame]]<ref>Vidi:<br>• [[#Hedin1910\|Hedin, Sven Anders (1910.)]]<br>• [[#Hedin1927\|Hedin, Sven Anders (1927.)]]</ref>.

	Nova epoha započinje [[1934.]] godine radovima [[Austrijanci\|austrijskog]] geografa [[Hans Bobek\|H. Bobeka]] koji je prvi izašao izvan okvira pukih [[putopis]]a i sustavno počeo obrađivati probleme [[Fizička geografija\|fizičke geografije]] poput [[Glaciologija\|glaciologije]], [[Geomorfologija\|geomorfologije]], [[Geologija\|geoloških]] [[Geološko razdoblje\|razredbi]] po [[kvartar]]ima, regionalne [[Biogeografija\|biogeografske]] i [[Köppenova klasifikacija klime\|klimatskih klasifikacija]], itd. Njegova istraživanja smatraju se ključnima za razvoj [[Geografija\|geografske znanosti]] o [[Iran]]u, a iscrpni kronološki popis njegovih [[publikacija]] nalazi se u djelima [[Eckart Ehlers\|E. Ehlersa]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 521.-522.</ref>. [[Hans Bobek\|H. Bobek]] također je počeo proučavati i [[Humanistička geografija\|humanističku geografiju]] Irana, a nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] objavio je i prve značajne sinteze njegove [[Kulturna geografija\|kulturne geografije]]<ref>[[#Bobek1962\|Bobek, Hans (1962.)]]</ref>. Istovremeno, vrijedan znanstveno-istraživački opus o [[Geografija\|geografiji]] [[Iran]]a objavili su i brojni drugi [[geograf]]i kao npr. [[Nijemci]] [[Kurt Scharlau\|K. Scharlau]] (od [[1958.]])<ref>[[#Scharlau1958\|Scharlau, Kurt (1958.)]], str. 258.-277.</ref> i [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 558.</ref>, [[Francuzi]] [[Xavier de Planhol\|X. de Planhol]] (od [[1958.]])<ref name="Planhol1958">[[#Planhol1958\|Planhol, Xavier (de) (1958.)]], str. 7.-16.</ref> i [[Jean Dresch\|J. Dresch]] (od [[1959.]], djelomično surađujući s [[Max Derruau\|M. Derruauom]] i [[Charles-Pierre Péguy\|C.-P. Péguyom]])<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 528.</ref>, Talijan [[Giovanni Battista Castiglioni\|G. B. Castiglioni]]<ref>[[#Castiglioni1960\|Castiglioni, Giovanni Battista (1960.)]], str. 109.-152. i 268.-301.</ref>, [[Rusi\|Rus]] [[Nikolaj Andrevič Gvozdetski\|N. A. Gvozdetski]]<ref>[[#Gvozdetski1964\|Gvozdetski, Nikolaj Andrevič (1964.)]]</ref>, te [[UK\|Britanac]] [[John Innes Clarke\|J. I. Clarke]]<ref>Vidi:<br>• [[#Clarke1963\|Clarke, John Innes (1963.)]]<br>• [[#ClarkeClark1969\|Clarke, John Innes; Clark, Brian Drummond (1969.)]]</ref>. Njihov se rad aktivno nastavio tijekom idućih četvrt stoljeća u suradnji sa [[Znanost\|znanstvenicima]] raznih nacionalnosti, a nedugo kasnije uz raznovrsne [[Geografija\|geografske]] radove počelo je i tiskanje važnih [[Regionalna geografija\|regionalnih]] i [[Urbana geografija\|urbanih]] [[monografija]]<ref>Vidi:<br>• [[#Planhol1964\|Planhol, Xavier (de) (1964.)]], str. 3.-79.<br>• [[#English1966\|English, Paul Ward (1966.)]]<br>• [[#Kopp1973\|Kopp, Horst (1973.)]]<br>• [[#Bazin1973\|Bazin, Marcel (1973.)]], str. 77.-136.<br>• [[#Seger1978\|Seger, Martin (1978.)]]<br>• [[#Bazin1980\|Bazin, Marcel (1980.)]]<br>• [[#Bonine1980\|Bonine, Michael Edward (1980.)]]</ref>. Nakon nekoliko djelomičnih doprinosa u navedenoj sferi izdanih [[1971.]]<ref>[[#Ehlers1971\|Ehlers, Eckart (1971.)]]</ref> i [[1975.]]<ref>[[#Ehlers1975\|Ehlers, Eckart (1975.)]]</ref> godine, [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]] je [[1980.]] objavio opsežnu sintezu o [[Iran]]u naslovljenu „Iran: Opća regionalna geografija” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Iran: Grundzüge einer geographischen Landeskundes, Wissenschaftliche Länderkunden'') s iscrpnim popisom relevantne stručne literature na 53 stranice<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 543.-596.</ref>, koje se smatra revolucionarnim za potrebe suvremene [[Geografija\|znanstvene geografije]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. U međuvremenu je [[1968.]] godine suradnjom više autora odnosno pod uredništvom [[William Bayne Fisher\|W. B. Fishera]] objavljeno prvo izdanje ''[[Cambridge History of Iran]]''<ref>[[#Fisher1968\|Fisher, William Bayne (1968.)]]</ref> koje je bilo pomalo užurbano organizirano i neujednačenog sadržaja<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. [[Iranska revolucija]] iz [[1979.]] odnosno [[Iransko-irački rat\|iračka agresija]] ([[1980.]] – [[1988.]]) rezultirali su do obustave [[Zapadni svijet\|zapadnjačkog]] istraživačkog rada u [[Iran]]u na duže vrijeme<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, no situacija se počela popravljati [[1990-ih]] kada je [[Bernard Hourcade\|B. Hourcade]] u suradnji s drugim [[Francuska\|francuskim]] i iranskim [[~~Socijalna geografija~~\|~~socijalnim geografima~~]] izdao prvi tematski i višejezični „[[Atlas (kartografija)\|Atlas]] Irana” ([[Francuski jezik\|fr.]] ''Atlas d'Iran'')<ref>[[#Hourcade1998\|Hourcade, Bernard (1998.)]]</ref>. Kroz ovo razdoblje odnosno od [[1977.]] godine nadalje redovito je izdavan i „Tübingerov [[Atlas (kartografija)\|atlas]] prednjeg [[Orijent]]a” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Tübinger Atlas des Vorderen Orients'') koji uključuje brojne analitičke [[Karta\|karte]] od temeljne važnosti za [[Geografija\|geografiju]] [[Iran]]a, kao i jezgrovite sinteze [[Kulturna geografija\|kulturne]] i [[Politički zemljopis\|političke geografije]]<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 479.-591.</ref>.		Nova epoha započinje [[1934.]] godine radovima [[Austrijanci\|austrijskog]] geografa [[Hans Bobek\|H. Bobeka]] koji je prvi izašao izvan okvira pukih [[putopis]]a i sustavno počeo obrađivati probleme [[Fizička geografija\|fizičke geografije]] poput [[Glaciologija\|glaciologije]], [[Geomorfologija\|geomorfologije]], [[Geologija\|geoloških]] [[Geološko razdoblje\|razredbi]] po [[kvartar]]ima, regionalne [[Biogeografija\|biogeografske]] i [[Köppenova klasifikacija klime\|klimatskih klasifikacija]], itd. Njegova istraživanja smatraju se ključnima za razvoj [[Geografija\|geografske znanosti]] o [[Iran]]u, a iscrpni kronološki popis njegovih [[publikacija]] nalazi se u djelima [[Eckart Ehlers\|E. Ehlersa]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 521.-522.</ref>. [[Hans Bobek\|H. Bobek]] također je počeo proučavati i [[Humanistička geografija\|humanističku geografiju]] Irana, a nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] objavio je i prve značajne sinteze njegove [[Kulturna geografija\|kulturne geografije]]<ref>[[#Bobek1962\|Bobek, Hans (1962.)]]</ref>. Istovremeno, vrijedan znanstveno-istraživački opus o [[Geografija\|geografiji]] [[Iran]]a objavili su i brojni drugi [[geograf]]i kao npr. [[Nijemci]] [[Kurt Scharlau\|K. Scharlau]] (od [[1958.]])<ref>[[#Scharlau1958\|Scharlau, Kurt (1958.)]], str. 258.-277.</ref> i [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 558.</ref>, [[Francuzi]] [[Xavier de Planhol\|X. de Planhol]] (od [[1958.]])<ref name="Planhol1958">[[#Planhol1958\|Planhol, Xavier (de) (1958.)]], str. 7.-16.</ref> i [[Jean Dresch\|J. Dresch]] (od [[1959.]], djelomično surađujući s [[Max Derruau\|M. Derruauom]] i [[Charles-Pierre Péguy\|C.-P. Péguyom]])<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 528.</ref>, Talijan [[Giovanni Battista Castiglioni\|G. B. Castiglioni]]<ref>[[#Castiglioni1960\|Castiglioni, Giovanni Battista (1960.)]], str. 109.-152. i 268.-301.</ref>, [[Rusi\|Rus]] [[Nikolaj Andrevič Gvozdetski\|N. A. Gvozdetski]]<ref>[[#Gvozdetski1964\|Gvozdetski, Nikolaj Andrevič (1964.)]]</ref>, te [[UK\|Britanac]] [[John Innes Clarke\|J. I. Clarke]]<ref>Vidi:<br>• [[#Clarke1963\|Clarke, John Innes (1963.)]]<br>• [[#ClarkeClark1969\|Clarke, John Innes; Clark, Brian Drummond (1969.)]]</ref>. Njihov se rad aktivno nastavio tijekom idućih četvrt stoljeća u suradnji sa [[Znanost\|znanstvenicima]] raznih nacionalnosti, a nedugo kasnije uz raznovrsne [[Geografija\|geografske]] radove počelo je i tiskanje važnih [[Regionalna geografija\|regionalnih]] i [[Urbana geografija\|urbanih]] [[monografija]]<ref>Vidi:<br>• [[#Planhol1964\|Planhol, Xavier (de) (1964.)]], str. 3.-79.<br>• [[#English1966\|English, Paul Ward (1966.)]]<br>• [[#Kopp1973\|Kopp, Horst (1973.)]]<br>• [[#Bazin1973\|Bazin, Marcel (1973.)]], str. 77.-136.<br>• [[#Seger1978\|Seger, Martin (1978.)]]<br>• [[#Bazin1980\|Bazin, Marcel (1980.)]]<br>• [[#Bonine1980\|Bonine, Michael Edward (1980.)]]</ref>. Nakon nekoliko djelomičnih doprinosa u navedenoj sferi izdanih [[1971.]]<ref>[[#Ehlers1971\|Ehlers, Eckart (1971.)]]</ref> i [[1975.]]<ref>[[#Ehlers1975\|Ehlers, Eckart (1975.)]]</ref> godine, [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]] je [[1980.]] objavio opsežnu sintezu o [[Iran]]u naslovljenu „Iran: Opća regionalna geografija” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Iran: Grundzüge einer geographischen Landeskundes, Wissenschaftliche Länderkunden'') s iscrpnim popisom relevantne stručne literature na 53 stranice<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 543.-596.</ref>, koje se smatra revolucionarnim za potrebe suvremene [[Geografija\|znanstvene geografije]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. U međuvremenu je [[1968.]] godine suradnjom više autora odnosno pod uredništvom [[William Bayne Fisher\|W. B. Fishera]] objavljeno prvo izdanje ''[[Cambridge History of Iran]]''<ref>[[#Fisher1968\|Fisher, William Bayne (1968.)]]</ref> koje je bilo pomalo užurbano organizirano i neujednačenog sadržaja<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. [[Iranska revolucija]] iz [[1979.]] odnosno [[Iransko-irački rat\|iračka agresija]] ([[1980.]] – [[1988.]]) rezultirali su do obustave [[Zapadni svijet\|zapadnjačkog]] istraživačkog rada u [[Iran]]u na duže vrijeme<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, no situacija se počela popravljati [[1990-ih]] kada je [[Bernard Hourcade\|B. Hourcade]] u suradnji s drugim [[Francuska\|francuskim]] i iranskim [[društveni zemljopis\|društvenim zemljopiscima]] izdao prvi tematski i višejezični „[[Atlas (kartografija)\|Atlas]] Irana” ([[Francuski jezik\|fr.]] ''Atlas d'Iran'')<ref>[[#Hourcade1998\|Hourcade, Bernard (1998.)]]</ref>. Kroz ovo razdoblje odnosno od [[1977.]] godine nadalje redovito je izdavan i „Tübingerov [[Atlas (kartografija)\|atlas]] prednjeg [[Orijent]]a” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Tübinger Atlas des Vorderen Orients'') koji uključuje brojne analitičke [[Karta\|karte]] od temeljne važnosti za [[Geografija\|geografiju]] [[Iran]]a, kao i jezgrovite sinteze [[Kulturna geografija\|kulturne]] i [[Politički zemljopis\|političke geografije]]<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 479.-591.</ref>.

	Sredinom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] u sklopu [[Teheransko sveučilište\|Teheranskog sveučilišta]] osnovana je i suvremena [[iran]]ska [[Geografija\|geografska]] škola<ref name="Gandži1988"/>, zajedno s „Centrom za istraživanje [[Suha klima\|sušnih područja]]” kojeg su vodili [[Hans Bobek\|H. Bobek]] i drugi [[Europa\|europski]] znanstvenici zaposleni u [[Iran]]u<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Centar se ubrzo preinačio u „Geografski [[institut]]”, prvi takve vrste u zemlji<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Godine [[1973.]] u [[Teheran]]u je održan prvi kongres iranskih [[geograf]]a na kojem su radove izlagali i mladi iranski [[Znanost\|znanstvenici]] s europskih [[Sveučilište\|sveučilišta]]<ref>Vidi:<br>• [[#Sahami1965\|Sahami, Cyrus (1965.)]]<br>• [[#Momeni1976\|Momeni, Mostafa (1976.)]]<br>• [[#PourFickouiBazin1978\|Pour-Fickoui, Ali; Bazin, Marcel (1978.)]]<br>• [[#PapoliYazdi1991\|Papoli-Yazdi, Mohammad-Hossein (1991.)]]</ref>. Nakon više uzastopnih neuspješnih pokušaja, u [[Mašhad]]u se od [[1985.]] godine nadalje pod uredništvom [[Muhamed-Husein Papoli Jazdi\|M.-H. Papolija Jazdija]] počeo izdavati „Geografski [[časopis]]” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Taḥkīkāt-e džogrāfījā'') čiji je sadržaj akademskog i znanstvenog karaktera<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Istovremeno, u [[Teheran]]u se od [[1990.]] godine pod vodstvom „Državnog kartografskog zavoda” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Sazman-e nakša-bardari-je kešvar'') počelo tiskati i najvažnije [[Kartografija\|kartografsko]] izdanje „Opći [[Atlas (kartografija)\|atlas]] Irana” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Atlas-e meli-je Iran'')<ref name="NCC1992">[[#NCC1992\|NCC: Atlas-e meli-je Iran (1992.)]]</ref>, a brojni [[Škola\|školski]] i [[Sveučilište\|sveučilišni]] priručnici inspirirani suvremenom [[Geografija\|geografijom]] i [[Zapadni svijet\|zapadnjačkim]] [[publikacija]]ma postali su rasprostranjeni među [[iran]]skom intelektualnom [[Elita\|elitom]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>.		Sredinom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] u sklopu [[Teheransko sveučilište\|Teheranskog sveučilišta]] osnovana je i suvremena [[iran]]ska [[Geografija\|geografska]] škola<ref name="Gandži1988"/>, zajedno s „Centrom za istraživanje [[Suha klima\|sušnih područja]]” kojeg su vodili [[Hans Bobek\|H. Bobek]] i drugi [[Europa\|europski]] znanstvenici zaposleni u [[Iran]]u<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Centar se ubrzo preinačio u „Geografski [[institut]]”, prvi takve vrste u zemlji<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Godine [[1973.]] u [[Teheran]]u je održan prvi kongres iranskih [[geograf]]a na kojem su radove izlagali i mladi iranski [[Znanost\|znanstvenici]] s europskih [[Sveučilište\|sveučilišta]]<ref>Vidi:<br>• [[#Sahami1965\|Sahami, Cyrus (1965.)]]<br>• [[#Momeni1976\|Momeni, Mostafa (1976.)]]<br>• [[#PourFickouiBazin1978\|Pour-Fickoui, Ali; Bazin, Marcel (1978.)]]<br>• [[#PapoliYazdi1991\|Papoli-Yazdi, Mohammad-Hossein (1991.)]]</ref>. Nakon više uzastopnih neuspješnih pokušaja, u [[Mašhad]]u se od [[1985.]] godine nadalje pod uredništvom [[Muhamed-Husein Papoli Jazdi\|M.-H. Papolija Jazdija]] počeo izdavati „Geografski [[časopis]]” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Taḥkīkāt-e džogrāfījā'') čiji je sadržaj akademskog i znanstvenog karaktera<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Istovremeno, u [[Teheran]]u se od [[1990.]] godine pod vodstvom „Državnog kartografskog zavoda” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Sazman-e nakša-bardari-je kešvar'') počelo tiskati i najvažnije [[Kartografija\|kartografsko]] izdanje „Opći [[Atlas (kartografija)\|atlas]] Irana” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Atlas-e meli-je Iran'')<ref name="NCC1992">[[#NCC1992\|NCC: Atlas-e meli-je Iran (1992.)]]</ref>, a brojni [[Škola\|školski]] i [[Sveučilište\|sveučilišni]] priručnici inspirirani suvremenom [[Geografija\|geografijom]] i [[Zapadni svijet\|zapadnjačkim]] [[publikacija]]ma postali su rasprostranjeni među [[iran]]skom intelektualnom [[Elita\|elitom]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>.
Redak 984:		Redak 984:
	{{glavni\|Kanat}}		{{glavni\|Kanat}}
	[[Datoteka:Alluvial fan in Iran.jpg\|mini\|desno\|200px\|<center>[[Kanat]]ni sustav uz [[Aluvijalna lepeza\|aluvijalnu lepezu]]]]		[[Datoteka:Alluvial fan in Iran.jpg\|mini\|desno\|200px\|<center>[[Kanat]]ni sustav uz [[Aluvijalna lepeza\|aluvijalnu lepezu]]]]
	Od ranog [[Stari vijek\|starog vijeka]] [[Perzijanci]] i drugi [[iranski narodi]] bili su poznati po gradnji [[kanat]]a, podzemnih [[vodovod]]a koji su smanjivali ovisnost o [[Godišnja doba\|sezonskim]] [[kiša]]ma, površinskim [[Rijeka (vodotok)\|vodotocima]] i [[bunar]]ima<ref name="KiyaniHaftlang2003.3536"/>. Zahvaljujući kanatima, velike količine prikupljenih [[Podzemne vode\|podzemnih voda]] gravitacijom su izlijevane na površinu pa su neplodna [[Pustinja\|pustinjska]] i [[Stepa\|stepska]] područja postala pogodnim za [[Poljoprivreda\|poljoprivredu]]. Neki od njih specifični su po tome da se pod površinom [[Tlo\|tla]] protežu i desecima [[kilometar]]a<ref name="IranicaAbIII"/>. Inovacijom, usavršavanjem i širenjem upotrebe [[kanat]]a tijekom više tisuća godina [[Povijest Irana\|iranske povijesti]] diljem surovih dijelova [[Iranska visoravan\|Iranske visoravni]] nicala su nova [[Polje\|polja]] i [[Farma\|farme]], a time i nova [[Naselje\|naselja]]<ref name="KiyaniHaftlang2003.3536"/>. Cjelokupno, kanati su u [[Iran]]u odigrali jednaku ulogu kao i velike [[Rijeka (vodotok)\|rijeke]] u civilizacijama [[Drevni Egipat\|Egipta]], [[Drevna Mezopotamija\|Mezopotamije]], [[Civilizacija Doline Inda\|Indije]] i [[Povijest Kine\|Kine]] − doveli su do [[Gospodarstvo Irana\|gospodarskog]] uspona i ~~[[Socijalna geografija\|socijalnog]]~~ zadovoljstva<ref name="KiyaniHaftlang2003.3536"/>, a sredinom [[1. tisućljeće pr. Kr.\|1. tisućljeća pr. Kr.]] i do velike [[Demogeografija\|demografske]] odnosno političke ekspanzije [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|ahemenidskog Irana]]. Kanati su kasnije širenjem tehnologije [[Put svile\|Putem svile]] došli u upotrebu i u [[Kina\|Kini]] na [[istok]]u, te [[islam]]skom [[Kalifat\|ekspanzijom]] i [[Španjolsko kolonijalno carstvo\|španjolskom kolonizacijom]] do [[Maroko\|Maroka]] odnosno [[Meksiko\|Meksika]] na [[zapad]]u. Ovi se drevni sustavi u [[Iran]]u za [[navodnjavanje]] koriste i dan danas iako u manjoj mjeri nego ranije<ref name="KiyaniHaftlang2003.3536"/>, a najstariji među njima u kontinuiranoj upotrebi datiraju se oko [[1000. pr. Kr.]] Početkom [[1980-ih]] prema stručnim procjenama u zemlji je bilo aktivno oko 25.000 [[kanat]]a<ref name="IranicaAbIII"/>.		Od ranog [[Stari vijek\|starog vijeka]] [[Perzijanci]] i drugi [[iranski narodi]] bili su poznati po gradnji [[kanat]]a, podzemnih [[vodovod]]a koji su smanjivali ovisnost o [[Godišnja doba\|sezonskim]] [[kiša]]ma, površinskim [[Rijeka (vodotok)\|vodotocima]] i [[bunar]]ima<ref name="KiyaniHaftlang2003.3536"/>. Zahvaljujući kanatima, velike količine prikupljenih [[Podzemne vode\|podzemnih voda]] gravitacijom su izlijevane na površinu pa su neplodna [[Pustinja\|pustinjska]] i [[Stepa\|stepska]] područja postala pogodnim za [[Poljoprivreda\|poljoprivredu]]. Neki od njih specifični su po tome da se pod površinom [[Tlo\|tla]] protežu i desecima [[kilometar]]a<ref name="IranicaAbIII"/>. Inovacijom, usavršavanjem i širenjem upotrebe [[kanat]]a tijekom više tisuća godina [[Povijest Irana\|iranske povijesti]] diljem surovih dijelova [[Iranska visoravan\|Iranske visoravni]] nicala su nova [[Polje\|polja]] i [[Farma\|farme]], a time i nova [[Naselje\|naselja]]<ref name="KiyaniHaftlang2003.3536"/>. Cjelokupno, kanati su u [[Iran]]u odigrali jednaku ulogu kao i velike [[Rijeka (vodotok)\|rijeke]] u civilizacijama [[Drevni Egipat\|Egipta]], [[Drevna Mezopotamija\|Mezopotamije]], [[Civilizacija Doline Inda\|Indije]] i [[Povijest Kine\|Kine]] − doveli su do [[Gospodarstvo Irana\|gospodarskog]] uspona i društvenog zadovoljstva<ref name="KiyaniHaftlang2003.3536"/>, a sredinom [[1. tisućljeće pr. Kr.\|1. tisućljeća pr. Kr.]] i do velike [[Demogeografija\|demografske]] odnosno političke ekspanzije [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|ahemenidskog Irana]]. Kanati su kasnije širenjem tehnologije [[Put svile\|Putem svile]] došli u upotrebu i u [[Kina\|Kini]] na [[istok]]u, te [[islam]]skom [[Kalifat\|ekspanzijom]] i [[Španjolsko kolonijalno carstvo\|španjolskom kolonizacijom]] do [[Maroko\|Maroka]] odnosno [[Meksiko\|Meksika]] na [[zapad]]u. Ovi se drevni sustavi u [[Iran]]u za [[navodnjavanje]] koriste i dan danas iako u manjoj mjeri nego ranije<ref name="KiyaniHaftlang2003.3536"/>, a najstariji među njima u kontinuiranoj upotrebi datiraju se oko [[1000. pr. Kr.]] Početkom [[1980-ih]] prema stručnim procjenama u zemlji je bilo aktivno oko 25.000 [[kanat]]a<ref name="IranicaAbIII"/>.

	== Biogeografija ==		== Biogeografija ==

←Starija inačica		Inačica od 14. lipanj 2025. u 03:39
Redak 57:		Redak 57:
	Korak prema naprednijoj [[Znanost\|znanstvenoj]] fazi analitičke [[Geografija\|geografije]] temeljene na dubljem poznavanju [[Fizička geografija\|fizičke okoline]], odnosu između [[čovjek]]a i [[Priroda\|prirode]], te uzajamnih poveznica među raznim kategorijama prirodnih pojava, u [[Iran]]u se po prvi put pojavio u međuratnom razdoblju i to na osnovi [[Zapadni svijet\|zapadnjačkih]] znanstvenih [[Znanstvena metoda\|metoda]] i [[teorija]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Ranije, krajem [[19. stoljeće\|19.]] odnosno početkom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]], znanstvena istraživanja i promatranja u [[Iran]]u su prvenstveno vršena zbog [[Politika\|političkih]] i pragmatičnih razloga, uglavnom zbog [[#Državne granice\|razgraničenja sa susjedima]]<ref name="GoldsmidMcMahon">Vidi:<br>• [[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I., str. 1.-18.<br>• [[#McMahon1906\|McMahon, Arthur Henry (1906.)]]</ref> ili kombiniranih [[Geologija\|geološko]]-[[Arheologija\|arheoloških]] istraživanja<ref name="Morgan1894I">[[#Morgan1894\|Morgan, Jacques (de) (1894.)]], I.</ref>. Ova vrlo sadržajna vrst istraživanja znatno je proširila znanje o [[Geografija\|geografskim]] okvirima istočnog<ref name="GoldsmidMcMahon"/> odnosno sjevernog i sjeverozapadnog dijela zemlje<ref name="Morgan1894I"/>, no strani sveskovi naslovljeni „Geografijom” (primjerice [[Engleski jezik\|engl.]] ''Geography'' [[Frederic John Goldsmid\|F. J. Goldsmida]]<ref>[[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I.</ref> ili [[Francuski jezik\|fr.]] ''Études Géographiques'' [[Jacques de Morgan\|J. Morgana]]<ref name="Morgan1894I"/>) i dalje su se bavili uglavnom općenitim istraživanjima<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Stoga, nalazi prikupljeni od strane [[Sven Hedin\|S. A. Hedina]] tijekom njegovog velikog putovanja središnjim i jugoistočnim [[Iran]]om [[1905.]] i [[1906.]] godine bili su predstavljeni u obliku [[putopis]]a s opisima vezanim uz [[Cesta\|ceste]], [[Karta\|karte]] i [[Panorama\|panorame]]<ref>Vidi:<br>• [[#Hedin1910\|Hedin, Sven Anders (1910.)]]<br>• [[#Hedin1927\|Hedin, Sven Anders (1927.)]]</ref>.		Korak prema naprednijoj [[Znanost\|znanstvenoj]] fazi analitičke [[Geografija\|geografije]] temeljene na dubljem poznavanju [[Fizička geografija\|fizičke okoline]], odnosu između [[čovjek]]a i [[Priroda\|prirode]], te uzajamnih poveznica među raznim kategorijama prirodnih pojava, u [[Iran]]u se po prvi put pojavio u međuratnom razdoblju i to na osnovi [[Zapadni svijet\|zapadnjačkih]] znanstvenih [[Znanstvena metoda\|metoda]] i [[teorija]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Ranije, krajem [[19. stoljeće\|19.]] odnosno početkom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]], znanstvena istraživanja i promatranja u [[Iran]]u su prvenstveno vršena zbog [[Politika\|političkih]] i pragmatičnih razloga, uglavnom zbog [[#Državne granice\|razgraničenja sa susjedima]]<ref name="GoldsmidMcMahon">Vidi:<br>• [[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I., str. 1.-18.<br>• [[#McMahon1906\|McMahon, Arthur Henry (1906.)]]</ref> ili kombiniranih [[Geologija\|geološko]]-[[Arheologija\|arheoloških]] istraživanja<ref name="Morgan1894I">[[#Morgan1894\|Morgan, Jacques (de) (1894.)]], I.</ref>. Ova vrlo sadržajna vrst istraživanja znatno je proširila znanje o [[Geografija\|geografskim]] okvirima istočnog<ref name="GoldsmidMcMahon"/> odnosno sjevernog i sjeverozapadnog dijela zemlje<ref name="Morgan1894I"/>, no strani sveskovi naslovljeni „Geografijom” (primjerice [[Engleski jezik\|engl.]] ''Geography'' [[Frederic John Goldsmid\|F. J. Goldsmida]]<ref>[[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I.</ref> ili [[Francuski jezik\|fr.]] ''Études Géographiques'' [[Jacques de Morgan\|J. Morgana]]<ref name="Morgan1894I"/>) i dalje su se bavili uglavnom općenitim istraživanjima<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Stoga, nalazi prikupljeni od strane [[Sven Hedin\|S. A. Hedina]] tijekom njegovog velikog putovanja središnjim i jugoistočnim [[Iran]]om [[1905.]] i [[1906.]] godine bili su predstavljeni u obliku [[putopis]]a s opisima vezanim uz [[Cesta\|ceste]], [[Karta\|karte]] i [[Panorama\|panorame]]<ref>Vidi:<br>• [[#Hedin1910\|Hedin, Sven Anders (1910.)]]<br>• [[#Hedin1927\|Hedin, Sven Anders (1927.)]]</ref>.

	Nova epoha započinje [[1934.]] godine radovima [[Austrijanci\|austrijskog]] geografa [[Hans Bobek\|H. Bobeka]] koji je prvi izašao izvan okvira pukih [[putopis]]a i sustavno počeo obrađivati probleme [[Fizička geografija\|fizičke geografije]] poput [[Glaciologija\|glaciologije]], [[Geomorfologija\|geomorfologije]], [[Geologija\|geoloških]] [[Geološko razdoblje\|razredbi]] po [[kvartar]]ima, regionalne [[Biogeografija\|biogeografske]] i [[Köppenova klasifikacija klime\|klimatskih klasifikacija]], itd. Njegova istraživanja smatraju se ključnima za razvoj [[Geografija\|geografske znanosti]] o [[Iran]]u, a iscrpni kronološki popis njegovih [[publikacija]] nalazi se u djelima [[Eckart Ehlers\|E. Ehlersa]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 521.-522.</ref>. [[Hans Bobek\|H. Bobek]] također je počeo proučavati i [[Humanistička geografija\|humanističku geografiju]] Irana, a nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] objavio je i prve značajne sinteze njegove [[Kulturni zemljopis\|kulturne geografije]]<ref>[[#Bobek1962\|Bobek, Hans (1962.)]]</ref>. Istovremeno, vrijedan znanstveno-istraživački opus o [[Geografija\|geografiji]] [[Iran]]a objavili su i brojni drugi [[geograf]]i kao npr. [[Nijemci]] [[Kurt Scharlau\|K. Scharlau]] (od [[1958.]])<ref>[[#Scharlau1958\|Scharlau, Kurt (1958.)]], str. 258.-277.</ref> i [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 558.</ref>, [[Francuzi]] [[Xavier de Planhol\|X. de Planhol]] (od [[1958.]])<ref name="Planhol1958">[[#Planhol1958\|Planhol, Xavier (de) (1958.)]], str. 7.-16.</ref> i [[Jean Dresch\|J. Dresch]] (od [[1959.]], djelomično surađujući s [[Max Derruau\|M. Derruauom]] i [[Charles-Pierre Péguy\|C.-P. Péguyom]])<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 528.</ref>, Talijan [[Giovanni Battista Castiglioni\|G. B. Castiglioni]]<ref>[[#Castiglioni1960\|Castiglioni, Giovanni Battista (1960.)]], str. 109.-152. i 268.-301.</ref>, [[Rusi\|Rus]] [[Nikolaj Andrevič Gvozdetski\|N. A. Gvozdetski]]<ref>[[#Gvozdetski1964\|Gvozdetski, Nikolaj Andrevič (1964.)]]</ref>, te [[UK\|Britanac]] [[John Innes Clarke\|J. I. Clarke]]<ref>Vidi:<br>• [[#Clarke1963\|Clarke, John Innes (1963.)]]<br>• [[#ClarkeClark1969\|Clarke, John Innes; Clark, Brian Drummond (1969.)]]</ref>. Njihov se rad aktivno nastavio tijekom idućih četvrt stoljeća u suradnji sa [[Znanost\|znanstvenicima]] raznih nacionalnosti, a nedugo kasnije uz raznovrsne [[Geografija\|geografske]] radove počelo je i tiskanje važnih [[Regionalna geografija\|regionalnih]] i [[~~Urbana geografija~~\|urbanih]] [[monografija]]<ref>Vidi:<br>• [[#Planhol1964\|Planhol, Xavier (de) (1964.)]], str. 3.-79.<br>• [[#English1966\|English, Paul Ward (1966.)]]<br>• [[#Kopp1973\|Kopp, Horst (1973.)]]<br>• [[#Bazin1973\|Bazin, Marcel (1973.)]], str. 77.-136.<br>• [[#Seger1978\|Seger, Martin (1978.)]]<br>• [[#Bazin1980\|Bazin, Marcel (1980.)]]<br>• [[#Bonine1980\|Bonine, Michael Edward (1980.)]]</ref>. Nakon nekoliko djelomičnih doprinosa u navedenoj sferi izdanih [[1971.]]<ref>[[#Ehlers1971\|Ehlers, Eckart (1971.)]]</ref> i [[1975.]]<ref>[[#Ehlers1975\|Ehlers, Eckart (1975.)]]</ref> godine, [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]] je [[1980.]] objavio opsežnu sintezu o [[Iran]]u naslovljenu „Iran: Opća regionalna geografija” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Iran: Grundzüge einer geographischen Landeskundes, Wissenschaftliche Länderkunden'') s iscrpnim popisom relevantne stručne literature na 53 stranice<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 543.-596.</ref>, koje se smatra revolucionarnim za potrebe suvremene [[Geografija\|znanstvene geografije]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. U međuvremenu je [[1968.]] godine suradnjom više autora odnosno pod uredništvom [[William Bayne Fisher\|W. B. Fishera]] objavljeno prvo izdanje ''[[Cambridge History of Iran]]''<ref>[[#Fisher1968\|Fisher, William Bayne (1968.)]]</ref> koje je bilo pomalo užurbano organizirano i neujednačenog sadržaja<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. [[Iranska revolucija]] iz [[1979.]] odnosno [[Iransko-irački rat\|iračka agresija]] ([[1980.]] – [[1988.]]) rezultirali su do obustave [[Zapadni svijet\|zapadnjačkog]] istraživačkog rada u [[Iran]]u na duže vrijeme<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, no situacija se počela popravljati [[1990-ih]] kada je [[Bernard Hourcade\|B. Hourcade]] u suradnji s drugim [[Francuska\|francuskim]] i iranskim [[društveni zemljopis\|društvenim zemljopiscima]] izdao prvi tematski i višejezični „[[Atlas (kartografija)\|Atlas]] Irana” ([[Francuski jezik\|fr.]] ''Atlas d'Iran'')<ref>[[#Hourcade1998\|Hourcade, Bernard (1998.)]]</ref>. Kroz ovo razdoblje odnosno od [[1977.]] godine nadalje redovito je izdavan i „Tübingerov [[Atlas (kartografija)\|atlas]] prednjeg [[Orijent]]a” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Tübinger Atlas des Vorderen Orients'') koji uključuje brojne analitičke [[Karta\|karte]] od temeljne važnosti za [[Geografija\|geografiju]] [[Iran]]a, kao i jezgrovite sinteze [[Kulturni zemljopis\|kulturne]] i [[Politički zemljopis\|političke geografije]]<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 479.-591.</ref>.		Nova epoha započinje [[1934.]] godine radovima [[Austrijanci\|austrijskog]] geografa [[Hans Bobek\|H. Bobeka]] koji je prvi izašao izvan okvira pukih [[putopis]]a i sustavno počeo obrađivati probleme [[Fizička geografija\|fizičke geografije]] poput [[Glaciologija\|glaciologije]], [[Geomorfologija\|geomorfologije]], [[Geologija\|geoloških]] [[Geološko razdoblje\|razredbi]] po [[kvartar]]ima, regionalne [[Biogeografija\|biogeografske]] i [[Köppenova klasifikacija klime\|klimatskih klasifikacija]], itd. Njegova istraživanja smatraju se ključnima za razvoj [[Geografija\|geografske znanosti]] o [[Iran]]u, a iscrpni kronološki popis njegovih [[publikacija]] nalazi se u djelima [[Eckart Ehlers\|E. Ehlersa]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 521.-522.</ref>. [[Hans Bobek\|H. Bobek]] također je počeo proučavati i [[Humanistička geografija\|humanističku geografiju]] Irana, a nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] objavio je i prve značajne sinteze njegove [[Kulturni zemljopis\|kulturne geografije]]<ref>[[#Bobek1962\|Bobek, Hans (1962.)]]</ref>. Istovremeno, vrijedan znanstveno-istraživački opus o [[Geografija\|geografiji]] [[Iran]]a objavili su i brojni drugi [[geograf]]i kao npr. [[Nijemci]] [[Kurt Scharlau\|K. Scharlau]] (od [[1958.]])<ref>[[#Scharlau1958\|Scharlau, Kurt (1958.)]], str. 258.-277.</ref> i [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 558.</ref>, [[Francuzi]] [[Xavier de Planhol\|X. de Planhol]] (od [[1958.]])<ref name="Planhol1958">[[#Planhol1958\|Planhol, Xavier (de) (1958.)]], str. 7.-16.</ref> i [[Jean Dresch\|J. Dresch]] (od [[1959.]], djelomično surađujući s [[Max Derruau\|M. Derruauom]] i [[Charles-Pierre Péguy\|C.-P. Péguyom]])<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 528.</ref>, Talijan [[Giovanni Battista Castiglioni\|G. B. Castiglioni]]<ref>[[#Castiglioni1960\|Castiglioni, Giovanni Battista (1960.)]], str. 109.-152. i 268.-301.</ref>, [[Rusi\|Rus]] [[Nikolaj Andrevič Gvozdetski\|N. A. Gvozdetski]]<ref>[[#Gvozdetski1964\|Gvozdetski, Nikolaj Andrevič (1964.)]]</ref>, te [[UK\|Britanac]] [[John Innes Clarke\|J. I. Clarke]]<ref>Vidi:<br>• [[#Clarke1963\|Clarke, John Innes (1963.)]]<br>• [[#ClarkeClark1969\|Clarke, John Innes; Clark, Brian Drummond (1969.)]]</ref>. Njihov se rad aktivno nastavio tijekom idućih četvrt stoljeća u suradnji sa [[Znanost\|znanstvenicima]] raznih nacionalnosti, a nedugo kasnije uz raznovrsne [[Geografija\|geografske]] radove počelo je i tiskanje važnih [[Regionalna geografija\|regionalnih]] i [[Urbani zemljopis\|urbanih]] [[monografija]]<ref>Vidi:<br>• [[#Planhol1964\|Planhol, Xavier (de) (1964.)]], str. 3.-79.<br>• [[#English1966\|English, Paul Ward (1966.)]]<br>• [[#Kopp1973\|Kopp, Horst (1973.)]]<br>• [[#Bazin1973\|Bazin, Marcel (1973.)]], str. 77.-136.<br>• [[#Seger1978\|Seger, Martin (1978.)]]<br>• [[#Bazin1980\|Bazin, Marcel (1980.)]]<br>• [[#Bonine1980\|Bonine, Michael Edward (1980.)]]</ref>. Nakon nekoliko djelomičnih doprinosa u navedenoj sferi izdanih [[1971.]]<ref>[[#Ehlers1971\|Ehlers, Eckart (1971.)]]</ref> i [[1975.]]<ref>[[#Ehlers1975\|Ehlers, Eckart (1975.)]]</ref> godine, [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]] je [[1980.]] objavio opsežnu sintezu o [[Iran]]u naslovljenu „Iran: Opća regionalna geografija” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Iran: Grundzüge einer geographischen Landeskundes, Wissenschaftliche Länderkunden'') s iscrpnim popisom relevantne stručne literature na 53 stranice<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 543.-596.</ref>, koje se smatra revolucionarnim za potrebe suvremene [[Geografija\|znanstvene geografije]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. U međuvremenu je [[1968.]] godine suradnjom više autora odnosno pod uredništvom [[William Bayne Fisher\|W. B. Fishera]] objavljeno prvo izdanje ''[[Cambridge History of Iran]]''<ref>[[#Fisher1968\|Fisher, William Bayne (1968.)]]</ref> koje je bilo pomalo užurbano organizirano i neujednačenog sadržaja<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. [[Iranska revolucija]] iz [[1979.]] odnosno [[Iransko-irački rat\|iračka agresija]] ([[1980.]] – [[1988.]]) rezultirali su do obustave [[Zapadni svijet\|zapadnjačkog]] istraživačkog rada u [[Iran]]u na duže vrijeme<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, no situacija se počela popravljati [[1990-ih]] kada je [[Bernard Hourcade\|B. Hourcade]] u suradnji s drugim [[Francuska\|francuskim]] i iranskim [[društveni zemljopis\|društvenim zemljopiscima]] izdao prvi tematski i višejezični „[[Atlas (kartografija)\|Atlas]] Irana” ([[Francuski jezik\|fr.]] ''Atlas d'Iran'')<ref>[[#Hourcade1998\|Hourcade, Bernard (1998.)]]</ref>. Kroz ovo razdoblje odnosno od [[1977.]] godine nadalje redovito je izdavan i „Tübingerov [[Atlas (kartografija)\|atlas]] prednjeg [[Orijent]]a” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Tübinger Atlas des Vorderen Orients'') koji uključuje brojne analitičke [[Karta\|karte]] od temeljne važnosti za [[Geografija\|geografiju]] [[Iran]]a, kao i jezgrovite sinteze [[Kulturni zemljopis\|kulturne]] i [[Politički zemljopis\|političke geografije]]<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 479.-591.</ref>.

	Sredinom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] u sklopu [[Teheransko sveučilište\|Teheranskog sveučilišta]] osnovana je i suvremena [[iran]]ska [[Geografija\|geografska]] škola<ref name="Gandži1988"/>, zajedno s „Centrom za istraživanje [[Suha klima\|sušnih područja]]” kojeg su vodili [[Hans Bobek\|H. Bobek]] i drugi [[Europa\|europski]] znanstvenici zaposleni u [[Iran]]u<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Centar se ubrzo preinačio u „Geografski [[institut]]”, prvi takve vrste u zemlji<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Godine [[1973.]] u [[Teheran]]u je održan prvi kongres iranskih [[geograf]]a na kojem su radove izlagali i mladi iranski [[Znanost\|znanstvenici]] s europskih [[Sveučilište\|sveučilišta]]<ref>Vidi:<br>• [[#Sahami1965\|Sahami, Cyrus (1965.)]]<br>• [[#Momeni1976\|Momeni, Mostafa (1976.)]]<br>• [[#PourFickouiBazin1978\|Pour-Fickoui, Ali; Bazin, Marcel (1978.)]]<br>• [[#PapoliYazdi1991\|Papoli-Yazdi, Mohammad-Hossein (1991.)]]</ref>. Nakon više uzastopnih neuspješnih pokušaja, u [[Mašhad]]u se od [[1985.]] godine nadalje pod uredništvom [[Muhamed-Husein Papoli Jazdi\|M.-H. Papolija Jazdija]] počeo izdavati „Geografski [[časopis]]” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Taḥkīkāt-e džogrāfījā'') čiji je sadržaj akademskog i znanstvenog karaktera<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Istovremeno, u [[Teheran]]u se od [[1990.]] godine pod vodstvom „Državnog kartografskog zavoda” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Sazman-e nakša-bardari-je kešvar'') počelo tiskati i najvažnije [[Kartografija\|kartografsko]] izdanje „Opći [[Atlas (kartografija)\|atlas]] Irana” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Atlas-e meli-je Iran'')<ref name="NCC1992">[[#NCC1992\|NCC: Atlas-e meli-je Iran (1992.)]]</ref>, a brojni [[Škola\|školski]] i [[Sveučilište\|sveučilišni]] priručnici inspirirani suvremenom [[Geografija\|geografijom]] i [[Zapadni svijet\|zapadnjačkim]] [[publikacija]]ma postali su rasprostranjeni među [[iran]]skom intelektualnom [[Elita\|elitom]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>.		Sredinom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] u sklopu [[Teheransko sveučilište\|Teheranskog sveučilišta]] osnovana je i suvremena [[iran]]ska [[Geografija\|geografska]] škola<ref name="Gandži1988"/>, zajedno s „Centrom za istraživanje [[Suha klima\|sušnih područja]]” kojeg su vodili [[Hans Bobek\|H. Bobek]] i drugi [[Europa\|europski]] znanstvenici zaposleni u [[Iran]]u<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Centar se ubrzo preinačio u „Geografski [[institut]]”, prvi takve vrste u zemlji<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Godine [[1973.]] u [[Teheran]]u je održan prvi kongres iranskih [[geograf]]a na kojem su radove izlagali i mladi iranski [[Znanost\|znanstvenici]] s europskih [[Sveučilište\|sveučilišta]]<ref>Vidi:<br>• [[#Sahami1965\|Sahami, Cyrus (1965.)]]<br>• [[#Momeni1976\|Momeni, Mostafa (1976.)]]<br>• [[#PourFickouiBazin1978\|Pour-Fickoui, Ali; Bazin, Marcel (1978.)]]<br>• [[#PapoliYazdi1991\|Papoli-Yazdi, Mohammad-Hossein (1991.)]]</ref>. Nakon više uzastopnih neuspješnih pokušaja, u [[Mašhad]]u se od [[1985.]] godine nadalje pod uredništvom [[Muhamed-Husein Papoli Jazdi\|M.-H. Papolija Jazdija]] počeo izdavati „Geografski [[časopis]]” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Taḥkīkāt-e džogrāfījā'') čiji je sadržaj akademskog i znanstvenog karaktera<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Istovremeno, u [[Teheran]]u se od [[1990.]] godine pod vodstvom „Državnog kartografskog zavoda” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Sazman-e nakša-bardari-je kešvar'') počelo tiskati i najvažnije [[Kartografija\|kartografsko]] izdanje „Opći [[Atlas (kartografija)\|atlas]] Irana” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Atlas-e meli-je Iran'')<ref name="NCC1992">[[#NCC1992\|NCC: Atlas-e meli-je Iran (1992.)]]</ref>, a brojni [[Škola\|školski]] i [[Sveučilište\|sveučilišni]] priručnici inspirirani suvremenom [[Geografija\|geografijom]] i [[Zapadni svijet\|zapadnjačkim]] [[publikacija]]ma postali su rasprostranjeni među [[iran]]skom intelektualnom [[Elita\|elitom]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>.
Redak 623:		Redak 623:
	\|}		\|}

	[[Urbanizam\|Urbanistička tradicija]] u [[Iran]]u ima tisućljetnu [[Povijest Irana\|povijest]]<ref name="IranicaCitiesIGeo">[[#IranicaCitiesIGeo\|Planhol, Xavier (de) (15.12.1991.)]]</ref> o kojoj svjedoče i neki od najstarijih kontinuirano naseljenih gradova [[svijet]]a kao što su [[Suza (Iran)\|Suza]], [[Jazd]], [[Hamadan]] i [[Raj (Iran)\|Raj]]. Druga važna povijesna odlika kod [[Dodatak:Popis gradova u Iranu\|iranskih gradova]] u cjelini jest izrazita dinamičnost u [[Dodatak:Popis povijesnih iranskih glavnih gradova\|promjenama prijestolnica (40-ak)]] odnosno [[~~Urbana geografija~~\|geografskom razmještaju]], što je više uvjetovano [[Geopolitika\|geopolitičkim]] nego [[Gospodarstvo Irana\|gospodarskim]] čimbenicima. Najstariji gradovi su [[elam]]ski i nicali su prvenstveno u plodnom [[Huzestan]]u zajedno sa susjednim [[Drevna Mezopotamija\|mezopotamskim]] na zapadu, no zbog [[Novoasirsko Carstvo\|asirskog]] pustošenja i uspona prvih iranskih dinastija sredinom [[1. tisućljeće pr. Kr.\|1. tisućljeća pr. Kr.]] primat preuzimaju gradovi u unutrašnjosti ([[Ekbatana]], [[Pasargad]], [[Perzepolis]]). Kasni [[stari vijek]] karakterizira uravnoteženje urbanih žarišta između [[Iranska visoravan\|orografski zaštićene visoravni]] i plodne [[Mezopotamija\|Mezopotamije]] ([[Opis (Mezopotamija)\|Opis]], [[Ktezifont]]), dok su se u [[Srednji vijek\|srednjom vijeku]] u potpunosti premjestili prema [[Veliki Horasan\|Horasanu]] i [[Središnja Azija\|Središnjoj Aziji]] ([[Nišapur]], [[Merv]], [[Buhara]], [[Samarkand]]) koji su bili raskrižjem [[Put svile\|Puta svile]] između [[Indija\|Indije]] i [[Kina\|Kine]] odnosno [[kalifat]]a i [[Europa\|Europe]]. Tijekom [[Novi vijek\|novog vijeka]] zbog geostrateških uvjeta počinje dominirati tzv. „središnja os” uz koju su razmješteni [[Isfahan]], [[Širaz]], [[Kazvin]] i [[Teheran]], a takva se struktura zadržala do današnjeg dana<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>. Izuzevši [[Prijestolnica\|prijestolnice]], razmještaj ostalih većih gradova uvjetovan je prvenstveno [[Ekonomski zemljopis\|ekonomskim]] ili [[Religijski zemljopis\|religijskim]] čimbenicima (npr. [[Zoroastrizam\|zoroastrijski]] [[Jazd]] i [[Šijiti\|šijitski]] [[Ardabil]] i [[Mašhad]]). U užem [[~~Urbana geografija~~\|geografskom]] kontekstu, najveće iranske gradove karakterizira smještaj na [[ravnica]]ma tik uz podnožje [[planina]] što je fenomen koji se može objasniti lokalnim [[klima]]tskim razlikama odnosno tradicionalnim korištenjem [[kanat]]a za [[navodnjavanje]]<ref name="IranicaCitiesIGeo"/>.		[[Urbanizam\|Urbanistička tradicija]] u [[Iran]]u ima tisućljetnu [[Povijest Irana\|povijest]]<ref name="IranicaCitiesIGeo">[[#IranicaCitiesIGeo\|Planhol, Xavier (de) (15.12.1991.)]]</ref> o kojoj svjedoče i neki od najstarijih kontinuirano naseljenih gradova [[svijet]]a kao što su [[Suza (Iran)\|Suza]], [[Jazd]], [[Hamadan]] i [[Raj (Iran)\|Raj]]. Druga važna povijesna odlika kod [[Dodatak:Popis gradova u Iranu\|iranskih gradova]] u cjelini jest izrazita dinamičnost u [[Dodatak:Popis povijesnih iranskih glavnih gradova\|promjenama prijestolnica (40-ak)]] odnosno [[Urbani zemljopis\|geografskom razmještaju]], što je više uvjetovano [[Geopolitika\|geopolitičkim]] nego [[Gospodarstvo Irana\|gospodarskim]] čimbenicima. Najstariji gradovi su [[elam]]ski i nicali su prvenstveno u plodnom [[Huzestan]]u zajedno sa susjednim [[Drevna Mezopotamija\|mezopotamskim]] na zapadu, no zbog [[Novoasirsko Carstvo\|asirskog]] pustošenja i uspona prvih iranskih dinastija sredinom [[1. tisućljeće pr. Kr.\|1. tisućljeća pr. Kr.]] primat preuzimaju gradovi u unutrašnjosti ([[Ekbatana]], [[Pasargad]], [[Perzepolis]]). Kasni [[stari vijek]] karakterizira uravnoteženje urbanih žarišta između [[Iranska visoravan\|orografski zaštićene visoravni]] i plodne [[Mezopotamija\|Mezopotamije]] ([[Opis (Mezopotamija)\|Opis]], [[Ktezifont]]), dok su se u [[Srednji vijek\|srednjom vijeku]] u potpunosti premjestili prema [[Veliki Horasan\|Horasanu]] i [[Središnja Azija\|Središnjoj Aziji]] ([[Nišapur]], [[Merv]], [[Buhara]], [[Samarkand]]) koji su bili raskrižjem [[Put svile\|Puta svile]] između [[Indija\|Indije]] i [[Kina\|Kine]] odnosno [[kalifat]]a i [[Europa\|Europe]]. Tijekom [[Novi vijek\|novog vijeka]] zbog geostrateških uvjeta počinje dominirati tzv. „središnja os” uz koju su razmješteni [[Isfahan]], [[Širaz]], [[Kazvin]] i [[Teheran]], a takva se struktura zadržala do današnjeg dana<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>. Izuzevši [[Prijestolnica\|prijestolnice]], razmještaj ostalih većih gradova uvjetovan je prvenstveno [[Ekonomski zemljopis\|ekonomskim]] ili [[Religijski zemljopis\|religijskim]] čimbenicima (npr. [[Zoroastrizam\|zoroastrijski]] [[Jazd]] i [[Šijiti\|šijitski]] [[Ardabil]] i [[Mašhad]]). U užem [[Urbani zemljopis\|geografskom]] kontekstu, najveće iranske gradove karakterizira smještaj na [[ravnica]]ma tik uz podnožje [[planina]] što je fenomen koji se može objasniti lokalnim [[klima]]tskim razlikama odnosno tradicionalnim korištenjem [[kanat]]a za [[navodnjavanje]]<ref name="IranicaCitiesIGeo"/>.

	Ubrzana [[urbanizacija]] od sredine [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] ishod je političke [[Centralizacija\|centralizacije]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>, a najznačajnije suvremeno [[Dodatak:Popis gradova u Iranu\|urbano žarište]] svakako je [[Teheran]] čija se zona utjecaja [[1950-ih]] godina protezala sjeverozapadom i središtem zemlje, dok je prema jugozapadu bila ograničena [[Zagros]]om. Gradovi uz [[Perzijski zaljev]] smješteni zapadno i južno od navedenog gorja istovremeno su gravitirali [[Abadan]]u, no [[promet]]nim razvojem tijekom [[1960-ih]] i [[1970-ih]] godina potpali su pod utjecaj teheranske zone, isto kao [[Kurdistanska pokrajina\|Kurdistan]] i [[Fars]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>. Izuzevši [[Teheran]], danas se značajnim urbanim žarištem smatra [[Mašhad]] kojem gravitiraju sve sjeveroistočne i istočne [[Iranske pokrajine\|pokrajine]], a među ostale spadaju [[Tabriz]], [[Isfahan]] i [[Širaz]]<ref>[[#Hourcade1998\|Hourcade, Bernard (1998.)]], str. 52.-53.</ref>. Prema posljednjem [[Popis stanovništva\|popisu stanovništva]] iz [[2006.]] godine, u [[Iran]]u se nalazi 1016 gradova s ukupno 48,259.964 žitelja<ref name="IranOstan2006"/>.		Ubrzana [[urbanizacija]] od sredine [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] ishod je političke [[Centralizacija\|centralizacije]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>, a najznačajnije suvremeno [[Dodatak:Popis gradova u Iranu\|urbano žarište]] svakako je [[Teheran]] čija se zona utjecaja [[1950-ih]] godina protezala sjeverozapadom i središtem zemlje, dok je prema jugozapadu bila ograničena [[Zagros]]om. Gradovi uz [[Perzijski zaljev]] smješteni zapadno i južno od navedenog gorja istovremeno su gravitirali [[Abadan]]u, no [[promet]]nim razvojem tijekom [[1960-ih]] i [[1970-ih]] godina potpali su pod utjecaj teheranske zone, isto kao [[Kurdistanska pokrajina\|Kurdistan]] i [[Fars]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>. Izuzevši [[Teheran]], danas se značajnim urbanim žarištem smatra [[Mašhad]] kojem gravitiraju sve sjeveroistočne i istočne [[Iranske pokrajine\|pokrajine]], a među ostale spadaju [[Tabriz]], [[Isfahan]] i [[Širaz]]<ref>[[#Hourcade1998\|Hourcade, Bernard (1998.)]], str. 52.-53.</ref>. Prema posljednjem [[Popis stanovništva\|popisu stanovništva]] iz [[2006.]] godine, u [[Iran]]u se nalazi 1016 gradova s ukupno 48,259.964 žitelja<ref name="IranOstan2006"/>.

←Starija inačica		Inačica od 14. lipanj 2025. u 02:58
Redak 57:		Redak 57:
	Korak prema naprednijoj [[Znanost\|znanstvenoj]] fazi analitičke [[Geografija\|geografije]] temeljene na dubljem poznavanju [[Fizička geografija\|fizičke okoline]], odnosu između [[čovjek]]a i [[Priroda\|prirode]], te uzajamnih poveznica među raznim kategorijama prirodnih pojava, u [[Iran]]u se po prvi put pojavio u međuratnom razdoblju i to na osnovi [[Zapadni svijet\|zapadnjačkih]] znanstvenih [[Znanstvena metoda\|metoda]] i [[teorija]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Ranije, krajem [[19. stoljeće\|19.]] odnosno početkom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]], znanstvena istraživanja i promatranja u [[Iran]]u su prvenstveno vršena zbog [[Politika\|političkih]] i pragmatičnih razloga, uglavnom zbog [[#Državne granice\|razgraničenja sa susjedima]]<ref name="GoldsmidMcMahon">Vidi:<br>• [[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I., str. 1.-18.<br>• [[#McMahon1906\|McMahon, Arthur Henry (1906.)]]</ref> ili kombiniranih [[Geologija\|geološko]]-[[Arheologija\|arheoloških]] istraživanja<ref name="Morgan1894I">[[#Morgan1894\|Morgan, Jacques (de) (1894.)]], I.</ref>. Ova vrlo sadržajna vrst istraživanja znatno je proširila znanje o [[Geografija\|geografskim]] okvirima istočnog<ref name="GoldsmidMcMahon"/> odnosno sjevernog i sjeverozapadnog dijela zemlje<ref name="Morgan1894I"/>, no strani sveskovi naslovljeni „Geografijom” (primjerice [[Engleski jezik\|engl.]] ''Geography'' [[Frederic John Goldsmid\|F. J. Goldsmida]]<ref>[[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I.</ref> ili [[Francuski jezik\|fr.]] ''Études Géographiques'' [[Jacques de Morgan\|J. Morgana]]<ref name="Morgan1894I"/>) i dalje su se bavili uglavnom općenitim istraživanjima<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Stoga, nalazi prikupljeni od strane [[Sven Hedin\|S. A. Hedina]] tijekom njegovog velikog putovanja središnjim i jugoistočnim [[Iran]]om [[1905.]] i [[1906.]] godine bili su predstavljeni u obliku [[putopis]]a s opisima vezanim uz [[Cesta\|ceste]], [[Karta\|karte]] i [[Panorama\|panorame]]<ref>Vidi:<br>• [[#Hedin1910\|Hedin, Sven Anders (1910.)]]<br>• [[#Hedin1927\|Hedin, Sven Anders (1927.)]]</ref>.		Korak prema naprednijoj [[Znanost\|znanstvenoj]] fazi analitičke [[Geografija\|geografije]] temeljene na dubljem poznavanju [[Fizička geografija\|fizičke okoline]], odnosu između [[čovjek]]a i [[Priroda\|prirode]], te uzajamnih poveznica među raznim kategorijama prirodnih pojava, u [[Iran]]u se po prvi put pojavio u međuratnom razdoblju i to na osnovi [[Zapadni svijet\|zapadnjačkih]] znanstvenih [[Znanstvena metoda\|metoda]] i [[teorija]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Ranije, krajem [[19. stoljeće\|19.]] odnosno početkom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]], znanstvena istraživanja i promatranja u [[Iran]]u su prvenstveno vršena zbog [[Politika\|političkih]] i pragmatičnih razloga, uglavnom zbog [[#Državne granice\|razgraničenja sa susjedima]]<ref name="GoldsmidMcMahon">Vidi:<br>• [[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I., str. 1.-18.<br>• [[#McMahon1906\|McMahon, Arthur Henry (1906.)]]</ref> ili kombiniranih [[Geologija\|geološko]]-[[Arheologija\|arheoloških]] istraživanja<ref name="Morgan1894I">[[#Morgan1894\|Morgan, Jacques (de) (1894.)]], I.</ref>. Ova vrlo sadržajna vrst istraživanja znatno je proširila znanje o [[Geografija\|geografskim]] okvirima istočnog<ref name="GoldsmidMcMahon"/> odnosno sjevernog i sjeverozapadnog dijela zemlje<ref name="Morgan1894I"/>, no strani sveskovi naslovljeni „Geografijom” (primjerice [[Engleski jezik\|engl.]] ''Geography'' [[Frederic John Goldsmid\|F. J. Goldsmida]]<ref>[[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I.</ref> ili [[Francuski jezik\|fr.]] ''Études Géographiques'' [[Jacques de Morgan\|J. Morgana]]<ref name="Morgan1894I"/>) i dalje su se bavili uglavnom općenitim istraživanjima<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Stoga, nalazi prikupljeni od strane [[Sven Hedin\|S. A. Hedina]] tijekom njegovog velikog putovanja središnjim i jugoistočnim [[Iran]]om [[1905.]] i [[1906.]] godine bili su predstavljeni u obliku [[putopis]]a s opisima vezanim uz [[Cesta\|ceste]], [[Karta\|karte]] i [[Panorama\|panorame]]<ref>Vidi:<br>• [[#Hedin1910\|Hedin, Sven Anders (1910.)]]<br>• [[#Hedin1927\|Hedin, Sven Anders (1927.)]]</ref>.

	Nova epoha započinje [[1934.]] godine radovima [[Austrijanci\|austrijskog]] geografa [[Hans Bobek\|H. Bobeka]] koji je prvi izašao izvan okvira pukih [[putopis]]a i sustavno počeo obrađivati probleme [[Fizička geografija\|fizičke geografije]] poput [[Glaciologija\|glaciologije]], [[Geomorfologija\|geomorfologije]], [[Geologija\|geoloških]] [[Geološko razdoblje\|razredbi]] po [[kvartar]]ima, regionalne [[Biogeografija\|biogeografske]] i [[Köppenova klasifikacija klime\|klimatskih klasifikacija]], itd. Njegova istraživanja smatraju se ključnima za razvoj [[Geografija\|geografske znanosti]] o [[Iran]]u, a iscrpni kronološki popis njegovih [[publikacija]] nalazi se u djelima [[Eckart Ehlers\|E. Ehlersa]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 521.-522.</ref>. [[Hans Bobek\|H. Bobek]] također je počeo proučavati i [[Humanistička geografija\|humanističku geografiju]] Irana, a nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] objavio je i prve značajne sinteze njegove [[~~Kulturna geografija~~\|kulturne geografije]]<ref>[[#Bobek1962\|Bobek, Hans (1962.)]]</ref>. Istovremeno, vrijedan znanstveno-istraživački opus o [[Geografija\|geografiji]] [[Iran]]a objavili su i brojni drugi [[geograf]]i kao npr. [[Nijemci]] [[Kurt Scharlau\|K. Scharlau]] (od [[1958.]])<ref>[[#Scharlau1958\|Scharlau, Kurt (1958.)]], str. 258.-277.</ref> i [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 558.</ref>, [[Francuzi]] [[Xavier de Planhol\|X. de Planhol]] (od [[1958.]])<ref name="Planhol1958">[[#Planhol1958\|Planhol, Xavier (de) (1958.)]], str. 7.-16.</ref> i [[Jean Dresch\|J. Dresch]] (od [[1959.]], djelomično surađujući s [[Max Derruau\|M. Derruauom]] i [[Charles-Pierre Péguy\|C.-P. Péguyom]])<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 528.</ref>, Talijan [[Giovanni Battista Castiglioni\|G. B. Castiglioni]]<ref>[[#Castiglioni1960\|Castiglioni, Giovanni Battista (1960.)]], str. 109.-152. i 268.-301.</ref>, [[Rusi\|Rus]] [[Nikolaj Andrevič Gvozdetski\|N. A. Gvozdetski]]<ref>[[#Gvozdetski1964\|Gvozdetski, Nikolaj Andrevič (1964.)]]</ref>, te [[UK\|Britanac]] [[John Innes Clarke\|J. I. Clarke]]<ref>Vidi:<br>• [[#Clarke1963\|Clarke, John Innes (1963.)]]<br>• [[#ClarkeClark1969\|Clarke, John Innes; Clark, Brian Drummond (1969.)]]</ref>. Njihov se rad aktivno nastavio tijekom idućih četvrt stoljeća u suradnji sa [[Znanost\|znanstvenicima]] raznih nacionalnosti, a nedugo kasnije uz raznovrsne [[Geografija\|geografske]] radove počelo je i tiskanje važnih [[Regionalna geografija\|regionalnih]] i [[Urbana geografija\|urbanih]] [[monografija]]<ref>Vidi:<br>• [[#Planhol1964\|Planhol, Xavier (de) (1964.)]], str. 3.-79.<br>• [[#English1966\|English, Paul Ward (1966.)]]<br>• [[#Kopp1973\|Kopp, Horst (1973.)]]<br>• [[#Bazin1973\|Bazin, Marcel (1973.)]], str. 77.-136.<br>• [[#Seger1978\|Seger, Martin (1978.)]]<br>• [[#Bazin1980\|Bazin, Marcel (1980.)]]<br>• [[#Bonine1980\|Bonine, Michael Edward (1980.)]]</ref>. Nakon nekoliko djelomičnih doprinosa u navedenoj sferi izdanih [[1971.]]<ref>[[#Ehlers1971\|Ehlers, Eckart (1971.)]]</ref> i [[1975.]]<ref>[[#Ehlers1975\|Ehlers, Eckart (1975.)]]</ref> godine, [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]] je [[1980.]] objavio opsežnu sintezu o [[Iran]]u naslovljenu „Iran: Opća regionalna geografija” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Iran: Grundzüge einer geographischen Landeskundes, Wissenschaftliche Länderkunden'') s iscrpnim popisom relevantne stručne literature na 53 stranice<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 543.-596.</ref>, koje se smatra revolucionarnim za potrebe suvremene [[Geografija\|znanstvene geografije]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. U međuvremenu je [[1968.]] godine suradnjom više autora odnosno pod uredništvom [[William Bayne Fisher\|W. B. Fishera]] objavljeno prvo izdanje ''[[Cambridge History of Iran]]''<ref>[[#Fisher1968\|Fisher, William Bayne (1968.)]]</ref> koje je bilo pomalo užurbano organizirano i neujednačenog sadržaja<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. [[Iranska revolucija]] iz [[1979.]] odnosno [[Iransko-irački rat\|iračka agresija]] ([[1980.]] – [[1988.]]) rezultirali su do obustave [[Zapadni svijet\|zapadnjačkog]] istraživačkog rada u [[Iran]]u na duže vrijeme<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, no situacija se počela popravljati [[1990-ih]] kada je [[Bernard Hourcade\|B. Hourcade]] u suradnji s drugim [[Francuska\|francuskim]] i iranskim [[društveni zemljopis\|društvenim zemljopiscima]] izdao prvi tematski i višejezični „[[Atlas (kartografija)\|Atlas]] Irana” ([[Francuski jezik\|fr.]] ''Atlas d'Iran'')<ref>[[#Hourcade1998\|Hourcade, Bernard (1998.)]]</ref>. Kroz ovo razdoblje odnosno od [[1977.]] godine nadalje redovito je izdavan i „Tübingerov [[Atlas (kartografija)\|atlas]] prednjeg [[Orijent]]a” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Tübinger Atlas des Vorderen Orients'') koji uključuje brojne analitičke [[Karta\|karte]] od temeljne važnosti za [[Geografija\|geografiju]] [[Iran]]a, kao i jezgrovite sinteze [[~~Kulturna geografija~~\|kulturne]] i [[Politički zemljopis\|političke geografije]]<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 479.-591.</ref>.		Nova epoha započinje [[1934.]] godine radovima [[Austrijanci\|austrijskog]] geografa [[Hans Bobek\|H. Bobeka]] koji je prvi izašao izvan okvira pukih [[putopis]]a i sustavno počeo obrađivati probleme [[Fizička geografija\|fizičke geografije]] poput [[Glaciologija\|glaciologije]], [[Geomorfologija\|geomorfologije]], [[Geologija\|geoloških]] [[Geološko razdoblje\|razredbi]] po [[kvartar]]ima, regionalne [[Biogeografija\|biogeografske]] i [[Köppenova klasifikacija klime\|klimatskih klasifikacija]], itd. Njegova istraživanja smatraju se ključnima za razvoj [[Geografija\|geografske znanosti]] o [[Iran]]u, a iscrpni kronološki popis njegovih [[publikacija]] nalazi se u djelima [[Eckart Ehlers\|E. Ehlersa]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 521.-522.</ref>. [[Hans Bobek\|H. Bobek]] također je počeo proučavati i [[Humanistička geografija\|humanističku geografiju]] Irana, a nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] objavio je i prve značajne sinteze njegove [[Kulturni zemljopis\|kulturne geografije]]<ref>[[#Bobek1962\|Bobek, Hans (1962.)]]</ref>. Istovremeno, vrijedan znanstveno-istraživački opus o [[Geografija\|geografiji]] [[Iran]]a objavili su i brojni drugi [[geograf]]i kao npr. [[Nijemci]] [[Kurt Scharlau\|K. Scharlau]] (od [[1958.]])<ref>[[#Scharlau1958\|Scharlau, Kurt (1958.)]], str. 258.-277.</ref> i [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 558.</ref>, [[Francuzi]] [[Xavier de Planhol\|X. de Planhol]] (od [[1958.]])<ref name="Planhol1958">[[#Planhol1958\|Planhol, Xavier (de) (1958.)]], str. 7.-16.</ref> i [[Jean Dresch\|J. Dresch]] (od [[1959.]], djelomično surađujući s [[Max Derruau\|M. Derruauom]] i [[Charles-Pierre Péguy\|C.-P. Péguyom]])<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 528.</ref>, Talijan [[Giovanni Battista Castiglioni\|G. B. Castiglioni]]<ref>[[#Castiglioni1960\|Castiglioni, Giovanni Battista (1960.)]], str. 109.-152. i 268.-301.</ref>, [[Rusi\|Rus]] [[Nikolaj Andrevič Gvozdetski\|N. A. Gvozdetski]]<ref>[[#Gvozdetski1964\|Gvozdetski, Nikolaj Andrevič (1964.)]]</ref>, te [[UK\|Britanac]] [[John Innes Clarke\|J. I. Clarke]]<ref>Vidi:<br>• [[#Clarke1963\|Clarke, John Innes (1963.)]]<br>• [[#ClarkeClark1969\|Clarke, John Innes; Clark, Brian Drummond (1969.)]]</ref>. Njihov se rad aktivno nastavio tijekom idućih četvrt stoljeća u suradnji sa [[Znanost\|znanstvenicima]] raznih nacionalnosti, a nedugo kasnije uz raznovrsne [[Geografija\|geografske]] radove počelo je i tiskanje važnih [[Regionalna geografija\|regionalnih]] i [[Urbana geografija\|urbanih]] [[monografija]]<ref>Vidi:<br>• [[#Planhol1964\|Planhol, Xavier (de) (1964.)]], str. 3.-79.<br>• [[#English1966\|English, Paul Ward (1966.)]]<br>• [[#Kopp1973\|Kopp, Horst (1973.)]]<br>• [[#Bazin1973\|Bazin, Marcel (1973.)]], str. 77.-136.<br>• [[#Seger1978\|Seger, Martin (1978.)]]<br>• [[#Bazin1980\|Bazin, Marcel (1980.)]]<br>• [[#Bonine1980\|Bonine, Michael Edward (1980.)]]</ref>. Nakon nekoliko djelomičnih doprinosa u navedenoj sferi izdanih [[1971.]]<ref>[[#Ehlers1971\|Ehlers, Eckart (1971.)]]</ref> i [[1975.]]<ref>[[#Ehlers1975\|Ehlers, Eckart (1975.)]]</ref> godine, [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]] je [[1980.]] objavio opsežnu sintezu o [[Iran]]u naslovljenu „Iran: Opća regionalna geografija” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Iran: Grundzüge einer geographischen Landeskundes, Wissenschaftliche Länderkunden'') s iscrpnim popisom relevantne stručne literature na 53 stranice<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 543.-596.</ref>, koje se smatra revolucionarnim za potrebe suvremene [[Geografija\|znanstvene geografije]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. U međuvremenu je [[1968.]] godine suradnjom više autora odnosno pod uredništvom [[William Bayne Fisher\|W. B. Fishera]] objavljeno prvo izdanje ''[[Cambridge History of Iran]]''<ref>[[#Fisher1968\|Fisher, William Bayne (1968.)]]</ref> koje je bilo pomalo užurbano organizirano i neujednačenog sadržaja<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. [[Iranska revolucija]] iz [[1979.]] odnosno [[Iransko-irački rat\|iračka agresija]] ([[1980.]] – [[1988.]]) rezultirali su do obustave [[Zapadni svijet\|zapadnjačkog]] istraživačkog rada u [[Iran]]u na duže vrijeme<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, no situacija se počela popravljati [[1990-ih]] kada je [[Bernard Hourcade\|B. Hourcade]] u suradnji s drugim [[Francuska\|francuskim]] i iranskim [[društveni zemljopis\|društvenim zemljopiscima]] izdao prvi tematski i višejezični „[[Atlas (kartografija)\|Atlas]] Irana” ([[Francuski jezik\|fr.]] ''Atlas d'Iran'')<ref>[[#Hourcade1998\|Hourcade, Bernard (1998.)]]</ref>. Kroz ovo razdoblje odnosno od [[1977.]] godine nadalje redovito je izdavan i „Tübingerov [[Atlas (kartografija)\|atlas]] prednjeg [[Orijent]]a” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Tübinger Atlas des Vorderen Orients'') koji uključuje brojne analitičke [[Karta\|karte]] od temeljne važnosti za [[Geografija\|geografiju]] [[Iran]]a, kao i jezgrovite sinteze [[Kulturni zemljopis\|kulturne]] i [[Politički zemljopis\|političke geografije]]<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 479.-591.</ref>.

	Sredinom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] u sklopu [[Teheransko sveučilište\|Teheranskog sveučilišta]] osnovana je i suvremena [[iran]]ska [[Geografija\|geografska]] škola<ref name="Gandži1988"/>, zajedno s „Centrom za istraživanje [[Suha klima\|sušnih područja]]” kojeg su vodili [[Hans Bobek\|H. Bobek]] i drugi [[Europa\|europski]] znanstvenici zaposleni u [[Iran]]u<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Centar se ubrzo preinačio u „Geografski [[institut]]”, prvi takve vrste u zemlji<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Godine [[1973.]] u [[Teheran]]u je održan prvi kongres iranskih [[geograf]]a na kojem su radove izlagali i mladi iranski [[Znanost\|znanstvenici]] s europskih [[Sveučilište\|sveučilišta]]<ref>Vidi:<br>• [[#Sahami1965\|Sahami, Cyrus (1965.)]]<br>• [[#Momeni1976\|Momeni, Mostafa (1976.)]]<br>• [[#PourFickouiBazin1978\|Pour-Fickoui, Ali; Bazin, Marcel (1978.)]]<br>• [[#PapoliYazdi1991\|Papoli-Yazdi, Mohammad-Hossein (1991.)]]</ref>. Nakon više uzastopnih neuspješnih pokušaja, u [[Mašhad]]u se od [[1985.]] godine nadalje pod uredništvom [[Muhamed-Husein Papoli Jazdi\|M.-H. Papolija Jazdija]] počeo izdavati „Geografski [[časopis]]” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Taḥkīkāt-e džogrāfījā'') čiji je sadržaj akademskog i znanstvenog karaktera<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Istovremeno, u [[Teheran]]u se od [[1990.]] godine pod vodstvom „Državnog kartografskog zavoda” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Sazman-e nakša-bardari-je kešvar'') počelo tiskati i najvažnije [[Kartografija\|kartografsko]] izdanje „Opći [[Atlas (kartografija)\|atlas]] Irana” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Atlas-e meli-je Iran'')<ref name="NCC1992">[[#NCC1992\|NCC: Atlas-e meli-je Iran (1992.)]]</ref>, a brojni [[Škola\|školski]] i [[Sveučilište\|sveučilišni]] priručnici inspirirani suvremenom [[Geografija\|geografijom]] i [[Zapadni svijet\|zapadnjačkim]] [[publikacija]]ma postali su rasprostranjeni među [[iran]]skom intelektualnom [[Elita\|elitom]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>.		Sredinom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] u sklopu [[Teheransko sveučilište\|Teheranskog sveučilišta]] osnovana je i suvremena [[iran]]ska [[Geografija\|geografska]] škola<ref name="Gandži1988"/>, zajedno s „Centrom za istraživanje [[Suha klima\|sušnih područja]]” kojeg su vodili [[Hans Bobek\|H. Bobek]] i drugi [[Europa\|europski]] znanstvenici zaposleni u [[Iran]]u<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Centar se ubrzo preinačio u „Geografski [[institut]]”, prvi takve vrste u zemlji<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Godine [[1973.]] u [[Teheran]]u je održan prvi kongres iranskih [[geograf]]a na kojem su radove izlagali i mladi iranski [[Znanost\|znanstvenici]] s europskih [[Sveučilište\|sveučilišta]]<ref>Vidi:<br>• [[#Sahami1965\|Sahami, Cyrus (1965.)]]<br>• [[#Momeni1976\|Momeni, Mostafa (1976.)]]<br>• [[#PourFickouiBazin1978\|Pour-Fickoui, Ali; Bazin, Marcel (1978.)]]<br>• [[#PapoliYazdi1991\|Papoli-Yazdi, Mohammad-Hossein (1991.)]]</ref>. Nakon više uzastopnih neuspješnih pokušaja, u [[Mašhad]]u se od [[1985.]] godine nadalje pod uredništvom [[Muhamed-Husein Papoli Jazdi\|M.-H. Papolija Jazdija]] počeo izdavati „Geografski [[časopis]]” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Taḥkīkāt-e džogrāfījā'') čiji je sadržaj akademskog i znanstvenog karaktera<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Istovremeno, u [[Teheran]]u se od [[1990.]] godine pod vodstvom „Državnog kartografskog zavoda” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Sazman-e nakša-bardari-je kešvar'') počelo tiskati i najvažnije [[Kartografija\|kartografsko]] izdanje „Opći [[Atlas (kartografija)\|atlas]] Irana” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Atlas-e meli-je Iran'')<ref name="NCC1992">[[#NCC1992\|NCC: Atlas-e meli-je Iran (1992.)]]</ref>, a brojni [[Škola\|školski]] i [[Sveučilište\|sveučilišni]] priručnici inspirirani suvremenom [[Geografija\|geografijom]] i [[Zapadni svijet\|zapadnjačkim]] [[publikacija]]ma postali su rasprostranjeni među [[iran]]skom intelektualnom [[Elita\|elitom]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>.
Redak 595:		Redak 595:
	{{glavni\|Iranska kultura}}		{{glavni\|Iranska kultura}}

	[[Iran]] u [[~~Kulturna geografija~~\|kulturnom]] smislu predstavlja [[Etnička skupina\|etničko]]-[[Religija\|religijski]] mozaik čiju jezgru karakterizira [[Iranski narodi\|iranski ''ethnos'']], [[perzijski jezik]] i [[Šijiti\|šijitizam]]<ref name="KiyaniHaftlang2003.6979">[[#KiyaniHaftlang2003\|Kiyani Haftlang, Kiyanoosh (2003.)]], str. 69.-79.</ref>. Sva tri elementa prisutna su kod [[Perzijanci\|Perzijanaca]], najmnogoljudnijeg naroda koji [[Demogeografija\|demogeografski]] prevladava u unutrašnjosti, osobito [[Fars]]u i [[Horasan (pokrajina)\|Horasanu]]<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 509.-524.</ref>. Drugi najbrojniji narod su [[Azeri\|Azari]] (20 %), [[Azerski jezik\|turkofoni]] šijiti naseljeni u sjeverozapadu zajedno s [[Kurdi]]ma (7 %) čiji je [[Kurdski jezik\|jezik]] [[Iranski jezici\|iranski]] odnosno religija uglavnom [[Suniti\|sunitska]]. Ove međusobne oprečnosti kod Azara i Kurda plodom su stoljetnog prožimanja [[iran]]ske i [[Turska\|turske]] kulturne sfere, ali i njihovih [[Iransko-turski ratovi\|žestokih ratova]]. Osim kod dvaju spomenutih naroda u [[Azarbajdžan (Iran)\|Azarbajdžanu]] i [[Kurdistanska pokrajina\|Kurdistanu]], istovjetne razlike postoje i na drugim periferijama zemlje − neiranskih šijitskih [[Arapi\|Arapa]] (1 – 2 %) u [[Huzestan]]u i [[Hormuzgan]]u odnosno [[Kaškajci\|kaškajskih]] plemenskih zajednica na zapadu [[Fars]]a<ref>Vidi:<br>• [[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 542.-546.<br>• [[#IranicaGeoIIHum\|Planhol, Xavier (de) (15.12.2000.)]]</ref>, te iranskih sunitskih [[Beludži\|Beludža]] (2 – 3 %) i [[Paštunci\|Paštunaca]] (<1 %) uz istočne [[#Državne granice\|granice]] odnosno manjih zajednica [[Tališi\|Tališa]] na sjeveru<ref>[[#Bazin1980\|Bazin, Marcel (1980.)]], str. 198.-200. i 524.-536.</ref>. Najslabije integriranim [[narod]]om u kulturnom smislu smatraju se neiranski sunitski [[Turkmeni]] (<1 %) koji žive u dolinama [[Atrak]]a<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 546.-555.</ref>. Izuzevši spomenute [[Kurdi\|Kurde]], [[Beludži\|Beludže]], [[Paštunci\|Paštunce]] i [[Tališi\|Tališe]], ostali narodi koji se osim službenog [[Perzijski jezik\|perzijskog]] služe i drugim jezicima iz [[Iranski jezici\|srodne iranske porodice]] su [[Mazanderani]] i [[Gilaki]] na sjeveru odnosno [[Luri]] na jugozapadu zemlje (ukupno 12 %)<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 524.-536.</ref>. Iako je [[Iran]] tradicionalno [[multietnička država]], kulturna integracija pojedinih naroda u [[20. stoljeće\|20. stoljeću]] bila je djelomično prožeta i politizacijom − prvo [[Iranski narodi\|etničkim]] [[Nacionalizam\|nacionalizmom]] za vrijeme [[Pahlavi (dinastija)\|dinastije Pahlavi]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>, a zatim [[Šijiti\|vjerskom]] dimenzijom od [[Iranska revolucija\|revolucije]] nadalje<ref name="KiyaniHaftlang2003.6979"/>.		[[Iran]] u [[Kulturni zemljopis\|kulturnom]] smislu predstavlja [[Etnička skupina\|etničko]]-[[Religija\|religijski]] mozaik čiju jezgru karakterizira [[Iranski narodi\|iranski ''ethnos'']], [[perzijski jezik]] i [[Šijiti\|šijitizam]]<ref name="KiyaniHaftlang2003.6979">[[#KiyaniHaftlang2003\|Kiyani Haftlang, Kiyanoosh (2003.)]], str. 69.-79.</ref>. Sva tri elementa prisutna su kod [[Perzijanci\|Perzijanaca]], najmnogoljudnijeg naroda koji [[Demogeografija\|demogeografski]] prevladava u unutrašnjosti, osobito [[Fars]]u i [[Horasan (pokrajina)\|Horasanu]]<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 509.-524.</ref>. Drugi najbrojniji narod su [[Azeri\|Azari]] (20 %), [[Azerski jezik\|turkofoni]] šijiti naseljeni u sjeverozapadu zajedno s [[Kurdi]]ma (7 %) čiji je [[Kurdski jezik\|jezik]] [[Iranski jezici\|iranski]] odnosno religija uglavnom [[Suniti\|sunitska]]. Ove međusobne oprečnosti kod Azara i Kurda plodom su stoljetnog prožimanja [[iran]]ske i [[Turska\|turske]] kulturne sfere, ali i njihovih [[Iransko-turski ratovi\|žestokih ratova]]. Osim kod dvaju spomenutih naroda u [[Azarbajdžan (Iran)\|Azarbajdžanu]] i [[Kurdistanska pokrajina\|Kurdistanu]], istovjetne razlike postoje i na drugim periferijama zemlje − neiranskih šijitskih [[Arapi\|Arapa]] (1 – 2 %) u [[Huzestan]]u i [[Hormuzgan]]u odnosno [[Kaškajci\|kaškajskih]] plemenskih zajednica na zapadu [[Fars]]a<ref>Vidi:<br>• [[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 542.-546.<br>• [[#IranicaGeoIIHum\|Planhol, Xavier (de) (15.12.2000.)]]</ref>, te iranskih sunitskih [[Beludži\|Beludža]] (2 – 3 %) i [[Paštunci\|Paštunaca]] (<1 %) uz istočne [[#Državne granice\|granice]] odnosno manjih zajednica [[Tališi\|Tališa]] na sjeveru<ref>[[#Bazin1980\|Bazin, Marcel (1980.)]], str. 198.-200. i 524.-536.</ref>. Najslabije integriranim [[narod]]om u kulturnom smislu smatraju se neiranski sunitski [[Turkmeni]] (<1 %) koji žive u dolinama [[Atrak]]a<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 546.-555.</ref>. Izuzevši spomenute [[Kurdi\|Kurde]], [[Beludži\|Beludže]], [[Paštunci\|Paštunce]] i [[Tališi\|Tališe]], ostali narodi koji se osim službenog [[Perzijski jezik\|perzijskog]] služe i drugim jezicima iz [[Iranski jezici\|srodne iranske porodice]] su [[Mazanderani]] i [[Gilaki]] na sjeveru odnosno [[Luri]] na jugozapadu zemlje (ukupno 12 %)<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 524.-536.</ref>. Iako je [[Iran]] tradicionalno [[multietnička država]], kulturna integracija pojedinih naroda u [[20. stoljeće\|20. stoljeću]] bila je djelomično prožeta i politizacijom − prvo [[Iranski narodi\|etničkim]] [[Nacionalizam\|nacionalizmom]] za vrijeme [[Pahlavi (dinastija)\|dinastije Pahlavi]]<ref name="IranicaGeoIIIPol"/>, a zatim [[Šijiti\|vjerskom]] dimenzijom od [[Iranska revolucija\|revolucije]] nadalje<ref name="KiyaniHaftlang2003.6979"/>.

	=== Urbana geografija ===		=== Urbana geografija ===

←Starija inačica		Inačica od 14. lipanj 2025. u 02:19
Redak 29:		Redak 29:

	=== Drevni iranski zemljopis ===		=== Drevni iranski zemljopis ===
	{{glavni\|~~Avestička geografija~~\|Haft kešvar}}		{{glavni\|Avestički zemljopis\|Haft kešvar}}
	[[Datoteka:Avesta World.jpg\|mini\|desno\|300px\|<center>[[Svijet]] prema [[Avesta\|Avesti]]]]		[[Datoteka:Avesta World.jpg\|mini\|desno\|300px\|<center>[[Svijet]] prema [[Avesta\|Avesti]]]]
	Koncepti [[Iran]]a i ~~prvotne iranske~~ [[~~Geografija\|geografije~~]] javljaju se još u ranom [[Stari vijek\|starom vijeku]]<ref>Vidi:<br>• [[#Justi1870\|Justi, Ferdinand (1870.)]]<br>• [[#Spiegel1878\|Spiegel, Friedrich (von) (1878.)]], I., str. 188.-243. i 210.-212.<br>• [[#Herzfeld1947\|Herzfeld, Ernst (1947.)]], str. 671.-720.<br>• [[#Gnoli1980\|Gnoli, Gherardo (1980.)]], str. 23.-158.<br>• [[#Gnoli1989\|Gnoli, Gherardo (1989.)]]</ref> kada je naziv ''Iran'' bio [[Iranski narodi\|etničkog]] karaktera odnosno podrazumijevao „zemlju [[Arijci\|Arijaca]]”<ref name="IranicaGeoIEvol">[[#IranicaGeoIEvol\|Planhol, Xavier (de) (15.12.2000.)]]</ref>. Prvotni [[endonim]] ovjeren u najstarijim dijelovima [[Zoroastrizam\|zoroastrijske]] [[Avesta\|Aveste]] ([[2. tisućljeće pr. Kr.\|2. tis. pr. Kr.]]) imao je oblik ''Arijānām''<ref name="IranicaGeoIEvol"/>; u [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|ahemenidskom razdoblju]] ([[6. stoljeće pr. Kr.\|6.]] – [[4. stoljeće pr. Kr.\|4. st. pr. Kr.]]) pojavljuje se u [[pridjev]]nom obliku ''Arijana'' („arijska”; „zemlja [[Arijci\|Arijaca]]”)<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, dok se u današnjem obliku pojavljuje u [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo\|sasanidskom razdoblju]] ([[3. stoljeće\|3. st.]]) kao ''Ērān'' odnosno ''Irān''<ref>[[#Lommel1935\|Lommel, Herman (1935.)]], str. 33.</ref>. Stručnjaci prepostavljaju da je navedeni [[endonim]] postojao kod [[Iranski narodi\|iranskih plemena]] još u [[3. tisućljeće pr. Kr.\|3. tisućljeću pr. Kr.]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/> u zapadnom [[Sibir]]u odnosno [[Središnja Azija\|Središnjoj Aziji]] gdje je pronađena arheološka [[Andronovska kultura]] koja se smatra pradomovinom [[Iranski narodi\|iranskih naroda]]<ref>[[#Sergent1997\|Sergent, Bernard (1997.)]], str. 175.</ref>.		Koncepti [[Iran]]a i prvotna iranskog [[zemljopis]]a javljaju se još u ranom [[Stari vijek\|starom vijeku]]<ref>Vidi:<br>• [[#Justi1870\|Justi, Ferdinand (1870.)]]<br>• [[#Spiegel1878\|Spiegel, Friedrich (von) (1878.)]], I., str. 188.-243. i 210.-212.<br>• [[#Herzfeld1947\|Herzfeld, Ernst (1947.)]], str. 671.-720.<br>• [[#Gnoli1980\|Gnoli, Gherardo (1980.)]], str. 23.-158.<br>• [[#Gnoli1989\|Gnoli, Gherardo (1989.)]]</ref> kada je naziv ''Iran'' bio [[Iranski narodi\|etničkog]] karaktera odnosno podrazumijevao „zemlju [[Arijci\|Arijaca]]”<ref name="IranicaGeoIEvol">[[#IranicaGeoIEvol\|Planhol, Xavier (de) (15.12.2000.)]]</ref>. Prvotni [[endonim]] ovjeren u najstarijim dijelovima [[Zoroastrizam\|zoroastrijske]] [[Avesta\|Aveste]] ([[2. tisućljeće pr. Kr.\|2. tis. pr. Kr.]]) imao je oblik ''Arijānām''<ref name="IranicaGeoIEvol"/>; u [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|ahemenidskom razdoblju]] ([[6. stoljeće pr. Kr.\|6.]] – [[4. stoljeće pr. Kr.\|4. st. pr. Kr.]]) pojavljuje se u [[pridjev]]nom obliku ''Arijana'' („arijska”; „zemlja [[Arijci\|Arijaca]]”)<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, dok se u današnjem obliku pojavljuje u [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo\|sasanidskom razdoblju]] ([[3. stoljeće\|3. st.]]) kao ''Ērān'' odnosno ''Irān''<ref>[[#Lommel1935\|Lommel, Herman (1935.)]], str. 33.</ref>. Stručnjaci prepostavljaju da je navedeni [[endonim]] postojao kod [[Iranski narodi\|iranskih plemena]] još u [[3. tisućljeće pr. Kr.\|3. tisućljeću pr. Kr.]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/> u zapadnom [[Sibir]]u odnosno [[Središnja Azija\|Središnjoj Aziji]] gdje je pronađena arheološka [[Andronovska kultura]] koja se smatra pradomovinom [[Iranski narodi\|iranskih naroda]]<ref>[[#Sergent1997\|Sergent, Bernard (1997.)]], str. 175.</ref>.

	Nakon seobe [[Iranski narodi\|iranskih plemena]] prema [[Jugozapadna Azija\|Jugozapadnoj Aziji]] i osnivanja [[Medijsko Carstvo\|Medijskog]] i [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|Ahemenidskog Perzijskog Carstva]] na današnjoj [[Iranska visoravan\|Iranskoj visoravni]], naziv ''[[Iran]]'' dobio je preciznije ~~[[Geografija\|geografsko]]~~ značnje: u ahemenidskim zapisima poput onih u [[Behistun]]u, [[Perzepolis]]u i [[Nakš-e Rustam]]u pojavljuje se kao ime čitavog [[teritorij]]a carstva<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, uz detaljni popis pokrajina ([[satrapija]]). Ovi se [[toponim]]i kasnije pojavljuju i u djelima [[Stara Grčka\|starogrčkih]] autora poput [[Klaudije Ptolemej\|Klaudija Ptolemeja]] odnosno [[Armenci\|armenskih]] autora poput [[Mojsije Horenski\|Mojsija Horenskog]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, a preuzeli su ih i rani [[Geografija i kartografija u srednjovjekovnom islamu\|muslimanski ~~geografi~~]] iz [[Arapski svijet\|arapskog svijeta]] koji [[Iran]] spominju kao ''Ērānšaher''. U [[Iranska mitologija\|iranskoj mitologiji]] ono se povezuje s osobnim imenom [[eponim]]skog vladara<ref>[[#Hamavi1228\|al-Hamavi, Jakut (1228.); pr. Barbier de Meynard (1861.)]], str. 64.-65.</ref>, a istovremeno se zadržao i kao ime mitološke pradomovine [[Arijci\|Arijaca]] odnosno [[Iranski narodi\|iranskih naroda]] (''Ērān Vēz''; iz [[Iranski jezici\|staroiranskog]] ''Arijānān Vaidžah'' tj. [[Avestički jezik\|avestičkog]] ''Airijanəm Vaēdžō''). Ovaj se [[teritorij]] nalazio u [[Horezm]]u odnosno donjem toku [[Amu-Darja\|Oksa (Amu-Darje)]] i prema predaji bio je protutežom ''Anērānu'' ili ''[[Turan\|Tūrānu]]'', zemlji glavnih [[iran]]skih suparnika ([[Središnja Azija\|srednjoazijski]] [[nomad]]i)<ref name="IranicaGeoIEvol"/>.		Nakon seobe [[Iranski narodi\|iranskih plemena]] prema [[Jugozapadna Azija\|Jugozapadnoj Aziji]] i osnivanja [[Medijsko Carstvo\|Medijskog]] i [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|Ahemenidskog Perzijskog Carstva]] na današnjoj [[Iranska visoravan\|Iranskoj visoravni]], naziv ''[[Iran]]'' dobio je preciznije zemljopisno značnje: u ahemenidskim zapisima poput onih u [[Behistun]]u, [[Perzepolis]]u i [[Nakš-e Rustam]]u pojavljuje se kao ime čitavog [[teritorij]]a carstva<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, uz detaljni popis pokrajina ([[satrapija]]). Ovi se [[toponim]]i kasnije pojavljuju i u djelima [[Stara Grčka\|starogrčkih]] autora poput [[Klaudije Ptolemej\|Klaudija Ptolemeja]] odnosno [[Armenci\|armenskih]] autora poput [[Mojsije Horenski\|Mojsija Horenskog]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, a preuzeli su ih i rani [[Geografija i kartografija u srednjovjekovnom islamu\|muslimanski zemljopisci]] iz [[Arapski svijet\|arapskog svijeta]] koji [[Iran]] spominju kao ''Ērānšaher''. U [[Iranska mitologija\|iranskoj mitologiji]] ono se povezuje s osobnim imenom [[eponim]]skog vladara<ref>[[#Hamavi1228\|al-Hamavi, Jakut (1228.); pr. Barbier de Meynard (1861.)]], str. 64.-65.</ref>, a istovremeno se zadržao i kao ime mitološke pradomovine [[Arijci\|Arijaca]] odnosno [[Iranski narodi\|iranskih naroda]] (''Ērān Vēz''; iz [[Iranski jezici\|staroiranskog]] ''Arijānān Vaidžah'' tj. [[Avestički jezik\|avestičkog]] ''Airijanəm Vaēdžō''). Ovaj se [[teritorij]] nalazio u [[Horezm]]u odnosno donjem toku [[Amu-Darja\|Oksa (Amu-Darje)]] i prema predaji bio je protutežom ''Anērānu'' ili ''[[Turan\|Tūrānu]]'', zemlji glavnih [[iran]]skih suparnika ([[Središnja Azija\|srednjoazijski]] [[nomad]]i)<ref name="IranicaGeoIEvol"/>.

	Međutim, za vrijeme stabilnih [[Centralizacija\|centraliziranih]] carstava ([[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|ahemenidskog]], [[Partsko Carstvo\|partskog]] i [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo\|sasanidskog]]) termin ''[[Iran]]'' dobio je [[Geopolitika\|geopolitičku]] konotaciju i kao u slučaju svih velikih [[civilizacija]] označavao je postojanje glavnog političkog entiteta u kojem su se stanovnici smatrali središtem [[svijet]]a<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Carstvo je bilo podijeljeno u sedam dijelova tj. [[Haft kešvar\|kešvara]] (iz [[Avestički jezik\|avestičkog]] ''Karšvar''; „omeđeno brazdom”<ref name="IranicaHaftKešvar">[[#IranicaHaftKešvar\|Shapur Shahbazi, Ali Reza (15.12.2002.)]]</ref>) s [[Iran]]om kao središnjim elementom odnosno ostalim dijelovima imenovanim prema [[planet]]ima i [[Nebesko tijelo\|nebeskim tijelima]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Popisi tih sedam [[planet]]a ostali su zabilježeni u djelima kasnijih autora i donekle se razlikuju, no pokazuju progresivnu svjesnost o jedinstvenosti zemalja u okolici [[Iran]]a odnosno složenost [[Karta\|karte]] svijeta. Jedan od popisa tih sedam dijelova [[svijet]]a spominje [[Indija\|Hindustan (Indiju)]] kao [[Saturn]], [[Kina\|Kinu]] i [[Hotan]] kao [[Jupiter]], [[Turkestan]] ([[Središnja Azija\|srednjoazijski]] predio) kao [[Mars]], [[Transoksijana\|Transoksaniju]] kao [[Venera\|Veneru]], [[Stara Grčka\|grčko]]-[[Stari Rim\|rimski]] svijet kao [[Merkur]], sjeverne regije kao [[Mjesec]], te [[Iran]] i [[Veliki Horasan\|Horasan]] kao središte [[svijet]]a ili [[Sunce]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Drugi popis iranskih susjeda koji je sačuvan u djelu [[Perzijanci\|perzijskog]] ~~geografa~~ [[Hamdalah Mustavfi\|H. Mustavfija]] iz [[14. stoljeće\|14. stoljeća]] spominje [[Arapski svijet\|Arabistan (arapski svijet)]], [[Bizant\|Rim]], [[Središnja Azija\|srednjoazijske]] [[Turkijski narodi\|turkijske]] zemlje, [[Kina\|Kinu]], [[Indija\|Indiju]], te [[Afrika\|Afriku]] u koju je uključena i [[Sirija]]<ref>[[#Mostavfi1915\|Mostavfi, Hamd-Alah (1915.)]], str. 20.</ref>. Bez obzira na razlike među popisima, najvažnija činjenica ostaje da je u [[Stari vijek\|starovjekovnom]] [[Iran]]u postojala tradicija ~~[[Geografija\|geografske~~ znanosti]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>.		Međutim, za vrijeme stabilnih [[Centralizacija\|centraliziranih]] carstava ([[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|ahemenidskog]], [[Partsko Carstvo\|partskog]] i [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo\|sasanidskog]]) termin ''[[Iran]]'' dobio je [[Geopolitika\|geopolitičku]] konotaciju i kao u slučaju svih velikih [[civilizacija]] označavao je postojanje glavnog političkog entiteta u kojem su se stanovnici smatrali središtem [[svijet]]a<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Carstvo je bilo podijeljeno u sedam dijelova tj. [[Haft kešvar\|kešvara]] (iz [[Avestički jezik\|avestičkog]] ''Karšvar''; „omeđeno brazdom”<ref name="IranicaHaftKešvar">[[#IranicaHaftKešvar\|Shapur Shahbazi, Ali Reza (15.12.2002.)]]</ref>) s [[Iran]]om kao središnjim elementom odnosno ostalim dijelovima imenovanim prema [[planet]]ima i [[Nebesko tijelo\|nebeskim tijelima]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Popisi tih sedam [[planet]]a ostali su zabilježeni u djelima kasnijih autora i donekle se razlikuju, no pokazuju progresivnu svjesnost o jedinstvenosti zemalja u okolici [[Iran]]a odnosno složenost [[Karta\|karte]] svijeta. Jedan od popisa tih sedam dijelova [[svijet]]a spominje [[Indija\|Hindustan (Indiju)]] kao [[Saturn]], [[Kina\|Kinu]] i [[Hotan]] kao [[Jupiter]], [[Turkestan]] ([[Središnja Azija\|srednjoazijski]] predio) kao [[Mars]], [[Transoksijana\|Transoksaniju]] kao [[Venera\|Veneru]], [[Stara Grčka\|grčko]]-[[Stari Rim\|rimski]] svijet kao [[Merkur]], sjeverne regije kao [[Mjesec]], te [[Iran]] i [[Veliki Horasan\|Horasan]] kao središte [[svijet]]a ili [[Sunce]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Drugi popis iranskih susjeda koji je sačuvan u djelu [[Perzijanci\|perzijskog]] zemljopisca [[Hamdalah Mustavfi\|H. Mustavfija]] iz [[14. stoljeće\|14. stoljeća]] spominje [[Arapski svijet\|Arabistan (arapski svijet)]], [[Bizant\|Rim]], [[Središnja Azija\|srednjoazijske]] [[Turkijski narodi\|turkijske]] zemlje, [[Kina\|Kinu]], [[Indija\|Indiju]], te [[Afrika\|Afriku]] u koju je uključena i [[Sirija]]<ref>[[#Mostavfi1915\|Mostavfi, Hamd-Alah (1915.)]], str. 20.</ref>. Bez obzira na razlike među popisima, najvažnija činjenica ostaje da je u [[Stari vijek\|starovjekovnom]] [[Iran]]u postojala tradicija zemljopisne znanosti<ref name="IranicaGeoIEvol"/>.
	[[Datoteka:Keshvars-hr.jpg\|mini\|lijevo\|250px\|<center>Sedam svjetskih regija ([[Haft kešvar\|kešvara]]) rekonstruiranih prema [[Biruni]]ju]]		[[Datoteka:Keshvars-hr.jpg\|mini\|lijevo\|250px\|<center>Sedam svjetskih regija ([[Haft kešvar\|kešvara]]) rekonstruiranih prema [[Biruni]]ju]]
	Početci ~~iranske [[Geografija\|geografije]] isprepletene~~ s [[Iranska mitologija\|mitologijom]] i [[Povijest Irana\|poviješću]] očituju se u [[Gate\|Gatama]] drevne [[Avesta\|Aveste]], no [[~~avestička geografija~~]] tog razdoblja ([[2. tisućljeće pr. Kr.\|2. tis. pr. Kr.]]) ~~bila~~ je ~~ograničena~~ na istočnu [[Iranska visoravan\|Iransku visoravan]]<ref name="IranicaAveGeo">[[#IranicaAveGeo\|Gnoli, Gherardo (15.12.1987.)]]</ref> odnosno teritorije prije velike seobe [[Iranski narodi\|iranskih naroda]] prema zapadu tj. obroncima [[Zagros]]a (uključujući pokrajinu [[Fars\|Perziju]]) gdje su ostvarili izravan doticaj s [[Elam]]om i [[Drevna Mezopotamija\|mezopotamskim]] civilizacijama. U najstarijim dijelovima Aveste javlja se tripartitna razredba [[svijet]]a<ref name="IranicaHaftKešvar"/> što se povezuje s [[Iranska mitologija\|mitološkim]] vladarom [[Feredun]]om koji je [[Zemlja\|Zemlju]] podijelio trima sinovima, dok se kasnije uvriježila podjela na sedam kružnih [[regija]] tj. [[Haft kešvar\|kešvara]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. One su bile omeđene brazdama u obliku [[Rijeka (vodotok)\|rijeka]], [[gora]] i [[šuma]], dok je središnja regija podrazumijevala [[Iran]] s dominirajućom [[Planina\|planinom]] ''Harā bərəzaitī'' ([[Alborz]])<ref name="IranicaHaftKešvar"/>. Koncept [[svijet]]a bio je [[Krug\|kružnog]] oblika i u potpunosti omeđen [[Gorje\|planinskim lancem]], plutao je na [[Voda\|vodi]] odnosno bio natkriven [[kamen]]im [[nebo]]m. Iako su stručnjaci ove ~~[[Geografija\|geografsko]]~~-[[Kozmografija\|kozmografske]] koncepte prvotno povezivali s [[Mezopotamska mitologija\|mezopotamskom mitologijom]], danas je uvriježeno da se temelje na [[Arijci\|arijskom]] nasljeđu<ref name="IranicaHaftKešvar"/> odnosno da su prisutni i [[Indoeuropljani\|indoeuropski]] elementi (npr. [[drvo života]]). Usprkos nekim kasnijim dijelovima [[Avesta\|Aveste]] poput [[Vendidad]]a koji dijele [[Iran]] u 16 pokrajina stvorenih od [[Ahura Mazda\|Ahure Mazde]]<ref name="IranicaAveGeo"/> ili detaljnih popisa [[Satrapija\|upravnih jedinica]] iz drevne imperijalne epohe ([[6. stoljeće pr. Kr.\|6. st. pr. Kr.]] – [[7. stoljeće\|7. st.]])<ref name="IranicaHaftKešvar"/>, koncept podjele svijeta na sedam [[Haft kešvar\|kešvara]] zadržan je i tijekom [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|ahemenidskog]], [[Partsko Carstvo\|partskog]] i [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo\|sasanidskog]] razdoblja. U određenim slučajevima podjela se projicirala i na samo iransko carstvo o čemu svjedoče imenovanja sedam glavnih namjesnika od strane [[Darije I. Veliki\|Darija I. Velikog]] i [[Darije II.\|Darija II.]], sedam vladajućih [[Partsko Carstvo\|partskih klanova]], pisani dokumenti o diobi [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo\|sasanidskog teritorija]] iz [[islam]]skog razdoblja, itd.<ref name="IranicaHaftKešvar"/> Jedan od najvažnijih [[Primarni izvori\|primarnih izvora]] za proučavanje ~~drevne iranske geografije~~ su i tisuće [[Glina\|glinene]] pločice iz [[Perzepolis]]a koje zajedno s drugim [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|ahemenidskim]] zapisima sadrže oko 750 [[toponim]]a<ref>[[#Arfaee2008\|Arfaee, Abdolmajid (2008.)]], str. 1.</ref>, no otegodne okolnosti su njihov administrativni karakter i nepotpun [[prijevod]]<ref>[[#Arfaee2008\|Arfaee, Abdolmajid (2008.)]], str. 2.</ref>.		Početci iranskog zemljopisa isprepletenog s [[Iranska mitologija\|mitologijom]] i [[Povijest Irana\|poviješću]] očituju se u [[Gate\|Gatama]] drevne [[Avesta\|Aveste]], no [[avestički zemljopis]] tog razdoblja ([[2. tisućljeće pr. Kr.\|2. tis. pr. Kr.]]) bio je ograničen na istočnu [[Iranska visoravan\|Iransku visoravan]]<ref name="IranicaAveGeo">[[#IranicaAveGeo\|Gnoli, Gherardo (15.12.1987.)]]</ref> odnosno teritorije prije velike seobe [[Iranski narodi\|iranskih naroda]] prema zapadu tj. obroncima [[Zagros]]a (uključujući pokrajinu [[Fars\|Perziju]]) gdje su ostvarili izravan doticaj s [[Elam]]om i [[Drevna Mezopotamija\|mezopotamskim]] civilizacijama. U najstarijim dijelovima Aveste javlja se tripartitna razredba [[svijet]]a<ref name="IranicaHaftKešvar"/> što se povezuje s [[Iranska mitologija\|mitološkim]] vladarom [[Feredun]]om koji je [[Zemlja\|Zemlju]] podijelio trima sinovima, dok se kasnije uvriježila podjela na sedam kružnih [[regija]] tj. [[Haft kešvar\|kešvara]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. One su bile omeđene brazdama u obliku [[Rijeka (vodotok)\|rijeka]], [[gora]] i [[šuma]], dok je središnja regija podrazumijevala [[Iran]] s dominirajućom [[Planina\|planinom]] ''Harā bərəzaitī'' ([[Alborz]])<ref name="IranicaHaftKešvar"/>. Koncept [[svijet]]a bio je [[Krug\|kružnog]] oblika i u potpunosti omeđen [[Gorje\|planinskim lancem]], plutao je na [[Voda\|vodi]] odnosno bio natkriven [[kamen]]im [[nebo]]m. Iako su stručnjaci ove zemljopisno-[[Kozmografija\|kozmografske]] koncepte prvotno povezivali s [[Mezopotamska mitologija\|mezopotamskom mitologijom]], danas je uvriježeno da se temelje na [[Arijci\|arijskom]] nasljeđu<ref name="IranicaHaftKešvar"/> odnosno da su prisutni i [[Indoeuropljani\|indoeuropski]] elementi (npr. [[drvo života]]). Usprkos nekim kasnijim dijelovima [[Avesta\|Aveste]] poput [[Vendidad]]a koji dijele [[Iran]] u 16 pokrajina stvorenih od [[Ahura Mazda\|Ahure Mazde]]<ref name="IranicaAveGeo"/> ili detaljnih popisa [[Satrapija\|upravnih jedinica]] iz drevne imperijalne epohe ([[6. stoljeće pr. Kr.\|6. st. pr. Kr.]] – [[7. stoljeće\|7. st.]])<ref name="IranicaHaftKešvar"/>, koncept podjele svijeta na sedam [[Haft kešvar\|kešvara]] zadržan je i tijekom [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|ahemenidskog]], [[Partsko Carstvo\|partskog]] i [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo\|sasanidskog]] razdoblja. U određenim slučajevima podjela se projicirala i na samo iransko carstvo o čemu svjedoče imenovanja sedam glavnih namjesnika od strane [[Darije I. Veliki\|Darija I. Velikog]] i [[Darije II.\|Darija II.]], sedam vladajućih [[Partsko Carstvo\|partskih klanova]], pisani dokumenti o diobi [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo\|sasanidskog teritorija]] iz [[islam]]skog razdoblja, itd.<ref name="IranicaHaftKešvar"/> Jedan od najvažnijih [[Primarni izvori\|primarnih izvora]] za proučavanje drevna iranskog zemljopisa su i tisuće [[Glina\|glinene]] pločice iz [[Perzepolis]]a koje zajedno s drugim [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|ahemenidskim]] zapisima sadrže oko 750 [[toponim]]a<ref>[[#Arfaee2008\|Arfaee, Abdolmajid (2008.)]], str. 1.</ref>, no otegodne okolnosti su njihov administrativni karakter i nepotpun [[prijevod]]<ref>[[#Arfaee2008\|Arfaee, Abdolmajid (2008.)]], str. 2.</ref>.

	Za razliku od [[Stara Grčka\|starih Grka]] koji su zamišljali da poznati [[svijet]] okružuje zajednički [[ocean]]<ref name="MojtahedZadeh2342004.2">[[#MojtahedZadeh2342004\|Mojtahed Zadeh, Pirouz (23.4.2004.)]], str. 2.</ref>, [[Iranci]] su istovremeno vjerovali da postoje dvije odvojene vodene mase – [[Istok\|istočno]] more koje je uključivalo [[Perzijski zaljev]] i [[Crveno more]], odnosno [[zapad]]no more tj. [[Sredozemlje]]<ref name="MojtahedZadeh2342004.2"/>. Istočni [[Pomorstvo\|pomorski]] putevi bili su dobro poznati Irancima o čemu svjedoči [[Herodot]]ov zapis u kojem [[Darije I. Veliki]] ([[522. pr. Kr.\|522.]] – [[486. pr. Kr.]]) zapošljava [[Karija\|karijskog]] moreplovca [[Skilak Karijandski\|Skilaka]] zbog istraživanja [[More\|mora]] od [[Drevni Egipat\|Egipta]] do [[Ind]]a<ref name="MojtahedZadeh2342004.4">[[#MojtahedZadeh2342004\|Mojtahed Zadeh, Pirouz (23.4.2004.)]], str. 4.</ref>, dok o važnosti pomorskog prometa govori i [[stela]] iz [[Suez]]a koja ovjerava Darijevu gradnju prvog [[Sueski kanal\|Sueskog kanala]]<ref name="MojtahedZadeh2342004.4"/>. Svi ovi podatci upućuju kako je u [[Stari vijek\|starovjekovnom]] [[Iran]]u postojala ~~[[Geografija\|geografska]]~~ perspektiva u globalnim okvirima<ref name="MojtahedZadeh2342004.4"/>. Iranski koncept dvaju svjetskih [[More\|mora]] kasnije je preuzet u [[Kuran]]u ([[:s:Sura 55.\|''Ar Rahman'' 19. – 22.]]), a [[islam]]ski [[Geografija i kartografija u srednjovjekovnom islamu\|geografi i kartografi]] koristili su ga sve do [[14. stoljeće\|14. stoljeća]]<ref name="MojtahedZadeh2342004.2"/>.		Za razliku od [[Stara Grčka\|starih Grka]] koji su zamišljali da poznati [[svijet]] okružuje zajednički [[ocean]]<ref name="MojtahedZadeh2342004.2">[[#MojtahedZadeh2342004\|Mojtahed Zadeh, Pirouz (23.4.2004.)]], str. 2.</ref>, [[Iranci]] su istovremeno vjerovali da postoje dvije odvojene vodene mase – [[Istok\|istočno]] more koje je uključivalo [[Perzijski zaljev]] i [[Crveno more]], odnosno [[zapad]]no more tj. [[Sredozemlje]]<ref name="MojtahedZadeh2342004.2"/>. Istočni [[Pomorstvo\|pomorski]] putevi bili su dobro poznati Irancima o čemu svjedoči [[Herodot]]ov zapis u kojem [[Darije I. Veliki]] ([[522. pr. Kr.\|522.]] – [[486. pr. Kr.]]) zapošljava [[Karija\|karijskog]] moreplovca [[Skilak Karijandski\|Skilaka]] zbog istraživanja [[More\|mora]] od [[Drevni Egipat\|Egipta]] do [[Ind]]a<ref name="MojtahedZadeh2342004.4">[[#MojtahedZadeh2342004\|Mojtahed Zadeh, Pirouz (23.4.2004.)]], str. 4.</ref>, dok o važnosti pomorskog prometa govori i [[stela]] iz [[Suez]]a koja ovjerava Darijevu gradnju prvog [[Sueski kanal\|Sueskog kanala]]<ref name="MojtahedZadeh2342004.4"/>. Svi ovi podatci upućuju kako je u [[Stari vijek\|starovjekovnom]] [[Iran]]u postojala zemljopisna perspektiva u globalnim okvirima<ref name="MojtahedZadeh2342004.4"/>. Iranski koncept dvaju svjetskih [[More\|mora]] kasnije je preuzet u [[Kuran]]u ([[:s:Sura 55.\|''Ar Rahman'' 19. – 22.]]), a [[islam]]ski [[Geografija i kartografija u srednjovjekovnom islamu\|geografi i kartografi]] koristili su ga sve do [[14. stoljeće\|14. stoljeća]]<ref name="MojtahedZadeh2342004.2"/>.

	=== Ranoislamska geografija ===		=== Ranoislamska geografija ===

←Starija inačica		Inačica od 13. lipanj 2025. u 02:02
Redak 26:		Redak 26:
	Iranom dominira [[#Planine\|gorje Zagros]], serija usporednih planina od 1500 – 4000 m visine ispresjecanih [[#Ravnice\|ravnicama]] koje dijele zemlju od sjeverozapada prema jugoistoku. Na sjeveru se proteže i [[#Planine\|gorje Alborz]] s [[#Vulkani\|vulkanom Damavand]] (5671 m) koji je najviši vrh ne samo u Iranu već i čitavoj [[Euroazija\|Euroaziji]] zapadno od [[Hindukuš]]a. Središnji dio zemlje zauzima prostrana visoravan prosječne nadmorske visine od 900 – 1200 m na kojoj su smještene i dvije nenaseljene [[#Pustinje\|pustinje (Dašt-e Lut i Dašt-e Kavir)]]. Zbog smještaja u sjevernom [[Umjereni pojas\|umjerenom pojasu]] i vrlo [[#Geomorfologija\|raštrkanog reljefa]], [[Iran]]om prevladavaju [[#Klima\|različite vrste klima]] među kojima su najdominantnije sredozemna na naseljenim područjima odnosno suha stepska na istoku zemlje. Kontrasti su posebno primjetni kod [[#Fitogeografija\|vegetacije]] koja se može kretati od beživotnih [[#Pustinje\|pješčanih pustinja]] na jugoistoku do [[#Fitogeografija\|prašuma i džungli]] na sjeveru zemlje.		Iranom dominira [[#Planine\|gorje Zagros]], serija usporednih planina od 1500 – 4000 m visine ispresjecanih [[#Ravnice\|ravnicama]] koje dijele zemlju od sjeverozapada prema jugoistoku. Na sjeveru se proteže i [[#Planine\|gorje Alborz]] s [[#Vulkani\|vulkanom Damavand]] (5671 m) koji je najviši vrh ne samo u Iranu već i čitavoj [[Euroazija\|Euroaziji]] zapadno od [[Hindukuš]]a. Središnji dio zemlje zauzima prostrana visoravan prosječne nadmorske visine od 900 – 1200 m na kojoj su smještene i dvije nenaseljene [[#Pustinje\|pustinje (Dašt-e Lut i Dašt-e Kavir)]]. Zbog smještaja u sjevernom [[Umjereni pojas\|umjerenom pojasu]] i vrlo [[#Geomorfologija\|raštrkanog reljefa]], [[Iran]]om prevladavaju [[#Klima\|različite vrste klima]] među kojima su najdominantnije sredozemna na naseljenim područjima odnosno suha stepska na istoku zemlje. Kontrasti su posebno primjetni kod [[#Fitogeografija\|vegetacije]] koja se može kretati od beživotnih [[#Pustinje\|pješčanih pustinja]] na jugoistoku do [[#Fitogeografija\|prašuma i džungli]] na sjeveru zemlje.

	== Razvoj ~~geografije~~ o Iranu ==		== Razvoj zemljopisa o Iranu ==

	=== ~~Drevna iranska geografija~~ ===		=== Drevni iranski zemljopis ===
	{{glavni\|Avestička geografija\|Haft kešvar}}		{{glavni\|Avestička geografija\|Haft kešvar}}
	[[Datoteka:Avesta World.jpg\|mini\|desno\|300px\|<center>[[Svijet]] prema [[Avesta\|Avesti]]]]		[[Datoteka:Avesta World.jpg\|mini\|desno\|300px\|<center>[[Svijet]] prema [[Avesta\|Avesti]]]]
Redak 57:		Redak 57:
	Korak prema naprednijoj [[Znanost\|znanstvenoj]] fazi analitičke [[Geografija\|geografije]] temeljene na dubljem poznavanju [[Fizička geografija\|fizičke okoline]], odnosu između [[čovjek]]a i [[Priroda\|prirode]], te uzajamnih poveznica među raznim kategorijama prirodnih pojava, u [[Iran]]u se po prvi put pojavio u međuratnom razdoblju i to na osnovi [[Zapadni svijet\|zapadnjačkih]] znanstvenih [[Znanstvena metoda\|metoda]] i [[teorija]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Ranije, krajem [[19. stoljeće\|19.]] odnosno početkom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]], znanstvena istraživanja i promatranja u [[Iran]]u su prvenstveno vršena zbog [[Politika\|političkih]] i pragmatičnih razloga, uglavnom zbog [[#Državne granice\|razgraničenja sa susjedima]]<ref name="GoldsmidMcMahon">Vidi:<br>• [[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I., str. 1.-18.<br>• [[#McMahon1906\|McMahon, Arthur Henry (1906.)]]</ref> ili kombiniranih [[Geologija\|geološko]]-[[Arheologija\|arheoloških]] istraživanja<ref name="Morgan1894I">[[#Morgan1894\|Morgan, Jacques (de) (1894.)]], I.</ref>. Ova vrlo sadržajna vrst istraživanja znatno je proširila znanje o [[Geografija\|geografskim]] okvirima istočnog<ref name="GoldsmidMcMahon"/> odnosno sjevernog i sjeverozapadnog dijela zemlje<ref name="Morgan1894I"/>, no strani sveskovi naslovljeni „Geografijom” (primjerice [[Engleski jezik\|engl.]] ''Geography'' [[Frederic John Goldsmid\|F. J. Goldsmida]]<ref>[[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I.</ref> ili [[Francuski jezik\|fr.]] ''Études Géographiques'' [[Jacques de Morgan\|J. Morgana]]<ref name="Morgan1894I"/>) i dalje su se bavili uglavnom općenitim istraživanjima<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Stoga, nalazi prikupljeni od strane [[Sven Hedin\|S. A. Hedina]] tijekom njegovog velikog putovanja središnjim i jugoistočnim [[Iran]]om [[1905.]] i [[1906.]] godine bili su predstavljeni u obliku [[putopis]]a s opisima vezanim uz [[Cesta\|ceste]], [[Karta\|karte]] i [[Panorama\|panorame]]<ref>Vidi:<br>• [[#Hedin1910\|Hedin, Sven Anders (1910.)]]<br>• [[#Hedin1927\|Hedin, Sven Anders (1927.)]]</ref>.		Korak prema naprednijoj [[Znanost\|znanstvenoj]] fazi analitičke [[Geografija\|geografije]] temeljene na dubljem poznavanju [[Fizička geografija\|fizičke okoline]], odnosu između [[čovjek]]a i [[Priroda\|prirode]], te uzajamnih poveznica među raznim kategorijama prirodnih pojava, u [[Iran]]u se po prvi put pojavio u međuratnom razdoblju i to na osnovi [[Zapadni svijet\|zapadnjačkih]] znanstvenih [[Znanstvena metoda\|metoda]] i [[teorija]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Ranije, krajem [[19. stoljeće\|19.]] odnosno početkom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]], znanstvena istraživanja i promatranja u [[Iran]]u su prvenstveno vršena zbog [[Politika\|političkih]] i pragmatičnih razloga, uglavnom zbog [[#Državne granice\|razgraničenja sa susjedima]]<ref name="GoldsmidMcMahon">Vidi:<br>• [[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I., str. 1.-18.<br>• [[#McMahon1906\|McMahon, Arthur Henry (1906.)]]</ref> ili kombiniranih [[Geologija\|geološko]]-[[Arheologija\|arheoloških]] istraživanja<ref name="Morgan1894I">[[#Morgan1894\|Morgan, Jacques (de) (1894.)]], I.</ref>. Ova vrlo sadržajna vrst istraživanja znatno je proširila znanje o [[Geografija\|geografskim]] okvirima istočnog<ref name="GoldsmidMcMahon"/> odnosno sjevernog i sjeverozapadnog dijela zemlje<ref name="Morgan1894I"/>, no strani sveskovi naslovljeni „Geografijom” (primjerice [[Engleski jezik\|engl.]] ''Geography'' [[Frederic John Goldsmid\|F. J. Goldsmida]]<ref>[[#Goldsmid1876\|Goldsmid, Frederic John (1876.)]], I.</ref> ili [[Francuski jezik\|fr.]] ''Études Géographiques'' [[Jacques de Morgan\|J. Morgana]]<ref name="Morgan1894I"/>) i dalje su se bavili uglavnom općenitim istraživanjima<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Stoga, nalazi prikupljeni od strane [[Sven Hedin\|S. A. Hedina]] tijekom njegovog velikog putovanja središnjim i jugoistočnim [[Iran]]om [[1905.]] i [[1906.]] godine bili su predstavljeni u obliku [[putopis]]a s opisima vezanim uz [[Cesta\|ceste]], [[Karta\|karte]] i [[Panorama\|panorame]]<ref>Vidi:<br>• [[#Hedin1910\|Hedin, Sven Anders (1910.)]]<br>• [[#Hedin1927\|Hedin, Sven Anders (1927.)]]</ref>.

	Nova epoha započinje [[1934.]] godine radovima [[Austrijanci\|austrijskog]] geografa [[Hans Bobek\|H. Bobeka]] koji je prvi izašao izvan okvira pukih [[putopis]]a i sustavno počeo obrađivati probleme [[Fizička geografija\|fizičke geografije]] poput [[Glaciologija\|glaciologije]], [[Geomorfologija\|geomorfologije]], [[Geologija\|geoloških]] [[Geološko razdoblje\|razredbi]] po [[kvartar]]ima, regionalne [[Biogeografija\|biogeografske]] i [[Köppenova klasifikacija klime\|klimatskih klasifikacija]], itd. Njegova istraživanja smatraju se ključnima za razvoj [[Geografija\|geografske znanosti]] o [[Iran]]u, a iscrpni kronološki popis njegovih [[publikacija]] nalazi se u djelima [[Eckart Ehlers\|E. Ehlersa]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 521.-522.</ref>. [[Hans Bobek\|H. Bobek]] također je počeo proučavati i [[Humanistička geografija\|humanističku geografiju]] Irana, a nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] objavio je i prve značajne sinteze njegove [[Kulturna geografija\|kulturne geografije]]<ref>[[#Bobek1962\|Bobek, Hans (1962.)]]</ref>. Istovremeno, vrijedan znanstveno-istraživački opus o [[Geografija\|geografiji]] [[Iran]]a objavili su i brojni drugi [[geograf]]i kao npr. [[Nijemci]] [[Kurt Scharlau\|K. Scharlau]] (od [[1958.]])<ref>[[#Scharlau1958\|Scharlau, Kurt (1958.)]], str. 258.-277.</ref> i [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 558.</ref>, [[Francuzi]] [[Xavier de Planhol\|X. de Planhol]] (od [[1958.]])<ref name="Planhol1958">[[#Planhol1958\|Planhol, Xavier (de) (1958.)]], str. 7.-16.</ref> i [[Jean Dresch\|J. Dresch]] (od [[1959.]], djelomično surađujući s [[Max Derruau\|M. Derruauom]] i [[Charles-Pierre Péguy\|C.-P. Péguyom]])<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 528.</ref>, Talijan [[Giovanni Battista Castiglioni\|G. B. Castiglioni]]<ref>[[#Castiglioni1960\|Castiglioni, Giovanni Battista (1960.)]], str. 109.-152. i 268.-301.</ref>, [[Rusi\|Rus]] [[Nikolaj Andrevič Gvozdetski\|N. A. Gvozdetski]]<ref>[[#Gvozdetski1964\|Gvozdetski, Nikolaj Andrevič (1964.)]]</ref>, te [[UK\|Britanac]] [[John Innes Clarke\|J. I. Clarke]]<ref>Vidi:<br>• [[#Clarke1963\|Clarke, John Innes (1963.)]]<br>• [[#ClarkeClark1969\|Clarke, John Innes; Clark, Brian Drummond (1969.)]]</ref>. Njihov se rad aktivno nastavio tijekom idućih četvrt stoljeća u suradnji sa [[Znanost\|znanstvenicima]] raznih nacionalnosti, a nedugo kasnije uz raznovrsne [[Geografija\|geografske]] radove počelo je i tiskanje važnih [[Regionalna geografija\|regionalnih]] i [[Urbana geografija\|urbanih]] [[monografija]]<ref>Vidi:<br>• [[#Planhol1964\|Planhol, Xavier (de) (1964.)]], str. 3.-79.<br>• [[#English1966\|English, Paul Ward (1966.)]]<br>• [[#Kopp1973\|Kopp, Horst (1973.)]]<br>• [[#Bazin1973\|Bazin, Marcel (1973.)]], str. 77.-136.<br>• [[#Seger1978\|Seger, Martin (1978.)]]<br>• [[#Bazin1980\|Bazin, Marcel (1980.)]]<br>• [[#Bonine1980\|Bonine, Michael Edward (1980.)]]</ref>. Nakon nekoliko djelomičnih doprinosa u navedenoj sferi izdanih [[1971.]]<ref>[[#Ehlers1971\|Ehlers, Eckart (1971.)]]</ref> i [[1975.]]<ref>[[#Ehlers1975\|Ehlers, Eckart (1975.)]]</ref> godine, [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]] je [[1980.]] objavio opsežnu sintezu o [[Iran]]u naslovljenu „Iran: Opća regionalna geografija” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Iran: Grundzüge einer geographischen Landeskundes, Wissenschaftliche Länderkunden'') s iscrpnim popisom relevantne stručne literature na 53 stranice<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 543.-596.</ref>, koje se smatra revolucionarnim za potrebe suvremene [[Geografija\|znanstvene geografije]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. U međuvremenu je [[1968.]] godine suradnjom više autora odnosno pod uredništvom [[William Bayne Fisher\|W. B. Fishera]] objavljeno prvo izdanje ''[[Cambridge History of Iran]]''<ref>[[#Fisher1968\|Fisher, William Bayne (1968.)]]</ref> koje je bilo pomalo užurbano organizirano i neujednačenog sadržaja<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. [[Iranska revolucija]] iz [[1979.]] odnosno [[Iransko-irački rat\|iračka agresija]] ([[1980.]] – [[1988.]]) rezultirali su do obustave [[Zapadni svijet\|zapadnjačkog]] istraživačkog rada u [[Iran]]u na duže vrijeme<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, no situacija se počela popravljati [[1990-ih]] kada je [[Bernard Hourcade\|B. Hourcade]] u suradnji s drugim [[Francuska\|francuskim]] i iranskim [[~~Socijalna geografija~~\|~~socijalnim geografima~~]] izdao prvi tematski i višejezični „[[Atlas (kartografija)\|Atlas]] Irana” ([[Francuski jezik\|fr.]] ''Atlas d'Iran'')<ref>[[#Hourcade1998\|Hourcade, Bernard (1998.)]]</ref>. Kroz ovo razdoblje odnosno od [[1977.]] godine nadalje redovito je izdavan i „Tübingerov [[Atlas (kartografija)\|atlas]] prednjeg [[Orijent]]a” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Tübinger Atlas des Vorderen Orients'') koji uključuje brojne analitičke [[Karta\|karte]] od temeljne važnosti za [[Geografija\|geografiju]] [[Iran]]a, kao i jezgrovite sinteze [[Kulturna geografija\|kulturne]] i [[Politički zemljopis\|političke geografije]]<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 479.-591.</ref>.		Nova epoha započinje [[1934.]] godine radovima [[Austrijanci\|austrijskog]] geografa [[Hans Bobek\|H. Bobeka]] koji je prvi izašao izvan okvira pukih [[putopis]]a i sustavno počeo obrađivati probleme [[Fizička geografija\|fizičke geografije]] poput [[Glaciologija\|glaciologije]], [[Geomorfologija\|geomorfologije]], [[Geologija\|geoloških]] [[Geološko razdoblje\|razredbi]] po [[kvartar]]ima, regionalne [[Biogeografija\|biogeografske]] i [[Köppenova klasifikacija klime\|klimatskih klasifikacija]], itd. Njegova istraživanja smatraju se ključnima za razvoj [[Geografija\|geografske znanosti]] o [[Iran]]u, a iscrpni kronološki popis njegovih [[publikacija]] nalazi se u djelima [[Eckart Ehlers\|E. Ehlersa]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 521.-522.</ref>. [[Hans Bobek\|H. Bobek]] također je počeo proučavati i [[Humanistička geografija\|humanističku geografiju]] Irana, a nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] objavio je i prve značajne sinteze njegove [[Kulturna geografija\|kulturne geografije]]<ref>[[#Bobek1962\|Bobek, Hans (1962.)]]</ref>. Istovremeno, vrijedan znanstveno-istraživački opus o [[Geografija\|geografiji]] [[Iran]]a objavili su i brojni drugi [[geograf]]i kao npr. [[Nijemci]] [[Kurt Scharlau\|K. Scharlau]] (od [[1958.]])<ref>[[#Scharlau1958\|Scharlau, Kurt (1958.)]], str. 258.-277.</ref> i [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]]<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 558.</ref>, [[Francuzi]] [[Xavier de Planhol\|X. de Planhol]] (od [[1958.]])<ref name="Planhol1958">[[#Planhol1958\|Planhol, Xavier (de) (1958.)]], str. 7.-16.</ref> i [[Jean Dresch\|J. Dresch]] (od [[1959.]], djelomično surađujući s [[Max Derruau\|M. Derruauom]] i [[Charles-Pierre Péguy\|C.-P. Péguyom]])<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 528.</ref>, Talijan [[Giovanni Battista Castiglioni\|G. B. Castiglioni]]<ref>[[#Castiglioni1960\|Castiglioni, Giovanni Battista (1960.)]], str. 109.-152. i 268.-301.</ref>, [[Rusi\|Rus]] [[Nikolaj Andrevič Gvozdetski\|N. A. Gvozdetski]]<ref>[[#Gvozdetski1964\|Gvozdetski, Nikolaj Andrevič (1964.)]]</ref>, te [[UK\|Britanac]] [[John Innes Clarke\|J. I. Clarke]]<ref>Vidi:<br>• [[#Clarke1963\|Clarke, John Innes (1963.)]]<br>• [[#ClarkeClark1969\|Clarke, John Innes; Clark, Brian Drummond (1969.)]]</ref>. Njihov se rad aktivno nastavio tijekom idućih četvrt stoljeća u suradnji sa [[Znanost\|znanstvenicima]] raznih nacionalnosti, a nedugo kasnije uz raznovrsne [[Geografija\|geografske]] radove počelo je i tiskanje važnih [[Regionalna geografija\|regionalnih]] i [[Urbana geografija\|urbanih]] [[monografija]]<ref>Vidi:<br>• [[#Planhol1964\|Planhol, Xavier (de) (1964.)]], str. 3.-79.<br>• [[#English1966\|English, Paul Ward (1966.)]]<br>• [[#Kopp1973\|Kopp, Horst (1973.)]]<br>• [[#Bazin1973\|Bazin, Marcel (1973.)]], str. 77.-136.<br>• [[#Seger1978\|Seger, Martin (1978.)]]<br>• [[#Bazin1980\|Bazin, Marcel (1980.)]]<br>• [[#Bonine1980\|Bonine, Michael Edward (1980.)]]</ref>. Nakon nekoliko djelomičnih doprinosa u navedenoj sferi izdanih [[1971.]]<ref>[[#Ehlers1971\|Ehlers, Eckart (1971.)]]</ref> i [[1975.]]<ref>[[#Ehlers1975\|Ehlers, Eckart (1975.)]]</ref> godine, [[Eckart Ehlers\|E. Ehlers]] je [[1980.]] objavio opsežnu sintezu o [[Iran]]u naslovljenu „Iran: Opća regionalna geografija” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Iran: Grundzüge einer geographischen Landeskundes, Wissenschaftliche Länderkunden'') s iscrpnim popisom relevantne stručne literature na 53 stranice<ref>[[#Ehlers1980\|Ehlers, Eckart (1980.)]], str. 543.-596.</ref>, koje se smatra revolucionarnim za potrebe suvremene [[Geografija\|znanstvene geografije]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. U međuvremenu je [[1968.]] godine suradnjom više autora odnosno pod uredništvom [[William Bayne Fisher\|W. B. Fishera]] objavljeno prvo izdanje ''[[Cambridge History of Iran]]''<ref>[[#Fisher1968\|Fisher, William Bayne (1968.)]]</ref> koje je bilo pomalo užurbano organizirano i neujednačenog sadržaja<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. [[Iranska revolucija]] iz [[1979.]] odnosno [[Iransko-irački rat\|iračka agresija]] ([[1980.]] – [[1988.]]) rezultirali su do obustave [[Zapadni svijet\|zapadnjačkog]] istraživačkog rada u [[Iran]]u na duže vrijeme<ref name="IranicaGeoIEvol"/>, no situacija se počela popravljati [[1990-ih]] kada je [[Bernard Hourcade\|B. Hourcade]] u suradnji s drugim [[Francuska\|francuskim]] i iranskim [[društveni zemljopis\|društvenim zemljopiscima]] izdao prvi tematski i višejezični „[[Atlas (kartografija)\|Atlas]] Irana” ([[Francuski jezik\|fr.]] ''Atlas d'Iran'')<ref>[[#Hourcade1998\|Hourcade, Bernard (1998.)]]</ref>. Kroz ovo razdoblje odnosno od [[1977.]] godine nadalje redovito je izdavan i „Tübingerov [[Atlas (kartografija)\|atlas]] prednjeg [[Orijent]]a” ([[Njemački jezik\|njem.]] ''Tübinger Atlas des Vorderen Orients'') koji uključuje brojne analitičke [[Karta\|karte]] od temeljne važnosti za [[Geografija\|geografiju]] [[Iran]]a, kao i jezgrovite sinteze [[Kulturna geografija\|kulturne]] i [[Politički zemljopis\|političke geografije]]<ref>[[#Planhol1993\|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 479.-591.</ref>.

	Sredinom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] u sklopu [[Teheransko sveučilište\|Teheranskog sveučilišta]] osnovana je i suvremena [[iran]]ska [[Geografija\|geografska]] škola<ref name="Gandži1988"/>, zajedno s „Centrom za istraživanje [[Suha klima\|sušnih područja]]” kojeg su vodili [[Hans Bobek\|H. Bobek]] i drugi [[Europa\|europski]] znanstvenici zaposleni u [[Iran]]u<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Centar se ubrzo preinačio u „Geografski [[institut]]”, prvi takve vrste u zemlji<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Godine [[1973.]] u [[Teheran]]u je održan prvi kongres iranskih [[geograf]]a na kojem su radove izlagali i mladi iranski [[Znanost\|znanstvenici]] s europskih [[Sveučilište\|sveučilišta]]<ref>Vidi:<br>• [[#Sahami1965\|Sahami, Cyrus (1965.)]]<br>• [[#Momeni1976\|Momeni, Mostafa (1976.)]]<br>• [[#PourFickouiBazin1978\|Pour-Fickoui, Ali; Bazin, Marcel (1978.)]]<br>• [[#PapoliYazdi1991\|Papoli-Yazdi, Mohammad-Hossein (1991.)]]</ref>. Nakon više uzastopnih neuspješnih pokušaja, u [[Mašhad]]u se od [[1985.]] godine nadalje pod uredništvom [[Muhamed-Husein Papoli Jazdi\|M.-H. Papolija Jazdija]] počeo izdavati „Geografski [[časopis]]” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Taḥkīkāt-e džogrāfījā'') čiji je sadržaj akademskog i znanstvenog karaktera<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Istovremeno, u [[Teheran]]u se od [[1990.]] godine pod vodstvom „Državnog kartografskog zavoda” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Sazman-e nakša-bardari-je kešvar'') počelo tiskati i najvažnije [[Kartografija\|kartografsko]] izdanje „Opći [[Atlas (kartografija)\|atlas]] Irana” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Atlas-e meli-je Iran'')<ref name="NCC1992">[[#NCC1992\|NCC: Atlas-e meli-je Iran (1992.)]]</ref>, a brojni [[Škola\|školski]] i [[Sveučilište\|sveučilišni]] priručnici inspirirani suvremenom [[Geografija\|geografijom]] i [[Zapadni svijet\|zapadnjačkim]] [[publikacija]]ma postali su rasprostranjeni među [[iran]]skom intelektualnom [[Elita\|elitom]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>.		Sredinom [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] u sklopu [[Teheransko sveučilište\|Teheranskog sveučilišta]] osnovana je i suvremena [[iran]]ska [[Geografija\|geografska]] škola<ref name="Gandži1988"/>, zajedno s „Centrom za istraživanje [[Suha klima\|sušnih područja]]” kojeg su vodili [[Hans Bobek\|H. Bobek]] i drugi [[Europa\|europski]] znanstvenici zaposleni u [[Iran]]u<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Centar se ubrzo preinačio u „Geografski [[institut]]”, prvi takve vrste u zemlji<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Godine [[1973.]] u [[Teheran]]u je održan prvi kongres iranskih [[geograf]]a na kojem su radove izlagali i mladi iranski [[Znanost\|znanstvenici]] s europskih [[Sveučilište\|sveučilišta]]<ref>Vidi:<br>• [[#Sahami1965\|Sahami, Cyrus (1965.)]]<br>• [[#Momeni1976\|Momeni, Mostafa (1976.)]]<br>• [[#PourFickouiBazin1978\|Pour-Fickoui, Ali; Bazin, Marcel (1978.)]]<br>• [[#PapoliYazdi1991\|Papoli-Yazdi, Mohammad-Hossein (1991.)]]</ref>. Nakon više uzastopnih neuspješnih pokušaja, u [[Mašhad]]u se od [[1985.]] godine nadalje pod uredništvom [[Muhamed-Husein Papoli Jazdi\|M.-H. Papolija Jazdija]] počeo izdavati „Geografski [[časopis]]” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Taḥkīkāt-e džogrāfījā'') čiji je sadržaj akademskog i znanstvenog karaktera<ref name="IranicaGeoIEvol"/>. Istovremeno, u [[Teheran]]u se od [[1990.]] godine pod vodstvom „Državnog kartografskog zavoda” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Sazman-e nakša-bardari-je kešvar'') počelo tiskati i najvažnije [[Kartografija\|kartografsko]] izdanje „Opći [[Atlas (kartografija)\|atlas]] Irana” ([[Perzijski jezik\|perz.]] ''Atlas-e meli-je Iran'')<ref name="NCC1992">[[#NCC1992\|NCC: Atlas-e meli-je Iran (1992.)]]</ref>, a brojni [[Škola\|školski]] i [[Sveučilište\|sveučilišni]] priručnici inspirirani suvremenom [[Geografija\|geografijom]] i [[Zapadni svijet\|zapadnjačkim]] [[publikacija]]ma postali su rasprostranjeni među [[iran]]skom intelektualnom [[Elita\|elitom]]<ref name="IranicaGeoIEvol"/>.
Redak 984:		Redak 984:
	{{glavni\|Kanat}}		{{glavni\|Kanat}}
	[[Datoteka:Alluvial fan in Iran.jpg\|mini\|desno\|200px\|<center>[[Kanat]]ni sustav uz [[Aluvijalna lepeza\|aluvijalnu lepezu]]]]		[[Datoteka:Alluvial fan in Iran.jpg\|mini\|desno\|200px\|<center>[[Kanat]]ni sustav uz [[Aluvijalna lepeza\|aluvijalnu lepezu]]]]
	Od ranog [[Stari vijek\|starog vijeka]] [[Perzijanci]] i drugi [[iranski narodi]] bili su poznati po gradnji [[kanat]]a, podzemnih [[vodovod]]a koji su smanjivali ovisnost o [[Godišnja doba\|sezonskim]] [[kiša]]ma, površinskim [[Rijeka (vodotok)\|vodotocima]] i [[bunar]]ima<ref name="KiyaniHaftlang2003.3536"/>. Zahvaljujući kanatima, velike količine prikupljenih [[Podzemne vode\|podzemnih voda]] gravitacijom su izlijevane na površinu pa su neplodna [[Pustinja\|pustinjska]] i [[Stepa\|stepska]] područja postala pogodnim za [[Poljoprivreda\|poljoprivredu]]. Neki od njih specifični su po tome da se pod površinom [[Tlo\|tla]] protežu i desecima [[kilometar]]a<ref name="IranicaAbIII"/>. Inovacijom, usavršavanjem i širenjem upotrebe [[kanat]]a tijekom više tisuća godina [[Povijest Irana\|iranske povijesti]] diljem surovih dijelova [[Iranska visoravan\|Iranske visoravni]] nicala su nova [[Polje\|polja]] i [[Farma\|farme]], a time i nova [[Naselje\|naselja]]<ref name="KiyaniHaftlang2003.3536"/>. Cjelokupno, kanati su u [[Iran]]u odigrali jednaku ulogu kao i velike [[Rijeka (vodotok)\|rijeke]] u civilizacijama [[Drevni Egipat\|Egipta]], [[Drevna Mezopotamija\|Mezopotamije]], [[Civilizacija Doline Inda\|Indije]] i [[Povijest Kine\|Kine]] − doveli su do [[Gospodarstvo Irana\|gospodarskog]] uspona i ~~[[Socijalna geografija\|socijalnog]]~~ zadovoljstva<ref name="KiyaniHaftlang2003.3536"/>, a sredinom [[1. tisućljeće pr. Kr.\|1. tisućljeća pr. Kr.]] i do velike [[Demogeografija\|demografske]] odnosno političke ekspanzije [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|ahemenidskog Irana]]. Kanati su kasnije širenjem tehnologije [[Put svile\|Putem svile]] došli u upotrebu i u [[Kina\|Kini]] na [[istok]]u, te [[islam]]skom [[Kalifat\|ekspanzijom]] i [[Španjolsko kolonijalno carstvo\|španjolskom kolonizacijom]] do [[Maroko\|Maroka]] odnosno [[Meksiko\|Meksika]] na [[zapad]]u. Ovi se drevni sustavi u [[Iran]]u za [[navodnjavanje]] koriste i dan danas iako u manjoj mjeri nego ranije<ref name="KiyaniHaftlang2003.3536"/>, a najstariji među njima u kontinuiranoj upotrebi datiraju se oko [[1000. pr. Kr.]] Početkom [[1980-ih]] prema stručnim procjenama u zemlji je bilo aktivno oko 25.000 [[kanat]]a<ref name="IranicaAbIII"/>.		Od ranog [[Stari vijek\|starog vijeka]] [[Perzijanci]] i drugi [[iranski narodi]] bili su poznati po gradnji [[kanat]]a, podzemnih [[vodovod]]a koji su smanjivali ovisnost o [[Godišnja doba\|sezonskim]] [[kiša]]ma, površinskim [[Rijeka (vodotok)\|vodotocima]] i [[bunar]]ima<ref name="KiyaniHaftlang2003.3536"/>. Zahvaljujući kanatima, velike količine prikupljenih [[Podzemne vode\|podzemnih voda]] gravitacijom su izlijevane na površinu pa su neplodna [[Pustinja\|pustinjska]] i [[Stepa\|stepska]] područja postala pogodnim za [[Poljoprivreda\|poljoprivredu]]. Neki od njih specifični su po tome da se pod površinom [[Tlo\|tla]] protežu i desecima [[kilometar]]a<ref name="IranicaAbIII"/>. Inovacijom, usavršavanjem i širenjem upotrebe [[kanat]]a tijekom više tisuća godina [[Povijest Irana\|iranske povijesti]] diljem surovih dijelova [[Iranska visoravan\|Iranske visoravni]] nicala su nova [[Polje\|polja]] i [[Farma\|farme]], a time i nova [[Naselje\|naselja]]<ref name="KiyaniHaftlang2003.3536"/>. Cjelokupno, kanati su u [[Iran]]u odigrali jednaku ulogu kao i velike [[Rijeka (vodotok)\|rijeke]] u civilizacijama [[Drevni Egipat\|Egipta]], [[Drevna Mezopotamija\|Mezopotamije]], [[Civilizacija Doline Inda\|Indije]] i [[Povijest Kine\|Kine]] − doveli su do [[Gospodarstvo Irana\|gospodarskog]] uspona i društvenog zadovoljstva<ref name="KiyaniHaftlang2003.3536"/>, a sredinom [[1. tisućljeće pr. Kr.\|1. tisućljeća pr. Kr.]] i do velike [[Demogeografija\|demografske]] odnosno političke ekspanzije [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|ahemenidskog Irana]]. Kanati su kasnije širenjem tehnologije [[Put svile\|Putem svile]] došli u upotrebu i u [[Kina\|Kini]] na [[istok]]u, te [[islam]]skom [[Kalifat\|ekspanzijom]] i [[Španjolsko kolonijalno carstvo\|španjolskom kolonizacijom]] do [[Maroko\|Maroka]] odnosno [[Meksiko\|Meksika]] na [[zapad]]u. Ovi se drevni sustavi u [[Iran]]u za [[navodnjavanje]] koriste i dan danas iako u manjoj mjeri nego ranije<ref name="KiyaniHaftlang2003.3536"/>, a najstariji među njima u kontinuiranoj upotrebi datiraju se oko [[1000. pr. Kr.]] Početkom [[1980-ih]] prema stručnim procjenama u zemlji je bilo aktivno oko 25.000 [[kanat]]a<ref name="IranicaAbIII"/>.

	== Biogeografija ==		== Biogeografija ==