Suradnik10: Zamjena teksta - '{{sv}}' u '{{šve oznaka}}'

2025-06-02T03:49:33Z

Zamjena teksta - '{{sv}}' u '{{šve oznaka}}'

←Starija inačica		Inačica od 2. lipanj 2025. u 03:49
Redak 41:		Redak 41:
	Za definiranje ringeriškog stila najčešće se uzima 2,15 metara visoki izrezbareni kamen iz mjesta [[Vang]] u [[Oppland]]u. Osim runskog natpisa uz desni rub, glavna površina kamena Vang ispunjena je uravnoteženim vitičastim ornamentom koji izbija iz dvije spirale na dnu kamena i dvaput se križaju prije nego završe s viticama u obliku luka; na križanjima izbijaju nove vitice i pojavljuju se novi kruškoliki motivi iz centra vitica prema gornjem vrhu. Iznad vitičastog uzorka prikazana je velika životinja u raskoraku vanjskih rubova istaknutih dvostrukim konturama sa spiralno označenim kukovima. Ringeriški stil u metalurgiji predstavljaju dva primjerka bakrenih [[vjetrokaz]]a s pozlatom: jedan iz mjesta Källunge u Gotlandu, drugi iz Söderale u Hälsinglandu. Posljednji je ukrašen s dvije aksijalno izvedene krivulje u obliku zmija s istaknutim usnama i kruškolikim očima iz kojih izlaze simetrično postavljene vitice.		Za definiranje ringeriškog stila najčešće se uzima 2,15 metara visoki izrezbareni kamen iz mjesta [[Vang]] u [[Oppland]]u. Osim runskog natpisa uz desni rub, glavna površina kamena Vang ispunjena je uravnoteženim vitičastim ornamentom koji izbija iz dvije spirale na dnu kamena i dvaput se križaju prije nego završe s viticama u obliku luka; na križanjima izbijaju nove vitice i pojavljuju se novi kruškoliki motivi iz centra vitica prema gornjem vrhu. Iznad vitičastog uzorka prikazana je velika životinja u raskoraku vanjskih rubova istaknutih dvostrukim konturama sa spiralno označenim kukovima. Ringeriški stil u metalurgiji predstavljaju dva primjerka bakrenih [[vjetrokaz]]a s pozlatom: jedan iz mjesta Källunge u Gotlandu, drugi iz Söderale u Hälsinglandu. Posljednji je ukrašen s dvije aksijalno izvedene krivulje u obliku zmija s istaknutim usnama i kruškolikim očima iz kojih izlaze simetrično postavljene vitice.

	U drugoj polovici 11. st. razvio se ''urneški stil'' koji je ime dobio prema rezbarijama na [[Urneška drvena crkva\|drvenoj crkvi u Urnesu]] u Norveškoj. Kako većinu predmeta koji obilježavaju taj stil čine runski kameni spomenici u južnoj i srednjoj Švedskoj ([[Uppland]]), te na otocima [[Öland]]u i [[Gotland]]u, naziva se još i ''runskim stilom''. Obilježja su mu izrazito stilizirani vitki životinjski prikazi isprepleteni u guste motive<ref name="national-2">Članak ''[http://www.ne.se/uppslagsverk/encyklopedi/l%C3%A5ng/urnesstil urnesstil]'' u ''Nationalencyklopedin'', 1996. {{sv}} Pristupljeno 15. studenoga 2016.</ref>.		U drugoj polovici 11. st. razvio se ''urneški stil'' koji je ime dobio prema rezbarijama na [[Urneška drvena crkva\|drvenoj crkvi u Urnesu]] u Norveškoj. Kako većinu predmeta koji obilježavaju taj stil čine runski kameni spomenici u južnoj i srednjoj Švedskoj ([[Uppland]]), te na otocima [[Öland]]u i [[Gotland]]u, naziva se još i ''runskim stilom''. Obilježja su mu izrazito stilizirani vitki životinjski prikazi isprepleteni u guste motive<ref name="national-2">Članak ''[http://www.ne.se/uppslagsverk/encyklopedi/l%C3%A5ng/urnesstil urnesstil]'' u ''Nationalencyklopedin'', 1996. {{šve oznaka}} Pristupljeno 15. studenoga 2016.</ref>.

	Početkom 12. st. životinjska ornamentika u Skandinaviji postupno uzmiče pred romaničkim stilom, koji oko 1100. počinje prodirati s juga Europe<ref name = HE/>.		Početkom 12. st. životinjska ornamentika u Skandinaviji postupno uzmiče pred romaničkim stilom, koji oko 1100. počinje prodirati s juga Europe<ref name = HE/>.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-24T22:00:23Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Slika:Le_bateau_viking_dOseberg_(4836398163).jpg|mini|<center>[[Brod iz Oseberga|Oseberški brod]] iz 9. st. u Vikinškom muzeju brodova, [[Oslo]].]]
'''Vikinška umjetnost''' je široko prihvaćeni pojam za umjetnost [[Skandinavija|Skandinavije]] ([[Norveška]], [[Švedska]] i [[Danska]]) i udaljenih [[Vikinzi|vikinških]] naselja, posebno onih na [[Britanski otoci|Britanskim otocima]] i [[Island]]u, u razdoblju »vikinškog doba« od kraja 8. do početka 12. stoljeća. Vikinška umjetnost dijeli mnoge zajedničke elemente s [[Keltska umjetnost|keltskom umjetnošću]], [[Germanska umjetnost|germanskom umjetnošću]], kasnijim [[Romanika|romaničkim stilom]] i istočnoeuropskom umjetnošću.<ref>*Maurizio Tani, ''Le origini mediterranee ed eurasiatiche dell’arte vichinga. Casi esemplari dall’Islanda'' u ''Studi Nordici'', XIII., Rim, 2006., str. 81.–95.</ref>

Premda je proučavanje vikinške umjetnosti započelo u kasnom 19. stoljeću, studija vikinške umjetnosti postiže zrelost u ranom 20. stoljeću, nakon što je norveški arheolog [[Haakon Shetelig]] objavio rad s detaljnim opisima rezbarijama ukrašenih drvenih površina na [[Brod iz Oseberga|Oseberškom brodu]] otkrivenom 1904. God. 1966. engleski arheolog David M. Wilson i njegov danski kolega Ole Klindt-Jensen objavili su knjigu ''Vikinška umjetnost'' i time stvorili temelje sistematizacije ovog područja umjetnosti kao i njezine kronologije, koja se još uvijek koristi.
[[Slika:Viking attire and jewellery - VIKING exhibition at the National Museum of Denmark - Photo The National Museum of Denmark (9066249362).jpg|mini|<center>Vikinški prilozi i nakit iz 10. st. u Nacionalnom muzeju Danske, [[Kopenhagen]].]]
==Povijest==
Regionalno podrijetlo [[Vikinzi|Vikinga]] je sa [[Skandinavski poluotok|Skandinavskog poluotoka]], najsjevernijeg poluotoka kontinetalne Europe, no već od kasnog 8. stoljeća oni napadaju i pljačkaju bogata naselja na obalama sjeverozapadne Europe. Kao predkršćanski trgovci i morski pljačkaši, Vikinzi su u početku koristili svoje izdužene brodove, najčešće za invaziju i napade na europske obale, luke i riječna naselja, ovisno o godišnjem dobu. Vikinzi su prvi puta zabilježeni u povijesnim zapisima 793. godine, nakon napada na kršćansku zajednicu na otoku [[Lindisfarne]]u u današnjoj sjevernoj [[Engleska|Engleskoj]].

Kasnije se vikinška aktivnost diverzificirala na trgovačka putovanja istočno, južno i zapadno od njihove skandinavske domovine, uključujući i redovita putovanja riječnim sustavom [[Rusija|Rusije]] do [[Crno more|Crnog]] i [[Kaspijsko more|Kaspijskog mora]], te zapadno do obala [[Britanski otoci|Britanskih otoka]], [[Island]]a i [[Grenland]]a. Postoje dokazi da su Vikinzi doputovali do otoka [[Newfoundland]]a u današnjoj [[Kanada|Kanadi]] puno prije nego je [[Kristofor Kolumbo]] u svojem putovanju otkrio »[[Novi svijet]]«. Trgovina i gospodarska razmjena doveli su do osnivanja naselja i kolonizacije mnogih od tih udaljenih teritorija<ref name=GATA>''Gardner's Art Through The Ages: The Western Perspective'', Kleiner, svezak I., str. 288.</ref>

==Materijalni i pisani izvori==

[[Slika:Viking - Whale-Bone Plaque - Walters 711169.jpg|mini|lijevo|<center>Ukrašena ploča od [[kit]]ove kosti, kasno 8. ili početak 9. st., 22 × 18.3 × 0.8 cm.]]
[[Datoteka:Jelling_gr_kl_Stein.JPG|mini|<center>Gormov i Haraldov kamen u [[Jelling]]u, [[Danska]], iz 10. st.]]
[[Datoteka:Britishmuseumpenrithhoardbrooches.jpg|mini|200px|<center>Srebrni [[broš]]evi iz vikinškog [[Penrith]]a u sjevernoj [[Engleska|Engleskoj]], rano 10. st.]]
Današnje znanje o vikinškoj umjetnosti općenito se temelji na arheološkim nalazima trajnih predmeta, pogotovo od [[metal]]a i [[kamen]]a, dok su predmeti od manje trajnih materijala kao što je [[drvo]] (npr. [[Brod iz Oseberga|Oseberški brod]] iz ranog 9. st. i [[Urneška drvena crkva]] iz kasnog 11. st.), [[rog]]ovi, [[bjelokost]], [[jantar]] i [[tekstil]] vrlo rijetki<ref name=VA>J. Graham-Campbell, ''Viking Art'', 2013., str. 46. i 47.</ref>. Postoje povijesni izvori da se prakticiralo vrlo raskošno ukrašavanje tijela [[tetovaža|tetoviranjem]], ali ljudska [[koža]] se kao nalaz nije uspjela očuvati.

S iznimkom [[Gotland]]skih [[petroglif]]a iz ranog vikinškog doba, izgleda da se umjetnička obrada kamena nije prakticirala na Skandinavskom poluotoku do 10. stoljeća, kada su stvoreni kraljevski spomenici u [[Jelling]]u u [[Danska|Danskoj]]. Upotreba kamena kao materijala za ukrašavanje počela se širiti u kasnijem razdoblju i to pod utjecajem kršćanstva.

Rekonstrukcija povijesti vikinške umjetnosti uglavnom se temelji na studijama dekorativne [[metalurgija|obrade metala]] iz raznih izvora. Vikinzi su za izradu nakita najviše koristili srebro i broncu (ponekad [[pozlata|pozlaćenu]]), no pronađeni su rijetki raskošni primjeri nakita od čistog zlata, vjerojatno vlasništvo kraljeva ili visokog plemstva. U njihovim grobnicama često su pronađeni ukrašeni metalni predmeti za svakodnevnu upotrebu, u skladu s raširenim običajem pokapanja pokojnika zajedno s njegovim dobrima (nakit, kućanski predmeti, alat i oružje). Iako rijetki,pronađeni su i predmeti od plemenitih metala u obliku zalihe koju je vlasnik zakopao kako bi spriječio krađu ili kao žrtvu bogovima. [[Vikinški novac]] čini zasebnu kategoriju studija predmeta iz vikinškog doba, pošto se njihov dizajn i ukrašavanje razvijalo neovisno o vikinškoj umjetnosti.

Drugi izvori informacija o vikinškoj umjetnosti je [[skaldska poezija]], složeni oblik usmenog pjesništva iz vremena Vikinga, a zapisan mnogo stoljeća kasnije<ref name=VA/>. Mnogi stihovi pjevaju o obojenim ukrasima na drvu ili kamenu koja se nisu sačuvala, osim u iznimnim slučajevima. Skaldski pjesnik iz 9. stoljeća, [[Bragi Boddason]], na primjer, spominje četiri neovisna prizora naslikana na jednom štitu. Jedan od tih prizora prikazuje ribarenje boga [[Thor]]a, koji se kao motiv pojavljuje i u pjesmi [[Úlfr Uggason|Úlfra Uggasona]] iz 10. stoljeća u opisu slika iz novoizgrađene dvorane na [[Island]]u.

==Podjela i odlike==
[[Datoteka:Buckle_from_Oseberg_Vikingship_Buddha.JPG|mini|lijevo|200px|<center>Tzv. ''Budino vjedro'' iz grobnog humka u Osebergu ima ukras od mjedi na drški u obliku figure koja sjedi prekriženih nogu.]]
[[Datoteka:Haithabu_Gewandfibel_Borrestil.JPG|mini|200px|<center>Brončani privjesak borskog stila iz [[Hedeby]]ja u Danskoj, 9. st.]]
Koncem 8. stoljeća započinje prvo razdoblje vikinške umjetnosti, poznato kao ''prijelazni'' ili ''stariji oseberški stil'' (prema [[Oseberg]]u u [[Norveška|Norveškoj]]<ref>[http://www.archeurope.com/index.php?page=broa-oseberg-style ''The Broa/Oseberg Style'' (Viking Art Styles)] {{eng oznaka}} Pristupljeno 15. studenoga 2016.</ref>, gdje je otkriven grobni [[tumul]] s cijelim [[vikinški brod|vikinškim brodom]]<ref>[http://www.vikingrune.com/2009/10/oseberg-viking-ship/ ''Viking Ship from Oseberg'' (The Viking Rune: All Things Norse)] {{eng oznaka}} Pristupljeno 15. studenoga 2016.</ref>). U tom razdoblju se umjetnost na skandinavskom području izrazito fokusirala na cijeli spektar isprepletenih animalnih dekoracija prisutnih na različitim predmetima, čime nastavlja baštinu [[Merovinzi|merovinške]] životinjske [[ornament]]ike, koju je u zapadnoj Europi prekinula [[karolinška renesansa]]<ref name = HE>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=64611 vikinška umjetnost], on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Pristupljeno 15. studenoga 2016.</ref>. Karakterističan motiv oseberškog stila je »zvijer koja stišće kandžama«, koji jasno razdvaja ranu vikinšku umjetnost od raznih stilova koji su mu prethodili. Oseberški stil je paralelna likovna pojava s [[Irska|irskom]] i [[Anglosaksonci|anglosaskom]], pretežno kristijaniziranom, umjetnošću na Britanskim otocima (tzv. [[insularna umjetnost]])<ref name = HE/>.

U prvoj polovici 9. st. taj je plošni stil bio nadomješten izražajnijim, plastičnim ''mlađim oseberškim stilom'' ili ''stilom zakvačenih životinja'', s karakterističnim međusobno isprepletenim figurama majmunolikih dugorepih životinja<ref name = HE/>.

''Borski stil'', definiran u dijelovima opreme za jahanje od pozlaćene bronce iz [[Borre]]a u Norveškoj, u kojem je otkriven ukop u brodu, razvio se sredinom 9. st. Nalik je stilu zakvačenih životinja, no cijeli prizor poprima oblik trokuta i dobiva okvir. Životinje s tijelima izduženim u trake tijesno su isprepletene i ispunjavaju cijelu površinu tvoreći zatvorenu kompoziciju. Rezultat toga je potpuni nedostatak pozadine. Jedinsten je i simetrični „lanac od prstenja” s dvostrukim konturama i povezanim krugovima odvojenim poprečnim linijama, unutar romboidne površine koji ponekad završava sa životinjskom glavom u visokom reljefu (kao na kopčama pojaseva iz Borrea i Gokstada). Izbočenja i ornamenti u metalu često su rezbareni kako bi oponašali filigransku žicu korištenu u najfinijim primjercima umjetničke obrade metala<ref>[http://www.britishmuseum.org/explore/highlights/article_index/b/borre_style.aspx ''Borre style'' (Trustees of the British Museum)]</ref>Ovaj stil je dominirao Skandinavijom do kasnog 10. stoljeća, a ostala datirana nalazišta borskog stila su: Gokstad (900.-905.), Tune (905.-910.), Fyrkat (980.) i Trelleborg (980./1.), kao i nekoliko zakopanih blaga s kovanim novcem<ref>N. Bonde i A.E. Christensen, ''Dendrochronological dating of the Viking Age ship burials at Oseberg, Gokstad and Tune, Norway'', Antiquity 67., 1993., str. 575.–583.</ref>.

Na borski se potkraj 9. st. nadovezao i usporedno s njim postojao ''stariji jellinški stil''; nastao je preoblikovanjem irske životinjske ornamentike, a naginje izrazito apstraktnim motivima.
{{dvostruka slika|left|Jelling gr Stein 2.JPG|115|Jelling-grosses-tier.gif|140|<center>[[Petroglif]] životinje na stražnjoj strani Haraldovog runskog kamena u Jellingu.}}
''Mlađi jellinški stil'' razvio se iz anglosaskih uzora u drugoj polovici 10. st., a glavno mu je obilježje motiv »velike životinje«, zvijeri s grifonskom glavom. Prvi se put pojavljuje na [[rune|runskom]] kamenu kraljevskoga groba [[Harald Modrozubi|Haralda Modrozubog]] u [[Jelling]]u u Danskoj, na kojem je i najstariji prikaz [[Krist]]a u Skandinaviji.
{{dvostruka slika|right|EB1911 Scandinavian Civilization - axe inlaid with silver.jpg|120|Mammen-axt.gif|135|<center>Obje strane ''mammenske sjekire'', željezo s ugraviranim srebrom.}}
''Mammenski stil'' je dobio ime po arheološkom nalazu koji ga je definirao, ratnoj sjekiri iz raskošno opremljene grobnice u blizini [[Mammen]]a na [[Jutland]]u u Danskoj, gdje je otkriven vikinški grobni [[tumul]] s kraja 10. st. Bogato ukrašena srebrnim umecima s obje strane oštrice, dok su prikazi životinja sve su realističniji, a pojavljuju se i biljni ornamenti s druge strane sjekire. Na vrhu, u blizini drške, vidljiv je isprepleteni čvor na jednoj strani i trokutna ljudska maska (sa širokim nosom, brkovima i bradom poput spirale). Maska je omiljeni motiv mammenskog stila, preuzet iz prethodnih stilova. Ova je željezna sjekira vjerojatno bila ceremonijalno oružje i dokazuje da je vlasnik vjerojatno imao kraljevski status. Dodatna potvrda tomu je kvaliteta odjeće u kojoj je ukopan, s raskošnim utkanim ukrasima i ukrašena dodacima od svile i krzna.
[[Datoteka:Vangsteinen.JPG|mini|lijevo|200px|<center>Runski kamen iz Vanga, [[Oppland]], rano 11. st.]]
[[Datoteka:La_pared_original_de_la_Urnes_stavkyrkje_(I).jpg|mini|255px|<center>Izrezbareni ukrasi [[Urneška drvena crkva|Urneške drvene crkve]], kasno 11. st.]]
Prvu polovicu 11. st. označava ''ringeriški stil'', nazvan prema području [[Ringerike]], sjeverno od [[Oslo|Osla]], u Norveškoj, gdje je otkrivena grupa runskih kamenih spomenika. Karakteristična je biljna ornamentika, no još uvijek prevladavaju motivi vrpčasto oblikovanih životinja. Najčešći motivi su lavovi, ptice, životinje s tijelima oblikovanim u trake i spirale.
Za definiranje ringeriškog stila najčešće se uzima 2,15 metara visoki izrezbareni kamen iz mjesta [[Vang]] u [[Oppland]]u. Osim runskog natpisa uz desni rub, glavna površina kamena Vang ispunjena je uravnoteženim vitičastim ornamentom koji izbija iz dvije spirale na dnu kamena i dvaput se križaju prije nego završe s viticama u obliku luka; na križanjima izbijaju nove vitice i pojavljuju se novi kruškoliki motivi iz centra vitica prema gornjem vrhu. Iznad vitičastog uzorka prikazana je velika životinja u raskoraku vanjskih rubova istaknutih dvostrukim konturama sa spiralno označenim kukovima. Ringeriški stil u metalurgiji predstavljaju dva primjerka bakrenih [[vjetrokaz]]a s pozlatom: jedan iz mjesta Källunge u Gotlandu, drugi iz Söderale u Hälsinglandu. Posljednji je ukrašen s dvije aksijalno izvedene krivulje u obliku zmija s istaknutim usnama i kruškolikim očima iz kojih izlaze simetrično postavljene vitice.

U drugoj polovici 11. st. razvio se ''urneški stil'' koji je ime dobio prema rezbarijama na [[Urneška drvena crkva|drvenoj crkvi u Urnesu]] u Norveškoj. Kako većinu predmeta koji obilježavaju taj stil čine runski kameni spomenici u južnoj i srednjoj Švedskoj ([[Uppland]]), te na otocima [[Öland]]u i [[Gotland]]u, naziva se još i ''runskim stilom''. Obilježja su mu izrazito stilizirani vitki životinjski prikazi isprepleteni u guste motive<ref name="national-2">Članak ''[http://www.ne.se/uppslagsverk/encyklopedi/l%C3%A5ng/urnesstil urnesstil]'' u ''Nationalencyklopedin'', 1996. {{sv}} Pristupljeno 15. studenoga 2016.</ref>.

Početkom 12. st. životinjska ornamentika u Skandinaviji postupno uzmiče pred romaničkim stilom, koji oko 1100. počinje prodirati s juga Europe<ref name = HE/>.

==Izvori==
{{izvori}}

{{srednjovjekovna umjetnost}}

[[Kategorija:Predromanika]]
[[Kategorija:Skandinavija]]

Vikinška umjetnost - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{sv}}' u '{{šve oznaka}}'

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica