WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-18T03:55:38Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = William David Coolidge
| slika = William Coolidge, Willis Rodney Whitney, Thomas Edison, Charles Proteus Steinmitz, Irving Langmuir (front row, left-to-right) (1923).jpg
| slika_širina = 200px
| naslov = William David Coolidge (prvi s lijeva, slika iz 1923.)
| datum_rođenja = [[23. listopada]] [[1873.]]
| mjesto_rođenja = [[Hudson]], [[Massachusetts]], [[SAD]]
| datum_smrti = [[3. veljače]] [[1975.]]
| mjesto_smrti = [[Schenectady (New York)|Schenectady]], [[New York (savezna država)|New York]], [[SAD]]
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Amerikanci|Amerikanac]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Fizika]] [[kemija]]
| radna_institucija =
| alma_mater = Sveučilište u Leipzigu [[Massachusetts Institute of Technology| Massachusettski institut za tehnologiju (MIT)]]
| doktorski_mentor =
| doktorski_studenti =
| poznat_po = Coolidgeova [[rendgenska cijev]] Razvio tehnologiju i primjenu [[volfram]]a
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade =
| religija =
| fusnote =
}}

'''William David Coolidge''' ([[Hudson]], 23. listopada 1873. – [[Schenectady (New York)|Schenectady]], 3. veljače 1975.), američki [[fizičar]] i [[kemičar]]. Izumio [[rendgenska cijev|rendgensku cijev]] s užarenom [[katoda|katodom]] (1913.) koja se po njemu i naziva Coolidgeova rendgenska cijev. Povećanom katodnom (elektronskom) strujom postigao mnogo veći intenzitet, a višim [[napon]]om ubrzanja veću [[energija|energiju]] [[Rendgenske zrake|rendgenskih zraka]]. Tom su cijevi ostvareni veliki uspjesi u [[medicina|medicini]] i [[tehnika|tehnici]]. Razvio [[tehnologija|tehnologiju]] i primjenu [[volfram]]a. <ref> '''Coolidge, William David''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=12427] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

== Rendgenska cijev ==
{{glavni|Rendgenska cijev}}
[[Datoteka:WaterCooledXrayTube.svg|mini|lijevo|400px|Coolidgeova [[rendgenska cijev]]: <ul><li>C: katodna žarna nit (-)</li><li>A: anoda (+)</li><li>Win i Wout: ulaz i izlaz vode za hlađenje</ul>]]
'''Rendgenska cijev''' je izvor [[Rendgenske zrake|rendgenskog zračenja]] u današnjim rendgenskim uređajima i [[strojevi]]ma. Danas se upotrebljavaju rendgenske cijevi s užarenom [[Katoda|katodom]], koje su mnogo učinkovitije u emitiranju [[elektron]]a od hladne katode u [[ion]]skim cijevima, kao što su bile [[Crookesova cijev]] ili Coolidgeova cijev (William David Coolidge). Maksimalna struja [[elektron]]a koja može izaći iz užarene katode (struja zasićenja), jako ovisi o [[temperatura|temperaturi]] katode. Žarna nit rendgenske cijevi izrađuje se od [[volfram]]a, koji ima visoko [[talište]] (3 422 [[Celzijev stupanj|ºC]]), pa ne dolazi do prevelikog [[Isparavanje|isparavanja]] katode kod radnih temperatura od 2500 ºC. Obično se radi u području od 2 200 do 2 500 ºC, što omogućuje trajanje rendgenskih cijevi do 4 000 radnih sati. <ref> "Half-Value-Layer Increase Owing to Tungsten Buildup in the X-ray Tube: Fact or Fiction" John G. Stears, Joel P. Felmlee, and Joel E. Gray, journal=Radiology, 1986.</ref>
[[Datoteka:Coolidge_xray_tube.jpg|mini|desno|400px|Coolidgeova rendgenska cijev iz 1917. Užarena [[katoda]] je na lijevo, a [[anoda]] je na desno. [[Rendgenske zrake]] zrače u sredini prema dolje.]]
Katoda se može izvesti u obliku [[Spirala|spirale]] ili [[Električna zavojnica|zavojnice]]. Iz zavojnice elektroni bivaju usmjereni u usko [[žarište]] pomoću žarišne elektrode prema [[Anoda|anodi]], tako da padaju na vrlo usko područje anode koje se naziva žarište. Žarišna elektroda stvara [[električno polje]] između katode i anode, koje omogućuje usnopljavanje elektrona prema anodi. Razmak izmedu anode i katode nije velik, oko 10 [[metar|mm]], pa se mjesto na anodi zbog toga, a i zbog oštrog usnopljavanja kod viših anodnih napona i jačih [[električna struja|električnih struja]], jako zagrijava (katkad do užarenja). Zato treba da se anoda, čak i kod malo većih [[snaga]], prisilno [[Hlađenje|hladi]]. Za sasvim male snage hladi se [[zrak]]om, dok se kod većih snaga hladi [[ulja|uljem]] ili [[voda|vodom]]. Osim toga, mjesto gdje elektroni pogađaju anodu, izrađeno je od volframa, koji uz visoko talište ima i relativno velik [[atomski broj]] (Z = 74), što povećava [[stupanj iskorištenja]].

Tuljac oko same anode služi za spriječavanje raspršivanja rendgenskog zračenja izvan užeg područja. Prolaz rendgenskog zračenja kroz tuljac olakšan je prozorčićem od [[berilij]]a, koji vrlo dobro propusta rendgensko zračenje, zbog svog vrlo malog atomskog broja (Z = 4). Berilijski prozorčić se stavlja i na vanjsko [[staklo]] rendgenske cijevi. Kako se samo oko 1% uložene [[energija|energije]] pretvara u rendgensko zračenje, a ostatak od 99% pretvara u toplinu, to se anoda jako zagrijava. Volframska anoda zagrijava se na temperaturu do 1500 ºC, a [[Bakar (element)|bakrena]] anoda do 800 ºC. Ako se rendgenskom cijevi žele postići veće energije [[Elektromagnetsko zračenje|zračenja]], onda uz veće dimenzije anode treba odvoditi toplinu, kako se anoda ne bi pregrijala i rastalila. Hladi se najčešće protokom ulja ili vode u zatvorenom rashladnom sustavu.

==Izvori==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Coolidge, William David}}
[[Kategorija:Američki fizičari]]
[[Kategorija:Američki kemičari]]

William David Coolidge - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica