Suradnik10: dodana kategorija Kratkopričaši uz pomoć dodatka HotCat

2026-04-07T02:55:45Z

dodana kategorija Kratkopričaši uz pomoć dodatka HotCat

←Starija inačica		Inačica od 7. travanj 2026. u 02:55
Redak 61:		Redak 61:
	[[Kategorija:Prosvjetitelji]]		[[Kategorija:Prosvjetitelji]]
	[[Kategorija:Satira]]		[[Kategorija:Satira]]
	[[Kategorija:Francuski masoni]] <!-- izvor: http://www.matawanlodge.org/famous.htm -->		[[Kategorija:Francuski masoni]]
			[[Kategorija:Kratkopričaši]]
			<!-- izvor: http://www.matawanlodge.org/famous.htm -->

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat\|(.*)}}' u ''

2026-03-10T00:05:12Z

Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat\|(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 00:05
Redak 50:		Redak 50:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	~~{{Wikicitat\|Voltaire}}~~
	* [http://www.biblioweb.org/-VOLTAIRE-.html Voltaire] (francuski)		* [http://www.biblioweb.org/-VOLTAIRE-.html Voltaire] (francuski)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-21T06:27:05Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Voltaire.jpg|mini|Voltaire]]
'''Voltaire''' ili pravim imenom '''François Marie Arouet''' ([[Pariz]], [[21. studenog]] [[1694.]] – [[Pariz]], [[30. svibnja]] [[1778.]]), [[Francuska|francuski]] [[književnik]], [[povjesničar]] i [[filozof]]. Središnja figura prosvjetiteljstva u Francuskoj.<ref>[[Simon Blackburn|Blackburn, Simon]], "Oxford Dictionary of Philosophy", Oxford University Press, 1996., str. 395-396. {{ISBN|0-19-283134-8}}</ref> Pripadnik francuskog kruga [[Enciklopedisti|enciklopedista]], uz [[Denis Diderot|Diderota]], [[Jean le Rond d'Alembert|D'Alemberta]] i dr. Ugled vodećeg duhovnog autoriteta prosvjetiteljske Europe stekao je već za života.<ref name="enciklopedija.hr">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65298 LZMK, Hrvatska enciklopedija, Voltaire] (pristupljeno 18. studenog 2017.)</ref> Kao filozof je primarno popularizator filozofske misli i kritičar vjerskog fanatizma; u [[Epistemologija|filozofiji spoznaje]] razvija postulate engleskog [[Empirizam|empirizma]], a bitniji doprinos daje [[Filozofija povijesti|filozofiji povijesti]].<ref name="enciklopedija.hr"/> Njegov popularni roman [[Candide]], pisan u sarkastičnom i parodijskom tonu, kritika je [[Leibniz]]ove filozofije optimizma.

==Životopis==
====Djetinjstvo i književni uspjeh====
Rođen u bogatoj pariškoj obitelji kao četvrto od petero djece.<ref>[https://plato.stanford.edu/entries/voltaire Stanfordova enciklopedija filozofije, Voltaire] (pristupljeno 18. studenog 2017.)</ref> Pohađao je uglednu [[jezuiti|jezuitsku]] gimnaziju Lycée Louis-le-Grand. Počeo je studirati pravo, ali je uskoro napustio studij. Kao talentiran pisac [[epigram]]a, duhovit [[Kozerija|kozer]] i [[satira|satiričar]], zarana je ušao u mondene pariške salone.<ref name="enciklopedija.hr"/> U tom krugu, veselo i bezbrižno provodeći život, kod Voltairea se rano razvila težnja za nesputanim, slobodnim odnosima kao i [[skepticizam|skeptički]] pogled na svijet. Zbog uvrede regenta [[Filip Orleanski|Filipa Orleanskog]] bačen je u tamnice [[Bastille|Bastilje]], gdje je proveo 11 mjeseci.<ref name="enciklopedija.hr"/> U tamnici piše tragediju '''[[Oedipe]]''', a već prva njezina izvedba učinila ga je popularnim. Tada se već o njemu govorilo kao nasljedniku francuskih književnika [[Corneille]]a i [[Jean Racine|Racinea]]. U periodu od [[1717.]] – [[1726.]] godine u [[Pariz]]u doživljava velike književne uspjehe. Slavljen je na dvorovima i među narodom kao prvi pjesnik [[Francuska|Francuske]], ali je zbog svađe s vitezom Rohanom<ref name="plato.stanford.edu">[https://plato.stanford.edu/entries/voltaire/ Stanfordova enciklopedija filozofije, Voltaire] (pristupljeno 18. studenog 2017)</ref> (koji je naredio svojim lakejima da izbatinaju Voltairea) morao napustiti Francusku.

====Engleska faza (1726. – 1729.)====
Godine 1726. odlazi u [[engleska|Englesku]] gdje se upoznaje s filozofskim idejama [[Alexander Pope|Popea]], [[Isaac Newton|Newtona]], [[John Locke|Lockea]] i [[Shaftesbury]]ja. U Engleskoj se posebno oduševljava visokim mjestima koje tamo zauzimaju umjetnici, filozofi i učenjaci. Kasnije će u svakoj prilici isticati kako su u Engleskoj Locke i mnogi drugi obnašali značajne državne funkcije i uživali veliko poštovanje, dok su u Francuskoj pisci živjeli od bijedne milostinje koju su primali od [[kralj]]eva i dvorjanika, a [[filozof]]i su se gotovo stalno nalazili pod policijskom prismotrom. U to vrijeme napisao je i filozofsko djelo '''''"Lettres sur les Anglois"''''' koje je pariški sud proglasio skandaloznom knjigom koja sablažnjava, koja je u suprotnosti s [[religija|religijom]] i s uvažavanjem vlasti, pa je naredio da bude spaljena. U [[Engleska|Engleskoj]] objavljuje ep La Henriade u kojem prikazuje vjerske ratove iz vremena francuskog kralja [[Henrik IV., kralj Francuske|Henrika IV.]], a koji je istodobno spjev protiv [[religijski fanatizam|religijskog fanatizma]].

====Filozofsko formiranje, Cirey====
U Pariz se vraća 1729., bez prihoda i sa zabranom ulaska na kraljevski dvor u Versaillesu. Boravak u Engleskoj potaknuo je Voltaireovu transformaciju kao pisca i mislioca, te su neki ustvrdili kako je "otišao iz Francuske kao pjesnik, a vratio se u nju kao mudrac".<ref name="plato.stanford.edu"/> Godine 1733. piše duhovito-frivolni ep o [[Ivana Orleanska|Ivani Orleanskoj]] – La Pucelle, pun malih erotičnih scena u kojima se ugrožava djevičanstvo glavne junakinje. Nakon što su spaljena Letters philosophiques sur les Anglais, boravak u [[Pariz]]u mu je opet onemogućen i on odlazi u Cirey na imanje svoje prijateljice, duhovite i obrazovane markize de Chatelet. Boravak u Cireyu je najplodnije razdoblje Voltaireova stvaranja. Tu se desetak godina bavi povijesnim, filozofskim i prirodnoznanstvenim studijama (Éléments de la philosophie de Newton; Traité de Métaphysique, Discours sur l'homme), piše svoje čuvene tragedije (Zaire, Alzire, Mérope, Mahomet), a dopisuje se i s [[Fridrik II. Veliki|Fridrikom Velikim]]. Godine [[1744.]] vraća se opet u Pariz gdje je imenovan dvorskim pjesnikom i povjesničarom [[Luj XV., kralj Francuske|Luja XV.]]. Obasipan milostima dvora i kurtizana piše [[libreto]] za operu [[La princesse de Navarre]], koja mu je donijela veću slavu među aristokracijom nego njegova najbolja umjetnička djela, premda ju je sam nazvao sajamskom lakrdijom. Međutim uskoro zbog svoje slobodoljubne i sarkastične prirode pada u nemilost, ovaj puta kraljeve ljubavnice i nekadašnje svoje zaštitnice [[Markiza de Pompadour|markize de Pomapadour]]. Njoj su spletkaroši prepričali neke Voltaireove šale na njezin račun i mora se ponovo seliti iz Pariza.

====Boravak u Pruskoj====
Na poziv pruskog kralja Fridrika Velikog odlazi u [[Potsdam]], u dvorac Sans-Souci (u prijevodu: "Bez brige"), gdje susreće svoje zemljake, prosvjetitelje Maupertuisa i Lamettriea i gdje igra ulogu duhovnog savjetodavca Fridrika Velikog. Prisno prijateljstvo s kraljem-prosvjetiteljem, s kojim je često u šetnjama i večerama duhovito razgovarao i koji je tražio da Voltaire ispravlja njegove spise, uskoro je međutim ohladnjelo. Nakon Fridrikovih progona (u [[Frankfurt na Majni|Frankfurtu]] je bio zatvoren oko mjesec dana) koje je Voltaire sarkastično nazvao tipičnim njemačkim gostoprimstvom, napušta Potsdam 1753.

====[[Ferney-Voltaire|Ferney]] (1758. – 1778.)====
Po odlasku iz Pruske, ne vraća se u Pariz već neko vrijeme boravi u Ženevi. Nakon toga kupuje dvorac u francuskom gradiću Ferney, gdje se i trajno smiruje 1758. Do tog vremena i neposredno nakon toga nastali su njegovi romani Zadig ([[1747.]]), Microméga ([[1752.]]) i Candide ([[1759.]]). U tom razdoblju piše pamflete i pisma, ogorčeno se bori protiv fanatizma [[Crkva|Crkve]] i brani nevino osuđene (slučaj Calas). Svoje borbene antiklerikalne rasprave piše pod pseudonimima: rabin Akiba, Aleksej, arhiepiskop Novogorski, opat Basin i njegov nećak, Duhovnici pruskog kralja i sl.

====Povratak u Pariz i smrt (1778.)====
Godine [[1778.]] vraća se trijumfalno u Pariz, obasipan cvijećem i aklamacijama čitavog grada. Za vrijeme izvođenja njegove tragedije Iréne njegova je bista na otvorenoj bini ovjenčana lovorovim vijencem. Dne [[17. veljače]] ulazi u parišku masonsku ložu parišku ložu »Les Neuf Soeurs«, u nazočnosti dvjesto i pedesetorice masonske braće.<ref>Lennhof, Eugen; Posner, Oskar, ''Internationales Freimaurer-Lexikon'', 1992., str. 502</ref> Tom prigodom veliki meštar lože uputio je Voltaireu pozdravnu riječ: »Predragi moj brate, vi ste bili slobodni zidar još prije nego li ste primili ovo obilježje i vi ste ispunili odgovarajuće obveze još prije nego li ste za to od nas primili zaduženja.«<ref>Ploncard d'Assac, Jacques, ''Das Geheimnis der Freimaurer'', Stuttgart, 1989., str. 56</ref> Tri mjeseca kasnije, [[30. svibnja]], umire. Prvo je sahranjen potajno kako bi se izbjegle prosvjedi, a [[1791.]] godine revolucionari njegovo tijelo prenose u [[Panthéon]].

== Protukatoličanstvo ==
Svoj [[protukatoličanstvo|protukatolički]] stav otvoreno iznosi, kako u svojim djelima, tako i u javnosti. Tako izjavljuje da je »kršćanstvo divlja zvijer koja siše krv svojih istomišljenika«<ref>Lanzillo, Maria, ''Voltaire – Politica della tolleranza'' (Voltaire – politika tolerancije), Laterza, Rim – Bari, 2000., str. 100</ref>, no najpoznatijim ostaje njegov poklič »uništite bestidnicu« (''Ecraséz l'infame''), koji se prvi put javlja [[23. lipnja]] [[1760.]] u Voltaireovu pismu D'Alambertu u kojem dodaje da »to pitanje ima presudnu važnost (...) i da je ono najveća usluga koja se može napraviti ljudskom rodu«. Od toga će se nadnevka navedeni poklič mnogo češće početi nalaziti u pismima, i to toliko da se Voltaire jednostavno potpisivao riječima ''Ecr. l'inf'', o čemu piše: »Sva svoja pisma završavam s Ecr. L'inf. kao što je [[Marko Porcije Katon Stariji|Katon]] uvijek govorio 'Uostalom smatram da Kartagu treba razoriti'.«<ref>Vannicelli, Andrea, ''Voltaire sconosciuto'' (Nepoznati Voltaire), Studi Cattolici, br. 587., studeni 2010., str. 778.</ref>

== Pitanje rase ==
U uvodnom dijelu svojeg ''Eseja o običajima'', Voltaire naznačuje da »samo slijep čovjek može posumnjati da su [[bijelci]], [[crnci]], albini, Hotenoti, [[Laponci]], [[Kinezi]], Amerikanci potpuno različite rase« zastupajući poligenetsku teoriju, po kojoj različite ljudske rase potječu od rasličitih praroditelja, a koja je poslužila »[[Europljani]]ma, naravno i [[Francuzi]]ma, da na [[Afrika|afričkom kontinentu]] uspostave [[Robovlasništvo|robovlasnički sustav]].« Stoga Voltaire i kaže: »Nemamo prirodno pravo okovati stanovnika [[Angola|Angole]]« dodajući da »na to imamo sporazumno pravo. Zašto se prodaje taj crnac? Ili, drugim riječima, zašto dopušta da ga se prodaje? Ja sam ga kupio, on mi pripada, što mu onda krivo radim? Radi kao konj, ja ga loše hranim, još gore odijevam, zapovijedam da ga izbatinaju kada ne sluša. Što je tu toliko čudno? Postupamo li bolje prema našim vojnicima?« No, Voltaire nastavlja i dalje: »Crnac, u odnosu na vojnika, ima prednost da ne riskira svoj život nego ga provodi u društvu svoje crnkinje i svoje crnčadi.«<ref>Voltaire, ''Scritti filosofici'' (Filozofska pisma), Paolo Serini (ur.), Laterza, Bari, 1962., sv. I, str. 610</ref>

Voltaire će u prvom poglavlju ''Rasprave o metafizici'' (1734.) iznijeti pretpostavku da se [[filozof]] s [[Mars]]a u potrazi za ljudskim bićem i njegovim glavnim osobinama iskrcao na Zemlju, u državu nazvanu Cafri. Priča se nastavlja ovako: »Vidim [[majmun]]e, [[slon]]ove, crnce koji, čini se, svi imaju nekakv tračak nesavršena [[razum]]a (...) Kada bih na prvi dojam prosuđivao, bio bih sklon misliti da među tim bićima, slon onaj koji je razuman. Ali, da ne sudim lako, promatram neko mladunče od šest mjeseci, slonića, lavića, psića. Opažam, bez trunke sumnje da te mlade [[životinje]] imaju neusporedivo veću snagu i spretnost, više ideja i strasti, bolje pamćenje od jednog malog crnca. Opažam i to da poslije nekog vremena on ima toliko [[ideja]] kao i oni svi zajedno. Isto tako opažam da te crne životinje među sobom govore bolje i raznolikijm artikulanijim jezikom negoli druge životinje (...) I, naposlijetku, dugim promatranjem skromnog stupnja superiornosti koju oni s vremenom dobiju nad majmunima i slonovima, usuđujem se na procijeniti da je tu riječ o [[čovjek]]u.«<ref>Voltaire, ''Scritti filosofici'' (Filozofska pisma), Paolo Serini (ur.), Laterza, Bari, 1962., sv. I, str. 131-2</ref>

Voltaireova rasna misao mogla bi se sažeti u sljedećoj rečenici iz ''Eseja o običajima'': »Bijelci su superiorni crncima, kao što su crnci superiorni majmunima, a majmuni kamenicama.«<ref>Socci, Antonio. ''La guerra contro Gesù'' (Rat protiv Krista), Milano, Rizzoli, 2011., str. 51, {{ISBN|978-88-17-03736-5}}</ref>

==Ostavština i utjecaj==
Voltaire se cinično rugao čitavoj [[Europa|Europi]], nadmoćnim kraljevima, svećenicima, filozofima koji su vjerovali da je ovaj svijet najbolji od svih mogućih svjetova (teorija [[Gottfried Leibniz|Gottfrieda Leibniza]]), nadriliječnicima s titulama akademika, ali ne manje i sebi i svojim mladenačkim zanosima i bezumljima. Bio je strastveni protivnik Crkve, borac čiji je radikalni poklič Uništite bestidnicu! (Écrasez l'infâme!) snažno odjeknuo čitavim stoljećem. Voltaire je ipak, ostajući nedosljedni deist, smatrao kako su Bog i religija potrebni: Kad Bog ne bi postojao, valjalo bi ga izmisliti. Voltaireova paradoksalna pozicija ogleda se i u ostatku njegova života i djela: mrzio je kraljeve i moćnike, a dobar dio života proveo je na dvorovima i bogatim apanažama; prezirao je plemiće i izrugivao se posjednicima, a kupovao je imanja diljem Francuske; borio se zajedno s [[enciklopedisti]]ma, a ostao je neprijatelj [[materijalizam|materijalizma]].

== Djela ==
[[File:Voltaire – Élémens de la philosophie de Neuton.png|thumb|''Elémens de la philosophie de Neuton'', 1738.]]
* ''Candide'' ([[1759.]])
* ''Essay on Epic Poetry''
* ''Essai sur les moeurs et l"esprit des nations'' ([[1754.]] – [[1758.]])
* ''Micromegas''
* ''Oedipe''
* ''Filozofski rječnik'' ([[1764.]])
* ''Treatise on Toleration''
* ''Zadig''
* ''Philosophie de l"histoire'' ([[1756.]])

==Izvori==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{Wikicitat|Voltaire}}
* [http://www.biblioweb.org/-VOLTAIRE-.html Voltaire] (francuski)

{{Klasicizam i prosvjetiteljstvo}}
{{Književnici prosvjetiteljstva i klasicizma}}

[[Kategorija:Francuski povjesničari]]
[[Kategorija:Francuski filozofi]]
[[Kategorija:Francuski književnici]]
[[Kategorija:Prosvjetitelji]]
[[Kategorija:Satira]]
[[Kategorija:Francuski masoni]]

Voltaire - Povijest promjena

Suradnik10: dodana kategorija Kratkopričaši uz pomoć dodatka HotCat

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat\|(.*)}}' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica