Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Osobe hladnoga rata}}' u '{{Osobe Hladnoga rata}}'

2025-05-23T01:45:26Z

Zamjena teksta - '{{Osobe hladnoga rata}}' u '{{Osobe Hladnoga rata}}'

←Starija inačica		Inačica od 23. svibanj 2025. u 01:45
Redak 89:		Redak 89:
	{{Njemački ministri vanjskih poslova}}		{{Njemački ministri vanjskih poslova}}
	{{Vođe SPD-a}}		{{Vođe SPD-a}}
	{{Osobe ~~hladnoga~~ rata}}		{{Osobe Hladnoga rata}}
	{{Nobelova nagrada za mir}}		{{Nobelova nagrada za mir}}

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-08T13:17:29Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir političar
|ime= Willy Brandt
|datum rođenja=[[18. prosinca]] [[1913.]]
|mjesto rođenja=[[Lübeck]], [[Njemačka]]
|datum smrti= [[8. listopada]] [[1992.]]
|mjesto smrti=Unkel kod [[Bonn]]a, [[Njemačka]]
|malaslika=
|opis male slike=
|slika= Bundesarchiv_B_145_Bild-F057884-0009,_Willy_Brandt.jpg
|veličina=
|opis slike=
|podpredsjednik=
|podpremijer=
|zamjenik=
|stranka= [[SPD]]
|potpis=
|supruga= 1) Anna C. Thorkildsen 2) [[Rut Hansen]] 3) Brigitte Seebacher
|položaj=30. [[Njemački kancelar]] 4. [[SR Njemačka|Kancelar Savezne Republike Njemačke]]
|čin2=
|zanimanje=
|fusnote=
|nasljednik= [[Helmut Schmidt]]
|prethodnik= [[Kurt Georg Kiesinger]]
|nasljednik2=
|prethodnik2=
|predsjednik=
|mandat_start=[[21. listopada]], [[1969.]]
|mandat_kraj=[[7. svibnja]], [[1974.]]
|mandat_start2=
|mandat_kraj2=
|vjera= [[luteranizam]]
}}
'''Willy Brandt''' ([[Lübeck]], [[18. prosinca]] [[1913.]] – Unkel kod [[Bonn]]a, [[8. listopada]] [[1992.]]), njemački političar i državnik.

Dobitnik je [[Nobelova nagrada za mir|Nobelove nagrade za mir]] [[1971.]] godine za rad na poboljšanju odnosa s [[DDR|Njemačkom Demokratskom Republikom]], [[Poljska|Poljskom]] i [[SSSR|Sovjetskim Savezom]]. Njegova kontroverznost u [[Njemačka|Njemačkoj]] dosegla je vrhunac kad je poslije špijunske afere morao podnijeti ostavku.

== Rani život, rat ==

Brandt je pod imenom '''''Herbert Ernst Karl Frahm''''' rođen u [[Njemačka|njemačkom]] gradu [[Lübeck]]u,<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija]], sv. 3, str. 163</ref> kao nezakoniti sin, mornara iz Lübecka, Karla Herberta Frahma <ref name="moljac">http://www.moljac.hr/biografije/brandt.htm</ref>i majke Marije.<ref name="moljac"/> Njegova majka je radila u robnoj kući kao obična radnica. Postao je šegrt brodara F. H. Bertlinga. Pridružio se "Socijalističkoj omladini" [[1929.]] godine, a [[1930.]] godine [[Socijaldemokratska partija Njemačke|Socijaldemokratskoj partiji Njemačke]].

Napustio je [[SDP]] da bi se učlanio u ljeviju Socijalističku radničku partiju (SAP), koja je u to vrijeme bila bliska POUM-u u Španjolskoj i ILP-u u Britaniji. Godine [[1933.]], uz pomoć svojih veza u luci iz vremena dok je bio šegrt, napustio je Njemačku i otputovao za [[Norveška|Norvešku]], kako bi izbjegao progon od [[Nacizam|nacističkih]] agenata. Tada je sebi zamijenio identitet pseudonimom '''Willy Brandt'''.

Od rujna do prosinca [[1936.]] godine posjećivao je [[Njemačka|Njemačku]], predstavljajući se kao norveški student ''Gunnar Gaasland''. Godine [[1937.]] radio je kao novinar u [[Španjolska|Španjolskoj]]. [[1938.]] godine [[Njemačka]] mu je oduzela državljanstvo, tako da je podnio zahtjev za dobivanje norveškog državljanstva. Godine [[1940.]] uhitila ga je njemačka okupacijska vojska, ali nije identificiran jer je nosio norvešku uniformu. Tijekom pritvora uspio je pobjeći u neutralnu [[Švedska|Švedsku]]. U kolovozu [[1940.]] postao je državljanin [[Norveška|Norveške]] podigavši putovnicu u norveškom veleposlanstvu u [[Stockholm]]u, gdje je živio do kraja rata.

== Gradonačelnik [[Berlin]]a, ministar vanjskih poslova, kancelar ==

Vratio se u [[Berlin]] [[1946.]] godine, radeći za norvešku vladu. Godine [[1948.]] započeo je svoju političku karijeru u [[Socijaldemokratska partija Njemačke|Socijaldemokratskoj partiji Njemačke]] (SPD) u Berlinu. Postao je njemački državljanin, a svoj dotadašnji pseudonim je formalizirao. Zbog njegovih istupa protiv sovjetske uloge u [[Mađarska revolucija|mađarskoj revoluciji]] [[1958.]] i protiv [[Nikita Hruščov|Hruščovljeva]] prijedloga da Berlin postane ''slobodnim gradom'' vladalo je mišljenje da pripada desnom krilu svoje stranke, što se kasnije promijenilo. Podržavao ga je moćni izdavač [[Axel Springer]]. Od [[3. listopada]] [[1957.]] do [[1966.]] bio je gradonačelnik [[Zapadni Berlin|Zapadnog Berlina]], u stresnom vremenu za grad, kada je izgrađen [[Berlinski zid]].

Za predsjednika SPD-a izabran je [[1964.]] godine. Na tom je mjestu bio sve do [[1987.]]

Godine [[1961.]] bio je SPD-ov kandidat za [[Njemački kancelar|kancelara]], kada je izgubio od [[Konrad Adenauer|Konrada Adenauera]] i njegove [[Kršćansko-demokratska unija Njemačke|Kršćansko-demokratske unije Njemačke]] (CDU). [[1965.]] godine ponovo se kandidirao i izgubio od popularnog [[Ludwig Erhard|Ludwiga Erharda]]. Ali Erhardova je vlada kratko trajala, i [[1966.]] oformljena je velika koalicija SPD-a i CDU-a. Brandt postaje ministar vanjskih poslova i potpredsjednik vlade (vicekancelar). Poslije izbora [[1969.]] godine, ponovo s Brandtom na čelu izborne liste, SDP ojačava i poslije tri tjedna pregovora stvara se vladajuća koalicija s malom liberalnom [[Slobodna demokratska stranka Njemačke|Slobodnom demokratskom strankom Njemačke]] (FDP).

Brandt postaje kancelar. Njegove su domaće reforme često kočili koalicijski partneri u Bundestagu i lokalne vlasti (osobito CDU/CSU). 1970. godine postaje [[osoba godine]] magazina ''TIME''.

U vanjskim poslovima Brandt će ostati poznat po svojoj „istočnoj politici“ koja se najviše ogledala u poboljšanju odnosa s [[NjDR|Njemačkom Demokratskom Republikom]], [[SSSR]]-om, [[Poljska|Poljskom]] i ostalim državama [[Istočni blok|Istočnog bloka]].

„Istočna politika“ je bila kontroverzna, zbog čega je nekoliko članova njegove koalicije promijenilo stranu. U svibnju [[1972.]] opozicijska CDU se nadala da će uspjeti dobiti većinu u [[Bundestag]]u i tražila je raspravu o nepovjerenju Brandtovoj vladi. Na opće iznenađenje, glasovanje je propalo. Puno kasnije saznalo se da je ministarstvo državne sigurnosti [[NjDR|Njemačke Demokratske Republike]] platilo dvama članovima CDU-a da glasuju za Brandtov ostanak na vlasti. Neki Nijemci su smatrali da je Brandtova „istočna politika“ veleizdajnička.

[[Datoteka:Willy-brandt-und-richard-nixon_1-588x398.jpg|mini|lijevo|300px|Willy Brandt i Richard Nixon 29. prosinca 1971.]]

Politika dijaloga s komunističkim državama, dakako, doprinijela je promjeni mentaliteta ljudi u Istočnom bloku i potpomogla pad tadašnjih komunističkih režima na istoku.

Da bi zadao protuudarac teorijama o svojim simpatijama prema komunizmu, Brandt je implementirao zakone koji su blokirali nastupe svim radikalnim političkim opcijama u Njemačkoj. Te su se odluke odnosile i na ekstremnu ljevicu i na ekstremnu desnicu.
[[Datoteka:W.Brandt kleči pred spomenikom.jpg|mini|250px|Willy Brandt kleči pred spomenikom žrtvama [[Varšavski geto|Varšavskog geta]]]]

== Ostavka ==

Godine [[1973.]] njemačka je sigurnosna organizacija dobila informaciju da je jedan od Brandtovih pomoćnika, ''Günter Guillaume'', špijun NjDR-a. Brandta su zamolili da nastavi svoj uobičajeni posao, s čime se složio, kao i da ode na zajednički vikend s Guillaumeom. Guillaume je uhićen [[24. travnja]] [[1974.]] U isto vrijeme, u dnevnim novinama su se pojavile glasine o Brandtovu privatnom životu (da je imao kratku ljubavnu vezu sa znatno mlađom ženom). U jednom trenutku Brandt je pomišljao i na samoubojstvo, kada je čak napisao oproštajno pismo. Unatoč svemu, nastavio je živjeti preuzevši odgovornost. Ostavku je podnio [[7. svibnja]] [[1974.]] godine.

Brandta je na mjestu kancelara zamijenio socijaldemokrat [[Helmut Schmidt]].

== Kasniji život ==

Poslije kancelarskog mandata ostao je predsjednik SPD-a sve do [[1987.]], a zadržao je i svoje zastupničko mjesto u [[Bundestag]]u. Bio je na čelu [[Socijalistička internacionala|Socijalističke internacionale]] od [[1976.]] do [[1992.]], radeći na proširenju te organizacije izvan granica Europe. 1977. godine imenovan je na mesto prvog čovjeka nezavisne komisije za razvoj, u kojoj je [[1980.]] sastavio izvješće u kojem se govori o drastičnim promjenama u namjerama razvijenih država da poboljšaju razvitak Trećeg svijeta. To je izvješće poznato kao [[Brandtovo izvješće]].

[[1983.]] godine postojala je opasnost da bi vlast u Portugalu na izborima mogli preuzeti komunisti; Brandt je podržao [[Mario Soarez|Soarezovu]] demokratsku socijalističku stranku, koja je doživjela veliku pobjedu, a Portugal je ostala demokratska zemlja. Također je podržao [[Felipe Gonzales|Felipea Gonzalesa]] poslije smrti [[Francisco Franco|Franca]] u [[Španjolska|Španjolskoj]].

Krajem [[1989.]] postao je jedan od prvih vođa u Zapadnoj Njemačkoj koji je pozdravio ideju ujedinjenja dvije Njemačke. Njegovu javnu izjavu „Sada zajedno raste ono što je zajedničko“ često se citiralo tih dana.

Jedno od posljednjih pojavljivanja Brandta u javnosti bio je let za [[Bagdad]], gdje je trebao osloboditi zatvorenike koje je [[Sadam Husein]] držao poslije invazije na [[Kuvajt]] [[1990.]] godine.

Brandt je bio član [[Europski parlament|Europskog parlamenta]] od [[1979.]] do [[1983.]] godine i počasni predsjednik SPD-a od [[1987.]] sve do smrti [[1992.]] Kad je SPD preselio svoju centralu iz [[Bonn]]a u [[Berlin]] sredinom `90-ih, nazvao ju je „''Kuća Willyja Brandta''“.

== Izvori ==
{{moljac|brandt.htm}}
{{izvori}}

{{Njemački kancelari}}
{{Njemački ministri vanjskih poslova}}
{{Vođe SPD-a}}
{{Osobe hladnoga rata}}
{{Nobelova nagrada za mir}}

{{GLAVNIRASPORED:Brandt, Willy}}
[[Kategorija:Njemački kancelari]]
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za mir]]
[[Kategorija:Njemački političari između dva svjetska rata]]
[[Kategorija:Zapadnonjemački političari]]
[[Kategorija:Gradonačelnici gradova u Njemačkoj]]
[[Kategorija:Berlin]]
[[Kategorija:Ministri vanjskih poslova Njemačke]]

[[Kategorija:Hladni rat]]

Willy Brandt - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Osobe hladnoga rata}}' u '{{Osobe Hladnoga rata}}'

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica