WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-30T15:44:34Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir političar
|ime = Vinko Krišković
|datum rođenja = [[16. svibnja]] [[1861.]]
|mjesto rođenja = [[Senj]]
|datum smrti = [[6. studenoga]] [[1952.]]
|mjesto smrti = [[Zürich]]
|malaslika =
|opis male slike =
|slika = Vinko Krišković.jpg
|veličina =
|opis slike =
|podpredsjednik =
|podpredsjednik2 =
|podpredsjednik3 =
|podpredsjednik4 =
|podpredsjednik5 =
|podpremijer =
|podpremijer2 =
|podpremijer3 =
|podpremijer4 =
|podpremijer5 =
|zamjenik =
|zamjenik2 =
|zamjenik3 =
|zamjenik4 =
|zamjenik5 =
|stranka = [[Hrvatska samostalna stranka]]
|potpis =
|supruga =
|suprug =
|položaj = [[podban]] [[Trojednica|Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]]
|čin2 =
|čin3 =
|čin4 =
|čin5 =
|zanimanje = [[pravnik]]
|fusnote =
|nasljednik =
|prethodnik = [[Mark Aurel Fodroczy]]
|nasljednik2 =
|prethodnik2 =
|nasljednik3 =
|prethodnik3 =
|nasljednik4 =
|prethodnik4 =
|nasljednik5 =
|prethodnik5 =
|predsjednik1 =
|predsjednik =
|predsjednik3 =
|predsjednik4 =
|predsjednik5 =
|premijer1 =
|premijer2 =
|premijer3 =
|premijer4 =
|premijer5 =
|mandat_start = 7. srpnja 1917.
|mandat_kraj = rujan 1918.
|mandat_start2 =
|mandat_kraj2 =
|mandat_start3 =
|mandat_kraj3 =
|mandat_start4 =
|mandat_kraj4 =
|mandat_start5 =
|mandat_kraj5 =
|vjera = katolik
}}

'''Vinko Krišković''' ([[Senj]], [[16. svibnja]] [[1861.]] - [[Zürich]], [[6. studenoga]] [[1952.]]), bio je hrvatski [[Shakespeare|šekspirolog]], [[političar]], [[pravnik]], [[podban]].

== Obrazovanje i rad u upravi ==

Vinko Krišković rodio se u [[Senj]]u [[16. svibnja]] [[1861.]] godine u obitelji uglednog trgovca i brodovlasnika Antuna Kriškovića i Antonije rođ. Giordano.<ref name="vk">[http://www.matica.hr/knjige/401/ Vinko Krišković: Izabrani književni i politički eseji; Autobiografija, Priredio Dubravko Jelčić, MH, SHK, Zagreb, 2003.] {{ISBN|953-150-270-6}}</ref> [[Pravo]] je studirao u [[Berlin]]u i [[Beč]]u. Za to vrijeme je proputovao čitavu Europu, naučivši [[Engleski jezik|engleski]] i [[Španjolski jezik|španjolski]]. Studij u inozemstvu bio je presudan u njegovoj demokratskoj orijentaciji i pretvorio ga je u intelektualca širokih interesa i bogate opće kulture, a opet vrlo stručnog u svojoj profesiji.<ref name="vk"/> Svojom svestranošću i gotovo enciklopedijskim znanjem zapeo je za oko i svojim profesorima, pa mu je nakon diplome ponuđeno mjesto [[docent]]a na Katedri državnog prava [[Bečko sveučilište|Bečkog sveučilišta]].<ref name="vk"/> Međutim, Krišković se na toj ponudi zahvalio. Izabrao je [[1892.]] vratiti se u rodni [[Senj]] i zaposliti se na ne toliko atraktivnom mjestu blagajnika Okružne blagajne za potporu bolesnika.<ref name="vk"/> Njemu je bilo važno da se nakon mnogo godina provedenih u tuđini vrati u domovinu. Godine [[1895.]] doktorirao je na [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravnom fakultetu u Zagrebu]]. Uskoro je uslijedila još jedna zanimljiva ponuda: [[grof]] [[Khuen Hedervary|Karlo Khuen-Hedervary]] ponudio mu je službeničko mjesto u [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|Zemaljskoj vladi]], iako je Krišković bio uvjereni [[starčevićanac]]. Prihvatio je, uz uvjet da smije ''"raditi samo po zakonima i svojoj savjesti"''.<ref name="vk"/> [[Ban]] je zaista održao riječ i nije na njega vršio nikakav politički pritisak.<ref name="vk"/> [[Khuen Héderváry|Hedervary]] je također bio impresioniran Kriškovićevom učenošću i stručnošću na polju uprave, pa ga je zaposlio u Personalnom odjelu Predsjedništva [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|Zemaljske vlade]], gdje je s njim bio u stalnom kontaktu.

Kriškovićeva prava želja, međutim, bila je da predaje [[pravo]], pa je ubrzo prešao na [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravni fakultet]], gdje je [[9. lipnja]] [[1900.]] održao nastupno predavanje "Viši nadzor nad upravom". U jesen iste godine preuzeo je Katedru [[Upravno pravo|upravnog prava]] te objavio i udžbenik "Uprava i sudstvo".<ref name="vk"/>

== Aktivnosti za Prvog svjetskog rata ==
{{Glavni|Hrvatska u Prvom svjetskom ratu}}
Godine [[1913.]] izabran je za saborskog zastupnika za kotar [[Gospić]] na listi Hrvatske ujedinjene samostalne stranke. 1915. i 1916., ljetujući u Švicarskoj, imao je kontakte s predstavnicima [[Jugoslavenski odbor|Jugoslavenskog odbora]]. Pokušavao je utjecati na njih kako bi hrvatska ideja ipak pobijedila južnoslavensku.<ref>Mira Kolar Dimitrijević: O političkom opredjeljivanju bana Antuna Mihalovića, str. 177., Zbornik u čast Hrvoju Matkoviću</ref> [[29. lipnja]] [[1917.]], za banovanja [[Antun Mihalović|Antuna pl. Mihalovića]], imenovan je [[podban]]om i odjelnim predstojnikom za unutarnje poslove. Jedini uvjet prilikom imenovanja bio je povratak na staro radno mjesto - katedru Prava u Zagrebu, jer mu je obitelj u Senju bila slabijeg imovinskog stanja.<ref>Mira Kolar Dimitrijević: O političkom opredjeljivanju bana Antuna Mihalovića, str. 175., Zbornik u čast Hrvoju Matkoviću</ref> Kao podban, kako je kasnije napisao u autobiografiji, bio je "poslije [[Ivan Mažuranić|Mažuranića]] jedini pučanin političar Hrvat što je imao pristup k carskom dvoru". Naime, neumorno radeći na ojačavanju državnopravnog položaja Hrvatske unutar [[Austro-Ugarska|Monarhije]], uspio je privoliti ugarsko-hrvatskog premijera [[István Tisza|Istvána Tiszu]], a, posredno, i posljednjega [[Habsburška dinastija|habsburškog]] vladara [[Karlo I. Austrijski|Karla]] da u svojoj inauguralnoj prisezi kao [[Ugarsko-Hrvatska|ugarsko-hrvatski kralj]], na [[Silvestrovo]] [[1916.]] u [[Budimpešta|Budimpešti]], zajamči teritorijalnu cjelovitost [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]].<ref name="hkv"/><ref name="vk"/> Zbog toga car i kralj nije mogao prisegnuti na austrijski ustav - 20. svibnja [[1917.]], u prisezi [[Carevinsko vijeće|Carevinskom vijeću]] u [[Beč]]u, nije mogao spomenuti inače dogovoreni tekst prisege u kojem stoji da je [[Kraljevina Dalmacija|Dalmacija]] [[Austrijske krunske zemlje|austrijska krunska zemlja]].<ref name="hkv">[http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/d-dijanovi/9811-vinko-krikovi-elitni-hrvatski-intelektualac-i-ideolog-demokratske-orijentacije.html hkv.hr; Davor Dijanović: Vinko Krišković - intelektualac i ideolog demokratske orijentacije]</ref><ref name="vk"/> Nadalje, Krišković je pregovarao s carem i kraljem [[Karlo I. Austrijski|Karlom]] o stvarnom ujedinjenju hrvatskih zemalja, uključujući i Bosnu i Herecegovinu.<ref name="vk"/> Unatoč carevoj sklonosti, pokazalo se da su pojedini političari iz Dalmacije i Bosne i Hercegovine tome bili izrazito neskloni; štoviše, neki su predlagali da se Hrvatska i Dalmacija pripoje Bosni.<ref name="vk"/>

[[1915.]] izašao je novi službeni grb [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]], koji se sastojao od grbova [[Cislajtanija|austrijske]] i [[Translajtanija|ugarske polovice]] države. Kako nigdje nije bilo hrvatskih obilježja, što je bila povrjeda [[Hrvatsko-ugarska nagodba|hrvatsko-ugarske nagodbe]], ban, vlada i Sabor, na Kriškovićevu intervenciju, ogorčeno su reagirali i zatražili izmjenu.<ref name="vk"/> Tome je odmah udovoljeno, pa se tako grb Austro-Ugarske sastojao od znamenja tri države: [[Austrijsko Carstvo|Austrije]], [[Kraljevina Ugarska|Ugarske]] i [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Hrvatske]].<ref name="vk"/>

Bio je aktivan i u drugim pitanjima; potaknuo je osnivanje [[Medicinski fakultet u Zagrebu|Medicinskog fakulteta u Zagrebu]], zalagao se za [[Elektrifikacija|elektrifikaciju]] [[Lika|Like]] i [[Gorski kotar|Gorskog kotara]] te gradnju [[Hidroelektrana|hidroelektrane]] na [[Gacka (rijeka)|Gackoj]].<ref name="vk"/> Kao [[podban]] osnovao je Odjel za narodno gospodarstvo pri [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoj zemaljskoj vladi]], iako gospodarstvo po [[Hrvatsko-ugarska nagodba|hrvatsko-ugarskoj nagodbi]] nije bilo u nadležnosti [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Hrvatske]], nego zajedničko.<ref name="vk"/> Unatoč tome, ispravno uvidjevši da bez gospodarske samostalnosti nema napretka, odlučio je 'na mala vrata' početi s kreiranjem nacionalne gospodarske politike. Osobitu pozornost posvećivao je socijalnoj politici u razdoblju [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Smatrao je da [[Austro-Ugarska|Monarhija]] neće uspjeti dobiti rat, ali nije vjerovao da će doći i do njezina raspada jer se nadao da će [[Antanta|sile pobjednice]] nastojati očuvati veliku srednjoeuropsku državu zbog ravnoteže snaga između [[Rusko Carstvo|Rusije]] i [[Njemačko Carstvo|Njemačke]].<ref name="vk"/>

Sudjelovao je u [[Premještaj djece iz Hercegovine u Slavoniju 1917.|organizaciji dolaska gladne djece]] iz Bosne, Hercegovine i Dalmacije na prehranu u Slavoniju. Jednom, a ponekad i dvaput mjesečno odlazio je u [[Baden]] na refereriranje caru i kralju Karlu, što je bio presedan. Zbog njegovih prohrvatskih stavova i želje za ostankom Hrvatske u Monarhiji pao je u nemilost bana Mihalovića i [[Svetozar Pribićević|Svetozara Pribićevića]], zagovornika sjedinjenja sa Srbijom. U kolovozu 1918. [[Aurel Rauer]] i Krišković su podnijeli ostavke, a u potpunosti je izigrano obećanje dano Kriškoviću o njegovom povratku na staro radno mjesto, [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravni fakultet]].

== Prva Jugoslavija ==

Nakon raspada države, Krišković se povlači iz političkog života. [[Regent]] [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandar]] mu je ponudio suradnju, ali Krišković je to odbio. Bio je protivnik ideje [[Kraljevina Jugoslavija|južnoslavenske države]], jer je smatrao da [[Hrvati]] pripadaju zapadnom, a [[Srbi]] bizantsko-pravoslavnom kulturnom krugu i da je zajednička država neprirodno rješenje. Vratio se na [[Pravni fakultet u Zagrebu|Fakultet]] i umirovio [[1926.]] Nakon toga se posvetio prijevodu [[Shakespeare|Shakespearovih]] djela na hrvatski te ih je preveo 24. Bio je izabran
za člana londonskog Royal Shakespearean Societyja.<ref name="vk"/> Osjećajući približavanje rata i ispravno predviđajući njegovu narav, od 1939. prebacuje svoju imovinu i pogotovo knjige u Švicarsku, gdje sve češće boravi.<ref name="vk"/>

== Krišković u NDH i nakon Drugog svj. rata==

Prema izvješću [[Švicarska|švicarskoga]] [[konzul|konzulat]]a u [[Zagreb]]u, kojemu je na čelu bio Friedrich Kaestli, Pavelić je nakon povratka u domovinu Kriškovića imenovao prvim osobnim savjetnikom, iako je znao da je ovaj uvjereni [[Liberalizam|liberal]], [[Demokracija|demokrat]] i [[Anglofilija|anglofil]]. Pored sudjelovanja u radu saborskih odbora i u pripremi Hrvatskoga građanskog zakonika, Krišković je odigrao i nezanemarivu ulogu u diplomatskim naporima koji su išli za time da [[Švicarska Konfederacija]] prizna NDH. Kao zastupnik u [[Hrvatski državni sabor|Hrvatskome državnom saboru]], Krišković je s više kolega zastupnika te s predsjednikom Sabora [[Marko Došen|Markom Došenom]] predao [[Ante Pavelić|Paveliću]] memorandum kojim se zahtijevala reforma državne politike i uvođenje reda i zakonitosti. U istom su memorandumu problematizirana i neka vanjskopolitička pitanja, napose pitanje hrvatskog odnosa prema Italiji. Iako je stalno bio kritičan prema ustaškom pokretu, Krišković je i tijekom rata i nakon njega izražavao uvjerenje da je taj pokret jedina organizirana vojna sila koja je kadra suprotstaviti se obnovi Jugoslavije i uspostavi komunističkog režima. U skladu s time je tijekom svojih višekratnih boravaka u Švicarskoj pokušavao u suradnji s Josipom Milkovićem, i očito uz Pavelićev blagoslov, utemeljiti izbjeglički Hrvatski komitet, kako bi pokušao spasiti hrvatsku državu. U ožujku 1944[[1943.|.Krišković]] odlazi u [[Švicarska|Švicarsku]] s hrvatskom diplomatskom putovnicom, kao suradnik Stalnoga trgovinskog izaslanstva NDH kojemu je sjedište bilo u Zürichu. U Švicarskoj provodi ostatak života. Umro je u Zürichu, 6. studenoga 1952. godine, gdje je i pokopan.

== Ostavština ==

U svojoj oporuci od [[22. listopada]] [[1952.]] zaželio je da se ostatak novca nakon njegove smrti uloži u zakladu ''"Stiftung Prof. Krišković"'', čija je svrha ''"potpora izbjeglica iz Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i Bosne u Švicarskoj"''.<ref name="ch">Tihomir Nuić, [http://www.croatia.ch/kultura/knjizevnost/040416.php croatia.ch, Na tragu Hrvata u Švicarskoj, u potrazi za slobodom i kruhom, Politički emigranti Vinko Krišković i Fran Mažuranić]</ref> Zaklada je utemeljena [[9. svibnja]] [[1953.]] s glavnicom od 38.802,65 [[Švicarski franak|švicarskih franaka]].<ref name="ch"/> Prema statutu izbjeglice su mogle dobivati potporu samo od kamata, a glavnica je ostajala nedirnuta.<ref name="ch"/> U proljeće [[1992.]] Zaklada je ugašena, a glavnica se uporabila za potporu ''"izbjeglica iz bivše Jugoslavije"''.<ref name="ch"/>

Krišković je bio osoba široke kulture i školovanosti. Preveo je niz Shakespeareovih drama (izravno s engleskoga jezika) te djelovao kao promicatelj stranih književnosti, posebice britanske književnosti na engleskom jeziku. Nekoliko prvih ozbiljnijih i zapaženih studija s ciljem prikaza i interpretacije Kriškovićeva anglističkog rada objavila je u devedesetim godinama prošloga stoljeća književna komparatistica [[Helena Peričić]] koja je jedno od poglavlja u svojoj disertaciji ''Posrednici engleske književnosti u hrvatskoj književnoj kritici u razdoblju od 1914. do 1941. godine'' (obranjenoj 1997.) posvetila upravo dotad u nas posve zanemarenom i prešućenom kulturnom djelatniku Vinku Kriškoviću.

== Krišković o hrvatskoj politici ==

{{citat4|2=A u nagodbeno doba Hrvati u bivšoj Banovini bježali su od vlasti kao od nečastivoga, kratili se preuzeti odgovornost za svaku političku djelatnost, kojom bi i vlast dobili, da ne bi izgubili časovite časti i ugleda u svoga neuka i fanatizirana naroda, koji je svejednako vapio: 'Naše pravice! Naše pravice!', a da nije znao, što to znači, i držao svakog domaćeg sina u vladi za nitkova, koji se prodao za zdjelu leće. Tako je nastao u javnom životu nerad i nemar za narodne kulturne i ekonomske potrebe sadašnjice, nastao je u politici pasivan otpor slobodnih živalja narodnih – politička taktika ubitačna za male narode, jer slabi snage naroda, a pojačava vlast silnika. U Banovini su državni poslovi bili razdijeljeni u zajedničke i autonomne. Na prve su Hrvati, uz daleko snažniju vlast mađarsku, mogli slabo utjecati, a u drugima su sami svojim pasivnim otporom gubili i ono vlasti, što su je mogli steći za probitak svoje zemlje. (...) Takva je bila rabota naše inteligencije na javnom polju, kada joj je poslije feudalne i policijske vladavine bila predana uprava zemlje. Tu valja reći gorku, vrlo gorku riječ, da je u malo koga kulturnog naroda inteligencija u političkom poslu bila tako jalova kao hrvatska – rugavet stranoga političkog i diplomatskog svijeta, da je Roosevelt htio Hrvate poput kolonijalnih naroda predati [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenim Narodima]] na staranje. U Banovini [[Nagodba|nagodbenog]] doba vodila je (hrvatska inteligencija, nap. D.D.) čisti domaći ideologijski rat bez vidnih praktičnih posljedaka. Povjesničari svejednako iz arhiva i zaprašenih listina iznosili su na svijet zastarjele zakonske članke stališa i redova. Onda bi se zapodjela na dugo i široko rasprava o njihovu smislu valjanosti za sadašnjicu. Filolozi određivali političke programe, a odvjetnici i novinari inatili se bez kraja i konca, koja je politička stranka poštenija i koji će političar narodu donijeti spas. Ali političare nisu prosuđivali po uspjesima, stečenim u njihovu javnom radu, nego po žilavosti i žestini njihove borbe, kao što su Rimljani gledali gladijatore i moderniji vijek gleda cirkuske akrobate.<ref name="hkv"/>}}

== Djela ==

Objavljivao je i pod pseudonimom ''par Junius'' ili ''Junius''.<ref name="hkv"/>

* ''Uprava i sudstvo'' (1900.)
* ''Upravna nauka i hrvatskougarsko upravno pravo'' (1912.)
* ''Pisma Juniusova. Crta iz engleske ustavne povjesti'', Zagreb, 1917.
* ''A qui la Dalmatie?'', Split, 1919.
* ''Anglia Docet'', Zagreb, 1922.
* ''Širom svijeta gledano i vidjeno'', Zagreb, 1924.
* ''Hrvatsko pravo kućnih zadruga'' (1925.)
* ''Dokle smo došli'' (1925.)
* ''U poratnoj Evropi'' (19--)
* ''Socijalna drama Shakespearova'' (1933.)
* ''Dioniz i Izida'' (1934.)
* ''Parodija? Travestija?'' (1934.)
* ''Kad mladost jezdi ludost uzde vodi: ("Kako vam drago")'', Zagreb, 1934.
* ''Nordijski misterij: ("Hamlet")'', Zagreb, 1934.
* ''Nordijski mit: ("Macbeth")'', Zagreb, 1934.
* ''Po milosti božjoj'' (1935.)
* ''Sjen osvetnik'' (1935.)
* ''Vijenac vrlini ženskoj'' (1935.)
* ''Gospodski moral'' (1935.)
* ''I Eshil i Aristofan'' (1935.)
* ''Shakespearov zavještaj'' (1936.)
* ''Jedan vijek političkih ideja vodilja'' (1936.)
* ''Bič božji (Richard III)'', Zagreb, 1937.
* ''Moderni engleski eseji'', Zagreb, 1937. (prijevod i uvod, autori: [[Lytton Strachey]] ... [et al.])<ref>[http://katalog.kgz.hr/pagesresults/bibliografskiZapis.aspx?&currentPage=2&searchById=10&sort=0&spid0=10&spv0=Kri%C5%A1kovi%C4%87%2c+Vinko&xm0=1&selectedId=339001086 Moderni engleski eseji / Lytton Strachey ... [et al.] ; prijevod i uvod od Vinka Kriškovića], Katalog Knjižnica grada Zagreba, pristupljeno 14. travnja 2016.</ref>
* ''U poratnoj Evropi'', Zagreb, [1937?].
* ''U svijetu paradoksa I. i II., Zagreb, (1937. i 1938.)
* ''Giocondin posmijeh i druge pripovijesti'' (1938.) (prijevod, autor: [[Aldous Huxley]])<ref name="prijevodi-krišković">[http://katalog.kgz.hr/pagesresults/rezultati.aspx?&searchById=10&sort=0&spid0=10&spv0=Huxley%2c+Aldous&xm0=1&fid0=1&fv0=Kri%C5%A1kovi%C4%87%2c+Vinko&currentPage=1 Katalog Knjižnica grada Zagreba. Huxley, Aldous], pristupljeno 14. travnja 2016.</ref>
* ''Rat ideologija'', Zagreb, 1938. (Poseban otisak, ''Hrvatsko kolo'' za godinu 1938.)<ref>[http://katalog.hazu.hr/WebCGI.exe?Tip=Listic&Jbmg=104415&Baza=1 Rat ideologija / Vinko Krišković], katalog.hazu.hr, pristupljeno 26. travnja 2016.</ref>
* ''Nakon svršena boja'', Zagreb, [1939.] (Poseban otisak, ''Hrvatsko kolo'' za godinu 1939.)<ref>[http://katalog.hazu.hr/WebCGI.exe?Tip=Listic&Jbmg=104779&Baza=1 Nakon svršena boja / Vinko Krišković], katalog.hazu.hr, pristupljeno 26. travnja 2016.</ref>
* ''Svjetska kolonijska politika'', Zagreb, 1939.
* ''Maslina i drugi eseji'' (1939., 2002.) (prijevod, autor: Aldous Huxley)<ref name="prijevodi-krišković"/>
* ''Ratni ciljevi Antante'' (1939.)
* ''Na izmaku ove naše demokracije'', Zagreb, 1940.
* ''U povodu ovog rata'' (1940.)
* ''Posljednji eseji'', Madrid, 1955.
* ''Izabrani politički eseji'', Zagreb, 2003. (ur. [[Dubravko Jelčić]])
* ''Izabrani književni i politički eseji'', Zagreb, 2003. (ur. Dubravko Jelčić)

== Literatura ==

* Helena Peričić: „Aldous Huxley u predgovorima Vinka Kriškovića”, ''Radovi - razdio filoloških znanosti'', Sv./Vol. 32-33 (22-23), 1992/93, 1993/94, Zadar, Filozofski fakultet Zadar, 1995., 329-354.
* Helena Peričić: „Prolegomena analizi anglističkog rada Vinka Kriškovića”, ''Senjski zbornik'', Senj, Senjsko muzejsko društvo, 22, 1995., 293-306.
* Helena Peričić: ''Posrednici engleske književnosti u hrvatskoj književnoj kritici u razdoblju od 1914. do 1941. godine'', doktorska disertacija, rukopis, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, (obranjeno 23. siječnja, 1997.).
* Helena Peričić: ”An Unknown Pioneer: V. Krišković in the Reception of British Literature in Croatia 1919-1940”, ''The British Cultural Studies: Cross-Cultural Challenges (Conference Proceedings)'', Zagreb,February 26-28, 1998, ed. by Ciglar-Žanić et al., Zagreb, The British Council Croatia, 1998, 115-120.
* Tomislav Jonjić: Pitanje priznanja Nezavisne Države Hrvatske od Švicarske Konfederacije, Časopis za suvremenu povijest, god. 31, br. 2, Zagreb, 1999.
* Helena Peričić: "2.2.4. Vinko Krišković", U: Helena Peričić: ''Posrednici engleske književnosti u hrvatskoj književnoj kritici u razdoblju od 1914. do 1941. godine'', Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 2003.
* [http://hrcak.srce.hr/file/13333 Marko Fak: Vinko Krišković (1861.-1952.), In memoriam, nekrolog; Pravnik, sv. 40, br. 83, Prosinac 2006.]
* Tomislav Jonjić: O pokušaju osnivanja Hrvatskoga komiteta u Švicarskoj 1943. godine: diplomatska izvješća Senjanina Josipa Milkovića, Senjski zbornik, god. 38, Senj, 2011.
* Tihomir Nuić: Nekoliko novih podataka o Vinku Kriškoviću (1860.-1952.), Politički zatvorenik, god. 24, br. 262, Zagreb, siječanj - ožujak 2015.

== Izvori ==

{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Krišković, Vinko}}
[[Kategorija:Hrvatski pravnici]]
[[Kategorija:Hrvatski političari do 1918.]]
[[Kategorija:Životopisi, Senj]]

Vinko Krišković - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica