WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-26T23:16:46Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Rad obožavatelja}}
'''Don Vidoje (Vid) Maslać Novaković''' ([[Dobranje (Zažablje)]], [[8. lipnja]] [[1795.]] - [[16. siječnja]] [[1862.]]), hrvatski katolički [[svećenik]] iz BiH, [[biskupski vikar]], "graditelj i nacionalni [[preporod]]itelj u Hercegovini". Bio je energičan, razborit svećenik, mudra diplomatska nastupa čime je bio glavna zaštita ponižavanim vjernicima u borbi za ljudsko dostojanstvo pred višim vlastima. [[Pastoral]] obavljao i po župama i po planinama. <ref name="Perić">[http://www.zupa-nevesinje.com/files/file/Don%20Vidoje%20Maslac%20Novakovic.doc Župa Uznesenja BDM, Nevesinje] Iz knjige: Ratko Perić, Da im spomen očuvamo, Mostar, 2000., str. 156-158 ''Don Vidoje Maslać (Novaković) (pristupljeno 23. lipnja 2017.)</ref>
Novaković je starije prezime Maslaća.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/231284 Folia onomastica croatica 24 (2015)] Domagoj Vidović: ''Pogled u toponimiju sela Hrasno u istočnoj Hercegovini'', str. 114 (pristupljeno 23. lipnja 2017.)</ref>

== Životopis ==
Rodio se 8. lipnja 1795. u [[Dobranje|Dobranjama]]. Otac mu se zvao Mato. Stariji Vidov brat, don Andrija, dao mu je osnove pismenosti. Ne zna se gdje je imao ostalo školovanje, a vjerojatno je to bilo u Dubrovniku, Zadru ili Priku. Za svećenika [[Trebinjsko-mrkanska biskupija|trebinjske biskupije]] zaredio 27. lipnja 1818. godine. Negdje se zamjerio osmanskim vlastima pa je zbog političkih razloga bio prisiljen izbjeći iz Hercegovine, skupa sa svojim bratom Perom. Na preporuku trebinjskoga biskupa [[Nikola Ferić|Nikole Ferića]] i generalnoga vikara don [[Grgo Matušković|Grge Matuškovića]] poslan je bosanskom vikaru biskupu fra [[Augustin Miletić|Augustinu Miletiću]]. Miletića ga je skupa s austrijskim konzulom u Travniku, preporučio neka prijeđe u Slavonski Brod 20. rujna 1819. te se zaputi kod biskupa [[Mirko Raffay|Emerika Karla Raffaya]] u [[Đakovo]]. Maslać je službovao od 1819. do 1820. je u [[Komletinci]]ma, zatim [[Otok (Vukovarsko-srijemska županija)|Otoku]], [[Ivankovo|Ivankovu]] i [[Sotin]]u. Završio je bogoslovni studij i vratio se u Hercegovinu, gdje je jedno vrijeme boravio u rodnom mjestu, a od 1821. u [[Dubrave (razdvojba)|Dubravama]]. Do 1824. bio je [[kapelan]]. Bio je od 1824. do 1861. godine. [[župnik]] u župi [[Dubrave (župa)|Dubravama]] sa sjedištem u [[Prenj (Stolac, BiH)|Prenju]]. Pastoralni rad bio je u skromnim uvjetima. Mise je služio pod dubovima i na "ljesama". Sagradio je župnu kuću u Prenju, koja je bila najveća u biskupiji, ali ju je dao srušiti. Uz pomoć Propagande iz Liona sagradio je veliku [[župna kuća|župnu kuću]] (1849.-55.). Projekt je bio ispred vremena, jer se takvom veličinom računalo da bi se u trebinjskoj biskupiji mogao imenovati vlastiti biskup, pa je mogla primiti i [[ordinarijat]]. Kad je umro vikar Sokolović, godine 1838. trebinjski ga je kler predložio [[Kongregacija za širenje vjere|Kongregaciji za širenje vjere]] za "[[biskupski ordinarij|biskupijskog ordinarija]]" trebinjsko-mrkanske biskupije. Austrija mu je omela napredak. Niti je dopustila imenovanje biskupa, niti je trebinjsko-mrkanska biskupija dobila svog, nego je Austrija kod pape poradila da se biskupija preda na upravu dubrovačkom biskupu. To je učinjeno bulom [[Apostolici nostri muneris]] 12. rujna 1839. godine. 30. listopada 1839. ili 1840. stekao je status [[generalni vikar|generalnog vikara]] (provikara) za trebinjsku biskupiju. Dužnost je obnašao do smrti. Ostvario je dobru suradnju sa svećenstvom iz susjedne Bosne i Dalmacije, koji su mu na dozivanje došli pomoći u jugoistočnoj Hercegovini koja je oskudijevala domaćim svećenicima. <ref name="Perić"/>

Za povijest Hrvata i Katoličke crkve u Hercegovini Maslać je važan i po izvješću iz 1840., gdje navodi da u Gornjoj Hercegovini žive katolici Trebinjske biskupije. <ref name="nova snaga">[http://www.zupa-nevesinje.com/index.php?mod=vijest&vijest=403 Župa Uznesenja BDM, Nevesinje] Toni Šarac: ''Iz Uloga nova snaga'', 26. srpnja 2012. (pristupljeno 23. lipnja 2017.)</ref>

Ostvario je veliko poštovanje i kod muslimana, koji su ga cijenili kao "Božjeg čovjeka", jer je odgonio skakavce od usjeva i bolesti iz životinja. Otkako je 1833. godine uspostavljen [[hercegovački pašaluk]], bio je Vidoje u dobrim odnosima s [[Ali-paša Rizvanbegović|Ali-pašom Rizvanbegovićem "Stočevićem"]]. Don Vidoje je promišljeno slao begovima darove zahvaljujući čemu je mnogo katolika ostalo na životu. Profinjena diplomatska duha i djelovanja, njegovi prijatelji Stočevići preporučili su osmanskom sultanu poslati 'nišan' dekoraciju, a Derviš paša 1860. godine uručio je don Vidoju zlatni sat što mu ga je sultan poslao. Prijateljstvo je prenijelo utjecaj i na vjersku sferu. Kad je došlo u pitanje opstanak trebinjske biskupije, vrlo siromašne svojim svećenstvom, jer se razmatralo uklapanje u hercegovački apostolski vikarijat, prijatelj mu Ali-paša poručio je don Vidoju da neće mariti ni za kakvi [[ferman]] u tom smislu, a takvi ferman već je bio izdan u Carigradu. Godine 1848. dubrovački biskup i trebinjski upravitelj [[Toma Jederlinić]] isposlovao je don Vidoju dopuštenje od Svete Stolice da može krizmavati, no nikad ta povlastica nije uručena Maslaću.<ref name="Perić"/>
Iste godine obavijestio je biskupa Jederlinića iz Dubrovnika o svom pastoralnom odlasku u Planinu na duži rok, pa ga je zamolio da mu kapelan Malfatti može dobiti ovlasti u Dubravama.<ref name="nova snaga"/>

Izgleda da Maslać nije ostavio dojam na isusovačkog misionara [[Vinko Basile|Vinka Basilea]], jer je taj 1856. godine podnio Svetoj Stolici izvješće u kojem je podosta negativno ocijenio Maslaća. Međutim, dvije godine poslije [[Vinko Čubranić]], novoimenovani biskup dubrovački i apostolski upravitelj trebinjski, svojim je izvješćem branio Maslaća, davši i za pravo Basileu. Maslaćevim nedostatcima Čubranić je pretpostavio velike zasluge katoličkoj stvari u krajevima gdje je djelovao, jer je Maslaćeva župa najsređenija i vjera vjernika njegove pastve najživlja. Istaknuo je da je Maslać zbog vjere triput podnio osmanske nasilne progone i da je dvaput bio osuđen na smrt. Don Vidojeva snaga duha i razbor i potpora rodbine nametnula je urotnicima stav poštovanja da im je agresiju ublažila. Spomenio je papi da don Vidoje od onda vrši blagotvoran utjecaj na duh i osmanskih vlasti i pojedinih muslimana, što je jako nužno za siromašne katolike na koje je [[popravoslavljivanje Hrvata|ciljala]]<ref name="Perić"/><ref>[https://www.hop.com.hr/2016/08/04/svi-arheoloski-nalazi-i-ostaci-srednjovjekovne-bosne-i-hercegovine-nose-zapadne-i-hrvatske-oznake-i-odlike/ HOP] Dragan Ilić: ''Svi arheološki nalazi i ostaci srednjovjekovne Bosne i Hercegovine nose zapadne i hrvatske oznake i odlike'', 4. kolovoza 2016. (pristupljeno 23. lipnja 2017.)</ref> "grčka" raja i Crnogorci, jer nije htio nije htio sudjelovati u njihovoj uroti. Umro je 16. siječnja 1862. godine. Pokopan je pred crkvom u Prenju, gdje je i grob njegova bratića don Joze Maslaća. Na grobnom mu je spomeniku stoji natpis na latinskom.<ref name="Perić"/>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Maslać Novaković, Vidoje}}
[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici]]
[[Kategorija:Rimokatolička Crkva u Bosni i Hercegovini]]
[[Kategorija:Hrvatski narodni preporod]]

Vidoje Maslać Novaković - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica