WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-11-01T06:00:09Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Venetska kronika''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''Chronicum Venetum'', ''Cronaca Veneziana'', poznata i kao ''Chronicon Sagonini''), najstarija [[Mlečani|mletačka]] [[kronika]], koju je napisao ljetopisac [[Ivan Đakon]] († iza 1018.), služeći se starijim izvorima. U njoj je opisana povijest [[Venecija|Venecije]] do [[1008.]] godine, a sadrži i značajne podatke za [[Hrvatska povijest|povijest]] hrvatskih zemalja u [[9. stoljeće|9. stoljeću]]. Donosi podatke o knezovima [[Domagoj]]u, [[Zdeslav]]u i [[Branimir]]u, a ujedno je i jedini izvor za sukobe Mlečana s [[Hrvati]]ma i [[Neretvani]]ma do vojnog pohoda [[dužd]]a [[Petar II. Orseolo|Petra II. Orseola]] [[1000.]] godine.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28153 Ivan Đakon - Hrvatska enciklopedija]</ref>

Dosad je objavljena u više, mahom starijih, izdanja: ''Patrologia Latina'' (sv. CXXXIX, 1844.), ''Monumenta Germaniae Historica'' (sv. VII, 1846.), ''Cronache Veneziane antichissime'' (sv. I, 1890.).<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28153 Ivan Đakon - Hrvatska enciklopedija]</ref>

== Podaci za hrvatsku povijest u Venetskoj kronici ==

Ivan Đakon u tekstu svoje kronike izrijekom spominje ''Slavene Hrvate''. U jednoj od prvih vijesti o Hrvatima, piše kako je dužd [[Petar Trandenik]] krenuo [[839.]] godine, s ratnim lađama na slavensku zemlju, kako bi je osvojio. Kada je došao do mjesta koje se zove zaselak sv. Martina, sklopio je mir s hrvatskim knezom [[Mislav]]om. Prešavši do neretvanskih otoka, sklopio je mir i s neretvanskim knezom [[Družak]]om (''cum Drosaico, Marianorum iudice''). Naveo je da je taj sklopljeni mir malo vrijedio, ali da se dužd nakon toga vratio u Veneciju.<ref>Klaić, Nada, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, str. 19.</ref>

Kad je [[864.]] godine duždom postao Urso I., požurio se da povede mornaricu protiv hrvatskog kneza [[Domagoj]]a. Međutim, Domagoj se nije upustio u sukob, već je zatražio mir i predao duždu taoce, nakon čega se dužd vratio u Veneciju.

Godine [[872.]], [[Saraceni]] su isplovili s otoka [[Kreta|Krete]] i opustošili neke gradove u [[Dalmacija|Dalmaciji]], a napali su i otok [[Brač]]. Uzbunjeni Mlečani poslali su mornaricu do [[Istra|Istre]], kako bi se osigurali u slučaju napada Saracena na Veneciju, ali tamo su ih dočekali Slaveni (Hrvati) i napali mletačko brodovlje. Kada je [[875.]] godine umro franački car Ludovik, Saraceni su pokušali osvojiti Grado, a "najgora plemena Slavena (Hrvata) i Dalmatinaca" počela su pljačkati istarsku pokrajinu te su poharali gradove [[Umag]], [[Novigrad]],[[Sipar]] i [[Rovinj]]. Međutim, dočekao ih je na moru dužd Urso I. i teško porazio, nakon čega je razvrgnuo prethodni savez između Slavena i Mlečana. Poslije smrti kneza Domagoja, "najgoreg kneza Slavena", Urso i njegov sin Ivan, sklopili su mir s Hrvatima, ali su ostali u neprijateljstvu s Neretvanima, na koje su poslali vojsku.<ref>Klaić, Nada, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, str. 24.-25.</ref>

Na drugom mjestu u kronici, Ivan Đakon piše kako se, nakon smrti kneza Domagoja, vratio iz [[Carigrad]]a, "[[Zdeslav|Sedeslav]] iz roda [[Trpimir]]ova" i potpomognut carskom zaštitom, "prigrabio kneževinu Slavena i potjerao sinove Domagoja u progonstvo". U sljedećem komentaru o zbivanjima u Hrvatskoj, Ivan Đakon navodi kako je "neki Slaven, imenom [[Branimir]]", ubio kneza "Zdeslava (i) prisvojio njegovu kneževinu".<ref>Klaić, Nada, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, str. 26.-27.</ref>

Zapisao je kako je [[991.]] godine na duždevsko prijestolje zasjeo [[Petar II. Orseolo]] (991.-1009.), koji je Mlečane oslobodio ''od pritiska Slavena Hrvata''. Također, ukinuo je plaćanje uobičajenog [[danak|danka]] [[Hrvati]]ma, kojeg je bio uveo još [[Dodatak:Popis bizantskih careva|bizantski car]] [[Bazilije I. Makedonac|Bazilija I.]] (867.-886.). Nakon što je [[998.]] godine, utvrdio [[Zadar]] u mletačkoj vlasti, prisilio je gradove [[Biograd]], [[Trogir]] i [[Split]] na predaju. Kako ih [[hrvatski vladari|hrvatski kralj]] nije mogao zaštititi, svi spomenuti gradovi, prihvatili su mletačku vlast. Dužd je natjerao i Neretvane na predaju i napao te osvojio [[Korčula|Korčulu]], koja mu se nije htjela predati. Nakon toga, vratio se pobjedosno u Veneciju.<ref>Klaić, Nada, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, str. 47.-50.</ref>

Iste godine planuo je novi sukob između vladara Hrvata i Neretvana i Venecije, ali je uskoro opet potvrđen mir između neretvanskog vladara i dužda Petra II. Orseola. U tim događajima, kako piše Ivan Đakon, stao je na stranu dužda i svrgnuti hrvatski kralj [[Svetoslav Suronja]], kojeg su braća [[Krešimir III.]] i [[Gojslav I.]] zbacili s prijestolja. Svetoslav Suronja susreo se s duždem Petrom II. u Trogiru i obvezao mu se zakletvom te kao zalog dogovora, predao mu je svog sina Stjepana kao taoca. Iako se to u kronici izrijekom ne spominje, Svetoslav Suronja je vjerojatno tražio od dužda pomoć u zadobivanju otete kraljevske krune. U drugom odlomku iz kronike može se pročitati da je dužd predao Stjepanu, sinu hrvatskog kralja, ruku svoje najstarije kćeri [[Hicela Orseolo|Hicele]], čime je bio učvršćen savez između svrgnutog kralja Suronje i dužda Petra II.<ref>Klaić, Nada, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, str. 50.-51.</ref>

U kronici opisuje i dodatne događaje vezane uz ''Slavene Neretvane''. Prvo se opisuje sklapanje mir između poslanika "Slavena s neretvanskih otoka", koji je došao duždu [[Ivan Patricijak|Ivanu]] (829.-836.) i primio [[kršćanstvo]] od njega, nakon čega su sklopili mir, za koji Ivan Đakon tvrdi da je "vrlo malo vrijedio". U jednom vremenski nedatiranom događaju, zapisao je kako su Slaveni Neretvani zarobili Mlečane, koji su se vraćali s trgovanja iz [[Benevento|Beneventa]] i gotovo ih sve poubijali.<ref>Klaić, Nada, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, str. 19.</ref>

Na drugom mjestu, opisuje vojnu kampanju mletačkog dužda [[Petar I. Kandijan|Petra I. Kandijana]] († 887.) protiv [[Neretvani|Neretvana]], koju je pokrenuo odmah po stupanju na prijestolje. Budući da se poslana vojska vratila natrag neobavljena posla, dužd je u [[kolovoz]]u osobno isplovio s dvanaest lađa i poveo napad na Neretvane. Kada je došao do [[Biokovo|Biokova]], iskrcao se kod [[Makarska|Makarske]] s malim brojem vojnika. Usprkos malobrojnosti mletačke vojske, uspio je poraziti [[Slaveni|Slavene]] i uništiti im pet lađa. Neretvani su, [[18. rujna]] [[887.]] godine, napali dužda i njegove vojnike i ubili njega i sedmoricu njegovih vojnika, a ostatak pustili da pobjegnu. Njegovo tijelo je potajice ukrao Slavenima [[tribun]] Andrija i poslao ga u [[Grado]], gdje je bilo pokopano u atriju crkve.<ref>Klaić, Nada, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, str. 29.</ref>

U sljedećem zapisu o Neretvanima, Ivan Đakon piše da je mletački dužd [[Petar III. Kandijan]] (942.-959.) poslao, šeste godine svoje vladavine, trideset i tri lađe protiv Neretvana, ali su se vratile bez postignutog uspjeha. Nakon toga je dužd ponovno poslao isti broj lađa na Neretvane, ali one su se vratile natrag u [[Venecija|Veneciju]], nakon što je utvrđen mir.<ref>Klaić, Nada, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, str. 45.</ref>

== Bilješke ==
{{izvori}}

== Literatura ==

* ''Klaić, Nada, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Fortuna, Zagreb, 2019.'' ISBN 978-953-7704-18-6

== Vanjske poveznice ==

* [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28153 Ivan Đakon - Hrvatska enciklopedija]
* [http://www.documentacatholicaomnia.eu/02m/1008-1008,_Joannes_Venetus_Diaconus,_Chronicon_Venetum_Et_Gradense,_MLT.pdf Ivan Đakon: Kronika Veneta i Grada - documentacatholicaomnia.eu] {{lat oznaka}}

[[Kategorija:Izvori za hrvatsku povijest]]
[[Kategorija:Hrvatska za narodnih vladara]]
[[Kategorija:Mletačka Republika]]

Venetska kronika - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica