WikiSysop: bnz

2022-04-12T04:35:22Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 12. travanj 2022. u 04:35
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Zaporoški kozaci'''-->~~[[Datoteka:Repin Cossacks.jpg\|mini\|desno\|300px\|<center>'''''[[Zaporoški kozaci pišu podrugljivo pismo turskom sultanu]]'''''<br>'''[[Ilja Rjepin]]''', [[1880.]] – [[1891.]], ulje na platnu, 2.03 m × 3.58 m <br>Ruski državni muzej, [[Sankt-Peterburg]]</center>]]		[[Datoteka:Repin Cossacks.jpg\|mini\|desno\|300px\|<center>'''''[[Zaporoški kozaci pišu podrugljivo pismo turskom sultanu]]'''''<br>'''[[Ilja Rjepin]]''', [[1880.]] – [[1891.]], ulje na platnu, 2.03 m × 3.58 m <br>Ruski državni muzej, [[Sankt-Peterburg]]</center>]]
	[[Datoteka:Sergiy Vasylkivskiy- Cossack colonel.jpg\|mini\|Kozački vojnici do 18. stoljeća su stekli privilegirani [[Samuraji\|samurajski]] status]]		[[Datoteka:Sergiy Vasylkivskiy- Cossack colonel.jpg\|mini\|Kozački vojnici do 18. stoljeća su stekli privilegirani [[Samuraji\|samurajski]] status]]
	[[Datoteka:Chaika viyskova Boplan 1660.png\|mini\|Skica [[Čajka (brod)\|zaporoške čajke]]]]		[[Datoteka:Chaika viyskova Boplan 1660.png\|mini\|Skica [[Čajka (brod)\|zaporoške čajke]]]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-16T06:01:50Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Repin Cossacks.jpg|mini|desno|300px|<center>'''''[[Zaporoški kozaci pišu podrugljivo pismo turskom sultanu]]'''''<br>'''[[Ilja Rjepin]]''', [[1880.]] – [[1891.]], ulje na platnu, 2.03 m × 3.58 m <br>Ruski državni muzej, [[Sankt-Peterburg]]</center>]]
[[Datoteka:Sergiy Vasylkivskiy- Cossack colonel.jpg|mini|Kozački vojnici do 18. stoljeća su stekli privilegirani [[Samuraji|samurajski]] status]]
[[Datoteka:Chaika viyskova Boplan 1660.png|mini|Skica [[Čajka (brod)|zaporoške čajke]]]]
[[Datoteka:Yemetz 1913a g.jpg|mini|Banduristi Kubanskih kozaka (1913.) - Pokret kubanskih bandurista predvođen banduristom [[Vasilj Jemec|Vasiljom Jemecom]]]]

[[Datoteka:KubanCossacks1945.jpg|mini|Vojno postrojenje Kubanskih kozaka (1945.) - [[Kubanski kozaci]] su potomci Zaporoških kozaka]]

[[Datoteka:Kozacka piesn.jpg|mini|Ukrajinski glazbenik u kozačkom ruhu svira instrument [[Bandura (instrument)|banduru]]]]

'''Zaporoški kozaci''' ili '''Zaporošci''' su pripadnici ranih vojničkih skupina ukrajinske etničke pripadnosti, koji se krajem [[15. stoljeće|15. stoljeća]] iz sjevernijih ukrajinskih krajeva sele i pojavljuju na južnim ukrajinskim [[Stepa (reljef)|stepa]]ma, području južnog [[Dnjepar|Dnjepra]] i [[Don]]a, tvoreći vojničku [[Tursko Carstvo|protuosmansku]] obrambenu ali i ofenzivnu vojnu pokrajinu, kasnije Zaporošku republiku.<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\H\E\Hetmanstate.htm Ukrainian Hetman state]</ref> Vojni potezi ukrajinskih vojničkih skupina sredinom 17. stoljeća ujedno će označiti i kraj dominacije [[Poljaci|poljskih vlasti]] na središnjim ukrajinskim prostorima.

U [[Ukrajina|Ukrajini]], Zaporoški kozaci predstavljaju simbol ukrajinske neovisnosti tijekom nezavidnog povjesnog razdoblja u 18. stoljeću, kada je današnji prostor Ukrajine bio podjeljen između [[Poljska|Poljske]], [[Rusija|Rusije]] i Krimskog kanata na krajnjem jugu.<ref>[http://encyclopediaofukraine.com/pages/C/O/Cossacks.htm The history of the Ukrainian Cossacks has three distinct aspects.]</ref>

Današnji potomci Zaporoških kozaka su [[Kubanski kozaci]]<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\K\U\KubanCossackHost.htm Kuban Cossack Host.]</ref> koji su tijekom represivne povijesti radi svoje neovisne proukrajinske politike izgnani iz središnje [[Ukrajina|Ukrajine]] na jugoistočnu obalu Azovskog mora u Kubansku regiju [[Rusija|Ruske Federacije]]. U sklopu [[Rusko Carstvo|Ruskog imperija]], Kubanski kozaci su evidentirani kao Malorusi ([[Ukrajinci]]) i služili su se [[ukrajinski|ukrajinskim jezikom]],<ref>[http://www.infoukes.com/history/cossack_letter/ Letter of the Zaporozhian Cossacks of Ukraine replying to the Sultan of Turkey. [Ukrainian Language]]</ref> prakticirajući [[Ukrajinska kultura|ukrajinske običaje i kulturu]].

{{glavni|Povijest Ukrajine}}
{{glavni|Zaporoška Republika}}

== Migracija ruralnog stanovništva ==

Krajem 15. i početkom 16. stoljeća svi zapadni ukrajinski gradovi i mjesta pod poljskom su vlašću. Ta [[vlast]] potiče naseljavanje novih [[Poljaci|poljskih]], [[Nijemci|njemačkih]] i [[Židovi|židovskih]] vlastodržaca i zemljoposjednika. Kako su isti ukrajinski prostori od uvijek poznati kao žitnica [[Europa|Europe]], novi vlasnici, umjesto da naplaćuju danak, nemilosrdno iskorištavaju ukrajinsko stanoviništvo kao radničko seljaštvo.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur70108.htm КОЛЬОНЇЗАЦІЙНІ ОБСТАВИН І САМООБОРОНА ЛЮДНОСТИ]</ref>

Drugačija situacija bila je na prostoru stepske jugoistočne Ukrajine, gdje [[Litavci]] i [[Poljaci]] nisu mogli uspostaviti adekvatnu teritorijalnu kontrolu jer su tamo na prepade ulazili [[Tatari]]. Tatari su ondje povremeno pljačkali i pustošili manji broj naseljenih sredina te su time cjelokupan stepski prostor učinili nesigurnim za život. [[Tatari]] nisu dozvoljavali da se na tim prostorima uspostavi red, niti su po svojoj nomadskoj prirodi željeli trajno nastaniti te prostore. Stepa južne [[Ukrajina|Ukrajine]], inače bogata mineralnim solima, biljnim i životinjskim vrstama, rijekama koje su bogate ribljim fondom, tako je postala često mjesto povremenog obitavanja sve većeg broja [[Ukrajinci|Ukrajinaca]] bez obzira na tatarsku opasnost. Povod tomu bile su stroge restrikcije u sjeverozapadnoj [[Ukrajina|Ukrajini]].<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur70201.htm Початки української козачини.]</ref>

Krajem 15. stoljeća sve veći broj Ukrajinaca odlučuje se periodično nastaniti na tim južnim prostorima smatrajući da u manjim zajednicama mogu uspostaviti kontrolu nad osvajačkim pohodima Tatara i razvijati svoj društveni život neovisno od [[Povijest Ukrajine|poljske represije]]. U početku često se vraćaju u domicijalne sjeverozapadne ukrajinske krajeve, uglavnom grad [[Kijev]] i druga obližnja središta te se potom vraćaju na stepu duž rijeke [[Dnjepar]]. Profil tih Ukrajinaca ispočetka su činili isključivo [[vojnici]], [[lovci]] i ukrajinski seljaci, potom se priključuju i mnogobrojni [[plemići]], koji se postepeno ujedinjuju u zajednice te polako stvaraju novi neovisan društveni i vojni [[stalež]]. Vode sve češće ratove protiv Tatara i stječu zavidnu vojnu vještinu koja je nadmašila mnoge druge narode u okruženju. Sve veći broj tih organiziranih Ukrajinaca počinje predstavljati jaku vojnu silu i stječu naziv [[Kozaci]].

Riječ «'''kozak'''» koju su im u ranom stadiju nadjenuli upravo [[Tatari]], turkijskog je porijekla i u originalnom prijevodu označava «'''bijelu gusku'''», kako su Tatari imenovali pridošle vitke i svjetlopute istočne Slavene, uglavnom [[Ukrajinci|Ukrajince]] i [[Rusi|Ruse]]. Riječ «kozak» kasnije označava «'''slobodnog čovjeka'''», i prvi puta je zabilježena 1492., kada se [[Krim|Krimski kan]] požalio na vojnu snagu kozaka koja je počela predstavljati ozbiljnu opasnost za tatarska središta na krajnjem jugu [[Ukrajina|Ukrajine]] i [[Rusija|Rusije]].<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur70202.htm AКОЗАКОВАННЄ ЯК ПОБУТОВЕ ЯВИЩЕ І КОЗАЦЬКЕ ІМЯ]</ref> Siromašni kozaci u samom početku pljačkaju svoje neprijatelje i stječu ratni pljen, između ostalog konje, oružije i odjeću te tako postaju sve bolje naroužani i dostojanstveno odjeveni. Obrazovaniji, imućniji i elegantniji kozaci u 16. stoljeću postaju simbol ukrajinske neovisnosti i potom čuvari granica [[Rusko Carstvo|Ruskog imperija]].

== Atributi kozačkog staleža ==

U svijesti [[Ukrajinci|ukrajinskog naroda]] [[kozaci|kozak]] početkom 17. stoljeća predstavlja neovisnog i hrabrog čuvara Ukrajine na njezinim stepskim prostorima, a to se do danas zadržalo u svijesti ukrajinskih ljudi. Kozak prema idealu ima dobro građeno tijelo, markantan izgled, prema vojnom svjetonazoru ima obrijanu glavu, često nije oženjen i nema [[obitelj]] te se poistovjećuje sa stepskim vitezom koji brani [[pravoslavlje|pravoslavnu vjeru]] i drži se isključivo vojničkog odnosno discipliniranog načina života. U cjelokupnom ukrajinskom okruženju postaje cijenjena vojna, ali i neovisna društveno-politička figura, vrijedna divljenja i uvažavanja. S druge strane njegova [[disciplina]] i [[Kijevska Rus'|staroruska]] vojnička surovost za neprijatelja predstavlja nemiosrdnog ratnika kojega se treba čuvati te ga se često obezvrijeđuje kao divljaka koji se ne drži uobičajenih metoda ratovanja [[Poljaci|poljske]] vojske.<ref>[http://www.ukraine-travel-advisor.com/cossacks.html The Brief History of the Cossacks.]</ref>

Upravo je dinamičan i surov kozački način ratovanja zaustavio [[Mongoli|Tatare]] i [[Turci|Turke]] na jugoistoku [[Europa|Europe]] te je predstavljao novu jaku vojnu silu na prostorima europskog kontinenta. Povjesničari objašnjavaju da je takav oštar vojni svjetonazor i u pozitivnom smislu pomalo vragolast i veseo karakter kozaka, bio vezan za [[Vikinzi|varjaško]]-ukrajinska plemena još iz razdoblja [[Kijevska Rus'|Kijevske Rus'i]], kada je u relativno kratkom razdoblju koloniziran gotovo cijeli istok [[Europa|europskog kontinenta]]. Gotovo je posve nepoznato da su zahvaljujući svojem dinamičnom i vrlo taktičnom načinu ratovanja, ključnu ulogu u vrlo brzom širenju [[Rusko Carstvo|Ruskog imperija]] prema Dalekom istoku, imali upravo kozaci sa središnjih ukrajinskih prostora.<ref>«Далекий Схід». Харбин,1931 г.</ref> Dio ukrajinskih kozaka, uglavnom na ljevoj obali [[Dnjepar|Dnjepra]], tada je prihvatio političku ideju carske Moskve da se formira snažna [[pravoslavlje|pravoslavna]] država prema uzoru na [[Kijevska Rus'|Kijevsku Rus']].<ref>[http://etno.us.org.ua/lib/czornomaz.html УКРАЇНЦІ НА ДАЛЕКОМУ СХОДІ]</ref>

== Ranija kozačka povijest ==

Prvi istaknutiji kozaci bili su [[Ostap Daškevič]] (1506.–1536.) i ukrajinski plemić [[Dmitro Višneveckij]] (1550.–1564.), zvan Bajda, koji je tijekom 1550.-tih objedinio kozake sa središnjih ukrajinskih prostora na dnjeprovskom otočiću [[Hortecja]]. Kako bi se obranili od [[Tatari|Tatara]] u sklopu političke kontrole [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]], kozaci grade fortifikacijske objekte na tokovima rijeke [[Dnjepar]], poznate pod imenom [[Sič]], čija riječ označava sječu drva koja će sačiniti utvrdu. Grad [[Zaporižžja]] na rijeci [[Dnjepar]] postaje tako još jedno kulturno-povijesno središte [[Ukrajinci|Ukrajinaca]] odnosno Zaporoških kozaka gdje su nastavili svoju borbu za nezavisnost.<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\Z\A\ZaporozhianSich.htm Zaporozhian Sich (Zaporizka Sich).]</ref> Zaporoški kozaci tijekom narednog perioda sa porastom vlastite populacije formiraju jedinstvenu vojno-socijalnu organizaciju odnosno [[Kozačko društvo]] i ukrajinsku državu [[Zaporoška Republika|Zaporošku Republiku]], čiji prvenstveni cilj jest osigurati nezavisnost [[Ukrajina|Ukrajine]] i očuvati [[pravoslavlje|pravoslavnu vjeru]] koja je u to vrijeme predstavljala simbol [[Ukrajinska kultura|ukrajinske kulture]].

Zaporoški kozaci s vremenom uspostavljaju svojevrstan viteški red takozvane [[Zaporoška Republika|Kozačke Republike]], koji je od svojih članova tražio čvrstu disciplinu. Političko-vojni sustav<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages\C\O\CossackstarshynaIT.htm Cossack starshyna, or simply starshyna (officers).]</ref> kojim su ukrajinski kozaci vodili svoje unutarnje poslove, u suvremenom društvu, smatra se uzorom prave demokracije.<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\R\E\Regimentalsystem.htm Regimental system.]</ref> Tijekom 16. stoljeća ukrajinski kozaci stječu ugled branitelja kršćanske vjere pred [[Tatari]]ma i [[Turci|Osmanilijama]] te [[pravoslavlje|pravoslavne vjere]] pred katoličkim [[Poljaci]]ma. Stječu status neovisne ukrajinske društvene elite koju su velikim djelom činili ukrajinski plemići i njihovi potomci. U novim okolnostima, na čelu kozačke elite nalazio se «[[hetman]]» ([[ukrajinski|ukr.]] Гетьман/Hetjman, [[poljski|polj.]] Hetman, [[ruski|rus.]] Гéтман/Hetman) odnosno vrhovni zapovjednik kozačkih vojnih formacija, njemu niže rangiran bio je «[[otaman]]». Međunarodna riječ «hetman» potječe od njemačke riječi haupt-mann, gdje «haupt» označava glavu ili glavnoga. Cijenjenu kozačku kulturu življenja iz Ukrajine potom preuzimaju i pojedini drugi okolni narodi,<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur907.htm ПЕРЕЯСЛАВСЬКА УМОВА]</ref> prvenstveno tijekom 18. stoljeća u sklopu [[Rusko Carstvo|Ruskog imperija]].

== Utjecaj poljske politike ==

Svjesni sve jačeg kozačkog utjecaja, Poljaci već [[1568.]] po prvi puta mirno pokušavaju preuzeti vojno-političku kontrolu nad mnogobrojnim kozacima nudeći im posebne povlastice u zamjenu da se registriraju u službi poljsko-litavske vojske kao [[Registrirani kozaci]].<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\R\E\RegisteredCossacks.htm Registered Cossacks (reiestrovi kozaky).]</ref> Na samom početku registriralo se svega nekoliko stotina kozaka i taj je broj iz poljske nesigurnosti stalno varirao na otprilike nekoliko tisuća. Među registriranim kozacima često su ratovali neregistrirani i obrnuto, te je tako njihov broj u ratovima bio često veći ili manji od onog formalnog. Registrirani kozaci su predstavljali posebne postrojbe poljsko-litavske vojske te su bili upisani u poseban državni registar. Stvaranje registriranih kozačkih snaga započeto je [[1572.]] kada je prvoj službenoj postrojbi pristupilo 300 kozaka, a nakon [[1578.]] taj broj se povećao na 600. Registrirani kozaci bili su izvan zakona lokalnih vlastodržaca, a njima je zapovjedano preko posebnog Kozačkog vijeća. Imali su posebne povlastice, oslobođeni su plaćanja poreza, imali su pravo posjedovati vlastitu zemlju i primali su plaću za svoju vojnu službu. Često su koristili svoja povlaštena prava kako bi zagovarali bolji život i prava potlačenog ukrajinskog stanovništva.

Iako su poljske vlasti pomoću registriranih kozaka namjeravale steći kontrolu nad mnogim neregistriranim, to se u konačnici nije ostvarilo već su se krajem 16. stoljeća formirala dva jaka društvena središta [[Zaporoška Sič]] i [[Trahtemiriv]]. Zaporoška Sič postala je revolucijsko središte stvaranja ukrajinske neovisnosti kojom su uglavnom dominirali neregistrirani kozaci, dok su Trahtemirivom upravljali nešto imućniji i konzervativniji kozaci koji su često balansirali snage između poljsko-ukrajinskih političkih odnosa. Registrirani kozaci često potiču borbu i pobunu protiv poljskih veleposjednika, njihovih nameta i općenito poljske kolonizatorske politike. Nakon kozačkog ustanka tijekom 1580.-tih, poljska vlada 1590. povećava broj registriranih kozaka na 1000 i predaje im utvrdu [[Kremenčuk]]. Tijekom rata poljsko-litavske vojske sa Moskvom [[1618.]] dodatno se povećava broj registriranih kozaka na više od 10,000. Već sljedeće godine poljske vlasti smanjuju taj broj na 3,000 da bi potom 1620. taj broj ponovno uvećan na 20,000. Godine [[1625.]] potpisan je [[Kurukov sporazum]] kojim je broj registriranih kozaka trebao biti konačno sveden na 6,000 te je kozacima dopušteno da sami biraju svog hetmana, kojeg će dodatno odobriti i sam kralj. Godine 1630. broj registriranih kozaka ponovno se povećao do 8,000 te se 1638. zbog izbijanja kozačkih pobuna koje je predvodio [[Pavlo Pavljuk]] i [[Karpo Skidan]] ponovno smanjuje na 5,000. Tada ujedno gube znatan dio prethodnih prava.

Nakon presudnog ustanka Bohdana Hmiljnickog [[1648.]]<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\K\H\KhmelnytskyBohdan.htm Khmelnytsky, Bohdan Zinovii - Хмельницький, Богдан Зіновій; Xmel’nyc’kyj]</ref> neregistrirani kozaci se ujedinjuju s pobunjenim registriranim te pokreću rat protiv poljske vojske. Pod vodstvom Hmiljnickog okupljeno je preko 60,000 kozaka koji su jedinstveno krenuli u rat protiv poljske vojske kako bi oslobodili okupirane ukrajinske prostore i stvorili ukrajinsku neovisnost, a pojam registrirani kozaci nakon 1660. više se nije koristio. Među istknutim registriranim kozacima posebno su se isticali [[Samijlo Kiška]], [[Krištof Kosinski]], [[Petro Sahaidačni]], [[Jacko Borodavka]], [[Mihajlo Dorošenko]], [[Hrihorij Čornij]] i [[Iljaš Karaimovič]]. Godine 1875. [[Osip Bodianski]] je objavio detaljan registar svih kozaka.

== Kozačke borbe i organizacija ==

Nakon [[1604.]] kozačka vojska stječe respektabilnu snagu te osim što štiti ukrajinske prostore od [[Tatar]]a i Turaka, uključuje se intenzivno u ratove izvan svoje zemlje. Kozaci su generalno odlučili voditi borbu protiv Tatara i Turaka na svim prostorima u njihovoj blizini. Vode česte ratove na kompletnoj crnomorskoj obali i na južnim kavkaškim putevima prema [[Moskva|Moskvi]] s ciljem da ih što dalje potisnu od slavenskih prostora. Do 1618. godine, koristeći svoje posebno i okretno brodovlje zvano «[[Čajka (brod)|Čajke]]», vode uspješne ratove na cjelokupnoj obali [[Crno more|Crnog mora]], došavši sve do [[Turska|Turske]] gdje su nakon svojih pobjeda oslobodili nekoliko tisuća kršćanskih zarobljenika. Kozaci su prilikom napada na turske zemlje oslobodili znatan broj porobljene europske kršćanske djece čiji su roditelji prethodno ubijeni u ratu protiv Turaka, nakon čega je dio te djece prisvojen i doveden u [[Ukrajina|Ukrajinu]], gdje su odgojeni kao kozaci.

Svaka kozačka [[čajka]] mogla je ploviti sa 60 naoružanih [[kozak|kozaka]] i bila je opremljena sa 4 do 6 vojnih topova. Kompletna kozačka flota kretala se između 30 i 80 [[Čajka (brod)|čajki]], što je bilo i više nego dovoljno da se unište ili zatoče mnogobrojne turske [[galija (brod)|galije]] te da se zauzmu i opljačkaju mnogobrojna bogata turska mjesta i gradovi. U tom razdoblju [[Turci]] i [[Osmansko carstvo]] bili su svojevrstan vojni i vjerski strah za cijelu Europu, no kozaci su Turcima stvarali izuzetne probleme te ih onemogućavali u njihovima vojnim naumima. Ukrajinski kozaci su do danas ostali jedni od najvještijih jahača konja na svijetu, a takvu vještinu usavršili su tijekom mnogih bitki na prostorima ukrajinske stepe. U uspješnom ratu protiv Turaka stekli su toliki autoritet da je s vremenom formirana svojevrsna [[Kozačka nacija]], čije elemente demokratizma preuzima cijelo ukrajinsko društvo.<ref>[http://kaschenko.us.org.ua/opovidannia/r01a.html Запорозькі вольності й уклад військового та громадського життя на Запорожжі]</ref>

Aktivna ukrajinska kozačka vojska, relativno slabije opremljena, ali izrazito spretna i organizirana, u svoje vrijeme brojila je između 10.000 i 40.000 vojnika, ovisno o okolnostima. Njihovo glavno središte bila je [[Zaporoška Sič]] odnosno vojni tabor u mjestu [[Zaporižja|Zaporižžja]] na rijeci [[Dnjepar|Dnjipro]]. Najiskusniji kozački vojnici bili su podijeljeni u pukovnije koje su se sastojale od 500 do 4000 muškaraca. Pukovnije su bile podijeljene u divizije od 100 ljudi, a divizije su bile podijeljene na grupe od 10 ljudi, svaka pod zasebnim zapovjedništvom. Cjelokupna [[vojska]] bila je pod zapovjedništvom [[hetman|hetmana]] ili vrhovnog zapovjednika. Kozački hetman izabran je i odgovoran Kozačkom vijeću zvanom [[Rada]].<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages\G\E\GeneralMilitaryCouncil.htm]</ref><ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages\C\H\ChornaradaIT.htm Chorna rada (black council).]</ref> Svaka pukovnija imala je vlastita obilježja, vlastitog svirača ratne trube i ratnog bubnjara. Također je postojala zasebna manja topnička jedinica i [[vojni orkestar]].

== Popis ukrajinskih hetmana ==

* Predslav Ljanckoronskij (1506.–1512.)
* Ostap Daškevič (1506.–1536.)
* [[Dmitro Višneveckij]] (1550.–1564.)
* Ivan Svirgovskij (1567.–1574.)
* Ivan Pidkova (1577.–1578.)
* Ivan Oriševskij (1579.–1591.)
* Bogdan Mikošinskij (1586.–1594.)
* Krištof Kosinskij (1591.–1593.)
* Grigorij Loboda (1593.–1596.)
* Severin Nalivajko (1596.)

* [[Petro Konaševič]] - Sahajdačnij (1614.–1622.); značajna kozačka ličnost koja vodila uspješne ratove protiv [[Tatari|Tatara]] i [[Turci|Turaka]]. Konaševič je ujedno u savzništvu s poljskim trupama uspješno predvodio vojne kozačke jedinice u ratu protiv Moskve 1618. i i bitci kod tvrđave Hotin 1621. godine. Konaševič je poticao odcjepljenje Rus'i-Ukrajine od Poljske.
* Mihajlo Dorošenko (1623.–1628.)
* Grigorij Čorni (1628.-1630.), izabran od registriranih kozaka
* Taras Fedorovič (1629.–1630.), izabran od neregistriranih kozaka
* Ivan Sulima (1630.–1635.)
* Dmitro Hunja (1638.)
* [[Bogdan Hmeljnicki|Bogdan Hmeljnickij]] (1648.–1657.); značajna kozačka ličnost i prvi hetman ukrajinske Zaporoške republike koja je stekla neovisnost od Poljske. Hmeljnickij je stvorio nužan savez s [[Rusko Carstvo|Moskovskom državom]] 1654. i time postavio [[Ukrajina|Ukrajinu]] pod privremenu zaštitu [[Rusija|Rusije]].
* Ivan Bogun (Lipanj, 1651.)
* [[Ivan Vihovskij]] (1657.–1659.)
* Jakim Somko (1660.–1663.)
* Jurij Hmeljnickij (1659.–1662.), (1678.-1681.), hetman Pravoberežne Ukrajine
* Pavlo Teterja (1663.–1665.), hetman Pravoberežne Ukrajine
* Petro Dorošenko (1665.–1672.), hetman Pravoberežne Ukrajine
* Ivan Briuhoveckij (1663.-1668.)
* Demjan Mnogogrišnij (1669.-1672.)
* Mihajlo Hanenko (1669.-1674.), hetman Pravoberežne Ukrajine
* Ivan Samojlovič (1672.–1687.)

* [[Ivan Stepanovič Mazepa|Ivan Mazepa]] (1687.–1709.); značajna kozačka ličnost koja je u savezništvu sa švedskim kraljom Karlom XII. pokušao steći neovisnost [[Povijest Ukrajine|Rus'i-Ukrajine]] od Rusije koju je prevodio car Petar I.
* [[Pilip Orlik]] (1709.)
* Ivan Skoropadskij (1709.–1722.)
* Pavlo Polubotok (1722.–1724.)
* Danilo Apostol (1727.–1734.)
* [[Kirilo Rozumovskij]] (1750.–1764.)

== Izvori ==
{{izvori|2}}

==Literatura==
* [https://www.yumpu.com/xx/document/view/59716979/kozacki-ratovi-za-nezavisnost Kozački ratovi za nezavisnost, Sergej Burda, Zagreb - HUD, 2017.]
*A. Jakovliv: Z istoriji reiestratsiji ukrajinskikh kozakiv, Ukrajina, 1. (1907.)
*I. Kripjiakevič: Kozaččina i Batorijevi vilnosti, Žerela do istoriji Ukrajini-Rusi, vol. 8. (Lviv, 1908.)
*V. Krivosheia: Henealohiia ukrajinskoho kozacstva: Naris istoriji kozackih polkiv (Kyiv, 2002.)
*V. Golobutskij: Zaporožškoe kazačestvo (Kyiv, 1957.)
*L. Vynar: Počatki ukrajinskoho reiestrovoho kozacstva, UI, no. 2–3 (1964.)
*S. Plokhy: Tsars and Cossacks - A Study in Iconography (Cambridge, Mass 2002.)
*F. Turchenko: (ed).; Ukrajinske kozacstvo: Mala entciklopedija (Kyiv, 2002.)
*T. Jakovleva: Rujina Hetmanščini: Vid Pereiaslavskoji radi do Andrusovskoji ugodi (1659.–1667. rr.) (Kyiv, 2003.)

== Vidi još ==
*[[Hajdamaki]]

== Vanjske poveznice ==

*[http://kaschenko.us.org.ua/opovidannia/ Адріан Кащенко: ОПОВІДАННЯ ПРО СЛАВНЕ ВІЙСЬКО ЗАПОРОЗЬКЕ НИЗОВЕ]
*[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\C\O\Cossacks.htm Encyclopedia of Ukraine: Cossacks (eng.)]
*[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur7.htm Михайло ГРУШЕВСЬКИЙ: ІСТОРІЯ УКРАЇНИ-РУСИ - ТОМ VIІ. КОЗАЦЬКІ ЧАСИ — ДО РОКУ 1625 (ukr.)]
*[http://ruthenia.info/txt/yakovenkon/znaid/r5-1.html Яковенко Наталія: Нариси Історії України - З найдавніших часів до кінця XVIII ст. - КОЗАЦЬКА ЕРА: Козацька революція 1648-1657 рр. (ukr.)]

[[Kategorija:Kozaci]]
[[Kategorija:Ukrajinska vojna povijest]]

Zaporoški kozaci - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica