WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-27T02:29:28Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

U sjeveroistočnoj Bosni prostirale su se u srednjem vijeku široke oblasti '''Usora i Soli''', koje su nerijetko na čelu imale svog posebnog bana. '''Usora''' je obuhvaćala ne samo poriječje rijeke [[Usora (rijeka)|Usore]],<ref>[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=41433 Hrvatske enciklopedija] Usora</ref> nego i sav kraj oko donjeg toka Bosne s gradovima [[Doboj]]em, [[Dobor]]om, [[Tešanj|Tešnjem]] i [[Srebrenik]]om, tj. od [[Kulaši|Kulaša]] i [[Prnjavor]]a na zapadu, [[Srebrenik]]a i [[Lukavac|Lukavca]] na istoku, rijeke [[Sava|Save]] na sjeveru i [[Žepče|Žepča]] na jugu.<ref>[http://zedoturizam.ba/bih/gradovi.php?uid=1279241791 Usora - TZ Ze-Do županije]</ref> na sjeveru današnje [[BiH|Bosne i Hercegovine]]. Kraj oko Tuzle (turski "tuz" znači [[sol]]) nazivao se uvijek '''Soli''' i širio sve do rijeke Save i Drine.<ref>[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=37078 Hrvatska enciklopedija] Soli</ref>

== Rani srednji vijek ==
[[Datoteka:Tomislavova Hrvatska.jpg|mini|200px|[[Tomislav]]ovo [[Hrvatsko Kraljevstvo]] i velike pobjede protiv [[Bitka na Dravi 925.|Ugara, na Dravi 925.]], i [[Hrvatsko-bugarska bitka 927. godine|Bugara, u bosanskim planinama 927.]]]]
Usora i Soli prostirale su se najvećim dijelom onim krajem, koji je nekad spadao [[Rimljani na tlu Bosne i Hercegovine|rimskoj provinciji Panoniji]].<ref name="Kruno">[[Krunoslav Draganović]], ''Herceg-Bosna i Hrvatska'', Nova tiskara, Sarajevo, 1940.</ref> Pripadali su državi [[Braslav]]a i [[Ljudevit Posavski|Ljudevita Posavskog]], slavenskih ili posavsko-hrvatskih knezova one oblasti, koja se [[Panonska Hrvatska (kneževina)|Panonijom protezala]]. Nakon ujedinjenja dviju hrvatskih kneževina u vrijeme [[kralj Tomislav|kralja Tomislava]], bile su u sastavu samostalne [[Hrvatsko Kraljevstvo|hrvatske države]].<ref name="Kruno" />

Poslije Tomislavove smrti slijedi razdoblje turbulencija u kojem se izmjenjuju intervali kratkotrajne srpske, bugarske, bizantske i hrvatske vlasti. U djelu ''[[O upravljanju carstvom]]'', bizantski car pisac [[Konstantin Porfirogenet]] prvi put spominje grad Salines, što neki povjesničari tumače kao prvi spomen naziva Soli. Alternativna tumačenja su Slatina u današnjoj zapadnoj Srbi.
Naziv ''Ad Salinas'' latinskog je porijekla što bi potvrđivalo kontinuitet naseljenog mjesta od rimskih vremena. Ovo je područje za njih bilo važno kako za eksploataciju soli tako i zbog strateškog položaja.<ref name="Prvi">[http://www.historijatuzle.net/index.php/pocetna-st-4/82-prvi-podaci-o-tuzli Povijest Tuzle] Prvi podaci o Tuzli</ref>

U svom djelu, Porfirogenet govori kako je grad Soli (Salines) bio pod vlašću srpskog kneza [[Časlav]]a. Međutim, dobar dio povjesničara je odbacio tu tvrdnju jer je prvobitna Srbija bila relativno mnogo udaljena od područja Soli. Pretpostavlja se da je vjerojatno prilikom pohoda Časlava protiv Ugara, [[Časlav]] uspio privremeno zauzeti Soli.<ref name="Prvi" />

Nakon smrti Časlava, na područjima Soli su se izmjenjivale ugarska, hrvatska, bugarska i bizantska vlast. Od vremena kada su Ugri zavladali župama,malenim kneževinama Usore i Soli, te ih ustrojili kao banovine. Iz povijesnih se izvora vidi kako su Ugri spojili ove dvije banovine u jedno, Usorsko vojvodstvo, iako se kao naziv često koristio i Usora i Soli. Tako će se kroz cijeli razvijeni srednji vijek područje današnje [[Bosna (regija)|sjeveroistočne Bosne]] zvati tim imenom.<ref name="Prvi" />

== Razv. srednji vijek ==
[[Datoteka:Poveljakulinabana_original.gif|mini|200px|[[Kulin Ban|Povelja Kulina Bana]] iz 1189.]]
Usora i Soli se nalaze u istoj banovini s [[Bosna|Bosnom]], koliko se iz dokumenata zna, za prvog [[ban Borić|poznatog bana Bosne Borića]] (prije 1163.). Vjerojatno su ih banu na upravljanje povjerili ugarsko-hrvatski kraljevi kao nagradu savezniku za pomoć u ratu protiv bizantskog cara [[Manuel I. Komnen|Manuela. I]] poslije su ih više puta ugarski vladari oduzimali Bosni, jer su ih uvijek smatrali kao posebni, Bosni kasnije pripojeni dio Slavonije ili Ugarske.<ref name="Kruno" />

Pravo upravljanja ovim krajevima dobivali su i drugi bosanski velikaši kao što je slučaj s [[Ban Kulin|banom Kulinom]] (1180.-1204.), koji je također upravljao Usorom i Solima. Od tog razdoblja se češće koristi naziv Usore, kao i naziv Usore sa Solima, dok same Soli kao manji teritorij. gube na važnosti. Godine 1189., Kulin je izdao [[Kulin Ban|čuvenu povelju Dubrovčanima]], kojom im je jamčio slobodnu trgovinu po Vrhosni. Ova povelja je imala pozitivne i negativne posljedice po razvoj Soli. S jedne strane, Dubrovčani su uvozili u Vrhosnu mnogo strane robe, a izvozili vunu, kožu i stoku, što je doprinjelo razvoju trgovine.<ref name="Drugi">[http://www.historijatuzle.net/index.php/pocetna-st-4/83-tuzla-i-njena-okolina-u-srednjem-vijeku Povijest Tuzle] Srednji vijek</ref>

Naročito su [[Dubrovačka Republika|Dubrovčani]] vodili računa da nemaju konkurenciju prilikom prodaje soli u Bosni i na širem području. Iako je područje Usore sa Solima imalo prirodne resurse soli, ipak se zbog raznih političkih pritisaka Dubrovčana, [[sol]] nije eksploatirala za široku uporabu. U župi Soli nije zabilježen nijedan podatak o eksploataciji soli sve do dolaska Osmanlija na ovo područje. To ne znači da eksploatacije nije bilo. Vrlo vjerojatno je kako je eksploatacija vršena samo na lokalnoj razini što je za posljedicu imalo slabiji razvoj Usore i Soli.<ref name="Drugi" />

U Usori su se nalazile mnoge važne tvrđave i gradovi, od kojih su najpoznatiji [[Dobojska tvrđava|Doboj]], [[Tvrđava Srebrenik|Srebrenik]], [[Dobor Grad|Dobor]], [[Glaž]], [[Sokol Grad|Sokol]], [[Tešanjska tvrđava|Tešanj]] i [[Tvrđava Maglaj|Maglaj]]. Ona je također najčešće bila poprište bitaka između Ugarske i Bosne. U čašu, kad se velik dio bosanskog plemstva odvratio od katoličke vjere [[Crkva bosanska|patarenstvu]], usorski knez Sebislav (1236.), unuk [[Kulin ban|Kulina bana]], ostaje u čistoj nauci katoličkoj "kao ljiljan medu trnjem".<ref name="Kruno" />

Usora sa Solima je bila područje od velikog značaja za Hrvatsko-ugarsku državu , kako zbog rudnog bogatstva tako i zbog strateškog položaja. Zbog toga se na ovom području osjećao veći središnji utjecaj u odnosu na [[Bosanska Banovina|banovinu Bosnu]]. Godine 1253., hrvatsko-ugarski kralj je razdvojio dvije banovine na: [[Srednjovjekovna bosanska država|bosansku]] i usorsku. Župa Soli je ponekad bila u vlasti [[Mačvanska banovina|mačvanskog bana]]. Kralj je često plemićku vlast u župi Soli dodjeljivao drugim velikašima. [[Ladislav IV. Kumanac|Kralj Ladislav]] je dodijelio Usoru sa Solima svom zetu, srpskom kralju [[Stefan Dragutin|Dragutinu]].<ref name="Drugi" />
Uopće za čitavo vrijeme srednjeg vijeka, za svih njezinih banova i kraljeva, Soli, a još više Usora kao veća cjelina, javljaju se samo kao [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo|ugarsko-hrvatske oblasti]] ili kao bosanske, a nikad, ni u jednom dokumentu, kao srpske ili barem kao takve, koje su nekada pripadale Srbiji. Čak i za vrijeme srpskog kralja [[Stefan Dragutin|Dragutina]], koji kao zet ugarskog kralja [[Ladislav IV. Kumanac|Ladislava IV.]] dobiva po mirazu vladu u Solima, Usori, Srijemu i Mačvi (1282.-1314.) spominju se prva dva predjela kao zemlja "bosanskaja i ugr'skaja", a nipošto kao "serbskaja".<ref name="Kruno" />

[[Datoteka:Bosna.jpg|mini|200px|[[Stjepan II. Kotromanić|Stjepanova]] banovina je omeđena crvenom crtom.]]
Početkom 14. stoljeća, kralj je Usoru sa Solima predao na upravu [[Bosanska banovina|banu Bosne]].<ref name="Drugi" /> U darovnoj povelji bosanskog bana Stjepana I. Kotromanića (1322. - 1353.) iz 1322. godine, prvi je pisani spomen veze [[Usora i Soli|Usore sa Soli]] s [[Bosanska Banovina|bosanskom banovinom]]. U tom vrelu spominje se kao ''gospodin vsem zemljam bosanskim i Soli i Usore''. Za njegovo vladavine Soli i Usora se konačno spajaju u jednu jedinicu.<ref name="kons">(boš.) [http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2574 Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH] ''Odluka o proglašenju povijesnog spomenika - Stećci u Banovići Selu kod Banovića nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine'', 2. rujna 2005. (pristupljeno 20. studenoga 2018.)</ref> Vrijeme dolaska na vlast Stjepana II. Kotromanića je obilježeno teritorijalnim širenjem i postupnim učvršćivanjem banove vlasti. Već u prvim godinama vladavine Stjepana II. Kotromanića, [[Srednjovjekovna bosanska država|njegova je banovina]] obuhvaćala prostran i određen teritorij. <ref name="Drugi" />

Iako je [[Stjepan II. Kotromanić]] bio ugarski vazal, često je isticao svoju moć, što se može vidjeti sa natpisa njegova većeg pečata na kojem je urezano na vanjskom vijencu: "Pečat go(spo)di(n)a Stipana bana svobodnog g(ospodi)na vse zemlje bos'nske".<ref name="Drugi" /> Na unutarnjem vijencu je urezano: "Usorske, Sol'ske i Dolne Krai(n)ske i vse zemlje humske".<ref name="Drugi" /><ref name="Kruno" /> Na osnovu ovoga pečata, može se zaključiti kako je Stjepan II. Kotromanić učvrstio svoju vlast nad Usorom sa Solima. U ovom se razdoblju utjecaj kralja u Usori i Solima sveo na minimum.<ref name="Drugi" />
[[Datoteka:BiH_around_1412.png|mini|desno|200px|Vojvodina Usora u ranom 15. stoljeću]]
Pitanje župa Usore i Soli, stare banovine Usorske sa Solima, ponovno je aktualizirano nakon smrti prvog bosanskog kralja [[Tvrtko I. Kotromanić|Tvrtka I. Kotromanića]] 1391. Tada su Usora i Soli ponovno postale predmet zanimanja za hrvatsko-ugarske središnje vlasti, koja je nastavila staru politiku dodjeljivanja ovoga teritorija svojim podanicima.<ref name="Drugi" />

== Osmansko osvajanje ==

Druga polovica 15. stoljeća u [[Kraljevina Bosna|Kraljevini Bosni]] je obilježena međusobnim sukobima plemstva i kralja što je doprinjelo slabljenju države. Tome su doprinjele i Osmanlije, koje su započele s prvim pljačkaškim upadima još 1386.<ref name="Treći">[http://www.historijatuzle.net/index.php/pocetna-st-4/85-osmansko-osvajanje-tuzlanskog-podrucja Povijest Tuzle] Osmansko osvajanje</ref>

Razni plemići su u međusobnim borbama često pozivali [[Osmanlije]] u pomoć, koji su te pozive vješto koristili za ostvarivanje svojih ciljeva, doprinoseći još više bezvlašću. Naime, plemstvo je zbog čestih međusobnih ratova često plaćala osmansku vojsku, koja se borila za njihove interese. Time su sami plaćali uništenje vlastite države.<ref name="Treći" />

Osmanlije su iz ovih vojnih pothvata imali znatne koristi jer su unaprijed znali kakva je politička situacija vladala. Tako su samo čekali povoljan trenutak za napad. Pod izgovorom da bosanski kralj [[Stjepan Tomašević]] (1461.-1463.) nije platio sultanu Mehmedu II. godišnji danak, Osmanlije su odlučile da osvojiti malu kraljevinu. Osmanski vojni pohod je započeo u proljeće 1463., a predvodio ga je sultan [[Mehmed II.]] i veliki vezir [[Adni Mahmud-paša Anđelović|Mahmud-paša Anđelović]].<ref name="Treći" />

Prvo do tada poznato spominjanje ovoga područja u osmanskim dokumentimaje zabilježeno 1463., upravo u vrijeme [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu|osmanskog osvajanja Bosne]]. Naime, kada je sultan [[Mehmed II.]] na svom putu prema Bosni "...došao u Vučitrn stigao mu je ulak od Ali-bega i javio da je bosanski kralj spalio Agac Hisar (Drveni Grad)". Iz ovoga se može pretpostaviti da je [[Stjepan Tomašević]] vodio borbe na ovom području sa Osmanlijama i da je prilikom potiskivanja Osmanlija spalio Agac Hisar.<ref name="Treći" />

Stjepan Tomašević prilikom daljnjih napada Osmanlija pobjegao u grad Ključ, nastojeći pripremiti obranu. Grad je okružio veliki vezir [[Adni Mahmud-paša Anđelović|Mahmud-paša Anđelović]], koji isprva nije znao da se u Ključu nalazi i kralj. Kada je Anđelović saznao za tu vijest, ponudio je da će mu poštediti život ako se preda. Čim se kralj predao, veliki vezir ga je doveo pred sultana. Sultan mu je slobodu ako zapovjedi posadama bosanskih gradova da se predaju. Tako se određeni broj gradova predao, dok se drugi dio i dalje branio. Kada je sultan postigao što je htio, prekršio je svoje obećanje i pogubio kralja [[Stjepan Tomašević|Stjepana Tomaševića]] u Jajcu.<ref name="Treći" />

[[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu|Pad Bosne]] je imao za posljedicu da su europske sile tek tada shvatile što su izgubile i da su one izravno na udaru Osmanlija. Osobito je na udaru bilo [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo]] i [[Hrvatske zemlje pod mletačkom vlašću|mletački posjedi u Dalmaciji]]. Zbog takve se situacije, kralj [[Matija Korvin]] odlučno suprostavlja Osmanlijama nastojeći vratiti što više izgubljenog teritorija svojoj kruni. Tako je u suradnji s Mletačkom Republikom sklopio sporazum u cilju zajedničkog napada na [[Osmanlije]].<ref name="Treći" />

Hrvatsko-ugarski kralj je u tim vojnim akcijama 1464. uspio zauzeti Usoru i Soli, kao i [[Dolnji kraji|Donje Kraje]] te nastavio daljnja kretanja prema [[Srebrenik]]u i [[Jajačka tvrđava|Jajcu]]. Tu je formirao obrambene banovine: [[Jajačka banovina|Jajačku]] i [[Srebrenička banovina|Srebreničku]]. Usora sa Solima istočno od rijeke Bosne su postale dijelom Srebreničke banovine, a manji dio Usore zapadno od te rijeke dijelom Jajačke banovine. Srebrenička banovina je pala pod osmansku vlast 1520, a Jajačka 1528.<ref name="Treći" />

== Crkva sv. Ilije u Modriči ==
{{glavni|Franjevački samostan i crkva sv. Ilije u Modriči}}
Jedna od najljepših crkava u [[Srednjovjekovna bosanska država|srednjovjekovnoj Bosni]] bila je ona [[franjevački samostan i crkva sv. Ilije u Modriči|sv. Ilije]] u [[Modriča|Modriči]] na desnoj strani donje Bosne. U njoj se vjenčao ban [[Tvrtko I.]] godine 1374. Po svoj prilici, ta je crkva s franjevačkim samostanom bila njegova zadužbina, koju je ban Tvrtko sagradio nešto prije svoga vjenčanja. Godine 1579. Turci su zapalili ovu crkvu zajedno s franjevačkim samostanom i nisu dopustili, da se obnovi. Bosanski biskup [[Franjo Baličević|Baličević]] piše godine 1600. da je ta crkva bez krova.<ref name="Domo">[[Dominik Mandić]], ''[[Etnička povijest Bosne i Hercegovine (knjiga)|Etnička povijest Bosne i Hercegovine]]'', [[Ziral]], Mostar, 1982. (pretisak)</ref> Pavao Rovinjanin, službeni pohoditelj [[Bosna Srebrena|franjevačke provincije u Bosni]], piše o ruševinama te crkve u svom izvještaju godine 1640.:<ref name="Domo" />

{{citat2|Samostan u Modriči je najtješnji i najtužniji u ovoj provinciji... U samostanu ima mala podzemna nazovi crkvica... Ali na jednu milju daleko ima prekrasan hram, veći nego crkva u Kopru, sa stupovnom galerijom unu tra unaokolo crkve.}}

U svom izvješću Propagandi godine 1675. bosanski biskup fra Nikola Ogramić govori o "širini i visini" i o "umjetnosti neopisive vrijednosti" te crkve. Na koncu nadodaje, da je godine 1663. [[rijeka Bosna]] promijenila svoje korito na desnu stranu i odnijela crkvu sv. Ilije s okolnim zemljištem.<ref name="Domo" />

== Unutarnje poveznice ==
*[[Bosanska Banovina|Bosanska banovina]]
**[[Bosna]], [[Završje, BiH|Završje]], [[Donji krajevi]], [[Zahumlje]], [[Travunja]], [[Podrinje]]

== Bibliografija ==
* Anđelić, Pavao, ''O usorskim vojvodama i političkom statusu Usore u srednjem vijeku'', Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu (poseban otisak iz br. 13. god. XIII), Sarajevo, 1977., str. 17.-45.

== Izvori ==

{{izvori|2}}

[[Kategorija:Povijest Bosne i Hercegovine (1102. – 1463.)]]
[[Kategorija:Usora i Soli| ]]

Usora i Soli - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica