WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-23T00:17:56Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Veljko Despot Wikipedia 2013.jpg|alt=|mini|230x230px|'''Veljko Despot''']]
'''Veljko Despot''' ([[Beograd]], [[4. ožujka]] [[1948.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] [[diskografija|diskograf]] i novinar.

Urednik i producent [[diskografija|diskografskih]] izdanja, vlasnik i direktor izdavačke diskografske tvrtke, dugogodišnji novinar i urednik u tisku, na radiju i televiziji. Ugledni član strukovnih udruga u Hrvatskoj i svijetu.

Zagrepčanin, od [[1950.]] stalno živi u [[Zagreb]]u, s rodbinskim vezama u [[Zaostrog]]u, [[Zagreb]]u i [[Moskva|Moskvi]]. Hrvat. Potječe iz obitelji intelektualaca, otac (Žarko, [[Zaostrog]], 1921.) ugledni zagrebački gospodarstvenik, majka (Mirjana, [[Moskva]], 1925.) violončelistica (klasa [[Antonio Janigro|Antonia Janigra]]), kasnije glazbena pedagoginja - profesorica violončela, koja je odgojila plejadu hrvatskih violončelista. Obrazovanje: muzička škola (klavir), gimnazija, studirao pravo na [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravnom fakultetu u Zagrebu]] i komparativnu književnost i indologiju na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]].

== Novinarstvo ==
Karijeru je počeo s 18 godina, neposredno po završetku gimnazije. Prvi je novinar s ovih prostora koji se opredijelio za sustavno praćenje svjetske popularne glazbene scene.

[[Datoteka:Veljko Despot i George Harrison, Abbey Road Studios, London, 1967..jpg|270px|mini|lijevo|Veljko Despot i George Harrison za snimanja albuma "Sgt. Pepper", Abbey Road Studios, London, veljača 1967.]]
Tekstove je počeo objavljivati u zagrebačkom "[[Plavi vjesnik|Plavom vjesniku]]". Bio je prvi novinar iz srednje i istočne Europe koji je intervjuirao [[Beatles]]e ("Plavi vjesnik", [[17. travnja]] [[1967.]]). Od tada redovito objavljuje u zagrebačkom tisku ("Plavi vjesnik", "[[Arena]]", "[[Studio]]", "[[Vjesnik (novine)|Vjesnik]]"). Narednih godina intenzivno putuje, najčešće u [[London]], radi svoje rane intervjue s glazbenim velikanima [[Pink Floyd]], [[The Hollies]], [[Bee Gees]], [[Rolling Stones]], [[Led Zeppelin]], [[The Who]], [[George Martin]], [[Marc Bolan]], prve takve na ovim prostorima, a kasnije i s mnogim drugim poznatim svjetskim rock galzbenicima.

Autor je brojnih radijskih priloga koje objavljuje od 1968. godine na [[Radio Zagreb]]u, ovdašnjih prvijenaca s područja rock glazbe i rock kulture.

Uz potporu središnjeg kluba "[[The Official Beatles Fan Club]]" iz [[Liverpool]]a, osniva [[1968.]] godine u Zagrebu "Jugoslavenski Beatles Fan Club". Zamišljen kao vjerodostojno izvorište informacija na prostoru na kojemu su kronično nedostajale relevantne vijesti sa svjetske popularne glazbene scene, pa tako i o radu i aktivnostima već planetarno popularnih Beatlesa, ovaj klub okupljao je tisuće članova, ne samo s bivšeg jugoslavenskog prostora, već iz [[Poljska|Poljske]], bivše [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]], [[Mađarska|Mađarske]], [[Rumunjska|Rumunjske]], [[Bugarska|Bugarske]] i bivšeg [[SSSR]]-a. Gasi klub [[1971.]] godine, po razlazu Beatlesa.

[[Datoteka:Veljko Despot - privatna božićna čestitka Beatlesa, 1968.jpg|230px|mini|Privatna božićna čestitka Beatlesa Veljku Despotu, 1968.]]
Piše od [[1967.]] godine komentare za ovitke izdanja [[Jugoton]]a.

Jedan je od pokretača i član uredništva časopisa "[[Pop Express]]", kultne hrvatske novine za pop kulturu, koja je izlazila u Zagrebu ([[1969.]] – [[1970.]]). Redovito, ili povremeno, u njoj su objavljivali, a neki su i započeli svoje karijere, među najznačajnijim autorima hrvatskog novinarstva, fotografije, suvremene proze i pjesništva druge polovice XX. stoljeća.

[[Datoteka:Veljko Despot, 1971., London.jpg|mini|lijevo|Veljko Despot u Londonu, 1971.]]
Tada već predvodnik [[pop-rock]] novinarstva na ovim prostorima, od [[1971.]] godine objavljuje i priloge u inozemstvu ([[Engleska|engleski]] glazbeni tjednik "[[New Musical Express]]").

Tijekom 70-ih i 80-ih godina kontinuirano piše i objavljuje u časopisima "[[Studio]]" (uređuje glazbene stranice), "[[Džuboks (časopis)|Džuboks]]", "[[Fokus]]", "[[Tina]]", "[[Trend]]", "[[Vjesnik (novine)|Vjesnik]]" i u drugima.

Počinje suradnju s [[Radiotelevizija Zagreb|Radiotelevizijom Zagreb]] [[1972.]] godine, koja traje u 80-im i 90-im godinama ([[HRT]]). Autor je mnogih osvrta, tv-reportaža, intervjua, portreta i drugih priloga s područja inozemnog popa i rocka, također prvih takve vrste na ovim prostorima, u emisijama "Zdravo mladi", "Stereovizija", "Nedjeljno popodne", "Kultura srca", "Crno-bijelo u boji" itd. Radi zasebne televizijske emisije i osobito zapažene serije portreta svjetski popularnih glazbenika. Bio je muzički urednik dramskog programa u televizijskim dramama (redatelj [[Mario Fanelli]]). Surađuje i s [[Radiotelevizija Sarajevo|Radiotelevizijom Sarajevo]], [[Radiotelevizija Beograd|Radiotelevizijom Beograd]] i [[Radiotelevizija Ljubljana|Radiotelevizijom Ljubljana]].

Sredinom 70-ih godina prvi je iz svijeta donio na ove prostore muzičke videospotove i počeo ih sustavno predstavljati u različitim televizijskim programima, inaugurirajući do tada nepoznatu formu glazbenog video spota, najprije na Televiziji Zagreb, a zatim i na cjelokupnoj [[Jugoslavenska radiotelevizija|Jugoslavenskoj radio televiziji]]. Isto je učinio krajem 80-ih godina s prvim reklamnim oglašavanjem diskografskih izdanja na televiziji kod nas.

== Diskografija ==
S diskografskom kućom [[Jugoton]] [[1967.]] godine potpisuje [[producent]]ski ugovor, prvi takav ugovor u diskografiji u Hrvatskoj (potpisao ga je s prof. [[Vlado Seljan|Vladom Seljanom]], tadašnjim voditeljem programa u ovoj kući). Iste godine producira [[EP]] ploču "Dedicated To The One I Love" [[Slovenija|slovenske]] grupe [[Kameleoni]], jednog od tada najpoznatijih pop/rock sastava u Jugoslaviji, a [[1968.]] godine i njihovu EP ploču "Sunny Cry" sa snimkama za film "Sončni krik" legendarnog slovenskog redatelja [[Boštjan Hladnik|Boštjana Hladnika]].

Diskografijom se profesionalno počeo baviti [[1974.]] godine, kada na poziv [[Jugoton]]a, odnosno njegova direktora [[Slavko Kopun|Slavka Kopuna]] i urednice za izdanja klasične glazbe [[Vida Ramuščak|Vide Ramuščak]], dolazi u kuću tog tada najvećeg proizvođača i izdavača ploča u ovom dijelu Europe, gdje počinje uređivati program inozemnih izdanja. Zasniva svoj prvi stalni radni odnos i u [[Jugoton]]u ustanovljuje redakciju inozemnog programa, koju potom vodi punih 20 godina, do godine [[1994.]] U tom razdoblju kuća doživljava izdavački uzlet inozemnog programa, a 80-ih i iznimnu koncentraciju etiketa i ponudu [[licenca|licencnog]] repertoara, gotovo bez premca u diskografskom poslovanju u svijetu. Licencnim ugovorima koje je osigurao za [[Jugoton]] ta je kuća u svojem katalogu imala gotovo 75% cjelokupne svjetske produkcije (major kompanije [[EMI]], [[Warner Music]], [[BMG]], [[Decca]], te [[Island]], [[Chrysalis]], [[Virgin]], [[Motown]] i još desetine nezavisnih izdavača, ukupno preko 70 etiketa) i ostvarivala prodaju na jugoslavenskom tržištu između milijun i milijun i pol primjeraka [[LP]] ploča inozemnog repertoara godišnje. U njegovu sustavnu izboru i redakciji tijekom 20 godina izdavačkog rada realizirao je na ovom tržištu objavljivanje kompletnih kataloga [[Beatles]]a, pa tako i [[John Lennon|Johna Lennona]], [[Paul McCartney|Paula McCartneyja]], [[George Harrison|Georgea Harrisona]], [[Ringo Starr|Ringa Starra]], zatim [[David Bowie|Davida Bowiea]], [[Elton John|Eltona Johna]], [[Pink Floyd]], sve albume ranih [[Rolling Stones]]a, najvećim dijelom [[Elvis Presley|Elvisa Presleyja]], kataloge [[Jefferson Airplane]], [[ZZ Top]], [[Queen]], [[Roxy Music]], [[Bob Marley|Boba Marleyja]], [[Jethro Tull]], [[Procol Harum]], [[Blondie]], [[Talking Heads]], [[Motörhead]], [[Human League]], [[Simple Minds]], [[U2]], [[The Pretenders]], [[Billy Idol|Billyja Idola]], [[The Moody Blues]], [[Mike Oldfield|Mikea Oldfielda]], [[Sex Pistols]] i mnogih drugih glazbenih umjetnika. Odabrao je u svojoj redakciji, a [[Jugoton]] objavio na tisuće albuma, [[singl]]ova i video izdanja iz svjetske produkcije popularne glazbe, u vrlo posebnim ekonomskim, društvenim i kulturološkim okolnostima ovih prostora i šire, kada je to bilo od izuzetnog značenja za generacije koje su odrastale uz pop kulturu.

[[Datoteka:Veljko Despot i Paul McCartney, Zagreb, 1976.jpg|200px|lijevo|mini|300px|Paul McCartney i Veljko Despot u Zagrebu, 1976.]]
[[Datoteka:Veljko Despot i Queen, Beč, 1986.jpg|250px|mini|Veljko Despot i Queen u Beču, 1986.]]
S pozicije voditelja inozemnog programa velike diskografske kuće često je inicirao i izravno posredovao u dovođenju mnogih glazbenih velikana na njihove prve koncerte u ovaj dio Europe, u Zagreb i druge gradove ([[Ljubljana]], [[Sarajevo]], [[Beograd]]): [[Deep Purple]] ([[1975.]]), [[Rolling Stones]] ([[1976.]]), [[Paul McCartney]] & [[Wings]] ([[1976.]]), [[Cat Stevens]] ([[1976.]]), [[Procol Harum]] ([[1976.]]), [[Jethro Tull]] ([[1976.]]), [[Boney M]] ([[1978.]]), [[Queen]] ([[1979.]]), [[Gang Of Four]] ([[1981.]]), [[Human League]] ([[1982.]]), [[Uriah Heep]] ([[1982.]]), [[Elton John]] ([[1984.]]), [[Dire Straits]] ([[1985.]]), [[Iron Maiden]] ([[1986.]]), [[Cliff Richard]] ([[1987.]]), [[David Bowie]] ([[1990.]], [[1996.]], [[1997.]]), [[Laurie Anderson]] ([[1990.]]), [[Eros Ramazzotti]] ([[1990.]], [[1994.]]), [[Pet Shop Boys]] ([[1991.]]) i mnogih drugih. Godine [[1988.]] doveo je [[Pet Shop Boys]] u Zagreb kako bi u obližnjem dvorcu Mokrice u [[Slovenija|Sloveniji]] snimili spot za svoj veliki hit singl „Heart“.

U tonskim studijima u svijetu i kod nas imao je rijetku privilegiju prisustvovati snimanjima najvećih umjetnika popularne glazbene scene, pa tako i nastajanju nekih od povijesnih albuma, poput "[[Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band]]" [[Beatles]]a (London, siječanj-ožujak [[1967.]]), "Let It Bleed" [[Rolling Stones]]a (London, [[1969.]]), "Ummagumma" [[Pink Floyd]] (London, [[1969.]]), ili "Homo volans" [[Arsen Dedić|Arsena Dedića]] (Zagreb, [[1973.]]), te mnogih drugih tijekom 70-ih, 80-ih i 90-ih godina, o čemu je objavio reportaže.

[[Datoteka:Veljko Despot na snimanju s Bijelim dugmetom, Air Studios, London, 1975..jpg|mini|Veljko Despot na snimanju s Bijelim dugmetom, Air Studios, London, 1975.]]
Imao je ponovo uspjeha u produkciji domaćeg programa, kada je diskografski vodio najveću rock grupu u zemlji [[Bijelo dugme]] na vrhuncu njihove karijere, u drugoj polovici 70-ih godina. Bio je urednik nekoliko njihovih najuspješnijih singlova ("Ne gledaj me tako i ne ljubi me više", "Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac", "Eto! Baš hoću!) i njihovih albuma "Šta bi dao da si na mom mjestu" ([[1975.]]) i "Eto! Baš hoću!" ([[1976.]]). Snimio ih je za [[Jugoton]] s [[Bijelo dugme|Bijelim dugmetom]] u [[London]]u, osiguravši im snimanje u jednom od vodećih tonskih studija svijeta [[Air Studios]] slavnog producenta [[George Martin|Georgea Martina]], s vrhunskom ekipom – engleskim producentom, snimateljima, autorima i studijskim muzičarima. Oba albuma su među najznačajnijim i najprodavanijim albumima u povijesti diskografije ovih prostora.

Sredinom 80-ih godina u suradnji s američkom izdavačkom korporacijom [[RCA]] snima u Londonu i Zagrebu s kolegicom, [[Jugoton]]ovom urednicom govornih izdanja, [[Ljerka Marković-Gotovac|Ljerkom Marković-Gotovac]] hrvatsko izdanje u svijetu poznate pripovjetke "[[Snow Goose]]" ([["Snježna guska]]") poznatog britanskog pisca [[Spike Milligan|Spikea Milligana]], s hrvatskim glumcem [[Rade Šerbedžija|Radom Šerbedžijom]] kao naratorom i [[Londonski simfonijski orkestar|Londonskim simfonijskim orkestrom]], koje je kao govorni album na etiketi [[RCA]] objavio [[Jugoton]].

Bio je na tisućama koncerata i predstava, od Zagreba ranih 60-ih godina i prvih [[Muzički biennale Zagreb|Muzičkih biennala Zagreb]], prvih velikih gostovanja u Hrvatskoj umjetnika klasične i popularne glazbe, s kojima se kao mladac već tada osobno sreo - ([[Antonio Janigro]], [[John Cage]], [[Igor Stravinski]], [[Yehudi Menuhin]], [[Svjatoslav Rihter]], [[David Ojstrah]], [[Mstislav Rostropovič]], [[Arthur Rubinstein]], [[Olivier Messiaen]], [[Maja Pliseckaja]], [[Louis Armstrong]], [[Peppino di Capri]], [[Little Tony]], [[Johnny Dorelli]], [[Matt Collins]], [[Blood, Sweat & Tears]]) i drugih - do dvorana, klubova, kazališta, zatvorenih privatnih sessiona i stadiona širom svijeta, gdje je u svojim profesionalnim godinama na nastupima uživo doživio mnoge od najvećih umjetnika iz glazbene povijesti XX. stoljeća.

[[Datoteka:Veljko Despot i Tina Turner, Graz, 1985..jpg|mini|lijevo|Veljko Despot i Tina Turner u Grazu, Austrija, 1985.]]
Sudjelovao je u radu stručnih žirija, od [[Festival Zabavnih melodija Zagreb|Festivala zabavnih melodija Zagreb]] 1970[[1970.|. do]] brojnih skupova u zemlji i konvencija svjetskih diskografa širom svijeta, u Europi, Aziji i Americi, na kojima je uvijek zastupao svoju kuću i zemlju. Prisustvuje gotovo svakom muzičkom sajmu [[MIDEM]] u [[Cannes]]u još od 1976. godine, [[Montreux Jazz Festival]]u od [[1987.]], [[IM&MC]] ([[International Music & Media Conference]]) u [[Amsterdam]]u od [[1988.]], a učesnik je i prvog [[MIDEM-Asia]] sajma u [[Hong Kong]]u, [[1995.]] godine. Susretao se, poslovao i pregovarao, družio, s najvećim poslovnim ljudima u svijetu diskografije ([[Richard Branson]], [[Chris Blackwell]], [[Gerry Bron]], [[Rudi Gassner]], [[Claude Nobs]], [[Terry Ellis]], [[Chris Wright]], [[Tony Barrow]], [[Derek Taylor]] i drugi), u glavnim sjedištima gotovo svih diskografskih koncerna – [[EMI]] ([[London]]), [[Warner Music]] ([[Los Angeles]]/[[New York]]), [[MCA]]/[[Universal]] ([[Los Angeles]]) i [[Sony Music]] ([[London]]), te u većini središnjih ureda drugih diskografskih kuća širom svijeta. Poslom je proputovao dobar dio svijeta, a samo u Londonu tih godina poslovno je boravio više od stotinu puta.

== Devedesete ==
Spoznaja da okružje showbusinessa živi posebnim životom, ali i da ono reagira na političke, društvene, kulturološke i ekološke katastrofe suvremenog svijeta, potakla ga je da na samom početku [[domovinski rat|Domovinskog rata]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] upozna taj isti svijet zabave s genezom stradanja [[Hrvati|hrvatskog]] naroda. Krajem [[1991.]] godine šalje osobni apel u svijet kojim je prizvao u pomoć sva svoja privatna i poslovna poznanstva nastala tijekom 25 godina novinarske i poslovne karijere. Uz poslovne partnere u diskografiji, ta su poznanstva uključivala i uredništva vodećih glazbenih novina i poslovnih tiskovina, te brojne svjetske umjetnike s kojima je imao izravni kontakt. Odaziv u zabrinutim odgovorima, podršci i hrabrenju, bio je vrlo velik i od značenja za domaću javnost. Došao je najprije iz najviših poslovnih krugova vodećih svjetskih diskografa, te humanitarnih organizacija i samih glazbenih umjetnika. Potaknuta upravo ovom akcijom velika američka folk umjetnica [[Joan Baez]] uputila je javni apel predsjedniku [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenih Američkih Država]] da podrži okončanje rata u [[SFRJ|Jugoslaviji]] ("Hrvatsko ratno pismo 1991./92.", [[Zavod za znanost o književnosti]] [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskog fakulteta u Zagrebu]], Zagreb [[1992.]]).

[[Datoteka:Arsen Dedić, Veljko Despot i Siniša Škarica, Makarska, 1999..jpg|mini|250px|lijevo|Arsen Dedić, Veljko Despot i Siniša Škarica, Porin, Makarska 1999.]]
[[Datoteka:Veljko Despot i Soul Fingers, Porin, Opatija, 1997..jpg|200px|mini|Veljko Despot i [[Soul Fingers]], Porin, Opatija 1997.]]
Odlazi [[1994.]] godine iz [[Jugoton]]a, tada već pretvorbom [[Croatia Records]] i osniva, te vodi vlastitu diskografsku kuću i etiketu [[Koncept VD]], koja ekskluzivno zastupa repertoar inozemnih izdavačkih kuća [[BMG Music]], [[MCA]], [[Geffen]] i [[GRP]] za ovu regiju. Bila je to prva privatna diskografska kuća takve repertoarske snage inozemnog programa u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Realizira svoje najsmionije poslovne zamisli, postavlja nove standarde poslovanja u hrvatskoj diskografiji i izdiže tvrtku u tada vodećeg izdavača inozemnog repertoara u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i [[Slovenija|Sloveniji]]. Na domaćoj muzičkoj sceni za svoju kuću potpisuje ekskluzivne ugovore s grupom [[Soul Fingers]] (album "Very Live") i s [[Arsen Dedić|Arsenom Dedićem]] (album "Ministarstvo"), koji na etiketi [[Koncept VD]] godine [[1997.]] i [[1998.]] osvajaju diskografske nagrade "[[Porin (nagrada)|Porin]]".

U [[1999.]] godini nagrađuje ga [[Zavod za poslovna istraživanja]] iz Zagreba kao jednog od najuspješnijih poduzetnika, čija je tvrtka [[Koncept VD]] na temelju rezultata poslovanja u [[1998.]] godini upisana u prvih 8% najvećih u [[Hrvatska|Republici Hrvatskoj]].

== Novo stoljeće ==
Po isteku licencih ugovora koje je [[Koncept VD]] imao s inozemnim izdavačima, od [[1999.]] godine vodi tvrtku [[Simbol Music]] za poslove savjetovanja u vezi s poslovanjem i upravljanjem u diskografiji. Zastupa tvrtke i pojedine umjetnike pri zaključivanju poslovnih ugovora u diskografskom poslovanju, te ustupa usluge vođenja programskih poslova.

Za [[Croatia Records]] osniva i vodi ([[1999.]] – [[2000.]]) ured za programske odnose s inozemstvom. U tom razdoblju ponovo je zastupnik ove kuće za programsko poslovanje s inozemstvom.

U godinama [[2000.]] i [[2001.]] direktor je diskografije u tvrtki [[Cantus]], gdje vodi diskografsko izdavaštvo za tu izdavačku kuću [[Hrvatsko društvo skladatelja|Hrvatskog društva skladatelja]]. Niz vrhunskih hrvatskih izvođača ekskluzivno veže za kuću: [[Tony Cetinski]], [[Goran Karan]], [[Zorica Kondža]], [[Arsen Dedić]], [[Bruno Kovačić]], [[Tamara Obrovac]], [[Matija Dedić]], [[Krešimir Blažević]], [[Branko Bogunović (glazbenik)|Branko Bogunović]], [[Zdenka Kovačiček]], [[Boris Leiner]] i [[Hari Rončević]]. Vrlo brzo etiketu [[Cantus]], s nevelikim katalogom izdanja širokog spektra glazbenih vrsta i vrsnih umjetnika, etablira kao uspješnu i drugačiju od drugih na hrvatskom diskografskom tržištu. Albumi gotovo svih ovih umjetnika zapaženi su, a mnogi su nominirani za nagrade "[[Porin (nagrada)|Porin]]". Većina ih je nagradu i osvojila među najboljim albumima iz godišnje hrvatske diskografske produkcije u te dvije godine.

Predsjednik je od [[2002.]] godine i glavni izvršni direktor [[NewEurope Media & Entertainment Center]] korporacije [[NewEurope Corporation]] iz [[Florida|Floride]], [[SAD]], koja iz nove Europe, ujedinjene politički, ekonomski i monetarno, putem interneta, svojim radijskim programom, vlastitim televizijskim kanalom i distribucijom gotovih proizvoda radi na plasiranju na američko tržište najboljeg od europske glazbe, televizijskog, filmskog i koncertnog programa.

Jedan je od trojice pokretača hrvatske diskografske nagrade "[[Porin (nagrada)|Porin]]" ([[1993.]]). Prvih je godina član, a zatim i Predsjednik Upravnog odbora ove nagrade ([[1995.]]/[[1996.]]).

Inicijator je i jedan od izvornih osnivača [[Hrvatska diskografska udruga|Hrvatske diskografske udruge]] ([[1995.]]). Bio je dopredsjednik i dugogodišnji član Upravnog odbora i Suda časti Udruge.

Suradnik je [[Leksikografski zavod Miroslav Krleža|Hrvatskog leksikografskog zavoda]].

Član je više domaćih i međunarodnih udruga, od [[Hrvatska glazbena unija|Hrvatske glazbene unije]] do američke udruge [[National Geographic Society]].

Od [[1993.]] godine član je američke [[Nacionalna akademija diskografskih umjetnosti i nauka|Nacionalne akademije diskografskih umjetnosti i nauka]] [[NARAS]], danas "[[Recording Academy]]", čiji članovi glasaju za najprestižniju svjetsku nagradu u diskografskoj djelatnosti, "[[Grammy]]". Akademija u [[Los Angeles]]u izabrala ga je [[2000.]] godine za člana tada novoustanovljene [[Latinska akademija diskografskih umjetnosti i nauka|Latinske akademije diskografskih umjetnosti i nauka]] "[[La Academia Latina de la Grabación]]", odnosno, "[[Latin Academy of Recording Arts & Sciences]]" – [[LARAS]], danas "[[Latin Recording Academy]]", čiji članovi biraju dobitnike "[[Latin Grammy]]ja". U listopadu [[2008.]] godine Akademija mu odaje posebnu počast za priznanje 15-godišnjem članstvu i potpori u edukaciji, promicanju i humanu služenju u misiji Akademije.

Nagrada Porin za životno djelo dodijeljena je Veljku Despotu za poseban doprinos diskografskoj industriji u Hrvatskoj na svečanoj završnoj večeri jubilarnog 20. Porina, koja je održana u Rijeci 11. svibnja 2013. godine. Ispred Instituta hrvatske glazbe nagradu je predao najveći hrvatski kantautor [[Arsen Dedić]].

[[Datoteka:Veljko Despot, ljeto 2004.jpg|200px|lijevo|mini|Veljko Despot u ljeto 2004.]]
Hobi mu je umjetnost, svi njeni oblici, a posebno glazba. Sakuplja autograme, ploče, knjige i umjetničke slike, voli obitelj, more i životinje i još uvijek putovanja. Supruga Daniela, fotograf i tri sina, Filip, Luka i David, likovni su umjetnici, bave se dizajnom, novinstvom, slikanjem i filmom. Posljednjih godina živi i radi u [[Zagreb]]u i [[Rovinj]]u.

== Izvori ==

=== Pisani izvori ===
* [[Siniša Škarica]]: "Kad je rock bio mlad: priča s istočne strane ([[1956.]] – [[1970.]]).", [[Zagreb]]: V.B.Z., [[2005.]], 330 str., {{ISBN|953-201-517-5}}
* [[Siniša Grgić]] ... et al.: "Zlatna knjiga najuspješnijih hrvatskih poduzetnika 1998.", Zagreb: Zavod za poslovna istraživanja [[1999.]], 368 str., {{ISBN|953-6746-00-X}}
* "Tko je tko u Hrvatskoj / Who Is Who In Croatia", Zagreb: Golden Marketing - Tehnička knjiga, [[1993.]], 956 str., {{ISBN|953-6168-00-6}}
* [[Dubravka Oraić-Tolić]]: "Hrvatsko ratno pismo 1991./92.: apeli, iskazi, pjesme / Croatian War Writing 1991/92: Appeals, Viewpoints, Poems", Zagreb: Zavod za znanost o književnosti [[Filozofski fakultet|Filozofskog fakulteta]] [[Sveučilište|Sveučilišta]] u Zagrebu, [[1992.]], 640 str., UDK 355.019(497.5)"1991/1992"
* [[Studio]] ([[Zagreb]]), 30.6.1974., "Ljudi koji stvaraju ploče - zanimanje: urednik" ([[Nenad Miletić]])
* [[Omladinski tjednik]] (Zagreb), 18.3.1975., "Što može [[Jugoton]]!" ([[Darko Glavan]])
* [[Antena (časopis)|Antena]] ([[Ljubljana]]), 12.7.1979., "Kako pridejo plošče?"
* [[Vjesnik (novine)|Vjesnik]] (Zagreb), 26.11.1982., "Zabavno" ([[Mira Boglić]])
* [[Stop]] (Ljubljana), 3.2.1983., "Tanke devizne plošče" ([[Tomaž Domicelj]])
* [[Večernji list]] (Zagreb), 29.10.1991., "Podijelite našu zabrinutost" ([[Ante Batinović]])
* Večernji list (Zagreb), 15.12.1991., "Šutnjom opravdavate ubijanje" ([[Dražen Vrdoljak]])
* [[Hercegovački tjednik]] ([[Mostar]]), 25.12.1991., "Pop i rock glazbenici u domovinskom ratu" ([[Ognjen Tvrtković]])
* [[Nedjeljna Dalmacija]] ([[Split]]), 2.1.1992., "I rockeri brinu" (Dražen Vrdoljak)
* Večernji list (Zagreb), 19.8.1992., "Iznimna poslovnost i ugled" (Ante Batinović)
* Večernji list (Zagreb), 13.9.1992., "Vapaj s papira: Hrvatsko ratno pismo" ([[Snježana Ivić]])
* Večernji list (Zagreb), 11.2.1994., "Što je [[Croatia Records]] bez Despota?" (Ante Batinović)
* [[Glas Slavonije]] ([[Osijek]]), 15.11.1996., "[[Porin (nagrada)|Porin]], ipak, mirno i sigurno plovi" ([[Vesna Latinović]])
* Vjesnik (Zagreb), 31.12.1997., "Rock produkcija" ([[Zoran Pezo]])
* Vjesnik (Zagreb), 30.10.2001., "Veljko Despot napustio [[Cantus]]"

=== Vanjske poveznice ===
* [http://www.hdu.hr/htm1/htm1/onama.htm Hrvatska diskografska udruga]
* [http://www.neweuropecorp.com/management.htm NEWEUROPE Media & Entertainment Center]
* [http://www.barikada.com/vremeplov/muzicki_cv/2004-09-01_despot_veljko__-_muzicki_cv.php Dragutin Matošević o Veljku Despotu]

{{Dobitnici Porina za životno djelo}}

{{GLAVNIRASPORED:Despot,Veljko}}
[[Kategorija:Hrvatski novinari]]
[[Kategorija:Dobitnici Porina za životno djelo]]
[[Kategorija:Životopisi, Beograd]]
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]
{{kat?}}

Veljko Despot - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica