Suradnik10: /* Početak videoumjetnosti u svijetu */

2026-05-12T21:32:11Z

Početak videoumjetnosti u svijetu

←Starija inačica		Inačica od 12. svibanj 2026. u 21:32
Redak 15:		Redak 15:

	Budući da video nastaje i usporedno se razvija s [[Konceptualna umjetnost\|konceptualnom umjetnošću]], to jest u vrijeme [[Nova umjetnička praksa\|nove umjetničke prakse]], mogu se ustanoviti dva smjera bavljenja videom: vizualno i nevizualno. Vizualno bavljenje videom podrazumijeva istraživanje videa kao medija, dok drugi smjer podrazumijeva bilježenje akcije u cijelosti njezina trajanja. Video ne teži ka stvaranju druge stvarnosti, već postojeću stvarnost provjerava, analizira i istražuje.<ref name="Susovski-1"/>		Budući da video nastaje i usporedno se razvija s [[Konceptualna umjetnost\|konceptualnom umjetnošću]], to jest u vrijeme [[Nova umjetnička praksa\|nove umjetničke prakse]], mogu se ustanoviti dva smjera bavljenja videom: vizualno i nevizualno. Vizualno bavljenje videom podrazumijeva istraživanje videa kao medija, dok drugi smjer podrazumijeva bilježenje akcije u cijelosti njezina trajanja. Video ne teži ka stvaranju druge stvarnosti, već postojeću stvarnost provjerava, analizira i istražuje.<ref name="Susovski-1"/>

			Švicarska umjetnica [[Katja Loher]] unijela je i [[koreograf]]ske elemente..<ref>{{Citiranje weba\|url=https://www.bizjournals.com/southflorida/news/2017/11/10/structures-awards-2017-learn-more.html\|title=Structures Awards\|website=www.bizjournals.com\|access-date=2020-09-17}}</ref><ref name=":0">{{Citiranje weba\|url=https://www.buro247.sg/culture/art-and-design/the-house-collective-debut-art-programme-with-swiss-artist-katja-loher-concludes-at-the-temple-house-in-chengdu-china.html\|title=The House Collective's art programme with Swiss artist Katja Loher concludes at The Temple House\|website=BURO.\|language=en\|access-date=2020-09-17}}</ref>

	== Početak videoumjetnosti u Hrvatskoj ==		== Početak videoumjetnosti u Hrvatskoj ==

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-30T02:48:03Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 30. studeni 2021. u 02:48
Redak 61:		Redak 61:
	* [http://www.dalibormartinis.com/ Dalibor Martinis]		* [http://www.dalibormartinis.com/ Dalibor Martinis]
	* [http://ilgaleta.alu.hr/ Ladislav Galeta]		* [http://ilgaleta.alu.hr/ Ladislav Galeta]
	* ~~{{Commonscat\|Video art}}~~		*

	[[Kategorija:Videoumjetnost\| ]]		[[Kategorija:Videoumjetnost\| ]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-08T08:47:33Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Videoumjetnost''' (lat. videre=vidjeti) oblik je umjetnosti u kojoj je osnovni sadržaj elektronski stvorena slika. Javlja se istodobno u [[SAD|SAD-u]] , [[Europa|Europi]] i u [[Njemačka|Njemačkoj]] polovicom 1960-ih kao vrsta [[novi medij|novih medija]] u [[Umjetnost|umjetnosti]], u okviru [[Likovna umjetnost|likovnih umjetnosti]], kao pojam koji označava varijacije i oblike u [[Video|videu]] i videoinstalacijama.

Predstavlja smjer u suvremenoj [[likovna umjetnost|likovnoj umjetnosti]], grana [[konceptualna umjetnost|konceptualne umjetnosti]] vrlo bliska [[eksperimentalni film|eksperimentalnomu filmu]].<ref name=oblj/> Oblik je umjetničkog stvarateljstva u kojem se umjetnik služi videotehnikom ([[videokamera]], [[videovrpca]] ili [[disketa]], [[televizijski prijamnik]] ili [[platno]] i sl.) kao sredstvom izražavanja<ref>videoumjetnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 11. listopada 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=64518>.</ref>, često je kombinirajući s inim oblicima umjetničkoga izraza ([[slikarstvo]]m, [[kiparstvo]]m, scenskim nastupom), čime postaje podobna za vlastiti izraz, stvarajući forme poput [[videoinstalacija]], [[videoskulptura]], interpolirajući se u krajolik (tzv. ''[[land art]]'') ili u urbano tkivo. <ref name=oblj>(): [https://obljetnica.hrt.hr/leksikon/v/videoumjetnost/ ''videoumjetnost''] Leksikon radija i televizije. HRT.. Pristupljeno 10. listopada 2020. </ref>

[[Datoteka:Fliegende Bilder Dortmunder U.jpg|mini|mini|300px|Videoinstalacija, Leteće slike od Adolfa Winkelmanna.]]

== Početak videoumjetnosti u svijetu ==
Godinom početka videoumjetnosti katkad se uzima 1963., kada [[Wolf Vostel]] izlaže rad "TV De-Collage" i kada [[Nam June Paik]] po prvi put u galeriji Parnas u Wupertalu izlaže svoje eksperimente s [[Katodna cijev|katodnom cijevi]] televizora.<ref name="Susovski">Susovski, Marijan: Videoumjetnost u Hrvatskoj: Razvoj videoumjetnosti u Hrvatskoj, u: Hrvatski filmski ljetopis, 18, 1999., str. 3.</ref> Uzme li se kao početak videoumjetnosti trenutak kada video postaje pristupačniji i njegova uporaba rasprostranjenija – što je dovelo do toga da su se u [[1970-ih|sedamdesetim]] godinama mnogi autori okušali u tom mediju – može se govoriti o 1965. godini kada [[Sony]] izdaje prvi prijenosni videouređaj.<ref name="Beroš">Beroš, Nada: Dalibor Martinis, javne tajne, u: Uvod u video – alternativa slikarstvu, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2006., str. 22.</ref>

Kako je bavljenje videoumjetnošću sve prisutnije, tako su se počele organizirati i razne izložbe posvećene novom mediju. Već 1968. održane su izložbe u mnogim zemljama, od [[Argentina|Argentine]], [[Austrija|Austrije]], [[Danska|Danske]], [[Njemačka|Njemačke]], [[Španjolska|Španjolske]], [[Švicarska|Švicarske]], [[Kanada|Kanade]] i [[Velika Britanija|Velike Britanije]] do [[Japan|Japana]] i [[SAD|SAD-a]].<ref name="Beroš"/> U Sjedinjenim državama održane su, primjerice 1969., izložbe Medij je Medij u organizaciji [[Boston, Massachusetts|bostonskog]] WGBH-TV-a i TV kao stvaralački medij u Howard Wise Gallery u [[New York City, New York|New Yorku]]. Prva videogalerija otvorena je u [[Düsseldorf|Düsseldorfu]] 1968. godine na poticaj Garyja Schuma. Također, već 1972. godine video se pojavljuje na [[Venecijanski bijenale|Venecijanskom bijenalu]].<ref name="Susovski"/>

Razvija se drukčiji odnos prema javnoj televiziji koja se promatrala kao objektivan medij, za razliku od videa koji je smatran subjektivnim. Video se suprotstavlja državnoj televiziji, što povlači za sobom i njegovu revolucionarnu ulogu. Smatralo se da će, jednom kada video postane široko dostupan, svi postati umjetnici, to jest da će "nastupiti vrijeme umjetnosti bez umjetnika – kada će svi raditi umjetnost".<ref name="Susovski-1">Susovski, Marijan: Videoumjetnost u Hrvatskoj: Razvoj videoumjetnosti u Hrvatskoj, u: Hrvatski filmski ljetopis, 18, 1999., str. 4.</ref> [[Vera Horvat-Pintarić]] u tekstu "Videokultura ili povratak izvorima" postavlja tezu kako se videom umjetnici i ne-umjetnici postavljaju na istu medijsku ravan te da se na taj način medij despecijalizirao i demokratizirao.<ref name="Beroš-1">Beroš, Nada: Dalibor Martinis, javne tajne, u: Uvod u video – alternativa slikarstvu, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2006., str. 18.</ref>

Videoumjetnost se od filmske umjetnosti razlikuje u nekoliko bitnih karakteristika. Videoumjetnost je često vezana za galerijski prostor i slične institucije te posjeduje drukčiju kvalitetu od filmske slike. Razlikuje se u osvjetljenju i oštrini, ali i u samom dojmu koji želi ostaviti i ostavlja na promatrača. Smatra se zasebnim žanrom od [[Eksperimentalni film|eksperimentalnog filma]].<ref name="Gilić"> Gilić, Nikica (5), str. 132.</ref>

Budući da video nastaje i usporedno se razvija s [[Konceptualna umjetnost|konceptualnom umjetnošću]], to jest u vrijeme [[Nova umjetnička praksa|nove umjetničke prakse]], mogu se ustanoviti dva smjera bavljenja videom: vizualno i nevizualno. Vizualno bavljenje videom podrazumijeva istraživanje videa kao medija, dok drugi smjer podrazumijeva bilježenje akcije u cijelosti njezina trajanja. Video ne teži ka stvaranju druge stvarnosti, već postojeću stvarnost provjerava, analizira i istražuje.<ref name="Susovski-1"/>

== Početak videoumjetnosti u Hrvatskoj ==
Naraštaj koji se u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] počinje baviti videom jest onaj koji se okuplja oko Studentskog centra u Zagrebu, a razvija se iz postavki [[Fluxus|Fluxusa]]. Bili su to umjetnici koji su se bavili otkrivanjem novih materijala, [[Performans|performansom]], a među ostalim, često su za razne umjetničke akcije koristili vlastito tijelo. To su [[Boris Bućan]], [[Braco Dimitrijević]], [[Goran Trbuljak]], [[Dalibor Martinis]] i [[Sanja Iveković]].<ref name="Susovski-1"/>

Bilo je nekoliko bitnih susreta koji su omogućili našim umjetnicima da se upoznaju s novim medijem. Primjerice 1972. godine, kad umjetnici Evander D. Schley i Willoughby Sharp, tada urednik časopisa Avalanche, dolaze u Hrvatsku kao gosti [[Dalibor Martinis|Dalibora Martinisa]] i [[Sanja Iveković|Sanje Iveković]] i posuđuju njima i [[Goran Trbuljak|Goranu Trbuljaku]] svoju videoopremu.<ref name="Susovski-2">Susovski, Marijan: Videoumjetnost u Hrvatskoj: Razvoj videoumjetnosti u Hrvatskoj, u: Hrvatski filmski ljetopis, 18, 1999., str. 5.</ref> Upravo je tada Goran Trbuljak snimio uradak kojega se smatra našim najranijim videouratkom. Snimljen je u jednoj zagrebačkoj bolnici, a nazvan je "Perimetarski test vidnog polja umjetnika". [[Braco Dimitrijević]] je godinu dana prije, tijekom studiranja u [[London|Londonu]] snimio dva rada, "Metabolizam kao tjelesna skulptura" i "Proces mišljenja kao tjelesna skulptura".<ref name="Susovski-3">Susovski, Marijan: Videoumjetnost u Hrvatskoj: Razvoj videoumjetnosti u Hrvatskoj, u: Hrvatski filmski ljetopis, 18, 1999., str. 6.</ref>

=== Međunarodna izložba „Audio-vizualne poruke“ ===
Na međunarodnoj izložbi Audio-vizualne poruke 1973. godine, u sklopu međunarodne bijenalne priredbe Trigon u [[Graz|Grazu]], a zahvaljujući inicijativi [[Vera Horvat-Pintarić|Vere Horvat-Pintarić]], sudjeluje nekoliko hrvatskih umjetnika među kojima su [[Sanja Iveković]], [[Dalibor Martinis]], [[Boris Bućan]] i [[Goran Trbuljak]]. Izložba je bila podijeljena na tri sekcije: Govor, Stvarnost i Meta-akcija. Sudjelovali su i neki od pionira svjetskog videa, primjerice [[Nam June Paik]], [[Bruce Nauman]], [[Joan Jonas]], [[Valie Export]] i [[Richard Kriesche]].<ref name="Beroš-1"/>

Sanja Iveković i Dalibor Martinis sudjeluju s videouradcima "TV-Timer" i "Meta-akcija" u sekciji Stvarnost. "TV-Timer" se bavi odnosom stvarnosti i medijske stvarnosti što je tema koja će zaokupljati oboje umjetnika i u njihovim samostalnim radovima. Na standardni TV-program autori su intervenirali pomoću drugih medija (primjerice, telefonom i satom), kao i samopojavljivanjem. <ref name="Beroš"/>

Prva Martinisova samostalna video instalacija "Mrtva priroda" bavi se sličnom tematikom. Suprotstavlja TV-monitor i vazu cvijeća koja je na njemu. S usporavanjem i smirivanjem vijesti na televiziji, aranžman postaje sve življi. Važna komponenta ovdje je humor, odnosno dosjetka koju možemo pratiti i u ostatku Martinisovih radova.<ref name="Beroš-2">Beroš, Nada: Dalibor Martinis, javne tajne, u: Uvod u video – alternativa slikarstvu, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2006, str. 24.</ref>

"Sweet Violence" Sanje Iveković također se temelji na suprotstavljanju medija videa i javne televizije. Preko reklama koje se prikazuju na televiziji umjetnica rešetkasto postavlja crnu ljepljivu traku i time stvara pregradu između onoga što se odvija na ekranu i onoga što gledatelj promatra. Radi se o kritičkoj interpretaciji TV-programa i poruka koje se šalju gledatelju.<ref name="Iveković">Skupina autora, Sanja Iveković: selected works, Fundacio Antoni Tapies, Barcelona, 2008., str. 41.</ref>

Boris Bućan u Grazu sudjeluje u sekciji Stvarnost s radom "Laž" u kojem istoimeni natpis postavlja na platno dugačko nekoliko metara, dok je Goran Trbuljak svoje radove izložio u sekcijama Stvarnost i Govor.<ref name="Susovski-3"/>

=== Motovunski susret ===
Drugi važan susret videoumjetnika, pod nazivom Identitet=Identitet, bio je u [[Motovun|Motovunu]] 1976. godine u sklopu IV. Motovunskog susreta. Organizirali su ga Galerije grada Zagreba, Etnografski muzej Istre iz [[Pazin|Pazina]] te Galerija del Cavallino iz [[Venecija|Venecije]]. Venecijansku galeriju tada je vodio Paolo Cardazzo koji je u Motovun doveo inozemne goste, donijevši i porta-pack kameru, mali monitor i videovrpce. Svaki od naših umjetnika snimio je po tri rada, a s radovima inozemnih autora nastalo je ukupno dvadesetak radova koji su bili snimljeni na vrpci danas poznatoj kao Motovunska vrpca.<ref name="Susovski-3"/>

Sanja Iveković u Motovunu ostvaruje radove "Make Up - Make Down" i "Instrukcije", Dalibor Martinis "Triptih" i "Video imunitet", a Goran Trbuljak rad "Bez naslova" u kojem reže video vrpcu.<ref name="Susovski-3"/> Treba spomenuti i Sanju Iveković koja svoj rad „Monument“ ostvaruje u produkciji galerije del Cavallino. U radu je težište na interakciji između promatrača i onoga koji je sniman. Sanja Iveković kamerom kruži oko Dalibora Martinisa, u uskim kadrovima, obuhvaćajući u konačnici njegovo cijelo tijelo.

Iste godine nastaje "Otvoreni kolut" Dalibora Martinisa. Riječ je o snimci umjetnikove glave oko koje se namata videovrpca na kojoj je također snimka umjetnikove glave, sve dok umjetnikova glava potpuno ne nestane, odnosno dok vrpca na kojoj je snimka umjetnikove glave ne prekrije njegovu glavu.<ref name="Beroš-3">Beroš, Nada: Dalibor Martinis, javne tajne, u: Uvod u video – alternativa slikarstvu, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2006., str. 32.</ref>

=== Ivan Ladislav Galeta ===
[[Ivan Ladislav Galeta]] nastavlja Petekovu tradiciju bavljenja pravim eksperimentima. On ipak ne staje samo na [[Film|filmu]], već se bavi i [[Performans|glazbenim performansom]] te stvara objekte-instalacije.

Sklon inovacijama, radio je i na vrpci i na projektoru te često svoje filmove prati i interaktivnim predavanjima, čime zapravo ulazi u područje takozvanog "proširenog filma" (expanded-cinema), a od filmova važniji su "Sfaira" iz 1986. i "Water Pulu 1869-1896" iz 1988. godine.<ref name="Škrabalo"> [[Ivo Škrabalo|Škrabalo, Ivo]]: 101 Godina filma u Hrvatskoj, u: Osamdesete godine: odumiranje države, Nakladni zavod globus. 1998., str. 441.</ref> Filmove snima od 1969. godine, a videom se bavi od 1975.<ref name="Turković">[[Hrvoje Turković|Turković, Hrvoje]]: Videoumjetnost u Hrvatskoj, u: Leksikon videoumjetnika, Hrvatski filmski ljetopis, 18, 1999, str. 51.</ref>

"Ping pong" je poznati rad Ivala Ladislava Galete snimljen 1976-8. godine. Uz više kamera postavljenih u različitim kutovima, snima ping-pong utakmicu. Natjecanje čini neobičnim postavljajući igrače u fizičke odnose koji su mogući samo na filmu. Tako naprimjer, paralelno postavlja dva kadra koja snima iz dva različita ugla.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==
# Beroš, Nada: Dalibor Martinis, javne tajne, u: Uvod u video – alternativa slikarstvu, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2006.
# Susovski, Marijan: Videoumjetnost u Hrvatskoj: Razvoj videoumjetnosti u Hrvatskoj, u: Hrvatski filmski ljetopis, 18, 1999.
# Turković, Hrvoje: Avangardne tendencije u Hrvatskoj, u: Hrvatski eksperimentalni film šezdesetih i videoumjetnost sedamdesetih kao avangardno krilo modernizma, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2007.
# Turković, Hrvoje: Videoumjetnost u Hrvatskoj, u: Leksikon videoumjetnika, Hrvatski filmski ljetopis, 18, 1999.
# Lexikon der Modernen Kunst, Markus Stegman/René Zey, Hamburg [[2002.]]

== Vanjske poveznice ==
* [http://digitizing-ideas.hr/hr/pretrazi/ Arhiva Nova umjetnička praksa]
* {{eng oznaka}} [http://www.moma.org/interactives/exhibitions/2011/sanjaivekovic/#the-right-one-pearls-of-revolution/MoMA: Sanja Iveković-Sweet violence ]
* [http://www.dalibormartinis.com/ Dalibor Martinis]
* [http://ilgaleta.alu.hr/ Ladislav Galeta]
* {{Commonscat|Video art}}

[[Kategorija:Videoumjetnost| ]]

Videoumjetnost - Povijest promjena

Suradnik10: /* Početak videoumjetnosti u svijetu */

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica