Via Dolorosa - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Jubilarni članak\|(.*)}}' u ''

2026-03-13T12:23:07Z

Zamjena teksta - '{{Jubilarni članak\|(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 13. ožujak 2026. u 12:23
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Via Dolorosa'''-->~~{{Jubilarni članak\|201.000}}~~		<!--'''Via Dolorosa'''-->

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'

2025-09-14T05:00:04Z

Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'

←Starija inačica		Inačica od 14. rujan 2025. u 05:00
Redak 14:		Redak 14:
	Tijekom [[Srednji vijek\|srednjeg vijeka]], jeruzalemski katolici podijelili su se u dvije skupine; jednu koja je kontrolirala crkve na zapadnom brdu i drugu koja je kontrolirala crkve na istočnom brdu. Svaka od njih podržavala je rutu koja je prolazila pokraj crkava koje su kontrolirale te skupine.<ref name="Murphy O'Connor" />		Tijekom [[Srednji vijek\|srednjeg vijeka]], jeruzalemski katolici podijelili su se u dvije skupine; jednu koja je kontrolirala crkve na zapadnom brdu i drugu koja je kontrolirala crkve na istočnom brdu. Svaka od njih podržavala je rutu koja je prolazila pokraj crkava koje su kontrolirale te skupine.<ref name="Murphy O'Connor" />

	U četrnaestom stoljeću, papa [[Klement VI.]] postiže djelomični dogovor o jednoj ruti, dajući u zadatak franjevačkoj zajednici [[Kustodija Svete Zemlje]] da na sebe preuzme odgovornost za rutu. Zadaća kustodije je trostruka:<ref>[http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=3787 Glas Koncila:»Stil kršćanskoga govora - pomirenje i oproštenje«], pristupljeno 23. siječnja 2016. {{hr icon}}</ref> brinu se za život franjevaca u [[Sveta Zemlja\|Svetoj Zemlji]], u ime [[Katolička Crkva\|Katoličke Crkve]], brinu se za sveta mjesta te za kršćanske zajednice u Svetoj Zemlji<ref>Wharton, Annabel Jane. Selling Jerusalem: Relics, Replicas, Theme Parks. Chicago: University of Chicago Press, 2006. p. 109.</ref> i brinu se o održavanju "''[[status quo\|statusa quo]]''".<ref name=Role>{{~~Citiranje web~~\|title=The role of the Custos for the Holy Land		U četrnaestom stoljeću, papa [[Klement VI.]] postiže djelomični dogovor o jednoj ruti, dajući u zadatak franjevačkoj zajednici [[Kustodija Svete Zemlje]] da na sebe preuzme odgovornost za rutu. Zadaća kustodije je trostruka:<ref>[http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=3787 Glas Koncila:»Stil kršćanskoga govora - pomirenje i oproštenje«], pristupljeno 23. siječnja 2016. {{hr icon}}</ref> brinu se za život franjevaca u [[Sveta Zemlja\|Svetoj Zemlji]], u ime [[Katolička Crkva\|Katoličke Crkve]], brinu se za sveta mjesta te za kršćanske zajednice u Svetoj Zemlji<ref>Wharton, Annabel Jane. Selling Jerusalem: Relics, Replicas, Theme Parks. Chicago: University of Chicago Press, 2006. p. 109.</ref> i brinu se o održavanju "''[[status quo\|statusa quo]]''".<ref name=Role>{{citiranje weba\|title=The role of the Custos for the Holy Land
	\|url=http://www.christusrex.org/www1/ofm/cust/TScustos.html}} {{eng icon}}</ref>		\|url=http://www.christusrex.org/www1/ofm/cust/TScustos.html}} {{eng icon}}</ref>
	Počevši oko 1350., franjevci provode službene ture po Via Dolorosi, od bazilike Svetog groba do [[Pilat]]ove kuće. Ovaj smjer bio je suprotan onom kojim se u Evanđelju kretao [[Isus]].<ref>Thurston, Herbert. The Stations of the Cross. London: Burns and Oates, 1906. p.34.</ref> Tek 1517. franjevci počinju slijediti kronološku rutu Križnog puta, s početkom kod Pilatove kuće pa sve do mjesta razapinjanja na [[Golgota\|Golgoti]].{{sfn\|Thurston, p.55}}		Počevši oko 1350., franjevci provode službene ture po Via Dolorosi, od bazilike Svetog groba do [[Pilat]]ove kuće. Ovaj smjer bio je suprotan onom kojim se u Evanđelju kretao [[Isus]].<ref>Thurston, Herbert. The Stations of the Cross. London: Burns and Oates, 1906. p.34.</ref> Tek 1517. franjevci počinju slijediti kronološku rutu Križnog puta, s početkom kod Pilatove kuće pa sve do mjesta razapinjanja na [[Golgota\|Golgoti]].{{sfn\|Thurston, p.55}}

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T22:43:38Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 22:43
Redak 3:		Redak 3:

	[[Datoteka:Christ Falling on the Way to Calvary - Raphael.jpg\|thumb\|right\|'' Isus nosi križ'', [[Rafael]], 1516.]]		[[Datoteka:Christ Falling on the Way to Calvary - Raphael.jpg\|thumb\|right\|'' Isus nosi križ'', [[Rafael]], 1516.]]
	'''''Via Dolorosa''''', '''Put suza''', ([[Latinski\|lat.]] "Staza boli"; [[hebrejski jezik\|hebr.]] ויה דולורוזה; [[arapski\|arap.]] طريق الآلام) ulica je u [[Stari grad Jeruzalem\|jeruzalemskom Starom gradu]], kojom je po vjerovanju prošao [[Isus]] prije [[Isusovo razapinjanje\|razapinjanja]]. Krivudajuća ruta od Antoniove tvrđave pa do [[Bazilika Svetoga groba\|bazilike Svetoga groba]] duga je oko 600 metara<ref>{{~~Cite book~~\|title=One Friday in Jerusalem\|last=Moubarak\|first=Andre\|publisher=Twin Tours & Travel Ltd.\|year=2017\|isbn=9780999249420\|location=Jerusalem, Israel\|pages=13}}</ref> i mjesto je kršćanskih hodočašća. Današnja ruta uspostavljena je u 18. stoljeću, zamjenjujući neke ranije inačice.<ref name="Murphy O'Connor">Jerome Murphy-O'Connor, ''The Holy Land'', (2008.), str. 37</ref> Obilježava devet [[Križni put\|postaja Križnog puta]], iako je od kasnog 15. stoljeća u praksi 14 postaja,<ref name="Murphy O'Connor" /> s preostalih pet postaja unutar bazilike Svetog groba.		'''''Via Dolorosa''''', '''Put suza''', ([[Latinski\|lat.]] "Staza boli"; [[hebrejski jezik\|hebr.]] ויה דולורוזה; [[arapski\|arap.]] طريق الآلام) ulica je u [[Stari grad Jeruzalem\|jeruzalemskom Starom gradu]], kojom je po vjerovanju prošao [[Isus]] prije [[Isusovo razapinjanje\|razapinjanja]]. Krivudajuća ruta od Antoniove tvrđave pa do [[Bazilika Svetoga groba\|bazilike Svetoga groba]] duga je oko 600 metara<ref>{{Citiranje knjige\|title=One Friday in Jerusalem\|last=Moubarak\|first=Andre\|publisher=Twin Tours & Travel Ltd.\|year=2017\|isbn=9780999249420\|location=Jerusalem, Israel\|pages=13}}</ref> i mjesto je kršćanskih hodočašća. Današnja ruta uspostavljena je u 18. stoljeću, zamjenjujući neke ranije inačice.<ref name="Murphy O'Connor">Jerome Murphy-O'Connor, ''The Holy Land'', (2008.), str. 37</ref> Obilježava devet [[Križni put\|postaja Križnog puta]], iako je od kasnog 15. stoljeća u praksi 14 postaja,<ref name="Murphy O'Connor" /> s preostalih pet postaja unutar bazilike Svetog groba.

	==Povijest==		==Povijest==

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

2022-01-02T18:08:54Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 18:08
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Via Dolorosa'''-->{{Jubilarni članak\|201.000}}		<!--'''Via Dolorosa'''-->{{Jubilarni članak\|201.000}}

	~~{{izdvojeni članak\|travanj 2019.}}~~
	[[Datoteka:Christ Falling on the Way to Calvary - Raphael.jpg\|thumb\|right\|'' Isus nosi križ'', [[Rafael]], 1516.]]		[[Datoteka:Christ Falling on the Way to Calvary - Raphael.jpg\|thumb\|right\|'' Isus nosi križ'', [[Rafael]], 1516.]]
	'''''Via Dolorosa''''', '''Put suza''', ([[Latinski\|lat.]] "Staza boli"; [[hebrejski jezik\|hebr.]] ויה דולורוזה; [[arapski\|arap.]] طريق الآلام) ulica je u [[Stari grad Jeruzalem\|jeruzalemskom Starom gradu]], kojom je po vjerovanju prošao [[Isus]] prije [[Isusovo razapinjanje\|razapinjanja]]. Krivudajuća ruta od Antoniove tvrđave pa do [[Bazilika Svetoga groba\|bazilike Svetoga groba]] duga je oko 600 metara<ref>{{Cite book\|title=One Friday in Jerusalem\|last=Moubarak\|first=Andre\|publisher=Twin Tours & Travel Ltd.\|year=2017\|isbn=9780999249420\|location=Jerusalem, Israel\|pages=13}}</ref> i mjesto je kršćanskih hodočašća. Današnja ruta uspostavljena je u 18. stoljeću, zamjenjujući neke ranije inačice.<ref name="Murphy O'Connor">Jerome Murphy-O'Connor, ''The Holy Land'', (2008.), str. 37</ref> Obilježava devet [[Križni put\|postaja Križnog puta]], iako je od kasnog 15. stoljeća u praksi 14 postaja,<ref name="Murphy O'Connor" /> s preostalih pet postaja unutar bazilike Svetog groba.		'''''Via Dolorosa''''', '''Put suza''', ([[Latinski\|lat.]] "Staza boli"; [[hebrejski jezik\|hebr.]] ויה דולורוזה; [[arapski\|arap.]] طريق الآلام) ulica je u [[Stari grad Jeruzalem\|jeruzalemskom Starom gradu]], kojom je po vjerovanju prošao [[Isus]] prije [[Isusovo razapinjanje\|razapinjanja]]. Krivudajuća ruta od Antoniove tvrđave pa do [[Bazilika Svetoga groba\|bazilike Svetoga groba]] duga je oko 600 metara<ref>{{Cite book\|title=One Friday in Jerusalem\|last=Moubarak\|first=Andre\|publisher=Twin Tours & Travel Ltd.\|year=2017\|isbn=9780999249420\|location=Jerusalem, Israel\|pages=13}}</ref> i mjesto je kršćanskih hodočašća. Današnja ruta uspostavljena je u 18. stoljeću, zamjenjujući neke ranije inačice.<ref name="Murphy O'Connor">Jerome Murphy-O'Connor, ''The Holy Land'', (2008.), str. 37</ref> Obilježava devet [[Križni put\|postaja Križnog puta]], iako je od kasnog 15. stoljeća u praksi 14 postaja,<ref name="Murphy O'Connor" /> s preostalih pet postaja unutar bazilike Svetog groba.

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

2021-12-08T11:52:56Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

←Starija inačica		Inačica od 8. prosinac 2021. u 11:52
Redak 14:		Redak 14:
	Tijekom [[Srednji vijek\|srednjeg vijeka]], jeruzalemski katolici podijelili su se u dvije skupine; jednu koja je kontrolirala crkve na zapadnom brdu i drugu koja je kontrolirala crkve na istočnom brdu. Svaka od njih podržavala je rutu koja je prolazila pokraj crkava koje su kontrolirale te skupine.<ref name="Murphy O'Connor" />		Tijekom [[Srednji vijek\|srednjeg vijeka]], jeruzalemski katolici podijelili su se u dvije skupine; jednu koja je kontrolirala crkve na zapadnom brdu i drugu koja je kontrolirala crkve na istočnom brdu. Svaka od njih podržavala je rutu koja je prolazila pokraj crkava koje su kontrolirale te skupine.<ref name="Murphy O'Connor" />

	U četrnaestom stoljeću, papa [[Klement VI.]] postiže djelomični dogovor o jednoj ruti, dajući u zadatak franjevačkoj zajednici [[Kustodija Svete Zemlje]] da na sebe preuzme odgovornost za rutu. Zadaća kustodije je trostruka:<ref>[http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=3787 Glas Koncila:»Stil kršćanskoga govora - pomirenje i oproštenje«], pristupljeno 23. siječnja 2016. {{hr icon}}</ref> brinu se za život franjevaca u [[Sveta Zemlja\|Svetoj Zemlji]], u ime [[Katolička Crkva\|Katoličke Crkve]], brinu se za sveta mjesta te za kršćanske zajednice u Svetoj Zemlji<ref>Wharton, Annabel Jane. Selling Jerusalem: Relics, Replicas, Theme Parks. Chicago: University of Chicago Press, 2006. p. 109.</ref> i brinu se o održavanju "''[[status quo\|statusa quo]]''".<ref name=Role>{{~~cite~~ web\|title=The role of the Custos for the Holy Land		U četrnaestom stoljeću, papa [[Klement VI.]] postiže djelomični dogovor o jednoj ruti, dajući u zadatak franjevačkoj zajednici [[Kustodija Svete Zemlje]] da na sebe preuzme odgovornost za rutu. Zadaća kustodije je trostruka:<ref>[http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=3787 Glas Koncila:»Stil kršćanskoga govora - pomirenje i oproštenje«], pristupljeno 23. siječnja 2016. {{hr icon}}</ref> brinu se za život franjevaca u [[Sveta Zemlja\|Svetoj Zemlji]], u ime [[Katolička Crkva\|Katoličke Crkve]], brinu se za sveta mjesta te za kršćanske zajednice u Svetoj Zemlji<ref>Wharton, Annabel Jane. Selling Jerusalem: Relics, Replicas, Theme Parks. Chicago: University of Chicago Press, 2006. p. 109.</ref> i brinu se o održavanju "''[[status quo\|statusa quo]]''".<ref name=Role>{{Citiranje web\|title=The role of the Custos for the Holy Land
	\|url=http://www.christusrex.org/www1/ofm/cust/TScustos.html}} {{eng icon}}</ref>		\|url=http://www.christusrex.org/www1/ofm/cust/TScustos.html}} {{eng icon}}</ref>
	Počevši oko 1350., franjevci provode službene ture po Via Dolorosi, od bazilike Svetog groba do [[Pilat]]ove kuće. Ovaj smjer bio je suprotan onom kojim se u Evanđelju kretao [[Isus]].<ref>Thurston, Herbert. The Stations of the Cross. London: Burns and Oates, 1906. p.34.</ref> Tek 1517. franjevci počinju slijediti kronološku rutu Križnog puta, s početkom kod Pilatove kuće pa sve do mjesta razapinjanja na [[Golgota\|Golgoti]].{{sfn\|Thurston, p.55}}		Počevši oko 1350., franjevci provode službene ture po Via Dolorosi, od bazilike Svetog groba do [[Pilat]]ove kuće. Ovaj smjer bio je suprotan onom kojim se u Evanđelju kretao [[Isus]].<ref>Thurston, Herbert. The Stations of the Cross. London: Burns and Oates, 1906. p.34.</ref> Tek 1517. franjevci počinju slijediti kronološku rutu Križnog puta, s početkom kod Pilatove kuće pa sve do mjesta razapinjanja na [[Golgota\|Golgoti]].{{sfn\|Thurston, p.55}}

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2021-11-18T07:49:21Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 18. studeni 2021. u 07:49
Redak 85:		Redak 85:
	Relikvija se čuva u svetištu u Manoppellu, mjestu u [[Abruzzo\|Abruzzu]], podno Majelle, nedaleko od [[Pescara\|Pescare]].<ref>http://www.jutarnji.hr/tajna-veronikina-rupca--platno-o-kojem-crkva-suti--ali-ga-obozava/152755/ Preuzeto 5. veljače 2013.</ref> Veronikin rubac i Isusova slika prije razapinjanja razlikuje se od Isusove slike poslije razapinjanja sa često povezanim [[Torinsko platno\|Torinskim platnom]].		Relikvija se čuva u svetištu u Manoppellu, mjestu u [[Abruzzo\|Abruzzu]], podno Majelle, nedaleko od [[Pescara\|Pescare]].<ref>http://www.jutarnji.hr/tajna-veronikina-rupca--platno-o-kojem-crkva-suti--ali-ga-obozava/152755/ Preuzeto 5. veljače 2013.</ref> Veronikin rubac i Isusova slika prije razapinjanja razlikuje se od Isusove slike poslije razapinjanja sa često povezanim [[Torinsko platno\|Torinskim platnom]].

	Sadašnju šestu postaju su u 19. stoljeću uspostavili [[grkokatolici]] kada su kupili ruševinu iz 12. stoljeća i na tom mjestu napravlli ''crkvu Svetog lika i sv. Veronike'', tvrdeći da je Isus susreo Veroniku ispred njene kuće, i da je njena kuća bila baš na tom mjestu. Dio crkve su i ostaci građevina iz 12. stoljeća, uključujući i lukove crkve Svetih [[Sveti Kuzma i Damjan\|Kuzme i Damjana]] koju su sagradili križari. Današnjom zgradom upravljaju Male sestre od Isusa, i nije otvorena za javnost.<ref>{{~~cite book~~ \|chapterurl=https://books.google.co.uk/books?id=X0jH6VPi4-gC&pg=PA160&lpg=PA160&dq=Monastery+of+Saint+Cosmas+jerusalem&source=bl&ots=bkshGftsPf&sig=5EP8e94GvQ07tUff9L9urAxmzFw&hl=en&sa=X&ved=0ahUKEwjJm7_Z6cPOAhXjJ5oKHZbfDIIQ6AEIPTAF#v=onepage&q=Monastery%20of%20Saint%20Cosmas%20jerusalem&f=false \|title=The Churches of the Crusader Kingdom of Jerusalem: Volume 3, The City of Jerusalem \|first=Denys \|last=Pringle \|date=28 June 2007 \|chapter=Church of St Cosmas \|page=160 \|publisher=[[Cambridge University Press]] \|isbn=978-0521390385 \|accessdate=15 August 2016}}</ref>		Sadašnju šestu postaju su u 19. stoljeću uspostavili [[grkokatolici]] kada su kupili ruševinu iz 12. stoljeća i na tom mjestu napravlli ''crkvu Svetog lika i sv. Veronike'', tvrdeći da je Isus susreo Veroniku ispred njene kuće, i da je njena kuća bila baš na tom mjestu. Dio crkve su i ostaci građevina iz 12. stoljeća, uključujući i lukove crkve Svetih [[Sveti Kuzma i Damjan\|Kuzme i Damjana]] koju su sagradili križari. Današnjom zgradom upravljaju Male sestre od Isusa, i nije otvorena za javnost.<ref>{{Citiranje knjige \|chapterurl=https://books.google.co.uk/books?id=X0jH6VPi4-gC&pg=PA160&lpg=PA160&dq=Monastery+of+Saint+Cosmas+jerusalem&source=bl&ots=bkshGftsPf&sig=5EP8e94GvQ07tUff9L9urAxmzFw&hl=en&sa=X&ved=0ahUKEwjJm7_Z6cPOAhXjJ5oKHZbfDIIQ6AEIPTAF#v=onepage&q=Monastery%20of%20Saint%20Cosmas%20jerusalem&f=false \|title=The Churches of the Crusader Kingdom of Jerusalem: Volume 3, The City of Jerusalem \|first=Denys \|last=Pringle \|date=28 June 2007 \|chapter=Church of St Cosmas \|page=160 \|publisher=[[Cambridge University Press]] \|isbn=978-0521390385 \|accessdate=15 August 2016}}</ref>
	[[Datoteka:Assisi frescoes detail pietro lorenzetti 2.jpg\|thumb\|left\|Freska [[Pietro Lorenzetti\|Pietra Lorenzettiia]] - Žene slijede Isusa na Via Dolorosi, [[Assisi]], 1320.]]		[[Datoteka:Assisi frescoes detail pietro lorenzetti 2.jpg\|thumb\|left\|Freska [[Pietro Lorenzetti\|Pietra Lorenzettiia]] - Žene slijede Isusa na Via Dolorosi, [[Assisi]], 1320.]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-11-02T20:06:11Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Jubilarni članak|201.000}}

{{izdvojeni članak|travanj 2019.}}
[[Datoteka:Christ Falling on the Way to Calvary - Raphael.jpg|thumb|right|'' Isus nosi križ'', [[Rafael]], 1516.]]
'''''Via Dolorosa''''', '''Put suza''', ([[Latinski|lat.]] "Staza boli"; [[hebrejski jezik|hebr.]] ויה דולורוזה; [[arapski|arap.]] طريق الآلام) ulica je u [[Stari grad Jeruzalem|jeruzalemskom Starom gradu]], kojom je po vjerovanju prošao [[Isus]] prije [[Isusovo razapinjanje|razapinjanja]]. Krivudajuća ruta od Antoniove tvrđave pa do [[Bazilika Svetoga groba|bazilike Svetoga groba]] duga je oko 600 metara<ref>{{Cite book|title=One Friday in Jerusalem|last=Moubarak|first=Andre|publisher=Twin Tours & Travel Ltd.|year=2017|isbn=9780999249420|location=Jerusalem, Israel|pages=13}}</ref> i mjesto je kršćanskih hodočašća. Današnja ruta uspostavljena je u 18. stoljeću, zamjenjujući neke ranije inačice.<ref name="Murphy O'Connor">Jerome Murphy-O'Connor, ''The Holy Land'', (2008.), str. 37</ref> Obilježava devet [[Križni put|postaja Križnog puta]], iako je od kasnog 15. stoljeća u praksi 14 postaja,<ref name="Murphy O'Connor" /> s preostalih pet postaja unutar bazilike Svetog groba.

==Povijest==
[[Datoteka:Roman Jerusalem.PNG|thumb|right|250px|Glavni pravci: cardo (sjever-jug) i decumanus (istok-zapad) – na Aelia Capitolini. Via Dolorosa je u sjevernom decumanusu]]
Via Dolorosa predstavlja moderne ostatke jedne od dvije glavne istočno-zapadne rute (''Decumanus Maximus'') kroz Aeliu Capitolinu, koju je dao sagraditi [[Hadrijan]]. Rimski gradovi uglavnom su bili napravljeni tako da je istočno–zapadna cesta prolazila središtem grada, no u slučaju Jeruzalema, [[Brdo hrama]] bilo je već u središtu tako da su Hadrijanovi arhitekti dodali još jednu cestu koja je imala pravac istok-zapad, samo sjevernije. Pored toga, cesta koja je obično išla u smjeru sjever-jug (''cardo''), u Jeruzalemu je išla direktno na zapadno brdo, tako da je sagrađen drugi pravac, koji je išao prema [[Damaščanska vrata|Damaščanskim vratima]], nedaleko Via Dolorose.

Prvi izvještaji o jednoj hodočasničkoj ruti, koji odgovaraju biblijskim događajima, potječu iz [[bizant]]ske ere; u to vrijeme procesija je na [[Veliki četvrtak]] započinjala na vrhu [[Maslinska gora|Maslinske gore]], zaustavila bi se u [[Getsemanski vrt|Getsemaniji]], ušla bi u Stari grad kod [[Lavlja vrata (Jeruzalem)|Lavljih vrata]], i išla bi otprilike današnjom rutom do bazilike Svetog groba;<ref name="OAG">Oxford Archaeological Guide: The Holy Land (paperback, 4th edition, 1998), str. 34–36</ref> Međutim, procesija se nije zaustavlja tijekom rute duž same Via Dolorose.<ref name="Murphy O'Connor" /> Međutim, u 8. stoljeću ruta je išla preko preko zapadnog brda; s početkom u Getsemaniji, išla je pokraj navodnog Kajfinog doma na [[Brdo hrama|Brdu hrama]], potom pokraj crkve Sv. Sofije i na kraju do crkve Svetog groba. <ref name="Murphy O'Connor" />

[[Datoteka:Via Dolorosa.jpg|thumb|left|200px|Via Dolorosa, Jeruzalem]]
Tijekom [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]], jeruzalemski katolici podijelili su se u dvije skupine; jednu koja je kontrolirala crkve na zapadnom brdu i drugu koja je kontrolirala crkve na istočnom brdu. Svaka od njih podržavala je rutu koja je prolazila pokraj crkava koje su kontrolirale te skupine.<ref name="Murphy O'Connor" />

U četrnaestom stoljeću, papa [[Klement VI.]] postiže djelomični dogovor o jednoj ruti, dajući u zadatak franjevačkoj zajednici [[Kustodija Svete Zemlje]] da na sebe preuzme odgovornost za rutu. Zadaća kustodije je trostruka:<ref>[http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=3787 Glas Koncila:»Stil kršćanskoga govora - pomirenje i oproštenje«], pristupljeno 23. siječnja 2016. {{hr icon}}</ref> brinu se za život franjevaca u [[Sveta Zemlja|Svetoj Zemlji]], u ime [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]], brinu se za sveta mjesta te za kršćanske zajednice u Svetoj Zemlji<ref>Wharton, Annabel Jane. Selling Jerusalem: Relics, Replicas, Theme Parks. Chicago: University of Chicago Press, 2006. p. 109.</ref> i brinu se o održavanju "''[[status quo|statusa quo]]''".<ref name=Role>{{cite web|title=The role of the Custos for the Holy Land
|url=http://www.christusrex.org/www1/ofm/cust/TScustos.html}} {{eng icon}}</ref>
Počevši oko 1350., franjevci provode službene ture po Via Dolorosi, od bazilike Svetog groba do [[Pilat]]ove kuće. Ovaj smjer bio je suprotan onom kojim se u Evanđelju kretao [[Isus]].<ref>Thurston, Herbert. The Stations of the Cross. London: Burns and Oates, 1906. p.34.</ref> Tek 1517. franjevci počinju slijediti kronološku rutu Križnog puta, s početkom kod Pilatove kuće pa sve do mjesta razapinjanja na [[Golgota|Golgoti]].{{sfn|Thurston, p.55}}

Od samih početka franjevačke uprave, razvoj Via Dolorose bio je usko povezan s religijskim djelatnostima u Europi. Red [[Manja Braća|Manje braće]] bio je gorljivi zagovornik predane [[meditacija|meditacije]] kao sredstva za pristup i razumijevanje Isusove muke. Rasporede i pisane vodiče koje su oni pisali, poput ''Meditaciones vite Christi'' (hr. Meditacije Kristovog života), bili su široko rasprostranjeni u Europi.

Takva literatura nastala je prema biblijskim opisima Via Dolorose, u vremenu između Pilatove presude Isusu i Isusovog razapinjanja. Ipak u sva četiri evanđelja tek je nekoliko rečenica s ovim opisima. Tijekom četrnaestog stoljeća, nekoliko događaja obilježilo je postaje na Via Dolorosi, što je utjecalo kako na vjersku literaturu tako i na sam fizički izgled Jeruzalema.

Prve postaje koje su se pojavile na hodočasničkim rutama bili su susreti sa [[Šimun Cirenac|Šimunom Cirencom]] i s jeruzalemskim [[žena]]ma. Poslije njih dolaze neke više–manje prolazne postaje poput Veronikine kuće, kuća Šimuna farizeja, kuća bogataša (iz [[Uskrisenje Lazara|prispodobe s Lazarom]]) i kuće [[Herod I. Veliki|Herodove]].<ref>Thurston, Herbert. ''The Stations of the Cross''. London: Burns and Oates, 1906. str. 21.</ref>

Ovi dogovori o postajama, između europske mašte i fizičkog mjesta, nastavit će se kroz sljedećih šest stoljeća. Još u 19. stoljeću postojao je zajednički dogovor samo za mjesta prve, četvrte, pete i osme postaje. Ironično, arheološka iskopavanja u 20. stoljeću ukazuju da je rana ruta Via Dolorose preko Zapadnog brda više vjerojatnija.<ref name="Benoit">Pierre Benoit, "The Archaeological Reconstruction of the Antonia Fortress", in ''Jerusalem Revealed'', (1976.)</ref>
[[File:19 Shop on the Via Dolorosa near Eece Homo Arch, Jerusalem.jpg|thumb|Trgovina na Via Dolorosi kod luka Ecce Homo, Jeruzalem, 1891.]]

Putanja sadašnje Via Dolorose s biblijskim putanjom temelji se na pretpostavci, da je Praetorium bio u blizini Antonijeve tvrđave. Međutim, kako židovski helenistički filozof [[Filon Aleksandrijski|Filon]], tako i [[Josip Flavije]] svjedoči krajem prvog stoljeća, da su rimski upravitelji provincije [[Judeja (rimska provincija)|Judeje]], koji su upravljali iz Primorske Cezareje, obitavali u Herodovoj palači kada su bili u Jeruzalemu.<ref>Pierre Benoit, "The Archaeological Reconstruction of the Antonia Fortress", str. 87, in ''Jerusalem Revealed'', (1976.)</ref> i donosili su presude na pločniku neposredno ispred palače, a osuđeni su tu i bičevani.<ref>Josephus, ''Jewish Wars'', 2:14:8</ref> [[Josip Flavije]] naglašava da je Herodova palača na zapadnom brdu <ref>Josephus, ''Jewish Wars'', 5:2</ref> i koja je nedavno (2001.) ponovno pronađena na uglu Davidove kule i Jaffa vrata. Dalje, arheolozi su potvrdili da je prije Hadrijanovih promjena na Aelii Capitolini, u neposrednoj blizini Antonijeve tvrđave bio velik otvoreni vodeni [[bazen]].<ref name="Benoit" />

Izraelski arheolog Šimon Gibson je 2009. pronašao ostatke velikoga popločanoga dvorišta kod [[Vrata Jaffe]] između dva zida tvrđave, jedne vanjske ulice i ulice koja vodi prema vojarnama.
Dvorište je sadržavalo podignutu platformu oko 2m<sup>2</sup>. Istraživanje ruševina Praetorijuma, za koju se dugo smatralo da su rimske vojarne, pokazuju da je tu bila samo stražarska kula. Ova nalazišta "savršeno odgovaraju" ruti koja je opisana u Evanđeljima, i uklapa se s detaljima iz drugih drevnih spisa.

Ruta koju je Gibson označio, započinje na parkiralištu u [[Armenska četvrt|Armenskoj četvrti]], zatim prolazi pored otomanskih zidina Starog Grada, neposredno Davidove kule u blizini vrata Jaffe, prije nego skrene prema bazilici Svetoga groba. Nova istraživanja također pokazuje da je mjesto raspeće veličine 2m<sup>2</sup>.<ref>[http://www.jamestabor.com/2010/03/28/final-days-of-jesus-by-shimon-gibson/ Shimon Gibson: Final Days of Jesus]</ref><ref>[http://www.4vf.net/archaeologist-jesus-took-a-different-path/ Archaeologist: Jesus took a different path] 4VF News April 10, 2009</ref>

== Sadašnje tradicionalne postaje ==
[[File:Via Dolorosa-09-.jpg|thumb|left|200px|Natpis koji označava Put suza]]
Tradicionalna ruta počinje unutar Lavljih vrata (Vrata Sv. Stjepana) u [[Muslimanska četvrt|Muslimanskoj četvrti]], kod osnovne škole Umariya, blizu nekadašnje Antoniove tvrđave, i ide u pravcu istok–zapad prema Starom gradu i bazilici Svetog groba u [[Kršćanska četvrt|Kršćanskoj četvrti]]. Sadašnje postaje križnog puta se temelje na kružnoj putanji koju su organizirali [[franjevci]] u 14. stoljeću; njihova ruta, koja je kretala prema istoku uz Via Dolorosu (suprotno od uobičajenog hodočašća na zapad), započinjala je i završavala u Crkvi Svetog groba, prolazeći i kroz Getsemaniju i brdo [[Cion (planina)|Cion]] tijekom Križnog puta.

=== Pilatova presuda: prva i druga postaja ===
[[Datoteka:'St Antonio's fortress or Monastry of Flagellation'.JPG|thumb|right|Crkva bičevanja]]

Prva i druga postaja podsjećaju na događaj kada se Isus susreo s [[Poncije Pilat|Poncijem Pilatom]] prvo se prisjećajući [[Suđenje Isusu|suđenja Isusu]], a kasnije sjećanje na [[Ecce Homo]] govor koji je izgovorio [[Poncije Pilat]] nakon što je prikazao bičevanog [[Krist]]a, vezana i okrunjena trnjem, neprijateljski raspoloženoj masi, prije njegova [[Isusovo razapinjanje|raspeća]]. Izraz se nalazi u [[Evanđelje po Ivanu|Evanđelju po Ivanu]] (19:5). Neposredno u blizini su tri katoličke crkve iz ranog 19. stoljeća, koje su dobile imena po ovim događajima; Crkva presude i postavljanja križa, Crkva bičevanja, i Ecce Homo crkva. Veliko područje je popločano kao u rimsko doba, želeći na taj način ostaviti dojam mjesta gdje je Pilat presudio Isusu (Ivan 19:13).
[[Datoteka:Ecce IMG 1590.jpg|thumb|left|200px|Luk ''Ecce Homo''. Originalno je bio trolučan, a danas je uglavnom skriven u okružujućim zgradama.]]

Ipak, znanstvenici su danas skoro sigurni da je [[Poncije Pilat]] donio svoju presudu u Herodovoj palači u jugozapadnom dijelu grada, prije nego na ovom mjestu u sjeverozapadnom dijelu grada.<ref name="Benoit" /> Arheološke studije su potvrdile, da je rimski kolnik na ovim dvjema tradicionalnim postajama [[Hadrijan]] dao sagraditi kao podnice istočnog od dva foruma. Prije Hadrijanovih promjena, područje je bilo veliki otvoreni vodeni bazen, kojeg spominje [[Josip Flavije]].

Nedaleko od crkve Ecce Homo nalazi se [[Luk (arhitektura)|luk]] preko Via Dolorose koji je izvorno bio središnji luk trolučnog prolaza, kojeg je dao izgraditi Hadrijan kao glavni ulaz u spomenuti forum.<ref name="Benoit" /> Kada je kasnije sužena Via Dolorosa, dva luka s obje strane središnjega luka ukomponirana su u susjedne zgrade na sjevernoj strani, dok je luk Crkve Ecce Homo onaj koji se vidi na južnoj strani.

Tri sjeverne crkve postupno su izgrađene nakon što je ovo mjesto djelomično otkupio 1857. Marie-Alphonse Ratisbonne, [[isusovac]] koji ga je namjeravao koristiti kao osnovu za [[prozelitizam]] protiv [[judaizam|judaizma]].<ref>''Encyclopedia Judaica'', Ratisbonne Brothers, Svezak 13, str. 1570-1571, Keter Publishing House, Jerusalem, 1972.</ref> Najmlađa crkva, crkva Bičevanja, izgrađena je tijekom 1920-ih; iznad [[oltar]]a, a ispod središnje kupole, je mozaik na zlatnoj podlozi koji pokazuje "Krunu od trnja probodenu zvijezdama", a crkva također sadrži moderne [[vitraj]]e s prikazom ''Bičevanje Krista na stupu'', ''Pilatovo pranje ruku'' i ''oslobađanje Barabe''. Konvent, kojem pripada crkva Ecce Homo, bio je prvi sagrađeni dio i sadrži brojne arheološke ostatke. Ovo mjesto, prije nego što ga je Ratisbonne kupio, bilo je u ruševinama već stoljećima, [[križari]] su prethodno izgradili niz zgrada, koje su kasnije napuštene.

=== Tri Isusova pada: treća, sedma i deveta postaja ===
[[Datoteka:Jerusalem - Via Dolorosa Station III.jpg|thumb|right|Eksterijer na ''Poljskoj katoličkoj kapelici'' kod treće postaje]]
Iako ova priča nije službeno ispričana u biblijskom kanonu, a i službena kršćanska dogma ne potvrđuje ove tvrdnje, popularna [[tradicija]] kaže da je Isus posrnuo tri puta tijekom Križnog puta; ovo se uvjerenje očituje u identifikaciji tri postaje na kojima su se ova "tri pada" dogodila. Tradicija "tri pada" čini se da je izblijedjela sjećanja na ranije uvjerenje u "sedam padova", <ref>''Catholic Encyclopedia'', entry on ''Way of the Cross''</ref> koji nisu bili nužno "padovi", već prikazi Isusa koji je slučajno posrnuo tijekom rute.
U (tada poznatom) prikazu "Sedam padova" krajem 15. stoljeća, kod Adama Kraffta, postoji samo jedan "pad" koji je zapravo predmet Isusova spoticanja pod težinom križa, dok su preostali "padovi" prije susreti s ljudima na stazi, ili sam čin razapinjanja ili uklanjanje mrtvog tijela s križa.

[[Datoteka:Christian quarter Jerusalem Crosses.JPG|thumb|left|Deveta postaja, označena crnim krugom na zidu. U pozadini se vidi ulaz u Koptski pravoslavni patrijarhat]]
Prvi pad predstavlja trenutno treća postaja, koja se nalazi na zapadnom kraju istočnog djelića Via Dolorose, uz Poljsku katoličku kapelu sagrađenu u 19. stoljeća; ovu kapelu su izgradili
[[Armenska katolička crkva|Armenski katolici]], koji su živjeli u [[Poljska|Poljskoj]]. Prije toga tu je bilo [[hamam]].

Postaja drugog pada je predstavljena na sedmoj postaji, koja se nalazi na velikom raskrižju, uz franjevačku kapelu sagrađenu 1875. U Hadrijanova doba, to je bio glavni credo (sjeverno-južna cesta), uz decumanus (istočno-zapadnu cestu) koja je postala Via Dolorosa. Ostake tetrapilona, koji je obilježavao ovo raskrižje, može se vidjeti u donjem dijelu franjevačke kapele. Prije 16. stoljeća, to mjesto je bilo 8. i zadnja postaja. <ref name="Murphy O'Connor" />

Treći pad predstavljen je devetom postajom, koja se ne nalazi na Via Dolorosi, već kod ulaza u Etiopsko-pravoslavni i Koptsko-pravoslavni samostan Svetog Antuna koji zajedno čine krovnu strukturu podzemne kapele Svete Helene u bazilici Sv. groba. [[Koptska crkva|Koptska]] i [[Etiopska pravoslavna tevahedo Crkva|Etiopska pravoslavna crkva]] podijelile su se 1959. godine, a prije toga su ova dva [[samostan]]a smatrana samo jednom crkvom. Treći pad međutim, početkom 16. stoljeća, bio smješten na ulazu u baziliku Svetog groba, a uklesan kameni [[križ]] koji označava to mjesto još uvijek se tu nalazi.

=== Susreti ===
[[Datoteka:Jerusalem Via Dolorosa BW 4.JPG|thumb|right|Muristan (sklop ulica) u kršćanskoj četvrti Starog grada u Jeruzalemu]]
Četiri postaje obilježavaju susrete između Isusa i drugih ljudi na gradskim ulicama; jedan susret se spominje u svim sinoptičkim evanđeljima, jedan je samo u [[Evanđelje po Luki|Evanđelju po Luki]], a preostala dva susreta postoje samo u popularnoj tradiciji.

==== Susret s Marijom, Isusovovom majkom: četvrta postaja ====
Novi zavjet ne spominje susret između Isusa i [[Marija|njegove majke]], tijekom Križnog puta, ali popularna tradicija uvodi jednu postaju. Oratorij Armenske katoličke crkve, označava ovu postaju. [[Luneta]] iznad ulaza u kapelu, opisuje ovaj događaj u reljefu kojeg je urezao poljski umjetnik Zieliensky. Oratorij, nazvan "Gospa od grčeva", sagrađen je 1881., no [[kripta]] čuva neke od ostataka bizantskih građevina koje su bile na ovom mjestu, uključujući i mozaik.

==== Susret sa Šimunom Cirencom: peta postaja ====
[[Datoteka:Jerusalem Via Dolorosa BW 13.JPG|thumb|left|Eksterijer ''Kapele Šimuna Cirenca'', kod pete postaje]]

Peta postaja označava događaj kada [[Šimun Cirenac]] pomaže Isusu nositi [[križ]]. Mada je ovaj događaj opisan u tri Evanđelja, Evanđelje po Ivanu ga ne spominje, no naglašava dio puta kojim Isus sam nosi križ.<ref>[http://thebiblestudy.co.uk/studies/simon-of-cyrene.php Simon of Cyrene – Bible Study]</ref> Današnje mjesto pete postaje nalazi se na istočnom kraju Via Dolorose, uz "kapelu Šimuna Cirenca", franjevačku građevinu sagrađenu 1895. godine. Natpis u [[Arhitrav|arhitravu]] na jednim od vrata kapelice, odnosi se na sinoptičke događaje.

Prije 15. stoljeća, ovo mjesto se smatralo "kućom siromaha", a sagrađeno je kao peta postaja s razlogom <ref name="Dave Winter page 126">Dave Winter, ''Israel Handbook'', str. 126</ref> ime se odnosi na priču sv. Luke o [[Bogataš i Lazar|bogatašu (divesu) i Lazaru]], (Lk 16,19-30). Neposredno pored siromahove kuće je luk iznad ulice, a kuća na luku treba predstavljati bogataševu kuću.<ref name="Dave Winter page 126" /> Spomenute kuće datiraju međutim iz srednjeg vijeka,<ref>''Catholic Encyclopedia'', entry for ''Dives''</ref> i prispodoba o Lazaru i bogatašu se danas uglavnom smatra [[Parabola (figura)|parabolom]].<ref>''The IVP Bible Background Commentary''</ref><ref>N. T. Wright, ''Luke for Everyone''</ref><ref>Joachim Jeremias, ''The Parables of Jesus''</ref>

==== Susret s Veronikom: šesta postaja ====
[[Datoteka:Hans Memling 026.jpg|230px|desno|thumb|[[Hans Memling]]: Veronika drži rubac.]]
Srednjovjekovna rimokatolička legenda prikazuje dio odjeće poznat pod nazivom [[Veronikin rubac]] ([[latinski|lat]]. Sudarium). Prema [[kršćanstvo|kršćanskoj]] tradiciji, [[Isus]] je obrisao lice u rubac, koji mu je pružila pobožna žena Veronika, za vrijeme [[Isusov križni put|Križnog puta]].

[[Sveta Veronika]] iz [[Jeruzalem]]a srela je Isusa duž Križnog puta na putu prema [[Kalvarija|Kalvariji]]. Kada je zastala obrisati [[Krv Kristova|krv]] i [[znoj]] s njegova lica sa svojim rupcem, Isusova slika, odraz njegova lica ostao je utisnut na platnu.

Relikvija se čuva u svetištu u Manoppellu, mjestu u [[Abruzzo|Abruzzu]], podno Majelle, nedaleko od [[Pescara|Pescare]].<ref>http://www.jutarnji.hr/tajna-veronikina-rupca--platno-o-kojem-crkva-suti--ali-ga-obozava/152755/ Preuzeto 5. veljače 2013.</ref> Veronikin rubac i Isusova slika prije razapinjanja razlikuje se od Isusove slike poslije razapinjanja sa često povezanim [[Torinsko platno|Torinskim platnom]].

Sadašnju šestu postaju su u 19. stoljeću uspostavili [[grkokatolici]] kada su kupili ruševinu iz 12. stoljeća i na tom mjestu napravlli ''crkvu Svetog lika i sv. Veronike'', tvrdeći da je Isus susreo Veroniku ispred njene kuće, i da je njena kuća bila baš na tom mjestu. Dio crkve su i ostaci građevina iz 12. stoljeća, uključujući i lukove crkve Svetih [[Sveti Kuzma i Damjan|Kuzme i Damjana]] koju su sagradili križari. Današnjom zgradom upravljaju Male sestre od Isusa, i nije otvorena za javnost.<ref>{{cite book |chapterurl=https://books.google.co.uk/books?id=X0jH6VPi4-gC&pg=PA160&lpg=PA160&dq=Monastery+of+Saint+Cosmas+jerusalem&source=bl&ots=bkshGftsPf&sig=5EP8e94GvQ07tUff9L9urAxmzFw&hl=en&sa=X&ved=0ahUKEwjJm7_Z6cPOAhXjJ5oKHZbfDIIQ6AEIPTAF#v=onepage&q=Monastery%20of%20Saint%20Cosmas%20jerusalem&f=false |title=The Churches of the Crusader Kingdom of Jerusalem: Volume 3, The City of Jerusalem |first=Denys |last=Pringle |date=28 June 2007 |chapter=Church of St Cosmas |page=160 |publisher=[[Cambridge University Press]] |isbn=978-0521390385 |accessdate=15 August 2016}}</ref>
[[Datoteka:Assisi frescoes detail pietro lorenzetti 2.jpg|thumb|left|Freska [[Pietro Lorenzetti|Pietra Lorenzettiia]] - Žene slijede Isusa na Via Dolorosi, [[Assisi]], 1320.]]

==== Susret s pobožnim ženama: osma postaja ====
[[Datoteka: 5 010 Via Dolorosa- Walk in Jerusalem, with Jesus Christ-Actor and Press.jpg|thumb|right|200px|Predstava Križnog puta na Via Dolorosi]]
Osma postaja obilježava epizodu koju opisuje Evanđelje po Luki (23:27–31), jedinu opisanu među kanonskim evanđeljima, u kojoj Isus susreće "pobožne žene" na svom putu i spreman je zaustaviti se i održati im govor. Sadašnja osma postaja nalazi se uz grkopravoslavni samostan Sv. Haralampija; na kojem je riječ ''Nika'' (gr."pobjeda") urezana u [[zid]] i reljefni križ.

== Moderne procesije ==
Svaki petak, rimokatoličke procesije prolaze Putem suza, započinjujući procesiju kod manastirskog kompleksa kod prve postaje. Procesiju organiziraju franjevci ovog manastira, koji također i predvode procesiju. Odglumljene događaje Križnog puta je također moguće vidjeti, počevši s onim amaterskim u kojima npr. vojnici nose plastične kacige i jeftine crvene poliesterske obloge, pa sve do onih koji su bliže profesionalnoj drami i povijesnoj odjeći i rekvizitima.<ref>''Jerusalem of the Heavens: The Eternal City in Bird's Eye View'' by
Yehuda Salomon, Mosheh Milner 1993., str. 187.</ref><ref>''Frommer's Jerusalem Day by Day'' by Buzzy Gordon 2010., str. 12</ref><ref>''Frommer's Israel'' by Robert Ullian 2010., str. 179.</ref>

Sjedište Koptskog pravoslavnog patrijarhata u Jeruzalemu se nalazi na krovu bazilike Svetog groba. Na ulazu u Patrijarhat je stup na kojem je križ, koji označava devetu postaju na Križnom putu.<ref>[https://sites.google.com/site/copticorthodoxjerusalem//our-church-in-jerusalem "The Coptic Church in Jerusalem", Coptic Orthodox Patriarchate, Jerusalem]</ref> Koptski papa Papa Šenuda III. Aleksandrijski (3. kolovoza 1923. – 17. ožujka 2012.) zabranio je 1980. koptskim vjernicima hodočašće u Jeruzalem sve dok se [[Bliskoistočni sukob|izraelsko–palestinski sukob]] ne riješi. Ipak, usprkos zabrani desetci koptskih vjernika hodočaste Jeruzalem, svake godine, posebice tijekomm uskrsnih praznika.<ref>[http://english.al-akhbar.com/node/6404 Kissab, Bisan. "Coptic Church: No Pilgrimage to Jerusalem Before Liberation", ''Al-Akhbar'', April 20, 2012]</ref>

== Galerija ==
<gallery>
Datoteka:Geisselungskapelle BW 1.JPG|1. postaja: Isusa osuđuju na smrt
Datoteka:Sculpture at Church of the Condemnation and Imposition of the Cross.JPG|2. postaja: Isus prima na se križ
Chapel in 3rd Station (Via Dolorosa).JPG|3. postaja: Isus pada prvi put pod križem
Chapel in 4th Station (Via Dolorosa).JPG|4. postaja: Isus susreće svoju svetu Majku
Chapel in 5th Station (Via Dolorosa).JPG|5. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Chapel in 6th Station (Via Dolorosa).JPG|6. postaja: Veronika pruža Isusu rubac
Chapel in 7th Station (Via Dolorosa).JPG|7. postaja: Isus pada drugi put pod križem
Israel - Jerusalem - The Old City - 117 (4260903445).jpg|8. postaja: Isus tješi jeruzalemske žene
Jerusalem Holy Sepulchre BW 22.JPG|9. postaja: Isus pada treći put pod križem
East Jerusalem Batch 1 (888).jpg|10. postaja: Isusa svlače
Holy Sepulchre1.jpg|11. postaja: Isusa pribijaju na križ
Голгофа.jpg|12. postaja: Isus umire na križu
5277-20080123-jerusalem-stone-of-anointing.jpg|13. postaja: Isusa skidaju s križa
Jerusalem Grabeskirche Innen Grab Jesu 2.JPG|14. postaja: Isusa polažu u grob
</gallery>

== Vidi još ==
* [[Isusov križni put]]

== Izvori ==
{{izvori|3}}

== Literatura ==
{{Portal Kršćanstvo}}
* Thurston, Herbert. ''The Stations of the Cross''. London: Burns and Oates, 1906.

[[Kategorija:Jeruzalem]]
[[Kategorija:Povijest Izraela]]
[[Kategorija:Isusove muke]]
[[Kategorija:Novi zavjet]]
[[Kategorija:Veliki tjedan]]
[[Kategorija:Katoličanstvo]]