Vinko Kos - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 01:17, 20. veljača 2026.

2026-02-20T01:17:10Z

←Starija inačica		Inačica od 20. veljača 2026. u 01:17
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Vinko Kos'''-->~~{{Infookvir književnik		{{Infookvir književnik
	\| Ime = Vinko Kos		\| Ime = Vinko Kos
	\| boja =		\| boja =
Redak 142:		Redak 142:
	[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]		[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
	[[Kategorija:Hrvatski pisci za djecu]]		[[Kategorija:Hrvatski pisci za djecu]]
	[[Kategorija:~~Partizanski zločini~~ u Drugom svjetskom ratu i poraću]]		[[Kategorija:Žrtve partizanskih zločina u Drugom svjetskom ratu i poraću]]

Suradnik10: /* Životopis */

2024-09-12T03:46:13Z

Životopis

←Starija inačica		Inačica od 12. rujan 2024. u 03:46
Redak 56:		Redak 56:
	[[Datoteka:Crkva Sv. Obitelji, Zagreb.jpg\|desno\|thumb\|220px\|Župa Sv. Obitelji u Zagrebu, u kojoj je Vinko Kos bio aktivan i redovito dolazio na svete mise]]		[[Datoteka:Crkva Sv. Obitelji, Zagreb.jpg\|desno\|thumb\|220px\|Župa Sv. Obitelji u Zagrebu, u kojoj je Vinko Kos bio aktivan i redovito dolazio na svete mise]]
	Genijalnost pedagoga Kosa prepoznao je zagrebački nadbiskup bl. [[Alojzije Stepinac]]. Na Stepinčev poticaj počeo se baviti pedagoškim radom: izradio program dječje lektire.		Genijalnost pedagoga Kosa prepoznao je zagrebački nadbiskup bl. [[Alojzije Stepinac]]. Na Stepinčev poticaj počeo se baviti pedagoškim radom: izradio program dječje lektire.
	Stepinac mu je povjerio zadaću animiranja djece koja su se okupljala po zagrebačkim župama. Problem se sastoji u tome što onda nisu postojali dječji vrtići. Kos je napravio je niz pedagoških iskoraka, a zauzvrat je prokazan kao državni neprijatelj. Kos je idejni začetnik [[Dječji grad\|Dječjega grada]] na istoku Zagreba. Komunisti su kao i u mnogim drugim slučajima, zasluge pripisali sebi te su poslije rata ~~podigli~~ "[[Pionirski grad]]".<ref name="čemu novo"/> Ustanovu za odgoj djece predškolske dobi Dječji grad (1942.-1945.) Kos je osnovao i vodio u Zagrebu, u Masarykovoj ulici nasuprot Miškecovog prolaza. Bilo je to početkom rata, prema suvremenim pedagoškim načelima. Tada jedinstvenu odgojnu dječju ustanovu u Hrvatskoj~~. Od te je ustanove nakon rata se razvio Pionirski grad~~. Usporedo s radom u Dječjem gradu surađuje u ''[[Dom i škola\|Domu i školi]]'' i ''Smilju'', a uređivao je dječji list ''[[Ustaška uzdanica]]''		Stepinac mu je povjerio zadaću animiranja djece koja su se okupljala po zagrebačkim župama. Problem se sastoji u tome što onda nisu postojali dječji vrtići. Kos je napravio je niz pedagoških iskoraka, a zauzvrat je prokazan kao državni neprijatelj. Kos je idejni začetnik [[Dječji grad\|Dječjega grada]] na istoku Zagreba. Komunisti su kao i u mnogim drugim slučajima, zasluge pripisali sebi te su poslije rata od Dječjeg grada razvili "[[Pionirski grad]]".<ref name="čemu novo"/> Ustanovu za odgoj djece predškolske dobi Dječji grad (1942.-1945.) Kos je osnovao i vodio u Zagrebu, u Masarykovoj ulici nasuprot Miškecovog prolaza. Bilo je to početkom rata, prema suvremenim pedagoškim načelima. Tada jedinstvenu odgojnu dječju ustanovu u Hrvatskoj. Usporedo s radom u Dječjem gradu surađuje u ''[[Dom i škola\|Domu i školi]]'' i ''Smilju'', a uređivao je dječji list ''[[Ustaška uzdanica]]''

	U svibnju 1945. Vinko Kos se zajedno s hrvatskim narodom i hrvatskom vojskom povlačio prema [[Austrija\|Austriji]]. Uspio je izbjeći [[Pokolj u Bleiburgu\|Bleiburg]], ali je umro od [[Trbušni tifus\|tifusa]] u nekoj seosokoj staji kod Celovca (Klagenfurta)		U svibnju 1945. Vinko Kos se zajedno s hrvatskim narodom i hrvatskom vojskom povlačio prema [[Austrija\|Austriji]]. Uspio je izbjeći [[Pokolj u Bleiburgu\|Bleiburg]], ali je umro od [[Trbušni tifus\|tifusa]] u nekoj seosokoj staji kod Celovca (Klagenfurta)

Suradnik10: /* Životopis */

2024-09-12T03:43:15Z

Životopis

←Starija inačica		Inačica od 12. rujan 2024. u 03:43
Redak 55:		Redak 55:

	[[Datoteka:Crkva Sv. Obitelji, Zagreb.jpg\|desno\|thumb\|220px\|Župa Sv. Obitelji u Zagrebu, u kojoj je Vinko Kos bio aktivan i redovito dolazio na svete mise]]		[[Datoteka:Crkva Sv. Obitelji, Zagreb.jpg\|desno\|thumb\|220px\|Župa Sv. Obitelji u Zagrebu, u kojoj je Vinko Kos bio aktivan i redovito dolazio na svete mise]]
	~~Na poticaj~~ [[~~Blaženi~~ Alojzije Stepinac~~\|Alojzija Stepinca~~]] počeo se baviti pedagoškim radom: izradio program dječje lektire. ~~Osnovao~~ je ~~i vodio~~ u ~~Zagrebu~~, u ~~Masarykovoj ulici nasuprot Miškecovog prolaza~~, ~~početkom~~ rata~~, ustanovu~~ za odgoj djece predškolske dobi Dječji grad (1942.-1945.) prema suvremenim pedagoškim načelima. Tada jedinstvenu odgojnu dječju ustanovu u Hrvatskoj. Od te je ustanove nakon rata se razvio Pionirski grad. Usporedo s radom u Dječjem gradu surađuje u ''Domu i školi'' i ''Smilju'', a uređivao je dječji list ''Ustaška uzdanica''		Genijalnost pedagoga Kosa prepoznao je zagrebački nadbiskup bl. [[Alojzije Stepinac]]. Na Stepinčev poticaj počeo se baviti pedagoškim radom: izradio program dječje lektire.
			Stepinac mu je povjerio zadaću animiranja djece koja su se okupljala po zagrebačkim župama. Problem se sastoji u tome što onda nisu postojali dječji vrtići. Kos je napravio je niz pedagoških iskoraka, a zauzvrat je prokazan kao državni neprijatelj. Kos je idejni začetnik [[Dječji grad\|Dječjega grada]] na istoku Zagreba. Komunisti su kao i u mnogim drugim slučajima, zasluge pripisali sebi te su poslije rata podigli "[[Pionirski grad]]".<ref name="čemu novo"/> Ustanovu za odgoj djece predškolske dobi Dječji grad (1942.-1945.) Kos je osnovao i vodio u Zagrebu, u Masarykovoj ulici nasuprot Miškecovog prolaza. Bilo je to početkom rata, prema suvremenim pedagoškim načelima. Tada jedinstvenu odgojnu dječju ustanovu u Hrvatskoj. Od te je ustanove nakon rata se razvio Pionirski grad. Usporedo s radom u Dječjem gradu surađuje u ''[[Dom i škola\|Domu i školi]]'' i ''Smilju'', a uređivao je dječji list ''[[Ustaška uzdanica]]''

	U svibnju 1945. Vinko Kos se zajedno s hrvatskim narodom i hrvatskom vojskom povlačio prema [[Austrija\|Austriji]]. Uspio je izbjeći [[Pokolj u Bleiburgu\|Bleiburg]], ali je umro od [[Trbušni tifus\|tifusa]] u nekoj seosokoj staji kod Celovca (Klagenfurta)		U svibnju 1945. Vinko Kos se zajedno s hrvatskim narodom i hrvatskom vojskom povlačio prema [[Austrija\|Austriji]]. Uspio je izbjeći [[Pokolj u Bleiburgu\|Bleiburg]], ali je umro od [[Trbušni tifus\|tifusa]] u nekoj seosokoj staji kod Celovca (Klagenfurta)
	Djela mu nikad nisu zabranjena, ali se u službenim književnim, obrazovnim i antologijskim oblicima nisu mogla naći. Prešućen je zbog [[Poezija\|poezije]] koja je bila duboko religijska i ćudoredno nadahnuta. Mnogi su naraštaji djece odrastali uz pjesmu Dom (ima jedna kućica, draga srcu mom...), za koju nigdje nije bilo navedeno da je Vinko Kos njezin ishitritelj. Uz tiskana (notna) izdanja često izvođene umjetničke popijevke Krsta Odaka 'Mura voda teče', također nije bilo navedeno ime autora stihova Vinka Kosa.		Djela mu nikad nisu zabranjena, ali se u službenim književnim, obrazovnim i antologijskim oblicima nisu mogla naći. Prešućen je zbog [[Poezija\|poezije]] koja je bila duboko religijska i ćudoredno nadahnuta.
			Mnogi su naraštaji djece odrastali uz pjesmu ''Dom'' (ima jedna kućica, draga srcu mom...), za koju nigdje nije bilo navedeno da je Vinko Kos njezin ishitritelj. Komunistima po mnogo čemu nije bio po volji. Premda je Kosova pjesma ''Dom'' ušla u brojne čitanke, komunisti su cenzurirali jedan njima nepoćudni stih: »Kućo moja, kućice, čuvao te Bog...« pa su izbacili Boga, a njemu oduzeli autorstvo. Tek pola stoljeća nakon njegove smrti doznalo se tko je pravi pisac te pjesme. Dokazao je to prof. Daniel Mikulaco.<ref name="čemu novo">Branimir Stanić: [https://www.glas-koncila.hr/cemu-novo-jugonostalgicarstvo-istina-o-kucici/ ''Čemu novo jugonostalgičarstvo. Istina o »kućici« '']. Glas Koncila. 9. rujna 2024. Pristupljeno 12. rujna 2024.</ref>
			Uz tiskana (notna) izdanja često izvođene umjetničke popijevke Krsta Odaka 'Mura voda teče', također nije bilo navedeno ime autora stihova Vinka Kosa.

	<!--/STIL/Smrću Vinka Kosa nestao je hrvatski intelektualni velikan, koji je, svakako, nenadoknadiv iz razloga mogućeg stvaranja i djela koja su mogla nastati da je poživio.-->		<!--/STIL/Smrću Vinka Kosa nestao je hrvatski intelektualni velikan, koji je, svakako, nenadoknadiv iz razloga mogućeg stvaranja i djela koja su mogla nastati da je poživio.-->

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-21T22:19:59Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir književnik
| Ime = Vinko Kos
| boja =
| slika = VinkoKos.jpg
| veličina = 220px
| opis slike = Vinko Kos, crtež za knjigu ''Kipar'', crtež je uradio Jerolim Miše 1942. godine
| puno ime =
| pseudonim =
| rođenje = [[10. srpnja]] [[1914.]]
| smrt = [[svibanj]] [[1945.]]
| zanimanje = [[književnik]]
| nacionalnost = [[Hrvat]]
| period pisanja =
| vrsta =
| teme =
| period =
| supruga =
| suprug =
| djeca =
| djela =
| nagrade =
| potpis =
| web =
| fusnote =
}}
'''Vinko Kos''' (Vučetinec, [[Sveti Juraj na Bregu]], [[10. srpnja]] [[1914.]] - u blizini [[Celovec|Celovca]] (Klagenfurta), [[svibanj]] [[1945.]]), [[Hrvati|hrvatski]] [[književnik]], [[pjesnik]] i [[dječja književnost|pisac za djecu]].

==Životopis==
[[Datoteka:Vučetinec - voćke u cvatu (travanj 2012).JPG|lijevo|thumb|220px|Vučetinec, rodno mjesto Vinka Kosa]]
Otac mu je Petar Kos i majka Jana (Ana) r. Bistrović. Vinko je prvi od jedanaestoro djece. Vinkova majka je umrla 1942. godine od [[sušica|sušice]], a 1945. i Vinkov otac.

Školovanje je započeo u rodnom mjestu.
Na dalje školovanje odlazi zahvaljujući dobrotvoru, kako ga sam Vinko naziva, Stjepanu Horvatu pučkom pjesniku iz Svetog jurja na Bregu. Za vrijeme školovanja živio je u teškim materijalnim prilikama.

Polazio je franjevačku gimnaziju u [[Varaždin|Varaždinu]] i [[Bogoslovija|Bogosloviju]] u [[Škofja Loka|Škofja Loki]].

Studij bogoslovije napušta 1936. godine. A već 1937. godine surađuje u ''[[Luč]]i'', ''[[Hrvatska prosvjeta|Hrvatskoj prosvjeti]]'', ''[[Hrvatska revija|Hrvatskoj reviji]]'', ''[[Hrvatska straža|Hrvatskoj straži]]'', ''Hrvatskom jedinstvu'', ''Obitelji'', ''Glasniku sv. Ante'', ''Hrvatskoj smotri'', ''Hrvatskom ženskom listu'', ''Omladini'', ''Seljačkoj omladini'', ''Jutarnjem listu'', ''Morgenblattu'', ''Plavoj reviji'', kolendaru ''Danica'', ''Hrvatskoj mladosti'', ''Hrvatskoj misli'', ''Hrvatskom godišnjaku'' i ostalim listovima.

A baš 1939. godine postaje urednik ''Seljačke omladine'', a nakon Petra Grgeca. ''Seljačka omladina'' bila je mjesečnik [[katolička akcija|Katoličke akcije]], koju je podupirao nadbiskup [[Alojzije Stepinac]].

U [[Zagreb]]u je maturirao 1940. u klasičnoj gimnaziji. Od jeseni, 4. listopada 1940. godine studira hrvatski i njemački jezik na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] (21. grupa, hrvatski-njemački). No, zaokupljen književnim radom i brojnim drugim poslovima, studij prekida 1943.

Piše od mladih dana.
Javio se kao gimnazijalac stihovima u đačkom listu ''Zora'' 1932., a prva mu je pjesnička zbirka ''Vodopad''. Ta je zbirka obilježena simbolima prolaznosti i nestalnosti (jesen, voda), traganje za trajnim osloncima u duhovnosti, meditativnosti i iskustvu zemlje.

Pjesma ''Domovina'' može se po svomu sadržaju i ljepoti svoga izričaja i po svomu osjećajnu naboju mjeriti s pjesmom-himnom [[Antun Mihanović|Antuna Mihanovića]] ''Hrvatska domovina''.
Ni pjesma ''Pjesma o [[Međimurje|Međimurju]]'' ne zaostaje za vrhunskim osjećajnim nabojem, a napose zbog zavičajnog kajkavskog, te odiše životom. U stvari, rodni kraj mu je prirastao srcu, koji diše kroz pjesmu.

Virtuoz riječi, posvetio je dosta svojih radova i djeci, gdje su najljepši radovi ''Božićne zvjezdice'' i ''Dušenka''. Pri pisanju za djecu pisao je pod [[Pseudonim|pseudonimom]] '''Čiča Nika''' čime se još više približio djeci.

''Dušenka'' je izvanredna priča iz staroslavenske povijesti-mitologije koja je veoma lijepom izražajnom tvorbom približena djeci. U radovima Vinka Kosa djeca nalaze sebe, ljepotu, veselje i sreću mladosti, u kojoj žive i uživaju bezbrižno, puni poletnog žara i čarobnih čežnji.
U pjesmi ''Širina utjehe'' mistično je poniranje u Božanstvo koje zemlju tješi. Kosova duboka religioznost očituje se i u drugim njegovim pjesmama, osobito u mističnoj duhovnoj pjesmi ''Križni put'', koja je u isti mah i križni put i ispovijest mučenika čovjeka. Vizija muke nošenja križa i padanje pod križem postaje supstratom religioznog nadahnuća i pjesmom duboko kršćanskoga osjećaja i mišljenja.

Prevodio je [[Rainer Maria Rilke|R. M. Rilkea]], [[Rabindranath Tagore|R. Tagorea]], [[Paul Verlaine| P. Verlainea]]], M. Eminescua. Njegove su pjesme prevođene na [[Talijanski jezik|talijanski]] (''Il melograno'' Zagreb 1942; ''Poeti croati moderni'', Milano 1942.) i na [[Njemački jezik|njemački]] (''Kroatiens Seele im Lied. Zagreb 1943.), [[Španjolski jezik|španjolski]] i [[Rumunjski jezik|rumunjski]].

[[Datoteka:Crkva Sv. Obitelji, Zagreb.jpg|desno|thumb|220px|Župa Sv. Obitelji u Zagrebu, u kojoj je Vinko Kos bio aktivan i redovito dolazio na svete mise]]
Na poticaj [[Blaženi Alojzije Stepinac|Alojzija Stepinca]] počeo se baviti pedagoškim radom: izradio program dječje lektire. Osnovao je i vodio u Zagrebu, u Masarykovoj ulici nasuprot Miškecovog prolaza, početkom rata, ustanovu za odgoj djece predškolske dobi Dječji grad (1942.-1945.) prema suvremenim pedagoškim načelima. Tada jedinstvenu odgojnu dječju ustanovu u Hrvatskoj. Od te je ustanove nakon rata se razvio Pionirski grad. Usporedo s radom u Dječjem gradu surađuje u ''Domu i školi'' i ''Smilju'', a uređivao je dječji list ''Ustaška uzdanica''

U svibnju 1945. Vinko Kos se zajedno s hrvatskim narodom i hrvatskom vojskom povlačio prema [[Austrija|Austriji]]. Uspio je izbjeći [[Pokolj u Bleiburgu|Bleiburg]], ali je umro od [[Trbušni tifus|tifusa]] u nekoj seosokoj staji kod Celovca (Klagenfurta)
Djela mu nikad nisu zabranjena, ali se u službenim književnim, obrazovnim i antologijskim oblicima nisu mogla naći. Prešućen je zbog [[Poezija|poezije]] koja je bila duboko religijska i ćudoredno nadahnuta. Mnogi su naraštaji djece odrastali uz pjesmu Dom (ima jedna kućica, draga srcu mom...), za koju nigdje nije bilo navedeno da je Vinko Kos njezin ishitritelj. Uz tiskana (notna) izdanja često izvođene umjetničke popijevke Krsta Odaka 'Mura voda teče', također nije bilo navedeno ime autora stihova Vinka Kosa.


Dokumentarni film scenaristice i redateljice [[Višnja Starešina|Višnje Starešine]] [[Neprijatelj naroda (2015.)|Neprijatelj naroda]] bavi se žrtvama komunističke represije, od masovnih poslijeratnih likvidacija 1945. godine i ciljane eliminacije inteligencije i građanske klase sve do današnje šutnje, a među tim osobama koje je jugokomunistički režim etiketirao kao "neprijatelje narod", bio je i Vinko Kos.<ref>am: [http://narod.hr/hrvatska/andrija-hebrang-mladi-tragedija-je-hrvatske-proslosti-u-tome-da-ce-ona-biti-rasvijetljena-tek-kad-pomru-svi-oni-koji-su-imali-krvave-ruke Andrija Hebrang mlađi: Tragedija je hrvatske prošlosti u tome da će ona biti rasvijetljena tek kad pomru svi oni koji su imali krvave ruke], narod.hr, 15. svibnja 2015.</ref>
U tom dokumentarcu o Vinku Kosu govore [[Lada Kos]] i Vera Kos-Paliska.<ref>ks: [http://narod.hr/kultura/svecana-premijera-dokumentarnog-filma-visnje-staresine-neprijatelj-naroda-sutra-u-cineplexxu-centra-kaptol Svečana premijera dokumentarnog filma Višnje Starešine – ‘Neprijatelj naroda’ sutra u Cineplexxu Centra Kaptol], narod.hr, 13. svibnja 2015.</ref>

== Djela==

* Vodopad (1939.)
* Kipar (1941.)
* Božićne zvjezdice (1941.)
* Zlatna jabuka (1942.)
* Dušenka (1943.)
* Šišmiš (1943.)
* Divlji dječak (1943.)
* Lada (1944.) - nagrađena zbirka Nagradom grada Zagreba početkom 1945.
* Planinski dječak (1945.)
* Zlatni orasi (posmrtno u Torontu 1967., koju je izdao Lucijan Kordić)
* Sabrana djela 1-2 (Čakovec 1997.)

=== Uglazbljene pjesme ===

* ''Dom'' ([[Jakov Gotovac]])
* '' Mura voda teče'' ([[Krsto Odak]])
* ''Cmreki v snegu spiju'' (I. Sokač)
* ''Ljubav'' ([[Lada Kos]])
* ''Veter'' (Lada Kos)

==Časopisi i novine u kojima su radovi Vinka Kosa==

* Anđeo Čuvar (1936.-1940.)
* [[Luč]] (1936.-1942.)
* [[Hrvatska revija]] (1937.-1939., 1941., 1943.-1944.)
* [[Hrvatska straža]] (1937.1938.)
* Omladina (1937.-1940.)
* [[Hrvatska mladost]] (1943.-1944.)
* [[Glasnik sv. Ante]] (1938.-1939., 1941.)
* [[Hrvatsko jedinstvo]] (1938.-1940.)
* Obitelj (1938.-1939., 1941., 1944.)
* [[Hrvatska smotra]] (1939., 1942.-1944.)
* [[Hrvatski sjever]] (1939.)
* [[Hrvatski ženski list]] (1939.-1940., 1943.-1944.)
* Seljačka omladina (1939.)
* [[Hrvatska mladež]] (1941.)
* [[Hrvatski narod (Zagreb)|Hrvatski narod]] (1941.-1945.)
* Neue Ordung (1941.-1942.)
* [[Plava revija]] (1941.-1943.)
* [[Ustaška mladež]] (1941.-1943.)
* [[Ustaška uzdanica]] (1941.-1945.)
* Prosvjetni život (1942.-1943.)
* [[Spremnost (Zagreb)|Spremnost]] (1942.-1944.)
* [[Hrvatski krugoval]] (1943., 1945.)
* [[Hrvatska misao]] (1944.)
* [[Nova Hrvatska]] ((1944.-1945.)
* [[Ustaša]] (1944.-1945.)
* [[Vienac]] (1944.)

'''Zastupljen i u:'''

* Almanah hrvatskih sveučilištaraca (1938.)
* Lirika hrvatskih sveučilištaraca (1939.)
* Hrvatska domovina (1942.)
* Lovori novije hrvatske rodoljubne pjesme (1943.)
* Pjesme o majci (1944.)

== Poveznice ==
*[[Partizanski poslijeratni zločini u Zagrebu]]

== Bilješke ==
{{izvori}}

==Literatura==

* Dr. [[Hrvoje Šošić]] '' Kos: Pripadaš ovom cvijeću'', Vjesnik, 9. srpnja 1999., str. 13.
* Dr. [[Zvonimir Bartolić]] ''Pjesnik slomljena pera i neznana Groba'' u: Vinko Kos ''Pjesme'', knjiga I., urednik Zvonimir Bartolić, Čakovec, 1997.

{{GLAVNIRASPORED:Kos, Vinko}}
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Hrvatski pisci za djecu]]
[[Kategorija:Partizanski zločini u Drugom svjetskom ratu i poraću]]