Vice Vukov - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'

2025-09-14T05:04:07Z

Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'

←Starija inačica		Inačica od 14. rujan 2025. u 05:04
Redak 42:		Redak 42:
	Početkom devedesetih, nakon [[Raspad SFRJ\|raspada Jugoslavije]] i osamostaljenja Hrvatske, bio je blizak sa tadašnjim predsjednikom [[Franjo Tuđman\|Tuđmanom]]. No, ubrzo se razilaze zbog drukčijih političkih stavova, nakon čega pristupa [[Hrvatska narodna stranka\|Hrvatskoj narodnoj stranci]]. Iz HNS-a odlazi [[1997.]] nakon pristupanja Hrvatskih nezavisnih demokrata toj stranci. [[1999.]] objavljuje knjigu "Pogled iza ogledala" u kojoj su prikupljeni svi njegovi novinski tekstovi. Iste godine postaje član Gradskog savjeta [[SDP\|Socijaldemokratske Partije Hrvatske]]. [[5. siječnja]] [[2001.]] imenovan je za veleposlanika [[Hrvatska\|Republike Hrvatske]] u [[Švicarska\|Švicarskoj]]. 2002. izlazi mu knjiga "Tvoja zemlja, uspomene na 1971." Na [[Hrvatski parlamentarni izbori 2003.\|izborima 2003.]] na listi [[SDP\|SDP-a]] ulazi u [[Hrvatski sabor]] kao nezavisni zastupnik.		Početkom devedesetih, nakon [[Raspad SFRJ\|raspada Jugoslavije]] i osamostaljenja Hrvatske, bio je blizak sa tadašnjim predsjednikom [[Franjo Tuđman\|Tuđmanom]]. No, ubrzo se razilaze zbog drukčijih političkih stavova, nakon čega pristupa [[Hrvatska narodna stranka\|Hrvatskoj narodnoj stranci]]. Iz HNS-a odlazi [[1997.]] nakon pristupanja Hrvatskih nezavisnih demokrata toj stranci. [[1999.]] objavljuje knjigu "Pogled iza ogledala" u kojoj su prikupljeni svi njegovi novinski tekstovi. Iste godine postaje član Gradskog savjeta [[SDP\|Socijaldemokratske Partije Hrvatske]]. [[5. siječnja]] [[2001.]] imenovan je za veleposlanika [[Hrvatska\|Republike Hrvatske]] u [[Švicarska\|Švicarskoj]]. 2002. izlazi mu knjiga "Tvoja zemlja, uspomene na 1971." Na [[Hrvatski parlamentarni izbori 2003.\|izborima 2003.]] na listi [[SDP\|SDP-a]] ulazi u [[Hrvatski sabor]] kao nezavisni zastupnik.

	[[17. studenog]] [[2005.]] u zgradi [[Hrvatski sabor\|Hrvatskog sabora]] spotiče se na stepenicama i pada, pri čemu zadobiva teške ozljede glave. Bio je hospitaliziran i podvrgnut operaciji, nakon koje je pao u komu. U [[Studeni\|studenom]] [[2007.]] liječnici objavljuju kako povremeno dolazi svijesti i kako mu je zdravstveno stanje stabilno.<ref>[http://www.24sata.hr/index.php?cmd=show_clanak&tekst_id=27703 24 sata, "Vice Vukov budi se iz kome nakon 22 mjeseca?"]</ref> [[24. rujna]] [[2008.]] nakon 34 [[mjesec]]a borbe za život, preminuo je u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Rockfellerovoj ulici u [[Zagreb]]u, u 72. godini života.<ref>{{~~Citiranje web~~\|url=http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/preminuo-vice-vukov.html\|title=Dnevnik.hr, Preminuo Vice Vukov, 24. rujna 2008.}}</ref>		[[17. studenog]] [[2005.]] u zgradi [[Hrvatski sabor\|Hrvatskog sabora]] spotiče se na stepenicama i pada, pri čemu zadobiva teške ozljede glave. Bio je hospitaliziran i podvrgnut operaciji, nakon koje je pao u komu. U [[Studeni\|studenom]] [[2007.]] liječnici objavljuju kako povremeno dolazi svijesti i kako mu je zdravstveno stanje stabilno.<ref>[http://www.24sata.hr/index.php?cmd=show_clanak&tekst_id=27703 24 sata, "Vice Vukov budi se iz kome nakon 22 mjeseca?"]</ref> [[24. rujna]] [[2008.]] nakon 34 [[mjesec]]a borbe za život, preminuo je u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Rockfellerovoj ulici u [[Zagreb]]u, u 72. godini života.<ref>{{citiranje weba\|url=http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/preminuo-vice-vukov.html\|title=Dnevnik.hr, Preminuo Vice Vukov, 24. rujna 2008.}}</ref>

	Bio je član [[Hrvatska glazbena unija\|Hrvatske glazbene unije]] i [[Hrvatski helsinški odbor\|Hrvatskog helsinškog odbora]] te osnivač [[Lions Hrvatska\|Lions kluba u Šibeniku]]. [[1995.]] godine dodijeljen mu je [[Red Danice hrvatske]] s likom Marka Marulića.<ref name="porin"/>		Bio je član [[Hrvatska glazbena unija\|Hrvatske glazbene unije]] i [[Hrvatski helsinški odbor\|Hrvatskog helsinškog odbora]] te osnivač [[Lions Hrvatska\|Lions kluba u Šibeniku]]. [[1995.]] godine dodijeljen mu je [[Red Danice hrvatske]] s likom Marka Marulića.<ref name="porin"/>

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Citiranje web |' u '{{citiranje weba|'

2025-09-14T04:56:46Z

Zamjena teksta - '{{Citiranje web |' u '{{citiranje weba|'

←Starija inačica		Inačica od 14. rujan 2025. u 04:56
Redak 36:		Redak 36:
	Nakon što je [[1967.]] na [[Krapinski festival\|Krapinskom festivalu]] otpjevao pobjedničku pjesmu "''Vužgi''" i pri preuzimanju nagrade rekao da mu je "bila posebna čast odjenuti tu krasnu hrvatsku narodnu nošnju", postao je politički sumnjiv.<ref name="gloria"/> [[1968.]] sudjeluje na putujućem festivalu "Pjesma ljeta", prilikom čega su mu organizatori iz beogradske [[Politika (novine)\|Politike]] uručili bedž s natpisom na [[Ekavica\|ekavici]] koji je morao nositi.<ref name="gloria">[http://www.gloria.hr/article/imali-smo-puno-teskih-ali-i-lijepih-trenutaka/6064 "Imali smo puno teških, ali i lijepih trenutaka", intervju s Dijanom Vukov, Diana Šetka, Gloria, listopad 2006.]</ref> Vukov je zatražio da u svakoj republici nosi bedž na jeziku i pismu te republike, što je uzrokovalo daljnje neugodnosti.<ref name="gloria"/> Beogradske novine [[NIN]] od [[13. listopada]] [[1968.]] javno optužuju Vukova za [[šovinizam]] i [[nacionalizam]],<ref>NIN, 13. listopada 1968., "Vicevi Vice Vukova", Džavid Husić</ref> nakon čega reagira republičko tužiteljstvo SR Hrvatske, podižući optužnicu koja je na sudu ipak propala. [[1970.]] organizatori su na Krapinskom festivalu htjeli trobojnu hrvatsku vrpcu s narodne nošnje koju su nosili izvođači okrenuti naopako, kako bi pred [[Tito]]m izgledala kao jugoslavenska, no Vice Vukov je takvu nošnju odbio.<ref name="barikada">{{cg oznaka}} [http://www.barikada.com/rock_history/vice_vukov.php Vice Vukov, biografija, Časlav Vujotić, barikada.com]</ref> Tijekom [[1970.]] njegove se pjesme skidaju s programa Radija Sarajevo, kasnije i s ostalih radiopostaja u [[BiH]], te su mu u toj republici zabranjeni nastupi. Pozivi za festivale pristižu sve rjeđe, zabranjena su mu gostovanja na televiziji, a već snimljene emisije se bunkeriraju. Progon poprima razmjere histerije, a Vukov se u tisku otvoreno naziva nepoželjnim pjevačem te se ignoriraju njegovi nastupi i uspjesi. U tom razdoblju postao je simbol [[Hrvatsko proljeće\|Hrvatskog proljeća]] i [[MASPOK\|masovnog pokreta]], a bio je i član uredničkog vijeća [[Hrvatski tjednik\|Hrvatskog tjednika]]. [[11. siječnja]] [[1972.]] za velikog vala uhićenja [[Hrvatsko proljeće\|proljećara]] tadašnja milicija mu pretresa stan.<ref name="gloria"/> U to vrijeme Vukov se nalazio na turneji po [[Australija\|Australiji]] te se nakon supruginog upozorenja, u strahu od progona vlasti, ne vraća u Jugoslaviju, već odlazi u [[Pariz]].<ref name="gloria"/> U isto vrijeme, sve njegove ploče bile su odmah povučene iz trgovina.<ref name="gloria"/>		Nakon što je [[1967.]] na [[Krapinski festival\|Krapinskom festivalu]] otpjevao pobjedničku pjesmu "''Vužgi''" i pri preuzimanju nagrade rekao da mu je "bila posebna čast odjenuti tu krasnu hrvatsku narodnu nošnju", postao je politički sumnjiv.<ref name="gloria"/> [[1968.]] sudjeluje na putujućem festivalu "Pjesma ljeta", prilikom čega su mu organizatori iz beogradske [[Politika (novine)\|Politike]] uručili bedž s natpisom na [[Ekavica\|ekavici]] koji je morao nositi.<ref name="gloria">[http://www.gloria.hr/article/imali-smo-puno-teskih-ali-i-lijepih-trenutaka/6064 "Imali smo puno teških, ali i lijepih trenutaka", intervju s Dijanom Vukov, Diana Šetka, Gloria, listopad 2006.]</ref> Vukov je zatražio da u svakoj republici nosi bedž na jeziku i pismu te republike, što je uzrokovalo daljnje neugodnosti.<ref name="gloria"/> Beogradske novine [[NIN]] od [[13. listopada]] [[1968.]] javno optužuju Vukova za [[šovinizam]] i [[nacionalizam]],<ref>NIN, 13. listopada 1968., "Vicevi Vice Vukova", Džavid Husić</ref> nakon čega reagira republičko tužiteljstvo SR Hrvatske, podižući optužnicu koja je na sudu ipak propala. [[1970.]] organizatori su na Krapinskom festivalu htjeli trobojnu hrvatsku vrpcu s narodne nošnje koju su nosili izvođači okrenuti naopako, kako bi pred [[Tito]]m izgledala kao jugoslavenska, no Vice Vukov je takvu nošnju odbio.<ref name="barikada">{{cg oznaka}} [http://www.barikada.com/rock_history/vice_vukov.php Vice Vukov, biografija, Časlav Vujotić, barikada.com]</ref> Tijekom [[1970.]] njegove se pjesme skidaju s programa Radija Sarajevo, kasnije i s ostalih radiopostaja u [[BiH]], te su mu u toj republici zabranjeni nastupi. Pozivi za festivale pristižu sve rjeđe, zabranjena su mu gostovanja na televiziji, a već snimljene emisije se bunkeriraju. Progon poprima razmjere histerije, a Vukov se u tisku otvoreno naziva nepoželjnim pjevačem te se ignoriraju njegovi nastupi i uspjesi. U tom razdoblju postao je simbol [[Hrvatsko proljeće\|Hrvatskog proljeća]] i [[MASPOK\|masovnog pokreta]], a bio je i član uredničkog vijeća [[Hrvatski tjednik\|Hrvatskog tjednika]]. [[11. siječnja]] [[1972.]] za velikog vala uhićenja [[Hrvatsko proljeće\|proljećara]] tadašnja milicija mu pretresa stan.<ref name="gloria"/> U to vrijeme Vukov se nalazio na turneji po [[Australija\|Australiji]] te se nakon supruginog upozorenja, u strahu od progona vlasti, ne vraća u Jugoslaviju, već odlazi u [[Pariz]].<ref name="gloria"/> U isto vrijeme, sve njegove ploče bile su odmah povučene iz trgovina.<ref name="gloria"/>

	Tijekom boravka u Parizu diplomirao je na Institutu za visoke međunarodne studije (''Institut des Hautes Etudes Internationales'') u okviru Sveučilišta prava, ekonomije i društvenih znanosti. [[1976.]], nakon smirivanja situacije, odlučuje se vratiti u [[Zagreb]]. Tada je već njegova glazbena karijera okončana - razni festivali su mu zatvorili vrata, a bilo mu je zabranjeno javno nastupati. Vukov završava studij na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu]], diplomiravši [[talijanski jezik]] i [[Filozofija\|filozofiju]]. Nakon završetka studija traži posao, ali zbog sudjelovanja u [[Hrvatsko proljeće\|Hrvatskom proljeću]] jako ga teško nalazi. [[1978.]] uspijeva pronaći posao u Nakladnom zavodu [[Matica hrvatska\|Matice hrvatske]]. Nastupi i putovanja bili su mu onemogućeni sve do [[1989.]] Te iste godine izlazi mu album s novim pjesmama, ali bez njegova imena na albumu, što je bio jasan znak njegova povratka. Tijekom 1990. održao je uzastopni niz od 14 rasprodanih koncerata u [[Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog\|Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski]],<ref name="Nacional">{{~~Citiranje web~~ \| url=http://www.nacional.hr/articles/view/24083/5/ \| title=Drama u obitelji Vukov \| publisher=[[Nacional]] \| date=27. ožujka 2006. \| first=Plamenko \| last=Cvitić \| language=hrvatski \| accessdate=dan 30. lipnja 2012. \| archivedate=30 lipnja 2012 \| trans_title=Drama of the Vukov family \| archiveurl=https://www.webcitation.org/68oeu2aKa?url=http://www.nacional.hr/clanak/24083/drama-u-obitelji-vukov \| deadurl=no }}</ref> postavivši još nenadmašen rekord.<ref name="porin"/> Pak, prva osoba koja je pustila Vukova u eter nakon zabrane iz 1971. jest voditelj [[Hamed Bangoura]]. Bilo je to [[televizija u 1988.\|1988.]] godine.<ref>Mozaik SD: [https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/drustvena-mreza/hamed-bangoura-o-koncertu-kao-netko-tko-je-prvi-emitirao-thompsona-i-cavoglave-dobro-znam-1487205 '' Hamed Bangoura o koncertu: ‘Kao netko tko je prvi emitirao Thompsona i Čavoglave dobro znam...‘'']. Slobodna Dalmacija. 4. srpnja 2025. Pristupljeno 7. srpnja 2025.</ref>		Tijekom boravka u Parizu diplomirao je na Institutu za visoke međunarodne studije (''Institut des Hautes Etudes Internationales'') u okviru Sveučilišta prava, ekonomije i društvenih znanosti. [[1976.]], nakon smirivanja situacije, odlučuje se vratiti u [[Zagreb]]. Tada je već njegova glazbena karijera okončana - razni festivali su mu zatvorili vrata, a bilo mu je zabranjeno javno nastupati. Vukov završava studij na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu]], diplomiravši [[talijanski jezik]] i [[Filozofija\|filozofiju]]. Nakon završetka studija traži posao, ali zbog sudjelovanja u [[Hrvatsko proljeće\|Hrvatskom proljeću]] jako ga teško nalazi. [[1978.]] uspijeva pronaći posao u Nakladnom zavodu [[Matica hrvatska\|Matice hrvatske]]. Nastupi i putovanja bili su mu onemogućeni sve do [[1989.]] Te iste godine izlazi mu album s novim pjesmama, ali bez njegova imena na albumu, što je bio jasan znak njegova povratka. Tijekom 1990. održao je uzastopni niz od 14 rasprodanih koncerata u [[Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog\|Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski]],<ref name="Nacional">{{citiranje weba\| url=http://www.nacional.hr/articles/view/24083/5/ \| title=Drama u obitelji Vukov \| publisher=[[Nacional]] \| date=27. ožujka 2006. \| first=Plamenko \| last=Cvitić \| language=hrvatski \| accessdate=dan 30. lipnja 2012. \| archivedate=30 lipnja 2012 \| trans_title=Drama of the Vukov family \| archiveurl=https://www.webcitation.org/68oeu2aKa?url=http://www.nacional.hr/clanak/24083/drama-u-obitelji-vukov \| deadurl=no }}</ref> postavivši još nenadmašen rekord.<ref name="porin"/> Pak, prva osoba koja je pustila Vukova u eter nakon zabrane iz 1971. jest voditelj [[Hamed Bangoura]]. Bilo je to [[televizija u 1988.\|1988.]] godine.<ref>Mozaik SD: [https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/drustvena-mreza/hamed-bangoura-o-koncertu-kao-netko-tko-je-prvi-emitirao-thompsona-i-cavoglave-dobro-znam-1487205 '' Hamed Bangoura o koncertu: ‘Kao netko tko je prvi emitirao Thompsona i Čavoglave dobro znam...‘'']. Slobodna Dalmacija. 4. srpnja 2025. Pristupljeno 7. srpnja 2025.</ref>

	== Politička karijera u Republici Hrvatskoj ==		== Politička karijera u Republici Hrvatskoj ==

Suradnik10: /* Progon i emigracija */

2025-07-08T04:32:27Z

Progon i emigracija

←Starija inačica		Inačica od 8. srpanj 2025. u 04:32
Redak 36:		Redak 36:
	Nakon što je [[1967.]] na [[Krapinski festival\|Krapinskom festivalu]] otpjevao pobjedničku pjesmu "''Vužgi''" i pri preuzimanju nagrade rekao da mu je "bila posebna čast odjenuti tu krasnu hrvatsku narodnu nošnju", postao je politički sumnjiv.<ref name="gloria"/> [[1968.]] sudjeluje na putujućem festivalu "Pjesma ljeta", prilikom čega su mu organizatori iz beogradske [[Politika (novine)\|Politike]] uručili bedž s natpisom na [[Ekavica\|ekavici]] koji je morao nositi.<ref name="gloria">[http://www.gloria.hr/article/imali-smo-puno-teskih-ali-i-lijepih-trenutaka/6064 "Imali smo puno teških, ali i lijepih trenutaka", intervju s Dijanom Vukov, Diana Šetka, Gloria, listopad 2006.]</ref> Vukov je zatražio da u svakoj republici nosi bedž na jeziku i pismu te republike, što je uzrokovalo daljnje neugodnosti.<ref name="gloria"/> Beogradske novine [[NIN]] od [[13. listopada]] [[1968.]] javno optužuju Vukova za [[šovinizam]] i [[nacionalizam]],<ref>NIN, 13. listopada 1968., "Vicevi Vice Vukova", Džavid Husić</ref> nakon čega reagira republičko tužiteljstvo SR Hrvatske, podižući optužnicu koja je na sudu ipak propala. [[1970.]] organizatori su na Krapinskom festivalu htjeli trobojnu hrvatsku vrpcu s narodne nošnje koju su nosili izvođači okrenuti naopako, kako bi pred [[Tito]]m izgledala kao jugoslavenska, no Vice Vukov je takvu nošnju odbio.<ref name="barikada">{{cg oznaka}} [http://www.barikada.com/rock_history/vice_vukov.php Vice Vukov, biografija, Časlav Vujotić, barikada.com]</ref> Tijekom [[1970.]] njegove se pjesme skidaju s programa Radija Sarajevo, kasnije i s ostalih radiopostaja u [[BiH]], te su mu u toj republici zabranjeni nastupi. Pozivi za festivale pristižu sve rjeđe, zabranjena su mu gostovanja na televiziji, a već snimljene emisije se bunkeriraju. Progon poprima razmjere histerije, a Vukov se u tisku otvoreno naziva nepoželjnim pjevačem te se ignoriraju njegovi nastupi i uspjesi. U tom razdoblju postao je simbol [[Hrvatsko proljeće\|Hrvatskog proljeća]] i [[MASPOK\|masovnog pokreta]], a bio je i član uredničkog vijeća [[Hrvatski tjednik\|Hrvatskog tjednika]]. [[11. siječnja]] [[1972.]] za velikog vala uhićenja [[Hrvatsko proljeće\|proljećara]] tadašnja milicija mu pretresa stan.<ref name="gloria"/> U to vrijeme Vukov se nalazio na turneji po [[Australija\|Australiji]] te se nakon supruginog upozorenja, u strahu od progona vlasti, ne vraća u Jugoslaviju, već odlazi u [[Pariz]].<ref name="gloria"/> U isto vrijeme, sve njegove ploče bile su odmah povučene iz trgovina.<ref name="gloria"/>		Nakon što je [[1967.]] na [[Krapinski festival\|Krapinskom festivalu]] otpjevao pobjedničku pjesmu "''Vužgi''" i pri preuzimanju nagrade rekao da mu je "bila posebna čast odjenuti tu krasnu hrvatsku narodnu nošnju", postao je politički sumnjiv.<ref name="gloria"/> [[1968.]] sudjeluje na putujućem festivalu "Pjesma ljeta", prilikom čega su mu organizatori iz beogradske [[Politika (novine)\|Politike]] uručili bedž s natpisom na [[Ekavica\|ekavici]] koji je morao nositi.<ref name="gloria">[http://www.gloria.hr/article/imali-smo-puno-teskih-ali-i-lijepih-trenutaka/6064 "Imali smo puno teških, ali i lijepih trenutaka", intervju s Dijanom Vukov, Diana Šetka, Gloria, listopad 2006.]</ref> Vukov je zatražio da u svakoj republici nosi bedž na jeziku i pismu te republike, što je uzrokovalo daljnje neugodnosti.<ref name="gloria"/> Beogradske novine [[NIN]] od [[13. listopada]] [[1968.]] javno optužuju Vukova za [[šovinizam]] i [[nacionalizam]],<ref>NIN, 13. listopada 1968., "Vicevi Vice Vukova", Džavid Husić</ref> nakon čega reagira republičko tužiteljstvo SR Hrvatske, podižući optužnicu koja je na sudu ipak propala. [[1970.]] organizatori su na Krapinskom festivalu htjeli trobojnu hrvatsku vrpcu s narodne nošnje koju su nosili izvođači okrenuti naopako, kako bi pred [[Tito]]m izgledala kao jugoslavenska, no Vice Vukov je takvu nošnju odbio.<ref name="barikada">{{cg oznaka}} [http://www.barikada.com/rock_history/vice_vukov.php Vice Vukov, biografija, Časlav Vujotić, barikada.com]</ref> Tijekom [[1970.]] njegove se pjesme skidaju s programa Radija Sarajevo, kasnije i s ostalih radiopostaja u [[BiH]], te su mu u toj republici zabranjeni nastupi. Pozivi za festivale pristižu sve rjeđe, zabranjena su mu gostovanja na televiziji, a već snimljene emisije se bunkeriraju. Progon poprima razmjere histerije, a Vukov se u tisku otvoreno naziva nepoželjnim pjevačem te se ignoriraju njegovi nastupi i uspjesi. U tom razdoblju postao je simbol [[Hrvatsko proljeće\|Hrvatskog proljeća]] i [[MASPOK\|masovnog pokreta]], a bio je i član uredničkog vijeća [[Hrvatski tjednik\|Hrvatskog tjednika]]. [[11. siječnja]] [[1972.]] za velikog vala uhićenja [[Hrvatsko proljeće\|proljećara]] tadašnja milicija mu pretresa stan.<ref name="gloria"/> U to vrijeme Vukov se nalazio na turneji po [[Australija\|Australiji]] te se nakon supruginog upozorenja, u strahu od progona vlasti, ne vraća u Jugoslaviju, već odlazi u [[Pariz]].<ref name="gloria"/> U isto vrijeme, sve njegove ploče bile su odmah povučene iz trgovina.<ref name="gloria"/>

	Tijekom boravka u Parizu diplomirao je na Institutu za visoke međunarodne studije (''Institut des Hautes Etudes Internationales'') u okviru Sveučilišta prava, ekonomije i društvenih znanosti. [[1976.]], nakon smirivanja situacije, odlučuje se vratiti u [[Zagreb]]. Tada je već njegova glazbena karijera okončana - razni festivali su mu zatvorili vrata, a bilo mu je zabranjeno javno nastupati. Vukov završava studij na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu]], diplomiravši [[talijanski jezik]] i [[Filozofija\|filozofiju]]. Nakon završetka studija traži posao, ali zbog sudjelovanja u [[Hrvatsko proljeće\|Hrvatskom proljeću]] jako ga teško nalazi. [[1978.]] uspijeva pronaći posao u Nakladnom zavodu [[Matica hrvatska\|Matice hrvatske]]. Nastupi i putovanja bili su mu onemogućeni sve do [[1989.]] Te iste godine izlazi mu album s novim pjesmama, ali bez njegova imena na albumu, što je bio jasan znak njegova povratka. Tijekom 1990. održao je uzastopni niz od 14 rasprodanih koncerata u [[Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog\|Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski]],<ref name="Nacional">{{Citiranje web \| url=http://www.nacional.hr/articles/view/24083/5/ \| title=Drama u obitelji Vukov \| publisher=[[Nacional]] \| date=27. ožujka 2006. \| first=Plamenko \| last=Cvitić \| language=hrvatski \| accessdate=dan 30. lipnja 2012. \| archivedate=30 lipnja 2012 \| trans_title=Drama of the Vukov family \| archiveurl=https://www.webcitation.org/68oeu2aKa?url=http://www.nacional.hr/clanak/24083/drama-u-obitelji-vukov \| deadurl=no }}</ref> postavivši još nenadmašen rekord.<ref name="porin"/>		Tijekom boravka u Parizu diplomirao je na Institutu za visoke međunarodne studije (''Institut des Hautes Etudes Internationales'') u okviru Sveučilišta prava, ekonomije i društvenih znanosti. [[1976.]], nakon smirivanja situacije, odlučuje se vratiti u [[Zagreb]]. Tada je već njegova glazbena karijera okončana - razni festivali su mu zatvorili vrata, a bilo mu je zabranjeno javno nastupati. Vukov završava studij na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu]], diplomiravši [[talijanski jezik]] i [[Filozofija\|filozofiju]]. Nakon završetka studija traži posao, ali zbog sudjelovanja u [[Hrvatsko proljeće\|Hrvatskom proljeću]] jako ga teško nalazi. [[1978.]] uspijeva pronaći posao u Nakladnom zavodu [[Matica hrvatska\|Matice hrvatske]]. Nastupi i putovanja bili su mu onemogućeni sve do [[1989.]] Te iste godine izlazi mu album s novim pjesmama, ali bez njegova imena na albumu, što je bio jasan znak njegova povratka. Tijekom 1990. održao je uzastopni niz od 14 rasprodanih koncerata u [[Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog\|Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski]],<ref name="Nacional">{{Citiranje web \| url=http://www.nacional.hr/articles/view/24083/5/ \| title=Drama u obitelji Vukov \| publisher=[[Nacional]] \| date=27. ožujka 2006. \| first=Plamenko \| last=Cvitić \| language=hrvatski \| accessdate=dan 30. lipnja 2012. \| archivedate=30 lipnja 2012 \| trans_title=Drama of the Vukov family \| archiveurl=https://www.webcitation.org/68oeu2aKa?url=http://www.nacional.hr/clanak/24083/drama-u-obitelji-vukov \| deadurl=no }}</ref> postavivši još nenadmašen rekord.<ref name="porin"/> Pak, prva osoba koja je pustila Vukova u eter nakon zabrane iz 1971. jest voditelj [[Hamed Bangoura]]. Bilo je to [[televizija u 1988.\|1988.]] godine.<ref>Mozaik SD: [https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/drustvena-mreza/hamed-bangoura-o-koncertu-kao-netko-tko-je-prvi-emitirao-thompsona-i-cavoglave-dobro-znam-1487205 '' Hamed Bangoura o koncertu: ‘Kao netko tko je prvi emitirao Thompsona i Čavoglave dobro znam...‘'']. Slobodna Dalmacija. 4. srpnja 2025. Pristupljeno 7. srpnja 2025.</ref>

	== Politička karijera u Republici Hrvatskoj ==		== Politička karijera u Republici Hrvatskoj ==

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{cg icon}}' u '{{cg oznaka}}'

2025-05-28T02:18:09Z

Zamjena teksta - '{{cg icon}}' u '{{cg oznaka}}'

←Starija inačica		Inačica od 28. svibanj 2025. u 02:18
Redak 34:		Redak 34:
	== Progon i emigracija ==		== Progon i emigracija ==

	Nakon što je [[1967.]] na [[Krapinski festival\|Krapinskom festivalu]] otpjevao pobjedničku pjesmu "''Vužgi''" i pri preuzimanju nagrade rekao da mu je "bila posebna čast odjenuti tu krasnu hrvatsku narodnu nošnju", postao je politički sumnjiv.<ref name="gloria"/> [[1968.]] sudjeluje na putujućem festivalu "Pjesma ljeta", prilikom čega su mu organizatori iz beogradske [[Politika (novine)\|Politike]] uručili bedž s natpisom na [[Ekavica\|ekavici]] koji je morao nositi.<ref name="gloria">[http://www.gloria.hr/article/imali-smo-puno-teskih-ali-i-lijepih-trenutaka/6064 "Imali smo puno teških, ali i lijepih trenutaka", intervju s Dijanom Vukov, Diana Šetka, Gloria, listopad 2006.]</ref> Vukov je zatražio da u svakoj republici nosi bedž na jeziku i pismu te republike, što je uzrokovalo daljnje neugodnosti.<ref name="gloria"/> Beogradske novine [[NIN]] od [[13. listopada]] [[1968.]] javno optužuju Vukova za [[šovinizam]] i [[nacionalizam]],<ref>NIN, 13. listopada 1968., "Vicevi Vice Vukova", Džavid Husić</ref> nakon čega reagira republičko tužiteljstvo SR Hrvatske, podižući optužnicu koja je na sudu ipak propala. [[1970.]] organizatori su na Krapinskom festivalu htjeli trobojnu hrvatsku vrpcu s narodne nošnje koju su nosili izvođači okrenuti naopako, kako bi pred [[Tito]]m izgledala kao jugoslavenska, no Vice Vukov je takvu nošnju odbio.<ref name="barikada">{{cg ~~icon~~}} [http://www.barikada.com/rock_history/vice_vukov.php Vice Vukov, biografija, Časlav Vujotić, barikada.com]</ref> Tijekom [[1970.]] njegove se pjesme skidaju s programa Radija Sarajevo, kasnije i s ostalih radiopostaja u [[BiH]], te su mu u toj republici zabranjeni nastupi. Pozivi za festivale pristižu sve rjeđe, zabranjena su mu gostovanja na televiziji, a već snimljene emisije se bunkeriraju. Progon poprima razmjere histerije, a Vukov se u tisku otvoreno naziva nepoželjnim pjevačem te se ignoriraju njegovi nastupi i uspjesi. U tom razdoblju postao je simbol [[Hrvatsko proljeće\|Hrvatskog proljeća]] i [[MASPOK\|masovnog pokreta]], a bio je i član uredničkog vijeća [[Hrvatski tjednik\|Hrvatskog tjednika]]. [[11. siječnja]] [[1972.]] za velikog vala uhićenja [[Hrvatsko proljeće\|proljećara]] tadašnja milicija mu pretresa stan.<ref name="gloria"/> U to vrijeme Vukov se nalazio na turneji po [[Australija\|Australiji]] te se nakon supruginog upozorenja, u strahu od progona vlasti, ne vraća u Jugoslaviju, već odlazi u [[Pariz]].<ref name="gloria"/> U isto vrijeme, sve njegove ploče bile su odmah povučene iz trgovina.<ref name="gloria"/>		Nakon što je [[1967.]] na [[Krapinski festival\|Krapinskom festivalu]] otpjevao pobjedničku pjesmu "''Vužgi''" i pri preuzimanju nagrade rekao da mu je "bila posebna čast odjenuti tu krasnu hrvatsku narodnu nošnju", postao je politički sumnjiv.<ref name="gloria"/> [[1968.]] sudjeluje na putujućem festivalu "Pjesma ljeta", prilikom čega su mu organizatori iz beogradske [[Politika (novine)\|Politike]] uručili bedž s natpisom na [[Ekavica\|ekavici]] koji je morao nositi.<ref name="gloria">[http://www.gloria.hr/article/imali-smo-puno-teskih-ali-i-lijepih-trenutaka/6064 "Imali smo puno teških, ali i lijepih trenutaka", intervju s Dijanom Vukov, Diana Šetka, Gloria, listopad 2006.]</ref> Vukov je zatražio da u svakoj republici nosi bedž na jeziku i pismu te republike, što je uzrokovalo daljnje neugodnosti.<ref name="gloria"/> Beogradske novine [[NIN]] od [[13. listopada]] [[1968.]] javno optužuju Vukova za [[šovinizam]] i [[nacionalizam]],<ref>NIN, 13. listopada 1968., "Vicevi Vice Vukova", Džavid Husić</ref> nakon čega reagira republičko tužiteljstvo SR Hrvatske, podižući optužnicu koja je na sudu ipak propala. [[1970.]] organizatori su na Krapinskom festivalu htjeli trobojnu hrvatsku vrpcu s narodne nošnje koju su nosili izvođači okrenuti naopako, kako bi pred [[Tito]]m izgledala kao jugoslavenska, no Vice Vukov je takvu nošnju odbio.<ref name="barikada">{{cg oznaka}} [http://www.barikada.com/rock_history/vice_vukov.php Vice Vukov, biografija, Časlav Vujotić, barikada.com]</ref> Tijekom [[1970.]] njegove se pjesme skidaju s programa Radija Sarajevo, kasnije i s ostalih radiopostaja u [[BiH]], te su mu u toj republici zabranjeni nastupi. Pozivi za festivale pristižu sve rjeđe, zabranjena su mu gostovanja na televiziji, a već snimljene emisije se bunkeriraju. Progon poprima razmjere histerije, a Vukov se u tisku otvoreno naziva nepoželjnim pjevačem te se ignoriraju njegovi nastupi i uspjesi. U tom razdoblju postao je simbol [[Hrvatsko proljeće\|Hrvatskog proljeća]] i [[MASPOK\|masovnog pokreta]], a bio je i član uredničkog vijeća [[Hrvatski tjednik\|Hrvatskog tjednika]]. [[11. siječnja]] [[1972.]] za velikog vala uhićenja [[Hrvatsko proljeće\|proljećara]] tadašnja milicija mu pretresa stan.<ref name="gloria"/> U to vrijeme Vukov se nalazio na turneji po [[Australija\|Australiji]] te se nakon supruginog upozorenja, u strahu od progona vlasti, ne vraća u Jugoslaviju, već odlazi u [[Pariz]].<ref name="gloria"/> U isto vrijeme, sve njegove ploče bile su odmah povučene iz trgovina.<ref name="gloria"/>

	Tijekom boravka u Parizu diplomirao je na Institutu za visoke međunarodne studije (''Institut des Hautes Etudes Internationales'') u okviru Sveučilišta prava, ekonomije i društvenih znanosti. [[1976.]], nakon smirivanja situacije, odlučuje se vratiti u [[Zagreb]]. Tada je već njegova glazbena karijera okončana - razni festivali su mu zatvorili vrata, a bilo mu je zabranjeno javno nastupati. Vukov završava studij na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu]], diplomiravši [[talijanski jezik]] i [[Filozofija\|filozofiju]]. Nakon završetka studija traži posao, ali zbog sudjelovanja u [[Hrvatsko proljeće\|Hrvatskom proljeću]] jako ga teško nalazi. [[1978.]] uspijeva pronaći posao u Nakladnom zavodu [[Matica hrvatska\|Matice hrvatske]]. Nastupi i putovanja bili su mu onemogućeni sve do [[1989.]] Te iste godine izlazi mu album s novim pjesmama, ali bez njegova imena na albumu, što je bio jasan znak njegova povratka. Tijekom 1990. održao je uzastopni niz od 14 rasprodanih koncerata u [[Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog\|Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski]],<ref name="Nacional">{{Citiranje web \| url=http://www.nacional.hr/articles/view/24083/5/ \| title=Drama u obitelji Vukov \| publisher=[[Nacional]] \| date=27. ožujka 2006. \| first=Plamenko \| last=Cvitić \| language=hrvatski \| accessdate=dan 30. lipnja 2012. \| archivedate=30 lipnja 2012 \| trans_title=Drama of the Vukov family \| archiveurl=https://www.webcitation.org/68oeu2aKa?url=http://www.nacional.hr/clanak/24083/drama-u-obitelji-vukov \| deadurl=no }}</ref> postavivši još nenadmašen rekord.<ref name="porin"/>		Tijekom boravka u Parizu diplomirao je na Institutu za visoke međunarodne studije (''Institut des Hautes Etudes Internationales'') u okviru Sveučilišta prava, ekonomije i društvenih znanosti. [[1976.]], nakon smirivanja situacije, odlučuje se vratiti u [[Zagreb]]. Tada je već njegova glazbena karijera okončana - razni festivali su mu zatvorili vrata, a bilo mu je zabranjeno javno nastupati. Vukov završava studij na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu]], diplomiravši [[talijanski jezik]] i [[Filozofija\|filozofiju]]. Nakon završetka studija traži posao, ali zbog sudjelovanja u [[Hrvatsko proljeće\|Hrvatskom proljeću]] jako ga teško nalazi. [[1978.]] uspijeva pronaći posao u Nakladnom zavodu [[Matica hrvatska\|Matice hrvatske]]. Nastupi i putovanja bili su mu onemogućeni sve do [[1989.]] Te iste godine izlazi mu album s novim pjesmama, ali bez njegova imena na albumu, što je bio jasan znak njegova povratka. Tijekom 1990. održao je uzastopni niz od 14 rasprodanih koncerata u [[Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog\|Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski]],<ref name="Nacional">{{Citiranje web \| url=http://www.nacional.hr/articles/view/24083/5/ \| title=Drama u obitelji Vukov \| publisher=[[Nacional]] \| date=27. ožujka 2006. \| first=Plamenko \| last=Cvitić \| language=hrvatski \| accessdate=dan 30. lipnja 2012. \| archivedate=30 lipnja 2012 \| trans_title=Drama of the Vukov family \| archiveurl=https://www.webcitation.org/68oeu2aKa?url=http://www.nacional.hr/clanak/24083/drama-u-obitelji-vukov \| deadurl=no }}</ref> postavivši još nenadmašen rekord.<ref name="porin"/>

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

2021-12-08T11:53:17Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

←Starija inačica		Inačica od 8. prosinac 2021. u 11:53
Redak 36:		Redak 36:
	Nakon što je [[1967.]] na [[Krapinski festival\|Krapinskom festivalu]] otpjevao pobjedničku pjesmu "''Vužgi''" i pri preuzimanju nagrade rekao da mu je "bila posebna čast odjenuti tu krasnu hrvatsku narodnu nošnju", postao je politički sumnjiv.<ref name="gloria"/> [[1968.]] sudjeluje na putujućem festivalu "Pjesma ljeta", prilikom čega su mu organizatori iz beogradske [[Politika (novine)\|Politike]] uručili bedž s natpisom na [[Ekavica\|ekavici]] koji je morao nositi.<ref name="gloria">[http://www.gloria.hr/article/imali-smo-puno-teskih-ali-i-lijepih-trenutaka/6064 "Imali smo puno teških, ali i lijepih trenutaka", intervju s Dijanom Vukov, Diana Šetka, Gloria, listopad 2006.]</ref> Vukov je zatražio da u svakoj republici nosi bedž na jeziku i pismu te republike, što je uzrokovalo daljnje neugodnosti.<ref name="gloria"/> Beogradske novine [[NIN]] od [[13. listopada]] [[1968.]] javno optužuju Vukova za [[šovinizam]] i [[nacionalizam]],<ref>NIN, 13. listopada 1968., "Vicevi Vice Vukova", Džavid Husić</ref> nakon čega reagira republičko tužiteljstvo SR Hrvatske, podižući optužnicu koja je na sudu ipak propala. [[1970.]] organizatori su na Krapinskom festivalu htjeli trobojnu hrvatsku vrpcu s narodne nošnje koju su nosili izvođači okrenuti naopako, kako bi pred [[Tito]]m izgledala kao jugoslavenska, no Vice Vukov je takvu nošnju odbio.<ref name="barikada">{{cg icon}} [http://www.barikada.com/rock_history/vice_vukov.php Vice Vukov, biografija, Časlav Vujotić, barikada.com]</ref> Tijekom [[1970.]] njegove se pjesme skidaju s programa Radija Sarajevo, kasnije i s ostalih radiopostaja u [[BiH]], te su mu u toj republici zabranjeni nastupi. Pozivi za festivale pristižu sve rjeđe, zabranjena su mu gostovanja na televiziji, a već snimljene emisije se bunkeriraju. Progon poprima razmjere histerije, a Vukov se u tisku otvoreno naziva nepoželjnim pjevačem te se ignoriraju njegovi nastupi i uspjesi. U tom razdoblju postao je simbol [[Hrvatsko proljeće\|Hrvatskog proljeća]] i [[MASPOK\|masovnog pokreta]], a bio je i član uredničkog vijeća [[Hrvatski tjednik\|Hrvatskog tjednika]]. [[11. siječnja]] [[1972.]] za velikog vala uhićenja [[Hrvatsko proljeće\|proljećara]] tadašnja milicija mu pretresa stan.<ref name="gloria"/> U to vrijeme Vukov se nalazio na turneji po [[Australija\|Australiji]] te se nakon supruginog upozorenja, u strahu od progona vlasti, ne vraća u Jugoslaviju, već odlazi u [[Pariz]].<ref name="gloria"/> U isto vrijeme, sve njegove ploče bile su odmah povučene iz trgovina.<ref name="gloria"/>		Nakon što je [[1967.]] na [[Krapinski festival\|Krapinskom festivalu]] otpjevao pobjedničku pjesmu "''Vužgi''" i pri preuzimanju nagrade rekao da mu je "bila posebna čast odjenuti tu krasnu hrvatsku narodnu nošnju", postao je politički sumnjiv.<ref name="gloria"/> [[1968.]] sudjeluje na putujućem festivalu "Pjesma ljeta", prilikom čega su mu organizatori iz beogradske [[Politika (novine)\|Politike]] uručili bedž s natpisom na [[Ekavica\|ekavici]] koji je morao nositi.<ref name="gloria">[http://www.gloria.hr/article/imali-smo-puno-teskih-ali-i-lijepih-trenutaka/6064 "Imali smo puno teških, ali i lijepih trenutaka", intervju s Dijanom Vukov, Diana Šetka, Gloria, listopad 2006.]</ref> Vukov je zatražio da u svakoj republici nosi bedž na jeziku i pismu te republike, što je uzrokovalo daljnje neugodnosti.<ref name="gloria"/> Beogradske novine [[NIN]] od [[13. listopada]] [[1968.]] javno optužuju Vukova za [[šovinizam]] i [[nacionalizam]],<ref>NIN, 13. listopada 1968., "Vicevi Vice Vukova", Džavid Husić</ref> nakon čega reagira republičko tužiteljstvo SR Hrvatske, podižući optužnicu koja je na sudu ipak propala. [[1970.]] organizatori su na Krapinskom festivalu htjeli trobojnu hrvatsku vrpcu s narodne nošnje koju su nosili izvođači okrenuti naopako, kako bi pred [[Tito]]m izgledala kao jugoslavenska, no Vice Vukov je takvu nošnju odbio.<ref name="barikada">{{cg icon}} [http://www.barikada.com/rock_history/vice_vukov.php Vice Vukov, biografija, Časlav Vujotić, barikada.com]</ref> Tijekom [[1970.]] njegove se pjesme skidaju s programa Radija Sarajevo, kasnije i s ostalih radiopostaja u [[BiH]], te su mu u toj republici zabranjeni nastupi. Pozivi za festivale pristižu sve rjeđe, zabranjena su mu gostovanja na televiziji, a već snimljene emisije se bunkeriraju. Progon poprima razmjere histerije, a Vukov se u tisku otvoreno naziva nepoželjnim pjevačem te se ignoriraju njegovi nastupi i uspjesi. U tom razdoblju postao je simbol [[Hrvatsko proljeće\|Hrvatskog proljeća]] i [[MASPOK\|masovnog pokreta]], a bio je i član uredničkog vijeća [[Hrvatski tjednik\|Hrvatskog tjednika]]. [[11. siječnja]] [[1972.]] za velikog vala uhićenja [[Hrvatsko proljeće\|proljećara]] tadašnja milicija mu pretresa stan.<ref name="gloria"/> U to vrijeme Vukov se nalazio na turneji po [[Australija\|Australiji]] te se nakon supruginog upozorenja, u strahu od progona vlasti, ne vraća u Jugoslaviju, već odlazi u [[Pariz]].<ref name="gloria"/> U isto vrijeme, sve njegove ploče bile su odmah povučene iz trgovina.<ref name="gloria"/>

	Tijekom boravka u Parizu diplomirao je na Institutu za visoke međunarodne studije (''Institut des Hautes Etudes Internationales'') u okviru Sveučilišta prava, ekonomije i društvenih znanosti. [[1976.]], nakon smirivanja situacije, odlučuje se vratiti u [[Zagreb]]. Tada je već njegova glazbena karijera okončana - razni festivali su mu zatvorili vrata, a bilo mu je zabranjeno javno nastupati. Vukov završava studij na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu]], diplomiravši [[talijanski jezik]] i [[Filozofija\|filozofiju]]. Nakon završetka studija traži posao, ali zbog sudjelovanja u [[Hrvatsko proljeće\|Hrvatskom proljeću]] jako ga teško nalazi. [[1978.]] uspijeva pronaći posao u Nakladnom zavodu [[Matica hrvatska\|Matice hrvatske]]. Nastupi i putovanja bili su mu onemogućeni sve do [[1989.]] Te iste godine izlazi mu album s novim pjesmama, ali bez njegova imena na albumu, što je bio jasan znak njegova povratka. Tijekom 1990. održao je uzastopni niz od 14 rasprodanih koncerata u [[Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog\|Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski]],<ref name="Nacional">{{~~cite~~ web \| url=http://www.nacional.hr/articles/view/24083/5/ \| title=Drama u obitelji Vukov \| publisher=[[Nacional]] \| date=27. ožujka 2006. \| first=Plamenko \| last=Cvitić \| language=hrvatski \| accessdate=dan 30. lipnja 2012. \| archivedate=30 lipnja 2012 \| trans_title=Drama of the Vukov family \| archiveurl=https://www.webcitation.org/68oeu2aKa?url=http://www.nacional.hr/clanak/24083/drama-u-obitelji-vukov \| deadurl=no }}</ref> postavivši još nenadmašen rekord.<ref name="porin"/>		Tijekom boravka u Parizu diplomirao je na Institutu za visoke međunarodne studije (''Institut des Hautes Etudes Internationales'') u okviru Sveučilišta prava, ekonomije i društvenih znanosti. [[1976.]], nakon smirivanja situacije, odlučuje se vratiti u [[Zagreb]]. Tada je već njegova glazbena karijera okončana - razni festivali su mu zatvorili vrata, a bilo mu je zabranjeno javno nastupati. Vukov završava studij na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu]], diplomiravši [[talijanski jezik]] i [[Filozofija\|filozofiju]]. Nakon završetka studija traži posao, ali zbog sudjelovanja u [[Hrvatsko proljeće\|Hrvatskom proljeću]] jako ga teško nalazi. [[1978.]] uspijeva pronaći posao u Nakladnom zavodu [[Matica hrvatska\|Matice hrvatske]]. Nastupi i putovanja bili su mu onemogućeni sve do [[1989.]] Te iste godine izlazi mu album s novim pjesmama, ali bez njegova imena na albumu, što je bio jasan znak njegova povratka. Tijekom 1990. održao je uzastopni niz od 14 rasprodanih koncerata u [[Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog\|Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski]],<ref name="Nacional">{{Citiranje web \| url=http://www.nacional.hr/articles/view/24083/5/ \| title=Drama u obitelji Vukov \| publisher=[[Nacional]] \| date=27. ožujka 2006. \| first=Plamenko \| last=Cvitić \| language=hrvatski \| accessdate=dan 30. lipnja 2012. \| archivedate=30 lipnja 2012 \| trans_title=Drama of the Vukov family \| archiveurl=https://www.webcitation.org/68oeu2aKa?url=http://www.nacional.hr/clanak/24083/drama-u-obitelji-vukov \| deadurl=no }}</ref> postavivši još nenadmašen rekord.<ref name="porin"/>

	== Politička karijera u Republici Hrvatskoj ==		== Politička karijera u Republici Hrvatskoj ==
Redak 42:		Redak 42:
	Početkom devedesetih, nakon [[Raspad SFRJ\|raspada Jugoslavije]] i osamostaljenja Hrvatske, bio je blizak sa tadašnjim predsjednikom [[Franjo Tuđman\|Tuđmanom]]. No, ubrzo se razilaze zbog drukčijih političkih stavova, nakon čega pristupa [[Hrvatska narodna stranka\|Hrvatskoj narodnoj stranci]]. Iz HNS-a odlazi [[1997.]] nakon pristupanja Hrvatskih nezavisnih demokrata toj stranci. [[1999.]] objavljuje knjigu "Pogled iza ogledala" u kojoj su prikupljeni svi njegovi novinski tekstovi. Iste godine postaje član Gradskog savjeta [[SDP\|Socijaldemokratske Partije Hrvatske]]. [[5. siječnja]] [[2001.]] imenovan je za veleposlanika [[Hrvatska\|Republike Hrvatske]] u [[Švicarska\|Švicarskoj]]. 2002. izlazi mu knjiga "Tvoja zemlja, uspomene na 1971." Na [[Hrvatski parlamentarni izbori 2003.\|izborima 2003.]] na listi [[SDP\|SDP-a]] ulazi u [[Hrvatski sabor]] kao nezavisni zastupnik.		Početkom devedesetih, nakon [[Raspad SFRJ\|raspada Jugoslavije]] i osamostaljenja Hrvatske, bio je blizak sa tadašnjim predsjednikom [[Franjo Tuđman\|Tuđmanom]]. No, ubrzo se razilaze zbog drukčijih političkih stavova, nakon čega pristupa [[Hrvatska narodna stranka\|Hrvatskoj narodnoj stranci]]. Iz HNS-a odlazi [[1997.]] nakon pristupanja Hrvatskih nezavisnih demokrata toj stranci. [[1999.]] objavljuje knjigu "Pogled iza ogledala" u kojoj su prikupljeni svi njegovi novinski tekstovi. Iste godine postaje član Gradskog savjeta [[SDP\|Socijaldemokratske Partije Hrvatske]]. [[5. siječnja]] [[2001.]] imenovan je za veleposlanika [[Hrvatska\|Republike Hrvatske]] u [[Švicarska\|Švicarskoj]]. 2002. izlazi mu knjiga "Tvoja zemlja, uspomene na 1971." Na [[Hrvatski parlamentarni izbori 2003.\|izborima 2003.]] na listi [[SDP\|SDP-a]] ulazi u [[Hrvatski sabor]] kao nezavisni zastupnik.

	[[17. studenog]] [[2005.]] u zgradi [[Hrvatski sabor\|Hrvatskog sabora]] spotiče se na stepenicama i pada, pri čemu zadobiva teške ozljede glave. Bio je hospitaliziran i podvrgnut operaciji, nakon koje je pao u komu. U [[Studeni\|studenom]] [[2007.]] liječnici objavljuju kako povremeno dolazi svijesti i kako mu je zdravstveno stanje stabilno.<ref>[http://www.24sata.hr/index.php?cmd=show_clanak&tekst_id=27703 24 sata, "Vice Vukov budi se iz kome nakon 22 mjeseca?"]</ref> [[24. rujna]] [[2008.]] nakon 34 [[mjesec]]a borbe za život, preminuo je u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Rockfellerovoj ulici u [[Zagreb]]u, u 72. godini života.<ref>{{~~cite~~ web\|url=http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/preminuo-vice-vukov.html\|title=Dnevnik.hr, Preminuo Vice Vukov, 24. rujna 2008.}}</ref>		[[17. studenog]] [[2005.]] u zgradi [[Hrvatski sabor\|Hrvatskog sabora]] spotiče se na stepenicama i pada, pri čemu zadobiva teške ozljede glave. Bio je hospitaliziran i podvrgnut operaciji, nakon koje je pao u komu. U [[Studeni\|studenom]] [[2007.]] liječnici objavljuju kako povremeno dolazi svijesti i kako mu je zdravstveno stanje stabilno.<ref>[http://www.24sata.hr/index.php?cmd=show_clanak&tekst_id=27703 24 sata, "Vice Vukov budi se iz kome nakon 22 mjeseca?"]</ref> [[24. rujna]] [[2008.]] nakon 34 [[mjesec]]a borbe za život, preminuo je u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Rockfellerovoj ulici u [[Zagreb]]u, u 72. godini života.<ref>{{Citiranje web\|url=http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/preminuo-vice-vukov.html\|title=Dnevnik.hr, Preminuo Vice Vukov, 24. rujna 2008.}}</ref>

	Bio je član [[Hrvatska glazbena unija\|Hrvatske glazbene unije]] i [[Hrvatski helsinški odbor\|Hrvatskog helsinškog odbora]] te osnivač [[Lions Hrvatska\|Lions kluba u Šibeniku]]. [[1995.]] godine dodijeljen mu je [[Red Danice hrvatske]] s likom Marka Marulića.<ref name="porin"/>		Bio je član [[Hrvatska glazbena unija\|Hrvatske glazbene unije]] i [[Hrvatski helsinški odbor\|Hrvatskog helsinškog odbora]] te osnivač [[Lions Hrvatska\|Lions kluba u Šibeniku]]. [[1995.]] godine dodijeljen mu je [[Red Danice hrvatske]] s likom Marka Marulića.<ref name="porin"/>

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-30T08:09:18Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Glazbenik
| Ime = Vice Vukov
| Img = Vice Vukov.jpg
| Img_capt =
| Img_size =
| Landscape =
| Background = solo_izvođač
| Rodno_ime = Vinko Vukov
| Pseudonim =
| Rođenje = [[3. kolovoza]] [[1936.]]
| Mjesto rođenja = [[Šibenik]]
| Smrt = [[24. rujna]] [[2008.]]
| Prebivalište =
| Instrument =
| Žanr = [[zabavna glazba]]
| Zanimanje = [[pjevač]], [[političar]]
| Djelatno_razdoblje = početkom [[1959.]] do [[2000-ih]]
| Producentska_kuća =
| Angažman =
| URL =
| nagrade = pobjednik, [[Festival Opatija]], 1959. (''[[Mirno teku rijeke]]'') 1. nagrada publike, [[Splitski festival|Split]] 1965. (''Bodulska balada'') 1. nagrada publike, Split 1966. (''Bokeljska noć'') 1. nagrada publike, Split 1967. (''Pismo ćali'') 1. nagrada publike, Split 1968. (''Dalmatinska elegija'') 1. nagrada publike, Split 1970. (''Zvona moga grada'') [[Porin (nagrada)|Porin]] za životno djelo 2000.
| Značajni instrumenti =
}}

'''Vice Vukov''' ([[Šibenik]], [[3. kolovoza]] [[1936.]] – [[Zagreb]], [[24. rujna]] [[2008.]]), bio je [[Hrvati|hrvatski]] estradni umjetnik, [[publicist]] i [[političar]].

== Početak pjevačke karijere ==
Vice Vukov rođen je u [[Šibenik]]u u peteročlanoj obitelji Amelije i Stjepana Vukova. Stjepan je bio porijeklom sa [[Zlarin (Šibenik)|Zlarina]], dok je Amelija (rođ. Marenci) potjecala iz stare šibenske obitelji. Prvi put je zapjevao kao gimnazijalac [[1953.]] u [[Opereta|opereti]] "Ševa", gdje je pjevao Janka, drugu mušku ulogu. Iste godine, u dobi od 17 godina, bio je izbačen iz [[Gimnazija Antuna Vrančića|šibenske gimnazije]] i Saveza omladine jer je u jednom sastavku napisao da se u [[Rusija|Rusiji]] [[1917.]] dogodila pobuna, a ne [[Oktobarska revolucija|revolucija]].<ref name="barikada"/> Godine [[1955.]] dolazi u [[Zagreb]] gdje prvo upisuje kemiju, ali već iduće godinei mijenja studij te upisuje [[Filozofija|filozofiju]] i [[talijanski jezik]] na [[Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]]. Uključuje se i u studenski KUD "Ivan Goran Kovačić" gdje upoznaje svoju buduću suprugu, životnu suputnicu i srodnu dušu Dianu. Njegova glazbena karijera počinje početkom [[1959.]] pozivom na jednu audiciju nakon koje mu pristupa direktor [[Festival Opatija|Opatijskog festivala]] Josip Stojanović i nudi nastup na festivalu. U Opatiji nastupa iste godine s pjesmom ''[[Mirno teku rijeke]]'' te osvaja prvo mjesto i praktički preko noći postaje najpoznatiji glazbenik u [[SFRJ|tadašnjoj državi]].

== Zlatno doba ==
[[Datoteka:Eurovision Song Contest 1965 - Vice Vukov.jpg|mini|lijevo|Vice Vukov izvodi "Čežnju" na [[Eurovizija 1965.|Euroviziji 1965.]]]]
Šezdesetih godina bio je jedan od najnagrađivanijih domaćih pjevača.<ref name="porin">[http://arhiva.porin.info/dobitnici-nagrada-za-zivotno-djelo/vice-vukov-190 Porin.info (arhiv), Vice Vukov, životopis]</ref> Dobitnik je mnogih priznanja: ''Zlatnoga vijenca'' tjednika Studio kao najpopularnije lice TV ekrana u Jugoslaviji (1968., 1970., 1971.) te mnogobrojnih prvih nagrada na festivalima: [[Splitski festival|Split]] (1965., 1966., 1967., 1968., 1970.), [[Krapinski festival|Krapina]] (1967., 1968., 1969., 1970.), Putujući festival "[[Pjesma ljeta]]" (1968.), [[Zagrebački festival|Zagreb]] (1961., 1969., 1970.), [[Zlatne žice Slavonije]] (1969., 1970.)<ref name="porin"/> Dva puta je predstavljao Jugoslaviju na [[Eurovizija|Euroviziji]], u [[Eurovizija 1963.|Londonu 1963.]] s pjesmom ''"Brodovi"'' i u [[Eurovizija 1965.|Napulju 1965.]] s pjesmom ''"Čežnja"''. Nastupao je u gotovo svim gradovima Jugoslavije i u mnogim stranim zemljama, poput [[SAD]]-a, [[Kanada|Kanade]], [[Brazil]]a, [[SSSR]]-a, [[Engleska|Engleske]], [[Francuska|Francuske]], [[Njemačka|Njemačke]], [[Japan]]a, [[Novi Zeland|Novog Zelanda]], [[Australija|Australije]]. Za svoje karijere snimio je preko 400 skladbi.<ref name="porin"/>

== Progon i emigracija ==

Nakon što je [[1967.]] na [[Krapinski festival|Krapinskom festivalu]] otpjevao pobjedničku pjesmu "''Vužgi''" i pri preuzimanju nagrade rekao da mu je "bila posebna čast odjenuti tu krasnu hrvatsku narodnu nošnju", postao je politički sumnjiv.<ref name="gloria"/> [[1968.]] sudjeluje na putujućem festivalu "Pjesma ljeta", prilikom čega su mu organizatori iz beogradske [[Politika (novine)|Politike]] uručili bedž s natpisom na [[Ekavica|ekavici]] koji je morao nositi.<ref name="gloria">[http://www.gloria.hr/article/imali-smo-puno-teskih-ali-i-lijepih-trenutaka/6064 "Imali smo puno teških, ali i lijepih trenutaka", intervju s Dijanom Vukov, Diana Šetka, Gloria, listopad 2006.]</ref> Vukov je zatražio da u svakoj republici nosi bedž na jeziku i pismu te republike, što je uzrokovalo daljnje neugodnosti.<ref name="gloria"/> Beogradske novine [[NIN]] od [[13. listopada]] [[1968.]] javno optužuju Vukova za [[šovinizam]] i [[nacionalizam]],<ref>NIN, 13. listopada 1968., "Vicevi Vice Vukova", Džavid Husić</ref> nakon čega reagira republičko tužiteljstvo SR Hrvatske, podižući optužnicu koja je na sudu ipak propala. [[1970.]] organizatori su na Krapinskom festivalu htjeli trobojnu hrvatsku vrpcu s narodne nošnje koju su nosili izvođači okrenuti naopako, kako bi pred [[Tito]]m izgledala kao jugoslavenska, no Vice Vukov je takvu nošnju odbio.<ref name="barikada">{{cg icon}} [http://www.barikada.com/rock_history/vice_vukov.php Vice Vukov, biografija, Časlav Vujotić, barikada.com]</ref> Tijekom [[1970.]] njegove se pjesme skidaju s programa Radija Sarajevo, kasnije i s ostalih radiopostaja u [[BiH]], te su mu u toj republici zabranjeni nastupi. Pozivi za festivale pristižu sve rjeđe, zabranjena su mu gostovanja na televiziji, a već snimljene emisije se bunkeriraju. Progon poprima razmjere histerije, a Vukov se u tisku otvoreno naziva nepoželjnim pjevačem te se ignoriraju njegovi nastupi i uspjesi. U tom razdoblju postao je simbol [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]] i [[MASPOK|masovnog pokreta]], a bio je i član uredničkog vijeća [[Hrvatski tjednik|Hrvatskog tjednika]]. [[11. siječnja]] [[1972.]] za velikog vala uhićenja [[Hrvatsko proljeće|proljećara]] tadašnja milicija mu pretresa stan.<ref name="gloria"/> U to vrijeme Vukov se nalazio na turneji po [[Australija|Australiji]] te se nakon supruginog upozorenja, u strahu od progona vlasti, ne vraća u Jugoslaviju, već odlazi u [[Pariz]].<ref name="gloria"/> U isto vrijeme, sve njegove ploče bile su odmah povučene iz trgovina.<ref name="gloria"/>

Tijekom boravka u Parizu diplomirao je na Institutu za visoke međunarodne studije (''Institut des Hautes Etudes Internationales'') u okviru Sveučilišta prava, ekonomije i društvenih znanosti. [[1976.]], nakon smirivanja situacije, odlučuje se vratiti u [[Zagreb]]. Tada je već njegova glazbena karijera okončana - razni festivali su mu zatvorili vrata, a bilo mu je zabranjeno javno nastupati. Vukov završava studij na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]], diplomiravši [[talijanski jezik]] i [[Filozofija|filozofiju]]. Nakon završetka studija traži posao, ali zbog sudjelovanja u [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskom proljeću]] jako ga teško nalazi. [[1978.]] uspijeva pronaći posao u Nakladnom zavodu [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]]. Nastupi i putovanja bili su mu onemogućeni sve do [[1989.]] Te iste godine izlazi mu album s novim pjesmama, ali bez njegova imena na albumu, što je bio jasan znak njegova povratka. Tijekom 1990. održao je uzastopni niz od 14 rasprodanih koncerata u [[Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog|Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski]],<ref name="Nacional">{{cite web | url=http://www.nacional.hr/articles/view/24083/5/ | title=Drama u obitelji Vukov | publisher=[[Nacional]] | date=27. ožujka 2006. | first=Plamenko | last=Cvitić | language=hrvatski | accessdate=dan 30. lipnja 2012. | archivedate=30 lipnja 2012 | trans_title=Drama of the Vukov family | archiveurl=https://www.webcitation.org/68oeu2aKa?url=http://www.nacional.hr/clanak/24083/drama-u-obitelji-vukov | deadurl=no }}</ref> postavivši još nenadmašen rekord.<ref name="porin"/>

== Politička karijera u Republici Hrvatskoj ==

Početkom devedesetih, nakon [[Raspad SFRJ|raspada Jugoslavije]] i osamostaljenja Hrvatske, bio je blizak sa tadašnjim predsjednikom [[Franjo Tuđman|Tuđmanom]]. No, ubrzo se razilaze zbog drukčijih političkih stavova, nakon čega pristupa [[Hrvatska narodna stranka|Hrvatskoj narodnoj stranci]]. Iz HNS-a odlazi [[1997.]] nakon pristupanja Hrvatskih nezavisnih demokrata toj stranci. [[1999.]] objavljuje knjigu "Pogled iza ogledala" u kojoj su prikupljeni svi njegovi novinski tekstovi. Iste godine postaje član Gradskog savjeta [[SDP|Socijaldemokratske Partije Hrvatske]]. [[5. siječnja]] [[2001.]] imenovan je za veleposlanika [[Hrvatska|Republike Hrvatske]] u [[Švicarska|Švicarskoj]]. 2002. izlazi mu knjiga "Tvoja zemlja, uspomene na 1971." Na [[Hrvatski parlamentarni izbori 2003.|izborima 2003.]] na listi [[SDP|SDP-a]] ulazi u [[Hrvatski sabor]] kao nezavisni zastupnik.

[[17. studenog]] [[2005.]] u zgradi [[Hrvatski sabor|Hrvatskog sabora]] spotiče se na stepenicama i pada, pri čemu zadobiva teške ozljede glave. Bio je hospitaliziran i podvrgnut operaciji, nakon koje je pao u komu. U [[Studeni|studenom]] [[2007.]] liječnici objavljuju kako povremeno dolazi svijesti i kako mu je zdravstveno stanje stabilno.<ref>[http://www.24sata.hr/index.php?cmd=show_clanak&tekst_id=27703 24 sata, "Vice Vukov budi se iz kome nakon 22 mjeseca?"]</ref> [[24. rujna]] [[2008.]] nakon 34 [[mjesec]]a borbe za život, preminuo je u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Rockfellerovoj ulici u [[Zagreb]]u, u 72. godini života.<ref>{{cite web|url=http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/preminuo-vice-vukov.html|title=Dnevnik.hr, Preminuo Vice Vukov, 24. rujna 2008.}}</ref>

Bio je član [[Hrvatska glazbena unija|Hrvatske glazbene unije]] i [[Hrvatski helsinški odbor|Hrvatskog helsinškog odbora]] te osnivač [[Lions Hrvatska|Lions kluba u Šibeniku]]. [[1995.]] godine dodijeljen mu je [[Red Danice hrvatske]] s likom Marka Marulića.<ref name="porin"/>

== Osobni život ==
Bio je otac dvoje djece, Emila (rođ. [[1962.]]) i Ivane (rođ. [[1978.]]) te suprug Diane ([[1938.]]), s kojom je bio u braku od [[1961.]] godine.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==
*[http://www.e-novine.com/index.php?news=17201 Petar Luković: Hronika smrtne oholosti, 1989., e-novine, Bolja prošlost: Vice Vukov, Hronika smrtne oholosti (1)]
*[http://www.e-novine.com/index.php?news=17241 Petar Luković: Hronika smrtne oholosti, 1989., e-novine, Bolja prošlost: Vice Vukov, Hronika smrtne oholosti (2)]

== Vanjske poveznice ==
*Vice Vukov: [http://www.matica.hr/vijenac/201/Bez%20kompleksa%20krivnje/ Bez kompleksa krivnje], [[Vijenac]] 201 - 15. studenoga 2001.
*[http://www.samoborinfo.hr/2013/08/03/3-kolovoza-roden-vice-vukov-1936/ www.samoborinfo.hr – Životopis Vice Vukova]

{{Dobitnici Porina za životno djelo}}
{{GLAVNIRASPORED:Vukov, Vice}}
[[Kategorija:Hrvatski pop pjevači]]
[[Kategorija:Hrvatski političari od 1989.]]
[[Kategorija:Veleposlanici Republike Hrvatske]]
[[Kategorija:Eurovizijski izvođači]]
[[Kategorija:Dobitnici Porina za životno djelo]]
[[Kategorija:Životopisi, Šibenik]]
[[Kategorija:Hrvatski pjevači]]