WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-17T10:54:25Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Povijest Kine}}
'''Tusi''' ([[kineski]]: 土司, [[pinyin]]: tǔsī) je naziv za plemenske vođe koje su bili priznati kao carski službenici za kineskih dinastija [[Yuan]], [[Ming]] i [[Qing]], uglavnom u [[Yunnan]]u.

Sustav općenito poznat kao ''sustav izvornih starješina'' ([[kineski]]: 土司制度, [[pinyin]]: tǔsī zhìdù) potječe iz upravnog uređenja dinastije Yuan nakon osvajanja [[Dali kraljevstvo|Dalija]] 1253. god., sve do [[Mongoli|mongolskog]] osvajanja pod zapovjedništvom [[Kublaj kan]]a, brata velikog Kana<ref name=Bin/>. Bivša vladajuća dinastija Duan je imenovana kao carski namjesnici, a lokalni čelnici su upravljali manjim upravnim regijama. Duan Xingzhi, posljednji kralj Dalija, imenovan je kao prvi lokalni vladar, što je on prihvatio kao položaj smirivanja nemira. No, nakon Kublaj kanovog odlaska, izbili su nemiri između pojedinih frakcija. Go. 1255. i 1256., Duan Xingzhi predstavljen je na dvoru gdje je ponudio caru [[Mengu]] karte Yunnana i savjete kako uništiti pobunjena plemena. Duan tada poveo znatnu vojsku u ime mongolskei vojske i do kraja 1256. Uryankhadai je posve pokorio Yunnan. God. 1381., Ming car [[Zhu Yuanzhang]] poslao je vojsku protiv posljednjeg ostatka snaga dinastije Yuan, koju je predvodio knez Lianga Basalawarmi, koji je počinio samoubojstvo. Tako je Duan Gong, nasljednik Duan Xingzhija, postao posljednji predstavnik ostataka Yuan snaga. On se odbio predati i pokušao obnoviti bivše [[Dali kraljevstvo]] kao vazalnu državu. Nakon poraza u bitci, preživjela braća Duan su odvedeni u ropstvo u prijstolnicu i tamo su dobili neznatne položaje u unutrašnjosti države. Od tada su „stalne poglavice” zamijenjene „prenosivim dužnosnicima”", koje službeno imenuje Ming dvor<ref>Du Yuting i Chen Lufan, [http://www.siamese-heritage.org/jsspdf/1981/JSS_077_1c_DuYutingChenLufan_KublaiKhanConquestAndThaiMigration.pdf Did Kublai Khan's Conquest of the Dali Kingdom Give Rise to the Mass Migration of the Thai People to the South?], Journal of the Siam Society (Siam Heritage Trust), JSS Vol. 77.1c (1989.), slike 2.–4. {{eng oznaka}} Pristupljeno 29. rujna 2015.</ref>.

Lokalni vladari su bili obvezni davati vojnike, potisnuti lokalne pobune i plaćati godišnji danak Pekingu, svake dvije godine ili u trogodišnjim ciklusima, ovisno o njihovoj udaljenosti. Titula je potvrđena kao nasljedna (za razliku od sustava [[carski ispit|carskog ispita]] u središnjoj Kini), ali sukcesije, promocije i degradacije su bile pod kontrolom kineske uprave koja je zahtijevala da svaki tusi koristiti pečat i službenu povelju. Za uspostavljanje legitimnosti nasljeđivanja, tusima je naređeno da sastavepopis svojih sinova i unuka 1436. god., te da ponove popis u četiri primjerka 1441. i ponovo 1485. god. Ming je također preuzeo vladavinu za djecu mlađu od 15 godina 1489. god.<ref name=Bin>Bin Yang, ''[http://www.gutenberg-e.org/yang/chapter4.html Between Winds and Clouds: The Making of Yunnan]'', Ch. 4. Columbia University Press {{eng oznaka}} Preuzeto 29. rujna 2015.</ref>.

Za dinastije Ming bilo je 179 tusija i 255 ''tuguana'' (domaćih civilnih zapovjednika) u Yunanu, ali je dinastija Qing znatno smanjila njihov broj. Za cara [[Yongzheng]]a bilo ih je tek 22. Dana 23. siječnja 1953. godine, [[Narodna Republika Kina]] je osnovala Autonomnu regiju Xishuangbanna Dai čime je službeno dokinut sustav tusija.

God. 2015. tri [[tusi mjesta]] (Laosicheng, Tangya i Utvrda Hailongtun) su upisana na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji]]<ref>[http://whc.unesco.org/en/list/1474 Tusi Sites] na UNESCO-vim službenim stranicama {{eng oznaka}} Preuzeto 29. rujna 2015.</ref>.

==Izvori==
{{izvori}}

[[Kategorija:Povijest Kine]]

Tusi - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica