WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-10T08:10:39Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Chromium(III)-oxide-sample.jpg|mini|desno|300px|Osnova za viridian [[pigment]] je kromov(III) oksid.]]

[[datoteka:Vincent Willem van Gogh 098.jpg|mini|desno|300px|"Suvenir iz Etten vrta" ("Žene Arla"), ulje [[Vincent van Gogh|V. van Gogha]] (1888.). Viridijan pigment vidljiv je na slikama ovog umjetnika.]]

[[datoteka:FN5729.jpg|mini|desno|300px|Viridian [[laser]]ski pištolj.]]

'''Viridian''' ili '''kromhidroksidna zelena''' je plavo-zeleni [[pigment]], [[Hidrati|hidratizirani]] kromov(III) oksid, srednje zasićenosti i relativno tamne nijanse. Sastoji se više od zelene nego plave [[boja|boje]]. Točnije, riječ je o tamnoj nijansi proljetno [[zelena|zelene]] boje. Viridian uzima svoje ime od [[Latinski jezik|latinskog]] ''viridis'', što znači "zeleno". <ref> Maerz and Paul ''A Dictionary of Color'' New York:1930 McGraw-Hill Page 18 See: "Table--Polyglot Table of Principle Color Names" Pages 18-19 </ref> Prva zabilježena upotreba viridiana kao naziva boja na engleskom jeziku bila je oko 1860. <ref>Maerz and Paul ''A Dictionary of Color'' New York:1930 McGraw-Hill Page 206; Color Sample of Viridian: Page 93 Plate 79 Color Sample K11</ref>

Kromhidroksidna zelena ili viridian se često naziva i '''emerod zelena''' ([[Francuski jezik|fra]]. ''vert emeraude''), što bi mogli prevesti kao '''smaragdno zelena'''. Vrlo brzo poslije pronalaska, sedamdesetih godina 19. stoljeća postala je tražena zelena boja. Kromhidroksidna zelena je dublje zelene obojenosti, prozirna i slabije pokrivne moći, otporna prema [[svjetlost]]i, [[alkalije|alkalijama]] i [[kiseline|kiselinama]]. Koristi se u svim [[tehnika]]ma [[slikarstvo|slikanja]]. [[Uljene boje|Uljana boja]] suši umjerenom brzinom iako se priprema s više [[vezivo|veziva]], a osušeni premaz je elastičan i postojan. Kromhidroksidna zelena prilikom zagrijavanja gubi vodu gradeći [[krom]]ov oksid blijeđe maslinaste nijanse. <ref> "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [https://slikarskatehnologija.wordpress.com/], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020. </ref>

== Kromatni zeleni pigment ==
U kromatne zelene pigmente ubrajaju se kromovo zelenilo i cinkovo zelenilo, što su smjese [[Kromova žuta|kromova žutila]] (x PbCrO4∙y PbSO4), odnosno cinkova žutila (kromat [[cink]]a i [[kalij]]a) sa željeznim plavim pigmentom, takozvanim pariškim ili [[Berlinsko modrilo|berlinskim modrilom]]. Ponekad se u tu svrhu umjesto anorganskog željeznog plavog pigmenta uzima organski plavi ftalocijanidni [[pigment]]. Udjel žutih i plavih pigmenata u smjesi može se mijenjati u širokom rasponu, pa je tako udjel plavog pigmenta od 2 do 65%. O tome ovisi i nijansa kromatnih zelenih pigmenata i proteže se od svjetlozelenih do tamnijih plavozelenih tonova.

Za pripravu kromatnih zelenih pigmenata postoji više metoda. U suhom postupku u [[mlin]]ovima ili [[Žrvanj|žrvnjastim]] mješalicama miješaju se suhe komponente (žuti i plavi pigment) u željenom omjeru. Kako je željezni plavi pigment u obliku praha lako zapaljiv, treba paziti da se [[temperatura]] prilikom miješanja previše ne povisi, a kao zaštita dodaje se i [[punilo]]. U mokrom se postupku pojedine komponente miješaju razmočene u obliku [[Tijesto|tijesta]] ili kao vodene [[Suspenzija (kemija)|suspenzije]]. Najjednoličnija zelena nijansa dobije se izravnom sintezom kromova žutila uz dodatak sitno dispergiranog željeznog plavog pigmenta. Nastali se zeleni pigment filtrira, oprezno suši i melje. Često se dodaje i [[barij]]ev sulfat, koji olakšava dispergiranje inače teško disperzljivog željeznog plavog pigmenta.

Kromatni zeleni pigmenti vrlo su traženi i od zelenih se pigmenata najviše upotrebljavaju. Njihova je prednost što se kao smjese mogu lako pripraviti u različitim zelenim nijansama, što je osobito važno stoga što su homogeni zeleni pigmenti rijetki. Dobro pokrivaju i izdašni su, svjetlećeg tona, otporni prema povišenim temperaturama i kemijskim utjecajima, ali su osjetljivi na [[alkalije]]. Primjenjuju se kao pigmenti za [[Tiskarstvo|tiskarske]] boje, za bojenje [[tapete|tapeta]], [[Sintetika|sintetskih materijala]] i slično. Mnogo se upotrebljavaju i kao pigmenti za [[lak]]ove. Kako su kromatni zeleni pigmenti smjese dvaju pigmenata različite [[gustoća|gustoće]] i veličine čestica, može prilikom njihova dispergiranja u vezivu lakova nastati takozvano isplivavanje, to jest plavi pigment može izbiti na površinu laka. Ta se nepoželjna pojava sprječava dodavanjem posebnih sredstava za povezivanje.

== Kromatni pigmenti ==
Među obojene kromatne pigmente ubrajaju se olovni kromati (kromovo žutilo i kromov narančasti pigment), olovnokromatni molibdati (molibdatni crveni i narančasti pigment) i kromatni zeleni pigment (kromovo zelenilo i cinkovo zelenilo). Svi su ti spojevi opasni i štetni za zdravlje zbog [[kancerogen]]osti kromata, a i zbog toga što svi, osim [[cink]]ova zelenila, sadrže [[otrov]]ne [[Olovo (element)|olovne]] spojeve. Stoga su propisi strogi za njihovu upotrebu, rukovanje i primjenu, a u mnogim je djelatnostima njihova upotreba vrlo ograničena. Tako se na primjer ne smiju upotrebljavati za bojenje proizvoda koji dolaze u dodir s [[hrana|hranom]], [[Igračka
|dječjim igračkama]] i slično.

Po svom kemijskom sastavu u skupinu kromatskih pigmenata mogu se ubrojiti i kromati nekih drugih metala ([[cink]]a, [[barij]]a i [[stroncij]]a) s pigmentnim svojstvima. Međutim, ti se pigmenti najčešće upotrebljavaju u zaštiti od [[korozija|korozije]], pa se obično svrstavaju u specijalne pigmente.

=== Oksidni pigmenti kroma ===
Oksidni pigmenti kroma ubrajaju se među najstarije anorganske boje. Od kromovih oksida kao pigmenti služe spojevi [[krom]]a(III): krom(III) oksid, Cr2O3 i njegov [[hidrati]]zirani oblik Cr2O3∙2 H2O. Ti su pigmenti zelene boje; oksid je bez sjaja, ali se hidrat po briljantnosti svoje boje može usporediti s organskim zelenim pigmentima. Oksidni pigmenti kroma odlikuju se velikom [[tvrdoća|tvrdoćom]] i otpornošću prema [[Abrazija|abraziji]], inertnošću i postojanošću na svjetlu i prema djelovanju vode, kiselina, alkalija i drugih kemikalija. Krom(III) oksid postojan je i na visokim temperaturama (ireverzibilne promjene opažaju se tek na temperaturama višim od 1 000 °C), ali je hidratizirani oksid osjetljiv već na 100 °C.

Oksidni pigmenti kroma proizvode se redukcijom alkalijskih dikromata u čvrstoj ili tekućoj fazi. Redukcija u čvrstoj fazi provodi se na temperaturi oko 1 100 °C, a kao [[reducens]] [[sumpor]] je u prednosti pred [[ugljik]]om. Žareni se produkt zatim ispire, suši i melje. Za redukciju dikromata u otopini mogu se kao redukcijska sredstva upotrijebiti sumpor, tiosulfati i neki organski spojevi.

Kromni oksidni pigmenti vrlo su cijenjeni zbog svojih izvanrednih svojstava. Među svim zelenim pigmentima najotporniji su prema agresivnim medijima, pa se upotrebljavaju za pripravu lakova i boja za ličenje [[beton]]a i [[cement]]nih izrađevina, [[Metalna konstrukcija|čeličnih konstrukcija]], zatim u keramičkoj industriji, u proizvodnji gume i tako dalje. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Boje i lakovi'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Boje]]

Viridian - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica