WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-31T23:35:07Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{coor title dms|44|52|25.3|N|13|50|55.9|E|name=Valerijin park|display=title,inline|scale:1000}}
[[Datoteka:Pula harbour (3).JPG|mini|250px|desno|Pogled iz [[pulski zaljev|pulske luke]] na drveće u Valerijinom parku]]
'''Valerijin park''' ([[talijanski jezik|tal]]. ''Parco di Valeria''), gradski [[perivoj]] u [[Pula|Puli]] u neposrednoj blizini [[Amfiteatar u Puli|Amfiteatra]]. Nastao je u razdoblju od [[1890.]] do [[1893.]] godine kao posljedica širenja parkovnog zelenila prema Amfiteatru. Valerijin park logični je nastavak [[Titov park|Titovog parka]] koji se nalazi s jugozapadne strane. Nakon dovršetka podizanja predstavljao je vrhunac [[parkovna umjetnost|parkovne umjetnosti]] toga doba u [[Pula|Puli]]. Sredstva za podizanje parka osigurana su općinskom odlukom [[1890.]] godine o izdvajanju po 2.000 [[forinta|forinti]] tijekom tri godine. Perivoj je dobio ime u spomen na kraljicu [[Valerija|Valeriju]].

==Izgled parka==

Park je trokutastog oblika, a smješten je ispod samog rimskog [[Amfiteatar u Puli|Amfiteatra]], između glavnih uličnih pravaca na ulasku u grad, pa je stoga bio i ostao odredište svih posjetitelja. Prema [[katastar]]skoj karti iz [[1911.]] sastojao se od 5 polja četverokutnih i trokutastih oblika te četiri trakastih površina uz prometnice. Trakaste površine bile su zasađene visokom živom ogradom od zimzelenih vrsta šišanih na visini od 1 m kako bi se sačuvala intimnost perivoja. Čitav je perivoj bio zbirka topijarno šišanih geometrijskih oblika ([[kugla|kugle]], [[kocka|kocke]], [[kvadrat]]a, [[stožac|stošci]], [[polukugla|polukugle]]) za što su korišteni [[lovor]], [[bekovina]], [[šimšir]], [[kalina]]. Staze su, za razliku od drugih povijesnih perivoja u Puli, bile pravilne i sjekle su se pod pravim kutom. Bile su pošljunčene i vodile su do središnjega platoa uz čiji su rub bile postavljene klupe. Staze su bile odijeljene od travnjaka niskom žicom napetom na stupiće. Suvišna voda odvodila se bočno postavljenim slivnicima koji su sprječavali odnošenje [[tucanik]]a (sitnog šljunka) tijekom jačih kiša.

Središnji motiv u perivoju bio je [[vodoskok]] u kojem je [[1897.]] postavljen [[mjed]]eni [[kip]] [[Amor]]a u [[školjka|školjci]] na leđima dviju morskih nemani. Ovaj je kip uklonjen nakon samo nekoliko godina, a na njegovo mjesto postavljen je [[1904.]] spomenik austrijskoj [[Elizabeta Austrijska|carici Elizabeti]]. Spomenik je bio visok oko 3,5 metara, a bio je postavljen na isto toliko visokom postolju. Godine [[1934.]] je srušen i uklonjen da bi [[1940.]] na njegovo mjesto bila postavljena mjedena [[rimska vučica]] s [[Romul i Rem|Romulom i Remom]]. Nakon oslobođenja [[fašistička Italija|talijanske vlasti]] odnijele su spomenik. Na njegovo je mjesto [[1953.]] postavljen [[spomenik Mornaru]] u znak sjećanja na [[Pobuna mornara u Boki Kotorskoj|pobunu mornara u Boki Kotorskoj]] iz [[1918.]] godine. Ovaj spomenik je također maknut [[1995.]] godine, a uskoro je ponovno vraćen na isto mjesto. Za vrijeme talijanske vladavine perivoj je nosio ime [[Umberto II.|princa Umberta]].<ref> [http://istrapedia.hr/hrv/2019/parkovi-grada-pule/istra-a-z/ Istrapedia], pristupljeno 6. studenog 2015. </ref>

Biljne vrste sađene u ovom perivoju bile su slične onima u perivoju [[Monte Zaro]]. Tu se mogu naći [[cedar|cedrovi]], [[čempres]]i, [[juka]], [[velika žumara|velika]] i [[mala žumara]], [[lovor]], [[oleandar]], [[tisa]] i [[bekovina]]. U doba talijanske vlasti [[1930-ih]] godina s donje strane perivoja prema obali posađen je [[drvored]] [[hrast crnika|crnika]], koji i danas postoji.

Poslije [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskoga rata]] u perivoju je primijenjena metoda slobodnoga rasta bilja pa je on ubrzo poprimio prirodan divlji izgled izgubivši svoju prvotnu urednost i izvorni izgled. Rubno postavljene visoke [[živica|živice]] potpuno su pokrile poglede u perivoj pa je on dobio više izgled [[šumarak|šumarka]] nego brižljivo njegovanoga perivoja. Grmovi bekovine i lovora dostigli su visinu od tri i više metara. Živica od lovora iza spomenika Mornaru uklonjena je [[1959.]] i izgrađena je prilazna staza sa stubištem od spomenika prema cesti s gornje strane perivoja. Tijekom [[1960-ih]] trakaste površine su pripojene pripadajućim pravilnim površinama, a dva veća perivojna polja prema [[Amfiteatar u Puli|Areni]] spojena su u jedno veliko. Takav je oblik perivoj zadržao do današnjih dana, osim postojanja jedne krivudave kamene staze uz desni rub perivoja, koja vodi od obale prema Areni.

==Valerijin park danas==

Perivoj danas čine četiri polja. U perivoju je [[1970-ih]] godina bilo nazočno 20 vrsta bilja, a najzastupljenije su bile grmolike [[palma|palme]], [[juka]], [[lovor]], [[oleandar]] i [[bekovina]]. Devet desetina biljnih vrsta u parku čine [[Crnogorična šuma|zimzelene vrste]].

Tijekom [[1970-ih]] godina perivoj je imao ukupnu površinu od 5.270 m2 koju je zadržao do današnjih dana. Na staze otpada 480 m2, a 4.790 m2 je pod biljnim pokrovom.

Zimi [[1995.]] i [[1996.]] godine grmovi lovora su orezani ([[totalna resurekcija]]). Lijepo su se pomladili i sada se drže na visini od jednog metra. Perivoju je vraćena preglednost, a pogledi su se ponovno otvorili. Nakon jake zime [[1997.]] godine dosta su bili oštećeni nadzemni dijelovi [[oleandar|oleandra]] koji su se nakon resurekcijskog orezivanja zavidno poljepšali.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Poveznice ==
*[[Park pod Arenom]]
{{pula}}
[[Kategorija:Parkovi u Puli]]

Valerijin park - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica