Urea - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Citiranje web |' u '{{citiranje weba|'

2025-09-14T03:43:40Z

Zamjena teksta - '{{Citiranje web |' u '{{citiranje weba|'

←Starija inačica		Inačica od 14. rujan 2025. u 03:43
Redak 25:		Redak 25:
	Urea je prva organska tvar dobivena sintezom od anorganskih tvari/spoja (amonijeva cijanata). Time je time pobijena dotadašnja vitalistička hipoteza da organski spojevi mogu nastati samo od organizama (i u živim stanicama organizama) pod utjecajem i djelovanjem "životne sile" te je utrt put razvoju [[organska kemija\|organske kemije]].		Urea je prva organska tvar dobivena sintezom od anorganskih tvari/spoja (amonijeva cijanata). Time je time pobijena dotadašnja vitalistička hipoteza da organski spojevi mogu nastati samo od organizama (i u živim stanicama organizama) pod utjecajem i djelovanjem "životne sile" te je utrt put razvoju [[organska kemija\|organske kemije]].

	Urea se za komercijalnu primjenu sintetizira zagrijavanjem smjese amonijaka i ugljikovog dioksida pod tlakom. U 2012. godini kapacitet svjetske proizvodnje uree bio je oko 184 milijuna tona.<ref>{{~~Citiranje web~~ \|url=http://www.ceresana.com/en/market-studies/agriculture/urea/ \|title=Market Study Urea \|publisher=Ceresana.com \|year=2012 \|language=engleski \|accessdate=18. rujna 2016.}}</ref>		Urea se za komercijalnu primjenu sintetizira zagrijavanjem smjese amonijaka i ugljikovog dioksida pod tlakom. U 2012. godini kapacitet svjetske proizvodnje uree bio je oko 184 milijuna tona.<ref>{{citiranje weba\|url=http://www.ceresana.com/en/market-studies/agriculture/urea/ \|title=Market Study Urea \|publisher=Ceresana.com \|year=2012 \|language=engleski \|accessdate=18. rujna 2016.}}</ref>

	==Uporaba==		==Uporaba==

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

2021-12-08T10:51:54Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

←Starija inačica		Inačica od 8. prosinac 2021. u 10:51
Redak 25:		Redak 25:
	Urea je prva organska tvar dobivena sintezom od anorganskih tvari/spoja (amonijeva cijanata). Time je time pobijena dotadašnja vitalistička hipoteza da organski spojevi mogu nastati samo od organizama (i u živim stanicama organizama) pod utjecajem i djelovanjem "životne sile" te je utrt put razvoju [[organska kemija\|organske kemije]].		Urea je prva organska tvar dobivena sintezom od anorganskih tvari/spoja (amonijeva cijanata). Time je time pobijena dotadašnja vitalistička hipoteza da organski spojevi mogu nastati samo od organizama (i u živim stanicama organizama) pod utjecajem i djelovanjem "životne sile" te je utrt put razvoju [[organska kemija\|organske kemije]].

	Urea se za komercijalnu primjenu sintetizira zagrijavanjem smjese amonijaka i ugljikovog dioksida pod tlakom. U 2012. godini kapacitet svjetske proizvodnje uree bio je oko 184 milijuna tona.<ref>{{~~cite~~ web \|url=http://www.ceresana.com/en/market-studies/agriculture/urea/ \|title=Market Study Urea \|publisher=Ceresana.com \|year=2012 \|language=engleski \|accessdate=18. rujna 2016.}}</ref>		Urea se za komercijalnu primjenu sintetizira zagrijavanjem smjese amonijaka i ugljikovog dioksida pod tlakom. U 2012. godini kapacitet svjetske proizvodnje uree bio je oko 184 milijuna tona.<ref>{{Citiranje web \|url=http://www.ceresana.com/en/market-studies/agriculture/urea/ \|title=Market Study Urea \|publisher=Ceresana.com \|year=2012 \|language=engleski \|accessdate=18. rujna 2016.}}</ref>

	==Uporaba==		==Uporaba==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-05T10:25:59Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Harnstoff.svg|mini|desno|Urea]]
'''Urea''' (novolat. < grč. : mokraća; '''karbamid''', '''mokraćevina''', CO(NH2)2, H2N-CO-NH2, CH4N2O, CON2H4, (NH2)2CO), NH2CONH2) je [[diamid]] [[Ugljična kiselina|ugljične kiseline]]. Urea je glavni otpadni proizvod deaminacije [[Aminokiseline|aminokiselina]] u [[Sisavci|sisavaca]].

==Osobine i svojstva==

[[Datoteka:Sample_of_Urea.jpg|mini|desno|Urea u obliku granula]]
Najvažniji je derivat ugljične kiseline. Bezbojni kristali, tale se pri 132,7 °C, lako se otapaju u vodi i [[alkohol]]u.

Urea je diamid jer se karbonilna skupina veže s dvije amino-skupine. Može se smatrati diamidom ugljične kiseline, dok je monoamid nestabilna karbaminska kiselina (N2NCOOH). Zbog svog odnosa prema karbaminskoj kiselini urea se često naziva karbamidom.

Urea je konačni dušični proizvod metabolizma [[Bjelančevine|bjelančevina]] u čovjeka i mnogih životinja, a nađena je i u nekim biljkama. Nastaje u [[jetra|jetri]] iz [[amonijak]]a, produkta razgradnje bjelančevina, i [[Ugljikov dioksid|ugljikova dioksida]] u [[Ciklus uree|ciklusu uree]], a iz tijela se izlučuje preko [[bubreg]]a s [[urin]]om. Odrastao čovjek izlučuje urinom 28-30 grama uree u jednom danu.

Zagrijavanjem se urea raspada na ugljikov dioksid i amonijak, što se zove [[amonijačno vrenje]].

Urea u tlu u reakciji s vodom prelazi u topljivu sol - [[amonijev karbonat]].

==Dobivanje==

[[File:Urea Synthesis Woehler.png|none|380px]]
[[File:Urea3D VMD CPK.png|thumb|Trodimenzionalna reprezentacija molekule ureae.]]
Prije razvoja tehničkih metoda sinteze i njene upotrebe, koji je uslijedio u novije vrijeme, urea je bila zanimljiva prvenstveno zbog toga što je ona glavni konačni produkt metabolizma dušika u sisavaca i izlučuje se u urinu.

Godine [[1773.]] [[francuska]] kemičarka [[Hilaire Rouelle]] izolirala je ureu iz urina, premda sve do [[1799.]] nije bila potpuno karakterizirana niti imenovana ureom, kada je pobliže ispitana i određena su joj fizikalna svojstva. Prvi ju je vjerojatno sintezirao John Davy, brat Sir Humphrey Davya. On je [[1811.]] načinio fozgen djelovanjem sunčanog svjetla na smjesu klora i ugljikova monoksida, a [[1812.]] objavio je da dobiveni produkt reakcijom sa suhim amonijakom daje krutu tvar koja ne razvija ugljikov dioksid kad se na nju djeluje octenom kiselinom, pa prema tome nije amonijev karbonat. Svoj produkt Davy nije identificirao kao ureu pa je zasluga za sintezu uree pripala njemačkom kemičaru [[Friedrich Wöhler]]u, koji je [[1828.]] opazio da je produkt dobiven kuhanjem otopine amonijeva cijanata s vodom identičan s ureom izoliranom iz urina.

Urea je prva organska tvar dobivena sintezom od anorganskih tvari/spoja (amonijeva cijanata). Time je time pobijena dotadašnja vitalistička hipoteza da organski spojevi mogu nastati samo od organizama (i u živim stanicama organizama) pod utjecajem i djelovanjem "životne sile" te je utrt put razvoju [[organska kemija|organske kemije]].

Urea se za komercijalnu primjenu sintetizira zagrijavanjem smjese amonijaka i ugljikovog dioksida pod tlakom. U 2012. godini kapacitet svjetske proizvodnje uree bio je oko 184 milijuna tona.<ref>{{cite web |url=http://www.ceresana.com/en/market-studies/agriculture/urea/ |title=Market Study Urea |publisher=Ceresana.com |year=2012 |language=engleski |accessdate=18. rujna 2016.}}</ref>

==Uporaba==

Industrijski se proizvodi u velikim količinama, a rabi se ponajprije kao koncentrirano umjetno dušično gnojivo (najčešće 46% vezanog dušika), koje biljke lako asimiliraju. Više od 90% svjetske proizvodnje se koristi u [[poljoprivreda|poljoprivredi]] kao [[umjetno gnojivo]].

Osim toga, služi kao jeftin izvor dušika u hranidbenim podlogama za industrijske mikrobne procese, za proizvodnju melamina, umjetnih smola (ureaformaldehidne smole), polimernih materijala (aminoplasti), ljepila, u manjoj mjeri lijekova i eksploziva te u kozmetici.

==Izvori==

* ''Tehnički leksikon'', Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: [[Zvonimir Jakobović]]. Tiskanje dovršeno 21. prosinca 2007., Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. {{ISBN|978-953-268-004-1}}, str. 931.
{{Izvori}}

[[Kategorija:Organski spojevi]]