WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-20T13:59:59Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{nedostaju izvori}}
[[Datoteka:Trg sv. Trojstva Osijek.jpg|alt=|mini|400x400px|Trg Sv. Trojstva]]
'''[[Osijek|Osječka]] Tvrđa''' [[barok]]ni je grad-tvrđava 18. stoljeća, nastao transformacijom zatečenog starijeg povijesnog grada koji je stajao na ključnom strateškom prijelazu preko rijeke [[Drava|Drave]]. Prvi je novi grad-tvrđava nastao u velikom strateškom sustavu baroknih utvrđenih gradova na granici prema [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]] kojega je od [[1712.]] godine koncipirao i izgradio princ [[Eugen Savojski]].

==Povijesni razvoj==
Nakon oslobođenja grada od [[Osmansko carstvo|osmanske vlasti]] [[1687.]] austrijske vojne vlasti pristupile su planskoj izgradnji nove tvrđave [[1. kolovoza]] [[arhitektura u 1712.|1712.]], pod nadzorom zapovjednika osječke tvrđave [[general]]a ''[[Johann Stephan von Beckers|Johanna Stephana baruna von Beckersa]]'', a u projektiranje se tijekom gradnje priključio [[Maximilian Eugen Gosseau d'Henef]].<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/203836 Radovi Instituta za povijest umjetnosti 37/2013.] Petar Puhmajer: ''Odraz ugarske graditeljske radionice Andreasa Mayerhoffera u stambenoj arhitekturi Osijeka u 18. stoljeću'', str.131</ref> Podignuta je po uzoru na nizinske [[Nizozemska|nizozemske]] vojne fortifikacije.

Do [[arhitektura u 1722.|1722.]] tvrđava je uglavnom dovršena, ali su gradnje manjeg opsega bile nastavljene do šezdesetih godina [[arhitektura u 18. stoljeću|18. stoljeća]]. U [[arhitektura u 19. stoljeću|19. stoljeću]] bilježimo izgradnju samo manjeg broja zgrada unutar tvrđave. Zbog potreba vojske sve su građene od pečene opeke i kamena.

Osječka je Tvrđa u 18. i 19. stoljeću bila multietnički [[grad]]. U njoj su živjeli domaći ljudi i doseljenici iz [[Štajerska|Štajerske]], [[Kranjska|Kranjske]], [[Bavarska|Bavarske]], [[Moravska|Moravske]], [[Italija|Italije]], [[Francuska|Francusk]]e, [[Ugarska|Ugarske]], [[Bugarska|Bugarske]]. Strani su doseljenici učili [[hrvatski jezik]], ali ipak su službeni jezici bili [[Latinski jezik|latinski]] i [[Njemački jezik|njemački]]. Pojedine su trgovačke obitelji govorile novogrčki i [[Talijanski jezik|talijanski]] te [[Francuski jezik|francuski]], pa tako Tvrđa ima obilježje internacionalnog grada s više jezika.

Ulice Tvrđe nastajale su planski, a svojim su imenima pokazivale postojanje vojnih objekata (Kasarnička, Vojarnička, Provianska) i koncentraciju obrta (Staklarska, Mjernička, Obrtnička i sl.).

===Trg Sv. Trojstva===
[[Datoteka:Rektorat Osijek.JPG|mini|desno|250px|Sveučilište J.J. Strossmayera]]
[[Trg]] ''Sv. Trojstva'', jedan od najstarijih osječkih trgova. Nastao je početkom [[18. stoljeće|18. stoljeća]] s izgradnjom vojne tvrđave. Najstariji naziv trga bio je ''Vinski trg'', zato što se [[vino]] dopremalo iz [[Baranja|Baranje]] svake subote i srijede te se na trgu prodavalo vojnicima i gostioničarima. [[1729.]] udovica generala ''Petraša'', zapovjednika osječke tvrđave, podigla je zavjetni kip Sv. Trojstva koji je trebao čuvati grad od [[Kuga|kuge]], što dokazuju sveci koji se nalaze na njemu, posebno: [[Sv. Sebastijan]], [[Sv. Rok]], [[Sv. Rozalija]] i [[Sv. Katarina]].

Od kraja 18. stoljeća trg se je nazivao ''Paradnim'', zatim ''Glavnim'', a [[1898.]] dobiva naziv ''Trg [[Franjo Josip I.|Franje Josipa]]'' u čast pedesete obljetnice vladavine austrijskog cara i hrvatsko-ugarskog kralja.

Između dva svjetska rata poznat je po imenima ''Trg Sv. Trojstva'' i ''Karađorđev trg''. Nakon [[2. svjetski rat|2. svjetskog rata]] bio je ''Partizanski'', da bi [[1992.]] dobio današnji naziv.

====Izgradnja trga kroz povijest====
Najstarija javna građevina na ''Trgu Sv. Trojstva'' zgrada je ''Gradskog magistrata i komorske direkcije'' podignuta u baroknom stilu [[1702.]] godine. Pored zgrade ''Magistrata'' nalazila se kuća trgovca i prvog gradskog suca ''Ferdinanda Daniela Vesentina'' (1690.–1693.), koja je nakon nekoliko prodaja dana u zakup gradu i spojena sa zgradom ''Gradskog magistrata''.

[[1715.]] na središnjem dijelu ''Trga Sv. Trojstva'' podignuta je zgrada ''Glavne straže''. Kasnije je uklonjena, da bi 1729. na sjeverozapadnom dijelu trga bila podignuta nova zgrada sa stanom za zapovjednika ''Glavne straže'' na prvom katu. Masivnost zgrade te promatračnice s kupolom maursko-venecijanskog oblika, govore o njezinoj vojnoj namjeni. Podizanjem zgrade vojnog zapovjedništva, ''Glavne straže'', i zavjetnog kipa Sv. Trojstva, ''Trg Sv. Trojstva'' dobio je svoj konačni izgled.

Po nalogu princa ''Eugena Savojskog'' od [[arhitektura u 1724.|1724.]] do [[arhitektura u 1726.|1726.]] na sjevernoj je strani trga podignuta [[zgrada vojnog zapovjedništva u Osijeku|zgrada vojnog zapovjedništva]] (Generalatshaus), kasnije vojarne (Generalatskasserne) izgrađene u sintezi [[Renesansa|renesanse]] i baroka. Pročelje je zgrade renesansno, osim portala koji je tipično barokni, s dvostrukim stupovima u dovratnicima iznad kojih je valovito riješen balkon. [[1765.]] dograđen je drugi kat.

U ovoj je zgradi bilo sjedište ''[[Slavonska general-komanda|Slavonske general-komande]]'' od [[1735.]] do [[1786.]], te ''[[Slavonska zemaljska vlada|Slavonske zemaljske vlade]]'' od [[1736.]] do [[1745.]] Istočno krilo prvobitno je bilo topnička vojarna koja je daljnjim pregradnjama uklopljena u zgradu vojnog zapovjedništva.

U zgradi Generalata odsjedao je i austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josip II]]. prigodom svojih posjeta Osijeku. U zgradi je djelovalo i kazalište na njemačkom jeziku, najstarije u Osijeku. Prema dokumentu o posudbi namještaja iz [[1750.]] potvrđeno je da je postojalo kao stalno glumište. Nalazilo se na prvom katu sjevernog krila ''Glavne komande''. U početku se sjedilo za običnim stolovima, a nakon podizanja drugog kata [[arhitektura u 1765.|1765.]], dobilo je izgled pravog kazališta koje se sastojalo od pozornice, gledališta s ložama i galerije. Predstave su počinjale u 18 sati zbog zatvaranja vrata tvrđe. U istoj je zgradi bilo i sjedište društva ''Ressource'', osnovanog [[1857.]] Tvrđavski časnici i građani organizirali su javne balove, igre i zabave sve do [[1918.]]
[[Datoteka:Arheološki muzej Osijek.jpg|alt=|lijevo|mini|250x250px|Arheološki muzej]]
Od [[1877.]] u zgradi se nalazio dio postave današnjeg [[Muzej Slavonije|Muzeja Slavonije]]. U [[20. stoljeće|20. stoljeću]] balkonska ograda dobiva secesijske karakteristike.

Na južnoj strani trga nalazio se u 18. stoljeću niz građanskih kuća. U ''Kuhačevoj ulici'' br. 11 bila je kuća ravnatelja ''[[Slavonska komorska inspekcija|Slavonske komorske inspekcije]]'' baruna ''Alexandra Johanna von Kallanecka''. Kuću je oporučno ostavio ocima [[franjevci]]ma koji su je zbog potreba gradnje svog novog samostana zamijenili s vojskom za staru kuću generalata u blizini samostana. Zbog svog položaja na glavnom trgu kuća je bila idealna za stan zapovjednika mjesta.

Na današnjem br. 13, početkom 18. stoljeća, podignuta je [[kuća baruna Pejačevića u Osijeku|kuća baruna ''Pejačevića'']], koja je kasnije došla u posjed građana. Tako u 20. stoljeću vlasnikom postaje mesar ''Mirko Kolčić'' koji je uklonio rozetu s plemićkim grbom nad kolnim ulazom i dao uklesati svoje inicijale.

Sljedeća [[kuća Franza Ludwiga Poccornyja u Osijeku|kuća]] u nizu (Kuhačeva 15) bila je krajem [[17. stoljeće|17. stoljeća]] u vlasništvu ljekarnika ''Franza Ludwiga Poccornyja''. Tijekom 18. stoljeća izmjenjivali su se kao vlasnici građanski i vojni ljekarnici, zbog čega se pretpostavlja da je baš tu bila najstarija osječka građanska ljekarna. [[1895.]]; u zapadnom dijelu kuće u kojoj je rođen, podignuta je spomen-ploča violinistu ''Franji Krežmi''. Na uglu prema ''Markovićevoj ulici'' br. 2 nalazila se kuća trgovca ''Mihaela Pejačevića'' sa zanimljivim baroknim detaljem, kipom [[Sv. Margareta|Sv. Margarete]].

Na sjeveroistočnoj strani ''Trga Sv. Trojstva'' od početka 18. stoljeća nalazile su se zgrade skladišta i solarski ured te se taj dio nazivao ''Solarskim trgom''. Na tom je dijelu biskupija bosansko-đakovačka i srijemska imala svoje zemljište. [[1879.]] ''Gradsko poglavarstvo'' se obratilo [[biskup]]u [[Josip Juraj Strossmayer|Josipu Jurju Strossmayeru]] sa zamolbom da ga ustupi gradu za izgradnju klasične ''Velike gimnazije''. Biskup Strossmayer potvrdno je odgovorio, ali je pritom postavio uvjete:
# da [[Slavonija]] i kraljevski grad Osijek ustupi prostor biskupiji za [[sjemenište]],
# da se u Osijeku podigne ''Viša djevojačka učionica'',
# da se nova gimnazijska zgrada lijepo i ukusno sazida i da bude na ures gradu i mladeži.

Na temelju dobivenog biskupovog i kasnije vladarskog dopuštenja, [[1880.]] započela je izgradnja nove [[zgrada Velike gimnazije u Osijeku|zgrade ''Velike gimnazije'']], koja je završena [[1883.]] Nacrt je izradio arhitekt [[Hermann Bollé]] u klasicističkom stilu. Danas tu djeluje ''Ekonomska škola''.

Biskup Strossmayer zaslužan je za podizanje još jedne važne školske ustanove. Kupovinom dviju kuća sa zapadne strane ''Trga Sv. Trojstva'' [[1898.]] tu je započela izgradnja Biskupskog đačkog konvikta (sjemeništa) koja je već sljedeće godine počela s radom. Danas se tu nalazi Glazbena škola "Franjo Kuhač".

===Trg Jurja Križanića===
[[Datoteka:Crkva sv. Mihaela.JPG|mini|desno|250px|Crkva sv. Mihaela]]
Nekadašnjom ''Patkinom ulicom'' (''Ulica Josipa Bösendorfera'') povezana su dva glavna tvrđavska trga – ''Trg Sv. Trojstva'' i ''Trg Jurja Križanića'' koji je tijekom vremena mijenjao svoja imena (Crkveni, Jezuitski), a od [[1946.]] nosi ime svećenika [[Juraj Križanić|Jurja Križanića]].

Trg ima trokutasti oblik, a njime dominira župna [[Crkva sv. Mihaela arkanđela u Osijeku|crkva sv. Mihaela]], podignuta između [[1725.]] i [[1748.]] na mjestu porušene ''Kasim-pašine'' [[Džamija|džamije]]. Tlocrtno rješenje daje jednobrodnu građevinu s dva tornja u pročelju. Pročelje crkve podijeljeno je u pet ploha, tj. dva tornja i trodijelni zabat, karakterističan za barok (Fenstergiebel). Zanimljiv detalj na crkvi predstavljaju dva tornja s kubetima nalik na lukovu glavicu (Zwiebeldach).

Pored crkve sv. Mihaela nalazi se i nešto ranije podignut [[Isusovci|Isusovački]] samostan, u kojem je neko vrijeme u 18. stoljeću, dok su na njoj isusovci predavali kao [[profesor]]i, djelovala i Klasična gimnazija. Ukidanjem isusovačkog reda [[1773.]] samostan je pretvoren u vojarnu.

===Ulice starog grada===
Unutrašnjim prostorom dominiraju dvije najvažnije prometnice: ''Cardo'' (Franjevačka ulica), koja je vezala tvrđavske objekte s vojnim skladištima, i ''Decumanus'' (Ulica Franje Kuhača) koja je kao glavna magistrala povezivala istočni i zapadni dio tvrđave.

Nekadašnjom ''Gimnazijskom ulicom'' (dio ''Ulice [[Ruđer Bošković|Ruđera Boškovića]]'') i ''Ulicom [[Matija Petar Katančić|Matije Petra Katančića]]'' ranije ''Provianskom (Opskrbničkom)'', može se doći do ''Trga [[Vatroslav Lisinski|Vatroslava Lisinskog]]''. Tu se nekada nalazilo tvrđavsko šetalište (Promenade), a zbog blizine franjevačke crkve Sv. Križa taj se prostor nazivao i ''Franjevačkim trgom''. Na trgu je polovinom 18. stoljeća izgrađena ''Opskrbnička vojarna'' (Proviant-Kasserne) i vojno skladište za brašno.

Iz Tvrđe se moglo izaći ''Tokarskom ulicom'' (''Ulica [[Vjekoslav Klaić|Vjekoslava Klaića]]'') i ''Vojničkom ulicom'' (''Ulica [[Tadija Smičiklas|Tadije Smičiklasa]]'').

Ulica u kojoj se nalazi ova zgrada krajem 19. stoljeća dobiva ime ''Poštanska''. Nakon 2. svjetskog rata nazvana je ''Ulicom [[Franjo Marković|Franje Markovića]]'', [[književnik]]a, [[estetičar]]a i profesora na osječkoj ''Klasičnoj gimnaziji''. 1918. na br. 8 postavljena je spomen-ploča iz koje se vidi da je u toj kući [[Franjo Marković]] spjevao jedno od svojih važnijih djela, ep "Kohan i Vlasta".

Jedna od najvažnijih ulica u tvrđavi bila je ''Glavna ulica'', koja od [[1913.]] nosi ime muzikologa [[Franjo Kuhač|Franje Kuhača]]. U ulicu se ulazilo kroz ''Valpovačka vrata'' koja su srušena [[1884.]] prilikom izgradnje [[Gradski prijevoz putnika Osijek|tramvajske pruge]]. Popločena je u drugoj polovici 19. stoljeća keramitom i asfaltom. U ''Glavnoj ulici'' su se zbog njezine važnosti nalazili mnogi vojni objekti, ali i niz građanskih kuća, većinom izgrađenih u barkonom slogu uz poneke historicističke odlike.
[[Datoteka:Kuhačeva ulica.jpg|mini|300x300px|Kuhačeva ulica - U prvom planu rodna kuća Franje Kuhača]]
[[1912.]] [[Društvo hrvatskih književnika]] postavio je spomen-ploču iz koje vidimo da je u kući na današnjem br. 14 rođen i živio Franjo Ksaver Kuhač. Stoga kuća pored stilske ima i kulturno-povijesnu vrijednost. Ona je [[spomenik]] kulture prve kategorije i ima tretman trajne zaštite.

Dobar primjer građanske kuće u tipičnom baroknom slogu predstavlja kuća trgovca ''Verkića'' iz tridesetih godina 18. stoljeća (Kuhačeva 16).

Uglom ''Kuhačeve ulice'' i ''Ulice Danice Pinterović'' dominira zgrada ''Vojne bolnice'' koju danas koristi ''Prehrambeno-tehnološki fakultet''. Isti fakultet koristi zgradu nekadašnje vojne straže i garnizonskog zatvora (Kuhačeva 20). Preko puta, na broju 31 nalazila se nekada najotmjenija osječka gostionica "K bijelom vuku" ("Zum weisen Wolfen"), u kojoj su izvođene i manje kazališne predstave. Susjedna zgrada (Kuhačeva 29) bila je prenoćište za vojne časnike i službenike te vojna ljekarna, a danas se u njoj nalaze ''Zavod za znanstveni i književni rad'' [[HAZU]] i ''Agencija za obnovu osječke Tvrđe''.

Prema ''Ulici Danice Pinterović'' (Kuhačeva 27) početkom 18. stoljeća bila je gostionica "Fortuna" ("Sreća"). Kad je [[1734.]] preminuo njezin vlasnik ''Georg Roth'', kuću je kupio susjed ''Leopold Übel'', po zanimanju pekar. Kasnije je pripala osječkoj donjogradskoj pivarskoj obitelji ''Raith'' koja je oko [[1890.]] čitavu zgradu dala u zakup gradskoj općini. Ona ju je preuredila u razne urede (Porezni, Građevinski, Stambeni i sl.). Do [[1936.]] u prizemlju se nalazio ''Gradski muzej'', a od [[1947.]] i osječka ispostava zagrebačkog Državnog arhiva. Danas je sjedište ''Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture Republike [[Hrvatska|Hrvatske]]'' (''Državne uprave za zaštitu spomenika kulture'').

Istočna strana ''Kuhačeve ulice'' do ''Fakultetske ulice'' između dva rata zvala se ''Lisinskijeva''. Zgrada ''Gradske uprave Osijek'', ''Kuhačeva 9'', izgrađena je u drugoj polovici 18. stoljeća za komandu garnizona, tj. zapovjedništvo tvrđavske posade. Na uglu prema ''Ulici Ruđera Boškovića'' nalazio se ''Inženjerski ured'', te je u 19. stoljeću poznata i kao ''Inženjerska (Inžinirska) i Mjernička''.

Na jugoistočnom križanju ''Franjevačke'' i'' Kuhačeve ulice'' br. 5 nalazi se jednokatna uglovnica, poznatija kao gostionica "''Zlatno sunce''". Povijest kuće može se rekonstruirati po arhivskoj dokumentaciji. [[1752.]] vlasnikom je postao ''Franjo Fritz'', kovački majstor, a ''Franjo Ksaver Walter'' kupio ju je od njega 1765. za 700 forinti. On je staru južnu kuću srušio i izgradio katnicu na uglu, najvjerojatnije [[1766.]], a 1774. ju je prodao graditelju ''Ivanu Schmidtu''.

U staroj kući koju je Walter srušio nalazila se spomenuta gostionica. Zbog dobrog mjesta (križanje tvrđavskog carda i decumanusa i tradicije stare gostionice), Walter je prizemlje nove kuće namijenio za gostionicu istog imena. Uglovnicu je dao izgraditi u duhu kasnobaroknog tvrđavskog graditeljstva (u prizemlju poslovni, a na katu stambeni prostor). Kuća je tijekom 19. stoljeća više puta mijenjala vlasnike, a početkom 20. stoljeća vlasnik je bio pekar ''Eugen Faith''.

Na sjevernoj strani u kući na današnjem br. 4 nalazila se već u 18. stoljeću tvrđavska građanska ljekarna. Do preseljenja u ''Gornji grad'' tu se u 20. stoljeću nalazila ljekarna ''Bulart''. U zgradi do nje bila je još jedna tvrđavska gostionica, "K topu". Ulica ''Danice Pinterović'' krajem 19. stoljeća zvala se ''Staklarska'', a zatim ''Obrtnička'', jer se na početku te ulice nalazio ''Obrtni zbor'' (''Ulice Danice Pinterović'' 1). Na istom je mjestu bila i gostionica "Kod ruže".

U južnom dijelu tvrđave početkom 18. stoljeća nastala je ulica ''K trima potkovama'', nazvana po istoimenoj gostionici. Na njezinom zapadnom dijelu, pored ''Valpovačkih vrata'', protezao se ''Vojnički trg'' s postajom vojne diližanse. U drugoj polovici 19. stoljeća ulica se dijelila na ''Mesnički'' (zapadni dio) i ''Kovački sokak'' (istočni dio).
[[Datoteka:Tvrđa pogled.jpg|mini|300x300px|Pogled na zidine Tvrđe s lijeve obale rijeke Drave]]
Ulica je kasnije poznata pod imenom ''Vojarnička'', jer su se na njezinoj južnoj strani nalazile tri vojarne: ''Neuthor-vojarna'' (danas ''Državni arhiv u Osijeku''), ''Cavallerie-vojarna'' (danas su tu stambeno-poslovne zgrade) i ''Donatti-vojarna'' (danas II. gimnazija Osijek).
Zgrada ''Državnog arhiva'' u Osijeku prvobitno je služila kao vojarna (Neuthor-Kasserne), izgrađena [[1714.]] Od [[1971.]] tu je sjedište ''Historijskog arhiva u Osijeku''.

Nije poznata godina podizanja ove vojarne, a najstariji do danas poznati plan tvrđave na kojem je zgrada ucrtana vezuje se za 1786. Od [[1992.]] u njoj je ''II. gimnazija Osijek''. Zgrada ''Konjaničke vojarne'' (Cavallerie-Kasserne) podignuta je 1722. U prizemlju su bile vojničke staje, a na katu tvrđavsko zapovjedništvo, te [[carski i kraljevski]] vojni sud. Zapadnije se nalazio stan zapovjednika brigade izgrađen [[1779.]]

Na sjevernoj strani nekadašnje ''Beckersove ulice'' (Ulice Kamila Firingera), nazvane tako po barunu i generalu ''Johannu Stephanu von Beckersu'', graditelju osječke tvrđave, nalazile su se većinom stambene zgrade. Posebna je zanimljivost ove ulice u tome što je u devet građanskih kuća bilo čak sedam gostionica vrlo živopisnih naziva: "''Crni medvjed''", "''Plavi šaran''", "''Zlatni lav''", "''Smeđi konjić''", "''Zeleni križ''", "''Zlatno sidro''" i "''Tri potkove''".

Zgrada u kojoj je bila gostionica "Crni medvjed" nalazila se na današnjem broju 18, a u blizini je bila i znamenita gostionica "''Plavi šaran''" u kojoj je odsjedao i prijestolonasljednik Josip II. kada je dolazio u Osijek.

Pored "Crnog medvjeda" nalazila se zgrada ''Crtačke škole'' čiji je dio i do danas očuvan. Počeci ''Crtačke škole'' u Osijeku vezuju se za [[1787.]] kada se i u Osijeku pojavila potreba za školovanjem obrtničkog pomlatka. Škola je prvobitno bila u gradskoj vijećnici, a od [[1800.]] ponovo je pokrenuta u današnjoj ''Firingerovoj ulici''. Prvi učitelj bio je [[Antun Müntzberger]]. Crtačka škola djelovala je na tome mjestu do [[1872.]] i cijelo se vrijeme suočavala s nedostatkom prostora, opreme i materijalnih sredstava.

Jedan dio zgrade ''Crtačke škole'' bio je srušen te je na tom mjestu od [[1887.]] do [[1890.]] podignuta nova zgrada ''Kraljevske velike realke''. Realka je prvo djelovala kao mala trorazredna škola, da bi do kraja 19. stoljeća bila proširena na osam razreda. Nakon [[1918.]] radila je pod imenom ''Muška realna gimnazija''. Od [[1919.]] do [[1921.]] polazio ju je [[Vladimir Prelog]], dobitnik [[Nobelova nagrada|Nobelove nagrade]] za [[Kemija|kemiju]]. Od [[1992.]] škola je poznata pod imenom III. gimnazija Osijek.
[[Datoteka:Vodena vrata Osijek.jpg|lijevo|mini|Vodena vrata]]
Najstariji naziv ''Ulice Kamila Firingera'' (K trima potkovama) vezuje se uz kuću na današnjem uglu ''Firingerove'' i ''Franjevačke ulice'' (Firingerova 6 i Franjevačka 1), koja je u arhivskoj građi poznata kao kuća ''Leibinger''. Najstariji zabilježen spomen gostionice [[Tri potkov]]e koja se nalazila u ovoj kući datira iz [[1747.]] Vlasnik je bio kovački majstor, pa otuda ime gostionice. U njoj je krajem 18. stoljeća smještena i jedna od prvih masonskih loža u Osijeku.
[[Datoteka:Bastion Osijek.jpg|lijevo|mini|Vodotoranj smješten na Eugenijevom bastionu]]
Od ''Novih vrata'' (južnog ulaza u tvrđavu) pa sve do tvrđavskog šetališta protezala se ''Novogradska ulica'', od kraja 19. stoljeća poznata kao ''Kohlhofferova''. ''Johann Kohlhoffer'' bio je krajem 18. stoljeća poznati osječki građanin, gostioničar i vlasnik kuće u današnjoj ''Franjevačkoj ulici'' br. 3. To je prvobitno bila kuća zidara ''Jakova Neuperta''. U prizemlju se nalazila vrlo popularna osječka gostionica "K zlatnom volu", a na katu je bio stambeni prostor. Gostionica je bila veoma posjećena jer se nalazila na atraktivnom mjestu uz glavnu prometnicu (Franjevačka ulica) i blizu glavnog ulaza u tvrđavu (''Nova vrata''). Zato se dio ulice od današnje ''Kuhačeve'' do ''Firingerove'' nazivao i ''Volovska ulica''.

Idući sjevernije, ''Kohlhofferovu ulicu'' presijeca nekadašnja ''Patkina'', nazvana tako po istoimenoj gostionici. U 20. stoljeću nosi ime ''Mate Grškovića'', profesora i ravnatelja ''Klasične gimnazije'' i ''Više djevojačke škole''. ''Kohlhofferova'' je ulica poznata po brojnim kućama u baroknom stilu, od kojih se posebno ističe ''Plemićeva kuća'' (''Franjevačka 5''). To je jedna od najstarijih kuća baroknog stila iz 18. stoljeća. O njezinim se vlasnicima do početka 20. stoljeća malo zna. 1917. kupila ju je Marija, udovica kipara ''Vatroslava Doneganija''. Po njihovoj kćeri, Zlati, udovi Plemić, kuća je dobila ime.

Nedaleko se nalazi i kuća koja se smatra najstarijom građanskom kućom u Tvrđi. S kraja je 17. ili početka 18. stoljeća, a podigao ju je tesar ''Zaharias Friedrich''.
[[Datoteka:Crkva sv. Križa.jpg|mini|Eksterijer crkve sv. Križa]]
''Kohlhofferova'' se ulica danas naziva ''Franjevačkom''. Dolazak [[Franjevci|franjevaca]] u Osijek vezujemo uz oslobođenje grada od osmanske vlasti 1687. Na mjesto nekadašnje ''Sulejman-hanove džamije'' podignuta je crkva ''Sv. Križa'' posvećena [[1732.]] Istočno i zapadno od crkve nalazi se samostan, građen od kraja 17. do polovice 18. stoljeća. "Novi" samostan istočno od crkve građen je od [[1731.]] do [[1733.]], nakon što su franjevci od ''Ratne komore'' dobili zemljište starog generalata (južno od ''Klanca'' do ''Bösendorferove ulice''). Taj je dio povezan s ostatkom samostanskog kompleksa kada je podignut luk preko ''Klanca''. Kao i ostali crkveni redovi, i franjevci su se našli pod udarom jozefinskih reformi te su carskom odlukom iz [[1783.]], a i zbog vojnih razloga, morali napustiti svoj samostan. Preselili su se u bivši isusovački samostan u kojem su ostali sve do [[1938.]], kada su se ponovo vratili u svoj prostor.

Franjevački kompleks u Tvrđi bio je već u 18. i 19. stoljeću važno žarište kulture i obrazovanja, ne samo za Osijek nego i za cijelu Slavoniju. Od [[1779.]] do [[1855.]] franjevci su bili ravnatelji i profesori na osječkoj ''Klasičnoj gimnaziji''. U 18. stoljeću u samostanu su djelovale dvije visoke škole na fakultetskoj razini (filozofsko učilište i bogoslovna škola). Od 1735. obje su dobile najviši naslov među školama u franjevačkom redu: "Generalni studij I. stupnja u franjevačkom redu". Godišnje je studiralo 15 do 20 studenata koji su zajedno s profesorima stanovali u samostanu. Tu je studirao glasoviti [[Matija Petar Katančić]], a predavao gramatičar [[Marijan Lanosović]].

Već u 18. stoljeću osječki franjevci dosegli su europski standard u crkvenom, filozofskom i teološkom obrazovanju. Odlukom cara Josipa II, 1783., studij je prestao s radom. U starom dijelu samostana prema ''Akademskoj'' (danas ''Fakultetskoj ulici'') od 1735. djelovala je prva tiskara u Osijeku. Ona je radila za potrebe franjevačke provincije [[Bosna Srebrena|Bosne Srebrene]], samostana i učilišta, ali i za potrebe gradske općine. Zbog slabe opremljenosti i malih prihoda tiskare osječka komorska općina objavila je [[1775.]] godine natječaj, temeljem kojega ju je otkupio ''Ivan Martin Divald''.

Prolazeći ispod svodova dolazimo do ''Fakultetske ulice''. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće nazivala se ''Kasarničkom'' i ''Topničkom ulicom'' što ukazuje na koncentraciju vojnih objekata. U vremenu nakon 2. svjetskog rata nosila je ime skladatelja [[Ivan Zajc|Ivana pl. Zajca]], da bi [[1990.]] postala ''Fakultetskom'', po najstarijem fakultetu u Osijeku u sklopu franjevačkog samostana.
[[Datoteka:Crkva sv. Križa interijer.jpg|mini|Interijer crkve sv. Križa - pogled na glavni oltar]]
Od vojnih objekata u ''Fakultetskoj ulici'' posebno se isticala ''Donja oružana''. Nalazila se na uglu prema ulici koja je dobila ime po jezikoslovcu i slavistu [[Vatroslav Jagić|Vatroslavu Jagić]]u. Upravo zbog oružane koja se u njoj nalazila, ulica se zvala i Oružanska. Najraniji naziv ove ulice opet vezujemo uz jednu gostionicu, ''Kod kugle''.

===Stara pošta===
Najstarija [[pošta]] u Osijeku nalazila se u Tvrđi. U današnjoj ''Kuhačevoj ulici'' br. 31 bila je zgrada pošte i ravnateljev stan. Redovan poštanski promet uspostavljen je u Osijeku već [[1692.]], a prvi ravnatelj pošte bio je ''Johann Gaspar Hann''. Na uglu današnje ''Kuhačeve'' i ''Markovićeve ulice'' br. 2 nalazi se kuća koju je [[1774.]] kupila ''Fortifikacijska uprava'', podigla je na kat i u nju smjestila poštanski ured. [[1849.]] tu je sjedište Poštanskog i brzojavnog ureda koji je počeo raditi kao treći takav ured u Hrvatskoj.

===Sirotište===
''Johann Kohlhoffer'' bio je jedan od trojice osječkih građana koji su ustanovili zakladu za gradnju sirotišta u Osijeku. Naime, sredinom [[1782.]] ''Johann Kohlhoffer'', potresen smrću svoje mlade kćerke jedinice, odlučuje cijelu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostaviti gradu Osijeku za gradnju sirotišta. Iste je godine donjogradski kožar ''Josef Huttler'' sastavio sličnu oporuku. Isusovac ''Cristian Monsperger'' imao je glavnu inicijativu u stvaranju zaklade. Kraljevska ugarska komora povukla je zakladu u Budim dajući je na posudbu mađarskim velikašima. Mnogi su se građani zauzimali za njezino vraćanje u Osijek, a posebno biskup Strossmayer. Sirotište je podignuto tek [[1869.]] u Gornjem gradu, a [[1874.]] sredstvima zaklade podignuta je ''Zemaljska bolnica'' u ''Donjem gradu''.

===Rušenje zidina Tvrđe===
Utvrda je imala četvora vrata: ''Nova (južna)'', ''Vodena (sjeverna)'', ''Carska (istočna)'' i ''Valpovačka (zapadna)''. Od četiri ulaza u tvrđavu do danas je ostao samo jedan - sjeverni, ''Vodena vrata''. U vratima se nalazi spomen-ploča graditelju osječke tvrđave generalu ''Johannu Stephanu von Beckersu''. Vjeruje se da je njegovo tijelo zazidano s vanjske strane bedema.

Tijekom vremena vojno se značenje osječke tvrđave smanjivalo, a naročito nakon odluke cara Josipa II. iz [[1783.]] kojom se vrhovno zapovjedništvo vojske za Slavoniju i Srijem preselilo u [[Petrovaradin]].

Zbog brzog razvoja ratne tehnike i skupog održavanja postojećih vojnih objekata, krajem 19. i početkom 20. stoljeća tvrđava je postala neprikladna za vojsku. Osim toga, osječka javnost i gradska uprava zahtijevali su rušenje tvrđavskih zidina jer su one ometale gospodarski razvoj Tvrđe i prometno povezivanje Gornjeg i Donjeg grada. Rušenje tvrđavskih zidina započelo je [[1923.]] i trajalo do [[1926.]] Tako su do danas ostali očuvani samo dijelovi 1. (Karlovog) i 8. (Eugenijevog) bastiona s vodotornjem.

Iako je znatan dio tvrđave do danas nestao, grad Osijek može se pohvaliti činjenicom da je jedan od malobrojnih gradova u Hrvatskoj koji ima na svom prostoru skladno povezanu baroknu urbanu jezgru i vojnu utvrdu.

Po svojim stilskim, graditeljskim i povijesnim značajkama osječka Tvrđa predstavlja spomenik svjetske baštine nulte kategorije kojega je nužno i potrebno zaštititi.

== Gradska četvrt Tvrđa==
{{Infookvir gradska četvrt Osijeka
|naziv = Tvrđa
|karta = Slika:
|površina =1.6
|stanovništvo =10.277
|gustoća =6423,12
|broj članova Vijeća =9
|predsjednik Vijeća =Zoran Batnožić
}}
'''Tvrđa''' je [[Osijek|osječka]] gradska četvrt. Ima 10.277 stanovnika.

Dan četvrti je [[29. rujna]], dan [[Sveti Mihovil|svetog Mihovila]].

Gradska četvrt graniči:

* s istoka: Ulica kralja [[Petar Snačić|Petra Svačića]] od rijeke [[Drava|Drave]] do [[Željeznička pruga Varaždin – Dalj|željezničke pruge Osijek-Dalj]],
* sa zapada: Ulica Kardinala Alozija Stepinca od željezničke pruge Osijek-Dalj do rijeke Drave,
* sa sjevera: rijeka Drava od Ulice Kardinala Alozija Stepinca do Ulice Kralja Petra Svačića,
* s juga: željeznička pruga Osijek-Dalj od Ulice Kardinala Alozija Stepinca do Ulice Kralja Petra Svačića.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.osijek.hr/mjesna-samouprava/mjesni-odbori-i-gradske-cetvrti/gradska-cetvrt-tvrda|title=Gradska četvrt Tvrđa|author=|date=|work=osijek.hr|language=|publisher=|accessdate=11. siječnja 2020.}}</ref>

Osim istoimenog grada-tvrđave, gradska četvrt se sastoji od: urbanog dijela Osijeka, koji se proteže od Ulice kardinala [[Blaženi Alojzije Stepinac|Alojzija Stepinca]] do Ulice [[Trpimir|kneza Trpimira]], Vijenca [[Ivan Meštrović|Ivana Meštrovića]] i Drvljanika.

Unutar gradske četvrti se nalaze: grad-tvrđava Tvrđa, poštanska palača, Dom zdravlja, [[Eurodom Osijek|Eurodom]], Srednjoškolsko igralište, tvornica OLT, [[Gradski prijevoz putnika Osijek|tramvajska remiza]], [[Pješački most u Osijeku|pješački most]], [[Most dr. Franje Tuđmana (Osijek)|cestovni most dr. Franje Tuđmana]] i pet osječkih parkova.

== Izvori ==
{{izvori}}
{{Osijek}}

[[Kategorija:Građevine u Osijeku]]
[[Kategorija:Utvrde u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Osječke gradske četvrti]]

Tvrđa - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica