Urban V. - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'

2025-09-14T03:46:43Z

Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'

←Starija inačica		Inačica od 14. rujan 2025. u 03:46
Redak 38:		Redak 38:
	Urban V je nastojao vratiti sjedište Pape ponovno u [[Rim]], odakle se nadao ponovno pokušati ujedinjenje s istočnom crkvom. Papinski [[legat]] je uspio osigurati odanost [[Papinska država\|Papinske države]], no Rim je bio u kaosu. Unatoč tome, i uz snažno protivljenje francuskih kardinala i [[Rimska kurija\|Kurije]], Urban V je napustio Avignon 30. travnja 1367. i krenuo prema Rimu, u koji je ušao 16. listopada s vojnom pratnjom koju mu je ponudio car Karlo IV. Luksemburški. U Rimu je proveo sljedeće tri godine. Obnovio je bazilike i papinske palače. U rujnu 1368. proglasio je sedam novih kardinala - šest francuskih i samo jednog rimskog. U listopadu iste godine ponovno se sastao u Rimu s carem [[Karlo IV., car Svetog Rimskog Carstva\|Karlom IV. Luksemburškim]], kojom prilikom je okrunio njegovu suprugu za caricu. U listopadu 1369, sastao se u Rimu s [[Bizant\|bizantskim]] carem [[Ivan V. Paleolog\|Ivanom V. Paleologom]], koji je pristao na to da bizantska crkva prizna prvenstvo rimskog Pape, no to nije uspjelo zbog protivljenja bizantskog svećenstva i naroda.		Urban V je nastojao vratiti sjedište Pape ponovno u [[Rim]], odakle se nadao ponovno pokušati ujedinjenje s istočnom crkvom. Papinski [[legat]] je uspio osigurati odanost [[Papinska država\|Papinske države]], no Rim je bio u kaosu. Unatoč tome, i uz snažno protivljenje francuskih kardinala i [[Rimska kurija\|Kurije]], Urban V je napustio Avignon 30. travnja 1367. i krenuo prema Rimu, u koji je ušao 16. listopada s vojnom pratnjom koju mu je ponudio car Karlo IV. Luksemburški. U Rimu je proveo sljedeće tri godine. Obnovio je bazilike i papinske palače. U rujnu 1368. proglasio je sedam novih kardinala - šest francuskih i samo jednog rimskog. U listopadu iste godine ponovno se sastao u Rimu s carem [[Karlo IV., car Svetog Rimskog Carstva\|Karlom IV. Luksemburškim]], kojom prilikom je okrunio njegovu suprugu za caricu. U listopadu 1369, sastao se u Rimu s [[Bizant\|bizantskim]] carem [[Ivan V. Paleolog\|Ivanom V. Paleologom]], koji je pristao na to da bizantska crkva prizna prvenstvo rimskog Pape, no to nije uspjelo zbog protivljenja bizantskog svećenstva i naroda.
	Kad se 1367. vraćao iz Avignona u Rim, posjetio je usput i gradic Loreto, nadaleko glasovito Gospino svetište. Tu se susreo s velikim brojem hodočasnika iz hrvatskih strana, koji su se ondje našli. Njihova je pobožnost Papu veoma ganula i on im je iz Rima po franjevcu ocu Bonifaciju poslao Čudotvornu sliku Majke Božje, koja se i danas štuje na [[Trsat]]u.		Kad se 1367. vraćao iz Avignona u Rim, posjetio je usput i gradic Loreto, nadaleko glasovito Gospino svetište. Tu se susreo s velikim brojem hodočasnika iz hrvatskih strana, koji su se ondje našli. Njihova je pobožnost Papu veoma ganula i on im je iz Rima po franjevcu ocu Bonifaciju poslao Čudotvornu sliku Majke Božje, koja se i danas štuje na [[Trsat]]u.
	<ref>{{~~Citiranje web~~\|url=http://putevimilosti.com/duhovnost/arhiva/1040-blaeni-urban-v-papa \|title= Svetac dana - Blaženi Urban V. – papa\|publisher=Putevi milosti\|date=19. prosinac 2013 \|accessdate=11. srpanj 2015}}</ref>		<ref>{{citiranje weba\|url=http://putevimilosti.com/duhovnost/arhiva/1040-blaeni-urban-v-papa \|title= Svetac dana - Blaženi Urban V. – papa\|publisher=Putevi milosti\|date=19. prosinac 2013 \|accessdate=11. srpanj 2015}}</ref>

	Zbog nemirne političke situacije u Italiji (nastavak englesko-francuskog rata 1369.; nemiri i pobune u gradovima Papinske države), a na nagovor francuskih kardinala, napustio je Rim 1370. i vratio se u Avignon, gdje se ubrzo nakon dolaska teško razbolio i umro 19. prosinca. Papa Pio IX. beatificirao ga je 1870. godine.		Zbog nemirne političke situacije u Italiji (nastavak englesko-francuskog rata 1369.; nemiri i pobune u gradovima Papinske države), a na nagovor francuskih kardinala, napustio je Rim 1370. i vratio se u Avignon, gdje se ubrzo nakon dolaska teško razbolio i umro 19. prosinca. Papa Pio IX. beatificirao ga je 1870. godine.

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

2021-12-08T10:51:34Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

←Starija inačica		Inačica od 8. prosinac 2021. u 10:51
Redak 38:		Redak 38:
	Urban V je nastojao vratiti sjedište Pape ponovno u [[Rim]], odakle se nadao ponovno pokušati ujedinjenje s istočnom crkvom. Papinski [[legat]] je uspio osigurati odanost [[Papinska država\|Papinske države]], no Rim je bio u kaosu. Unatoč tome, i uz snažno protivljenje francuskih kardinala i [[Rimska kurija\|Kurije]], Urban V je napustio Avignon 30. travnja 1367. i krenuo prema Rimu, u koji je ušao 16. listopada s vojnom pratnjom koju mu je ponudio car Karlo IV. Luksemburški. U Rimu je proveo sljedeće tri godine. Obnovio je bazilike i papinske palače. U rujnu 1368. proglasio je sedam novih kardinala - šest francuskih i samo jednog rimskog. U listopadu iste godine ponovno se sastao u Rimu s carem [[Karlo IV., car Svetog Rimskog Carstva\|Karlom IV. Luksemburškim]], kojom prilikom je okrunio njegovu suprugu za caricu. U listopadu 1369, sastao se u Rimu s [[Bizant\|bizantskim]] carem [[Ivan V. Paleolog\|Ivanom V. Paleologom]], koji je pristao na to da bizantska crkva prizna prvenstvo rimskog Pape, no to nije uspjelo zbog protivljenja bizantskog svećenstva i naroda.		Urban V je nastojao vratiti sjedište Pape ponovno u [[Rim]], odakle se nadao ponovno pokušati ujedinjenje s istočnom crkvom. Papinski [[legat]] je uspio osigurati odanost [[Papinska država\|Papinske države]], no Rim je bio u kaosu. Unatoč tome, i uz snažno protivljenje francuskih kardinala i [[Rimska kurija\|Kurije]], Urban V je napustio Avignon 30. travnja 1367. i krenuo prema Rimu, u koji je ušao 16. listopada s vojnom pratnjom koju mu je ponudio car Karlo IV. Luksemburški. U Rimu je proveo sljedeće tri godine. Obnovio je bazilike i papinske palače. U rujnu 1368. proglasio je sedam novih kardinala - šest francuskih i samo jednog rimskog. U listopadu iste godine ponovno se sastao u Rimu s carem [[Karlo IV., car Svetog Rimskog Carstva\|Karlom IV. Luksemburškim]], kojom prilikom je okrunio njegovu suprugu za caricu. U listopadu 1369, sastao se u Rimu s [[Bizant\|bizantskim]] carem [[Ivan V. Paleolog\|Ivanom V. Paleologom]], koji je pristao na to da bizantska crkva prizna prvenstvo rimskog Pape, no to nije uspjelo zbog protivljenja bizantskog svećenstva i naroda.
	Kad se 1367. vraćao iz Avignona u Rim, posjetio je usput i gradic Loreto, nadaleko glasovito Gospino svetište. Tu se susreo s velikim brojem hodočasnika iz hrvatskih strana, koji su se ondje našli. Njihova je pobožnost Papu veoma ganula i on im je iz Rima po franjevcu ocu Bonifaciju poslao Čudotvornu sliku Majke Božje, koja se i danas štuje na [[Trsat]]u.		Kad se 1367. vraćao iz Avignona u Rim, posjetio je usput i gradic Loreto, nadaleko glasovito Gospino svetište. Tu se susreo s velikim brojem hodočasnika iz hrvatskih strana, koji su se ondje našli. Njihova je pobožnost Papu veoma ganula i on im je iz Rima po franjevcu ocu Bonifaciju poslao Čudotvornu sliku Majke Božje, koja se i danas štuje na [[Trsat]]u.
	<ref>{{~~cite~~ web\|url=http://putevimilosti.com/duhovnost/arhiva/1040-blaeni-urban-v-papa \|title= Svetac dana - Blaženi Urban V. – papa\|publisher=Putevi milosti\|date=19. prosinac 2013 \|accessdate=11. srpanj 2015}}</ref>		<ref>{{Citiranje web\|url=http://putevimilosti.com/duhovnost/arhiva/1040-blaeni-urban-v-papa \|title= Svetac dana - Blaženi Urban V. – papa\|publisher=Putevi milosti\|date=19. prosinac 2013 \|accessdate=11. srpanj 2015}}</ref>

	Zbog nemirne političke situacije u Italiji (nastavak englesko-francuskog rata 1369.; nemiri i pobune u gradovima Papinske države), a na nagovor francuskih kardinala, napustio je Rim 1370. i vratio se u Avignon, gdje se ubrzo nakon dolaska teško razbolio i umro 19. prosinca. Papa Pio IX. beatificirao ga je 1870. godine.		Zbog nemirne političke situacije u Italiji (nastavak englesko-francuskog rata 1369.; nemiri i pobune u gradovima Papinske države), a na nagovor francuskih kardinala, napustio je Rim 1370. i vratio se u Avignon, gdje se ubrzo nakon dolaska teško razbolio i umro 19. prosinca. Papa Pio IX. beatificirao ga je 1870. godine.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-01T04:47:31Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir papa |
| hrvatsko_ime = Urban V.
| latinsko_ime = Urbanus V.
| pravo ime = Guillaume de Grimoard
| grb = [[Datoteka:C o a Urbano V.svg|130px]]
| slika = Urban V.gif
| slika_širina = 200px
| papa_od = [[28. rujna]] [[1362.]]
| papa_do = [[19. prosinca]] [[1370.]]
| prethodnik = [[Inocent VI.]]
| nasljednik = [[Grgur XI.]]
| datum_rođenja = [[1310.]]
| mjesto_rođenja = Grisac, [[Francuska]]
| datum_smrti = 19. prosinca 1370.
| mjesto_smrti = [[Avignon]], [[Francuska]]
| imenjaci = Urban
|svetac = Blaženik
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =
| nadnevak proglašenja blaženim = [[10. ožujka]] [[1870.]]
| nadnevak proglašenja svetim =
| slavi se u = [[Rimokatolička Crkva]]
| nadnevak spomendana =[[19. prosinca]]
| simboli na slikama toga svetca = Papinska odora i tijara
| zaštitnik = arhitekata, učitelja, benediktinaca, misionara
| glavna svetišta =
|}}

'''Urban V.''', rođen kao '''Guillaume de Grimoard''' ([[Grisac]], Francuska, ''oko'' [[1310.]] - [[Avignon]], [[19. prosinca]] [[1370.]]), šesti [[Avinjonsko papinstvo|avinjonski]] papa. Bio je čovjek asketskog života i duboke pobožnosti. Za prvi dan njegovog pontifikata službeno se uzima 28. rujna 1362 (dan kad je u [[Avignon]]u izabran za papu), no posvećen je za Rimskog biskupa tek 6. studenog iste godine.

==Životopis==

Rođen je u plemićkoj obitelji, u Grisacu (Languedoc, [[Francuska]]), pridružio se [[Benediktinci|benediktinskom]] redu, a zaređen je u Chiracu. Studirao je teologiju i kanonsko pravo na sveučilištima u [[Toulouse]]u, [[Montpellier]]u, [[Pariz]]u i [[Avignon]]u. Proglašen doktorom 1342. Bio je profesor kanonskog prava u Montpellieru i drugim sveučilištima. Generalni [[vikar]] [[dijeceza|dijeceze]] u Clermontu i Uzesu. [[Prior]], zatim [[gvardijan]] Notre-Dame du Pré. Za [[Sveta Stolica|Svetu Stolicu]] je 1354. i 1360. obavljao diplomatske poslove u [[Italija|Italiji]]. Od 1361. gvardijan je samostana Sv. Viktora u [[Marseille]]u. Ponovno je 1362. bio na diplomatskom zadatku kod kraljice [[Ivana Napuljska|Ivane Napuljske]], kad je dobio vijest da je izabran za Papu.

U trenutku izbora za Papu nije imao [[kardinal]]ski naslov. Kardinali su isprva za Papu izabrali brata Pape [[Klement VI.|Klementa VI]], no on nije prihvatio tu dužnost. Kako se kardinali nisu mogli složiti oko kandidata iz svojih redova, izabrali su jednoglasno Grimoarda, zbog njegove vrline, pobožnosti i diplomatskog iskustva. Uzeo je ime Urban jer su, kako je rekao, "svi Pape koji su nosili to ime bili sveci".

Urban V je i kao Papa zadržao svoj benediktinski habit i prijašnji način života. Nastavio je reforme svog prethodnika. Dodatno je smanjio sjaj papinskog dvora i borio se protiv istodobnog držanja više od jednog [[beneficij]]a (crkvene dužnosti). Iscrpio je papinsku riznicu podupirući siromašne učenike, kolegije, umjetnike i arhitekte. Osnovao je nova sveučilišta u Orangeu (južna Francuska), [[Krakov]]u i [[Beč]]u. Težio je pacifikaciji Italije kojom su harali plaćenici.

Urban V je nastojao vratiti sjedište Pape ponovno u [[Rim]], odakle se nadao ponovno pokušati ujedinjenje s istočnom crkvom. Papinski [[legat]] je uspio osigurati odanost [[Papinska država|Papinske države]], no Rim je bio u kaosu. Unatoč tome, i uz snažno protivljenje francuskih kardinala i [[Rimska kurija|Kurije]], Urban V je napustio Avignon 30. travnja 1367. i krenuo prema Rimu, u koji je ušao 16. listopada s vojnom pratnjom koju mu je ponudio car Karlo IV. Luksemburški. U Rimu je proveo sljedeće tri godine. Obnovio je bazilike i papinske palače. U rujnu 1368. proglasio je sedam novih kardinala - šest francuskih i samo jednog rimskog. U listopadu iste godine ponovno se sastao u Rimu s carem [[Karlo IV., car Svetog Rimskog Carstva|Karlom IV. Luksemburškim]], kojom prilikom je okrunio njegovu suprugu za caricu. U listopadu 1369, sastao se u Rimu s [[Bizant|bizantskim]] carem [[Ivan V. Paleolog|Ivanom V. Paleologom]], koji je pristao na to da bizantska crkva prizna prvenstvo rimskog Pape, no to nije uspjelo zbog protivljenja bizantskog svećenstva i naroda.
Kad se 1367. vraćao iz Avignona u Rim, posjetio je usput i gradic Loreto, nadaleko glasovito Gospino svetište. Tu se susreo s velikim brojem hodočasnika iz hrvatskih strana, koji su se ondje našli. Njihova je pobožnost Papu veoma ganula i on im je iz Rima po franjevcu ocu Bonifaciju poslao Čudotvornu sliku Majke Božje, koja se i danas štuje na [[Trsat]]u.
<ref>{{cite web|url=http://putevimilosti.com/duhovnost/arhiva/1040-blaeni-urban-v-papa |title= Svetac dana - Blaženi Urban V. – papa|publisher=Putevi milosti|date=19. prosinac 2013 |accessdate=11. srpanj 2015}}</ref>

Zbog nemirne političke situacije u Italiji (nastavak englesko-francuskog rata 1369.; nemiri i pobune u gradovima Papinske države), a na nagovor francuskih kardinala, napustio je Rim 1370. i vratio se u Avignon, gdje se ubrzo nakon dolaska teško razbolio i umro 19. prosinca. Papa Pio IX. beatificirao ga je 1870. godine.

{{pape}}

[[Kategorija:Pape]]
[[Kategorija:Blaženici]]
[[Kategorija:Pape benediktinci]]