WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-30T02:22:10Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 30. studeni 2021. u 02:22
Redak 115:		Redak 115:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	~~{{Commonscat\|Tupolev Tu-160}}~~
	* [http://www.airforce-technology.com/projects/tu160/ Tupoljev Tu-160 - airforce-technology.com ]		* [http://www.airforce-technology.com/projects/tu160/ Tupoljev Tu-160 - airforce-technology.com ]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-23T05:14:00Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infokvir zrakoplov
|subtemplate=
|ime=Tu-160 "Blackjack"
|tip=Strateški [[bombarder]]
|proizvođač=[[Tupoljev]]
|slika=Slika:Tu 160 NTW 2 3 94 2.jpg
|opis slike=
|dizajn=
|probni let=[[18. prosinca]] [[1981.]]
|uveden u uporabu=[[1987.]]
|proizveden=
|povučen=
|status=
|prvotni korisnik=[[SSSR]]
|više korisnika= 
|broj primjeraka=35
|pojedinačna cijena=
}}

'''[[Tupoljev]] Tu-160''' ([[NATO]] naziv: "Blackjack") je nadzvučni teški [[Zrakoplovstvo#podjela|bombarder]] s [[Promjenjiva geometrija krila|promjenjivom geometrijom krila]] dizajniran u bivšem [[SSSR]]-u. Najteži je borbeni [[zrakoplov]] ikad napravljen. Sličan američkom [[B-1 Lancer]], Tu-160 je složeniji, dvostruko brži i može ponijeti više korisnog tereta. Zadnji je strateški bombarder dizajniran u bivšem SSSR-u. U uporabu je ušao [[1987.]] godine i još se proizvodi.

== Razvoj ==
Prvi natječaj za razvoj nadzvučnog strateškog bombardera raspisan je [[1967.]] a cilj je bio razviti zrakoplov s brzinom krstarenja od 3 [[Mach|Ma]] kako bi konkurirao američkom programu [[XB-70 Valkyrie]]. Kasnije su dizajneri shvatili da će novi zrakoplov biti preskup pa su odlučili sniziti kriterije, a u međuvremenu američki XB-70 program je već bio prekinut.

[[Datoteka:Tu 160 NTW 2 3 94 3.jpg|200px|mini|lijevo|Kokpit Tu-160]]

SSSR je [[1972.]] službeno objavio zahtjev za novim višemisijskim bombarderom s promjenjivom geometrijom krila i maksimalnom brzinom od 2,3 Ma kao odgovor na američki program [[B-1 Lancer]]. Tupoljevov dizajn, 160M, bio je dizajniran kao leteće [[krilo]], a konkurenti su mu bili Mjasiščev M-18 i [[Suhoj]]ev dizajn T-4<ref>http://www.fas.org/nuke/guide/russia/bomber/tu-160.htm</ref>. Mjasiščevov dizajn koji je koristio promjenjivu geometriju krila bio je ocijenjen kao najuspješniji, dok je bilo poznato da samo Tupoljev može kvalitetno izvesti ovako složen projekt, stoga je proizvodnju [[1973.]] preuzeo Tupoljev ali s Mjasiščevovim dizajnom.

Nakon nesreće s XB-70, [[SAD]] je pokrenuo program razvoja novog bombardera B-1 Lancer. Vidjevši američke napore oko novog bombardera, SSSR je također počeo razvijati novi bombarder koji bi bio superioran u odnosu na američki. Glavni komitet je 1977. godine prihvatio dizajn te je prvi let je obavljen [[18. prosinca]] [[1981.]]<ref>http://www.globalsecurity.org/wmd/world/russia/tu-160.htm</ref> Početak proizvodnje je odobren [[1984.]] u tvornici Kazan Avijacije. Izvorno je proizvodnja zrakoplova oznake Tu-160 (tvornička oznaka Proizvod 70) bila planirana na oko 100 zrakoplova, no na kraju zbog raspada SSSR-a ih je napravljeno samo 35, uključujući i tri prototipa.

Drugi prototip je izgubljen prilikom testiranja [[1987.]] s tim da se posada uspješno katapultirala iz zrakoplova. Kasnije je proizvodnja usporena zbog nedostatka sredstava, a [[1994.]] je konačno prekinuta. Danas se u tvornicama još uvijek nalazi nekoliko nedovršenih zrakoplova koji su u dobrom stanju, te bi ukoliko dobiju sredstava mogli biti završeni.

Nakon raspada SSSR-a i u vremenu ekomomskog kaosa početkom 1990-tih, vlada [[SAD]]-a s još nekim saveznicima poput [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velike Britanije]], uz odobrenje tadašnjeg ruskog predsjednika [[Boris Jeljcin|Borisa Jeljcina]], je pokrenula i financirala program Nunn-Lugar kojemu je bio za cilj uništiti sovjetsko strateško naoružanje, uključujući i bombardere Tu-160 pod izlikom da ne padnu u ruke terorista. Uništeno je 10-tak bombardera Tu-160 od kojih su neki imali samo 100 sati leta. <ref>https://bellona.org/news/nuclear-issues/nuclear-agreements/2012-10-update-russia-turns-back-on-nunn-lugar-after-20-years-of-cooperative-nuclear-weapons-destruction-russian-papers-say</ref>

== Dizajn ==
Tu-160 vanjskim izgledom djelomično podsjeća na američki [[B-1 Lancer]], no Tu-160 je dosta veći, brži, ima veći domet i može nositi više korisnog tereta. Pokreću ga četiri Kuznjecov NK-321 turbofan [[mlazni motor|motora]] s naknadnim sagorijevanjem te na većim visinama može postići brzinu malo veću od 2 Ma. Po samim specifikacijama NK-321 je najjači mlazni motor na svijetu s potiskom od 137,3 kN, odnosno 245 kN s naknadnim izgaranjem. <ref>https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/ruski-tu-160-najveci-supersonicni-bombarder-u-povijesti-1148276</ref> Za duge misije, u nosu ima ugrađenu sondu za nadolijevanje [[gorivo|goriva]] u letu, no ovo se rijetko koristi jer ima veliki unutarnji kapacitet goriva od 130 tona što je dovoljno za 15 sati leta pri brzini krstarenja od 850 km/h (0,77 Ma).

[[Datoteka:Tu 160 NTW 2 3 94.jpg|mini|250px|Tu-160 na pisti]]

Iako je Tu-160 dizajniran da ima smanjen [[radar]]ski i infracrveni odraz, nije pravi „stealth“ zrakoplov. No unatoč tomu, [[25. travnja]] [[2006.]] [[Rusija|ruski]] zapovjednik Igor Khorov je objavio da su Tupoljevi Tu-160 uspjeli ući u zračni prostor arktičkog sektora SAD-a bez da su bili detektirani, što je dovelo do istrage unutar Američkog ratnog zrakoplovstva.

Tu-160 ima dva radara. Napadački radar ''Obzor-K'' ([[NATO]] naziv Clam Pipe) te ''Sopka'' radar za praćenje terena koji se koristi za automatski let pri niskim visinama. Za bombardiranje koristi optoelektronski nišan, a oprema za elektronsko ratovanje uključuje aktivne i pasivne ometače.

Posadu čine 4 člana ([[pilot]], kopilot, operater naoružanja te obrambeni operater) koji sjede na K-36DM sjedalima za katapultiranje<ref>http://www.militaryfactory.com/aircraft/detail.asp?aircraft_id=289</ref>. Pilot zrakoplovom upravlja palicom, no instrumenti su analogni te pilotska kabina nema ni HUD (''Heads Up Display''). [[2003.]] je objavljeno da će se modernizirati svi zrakoplovi što uključuje novu avioniku te mogućnost nošenja najmodernijeg naoružanja. Naoružanje se drži u unutarnjem prostoru, kapaciteta 20.000 kg slobodnopadajućih [[bomba|bombi]] ili na rotoru za lansiranje [[raketa]]. Dio naoružanja može nositi i izvan [[trup zrakoplova|trupa]] što mu daje ukupnu nosivost od 45.000 kg te ga čini najtežim bombarderom na svijetu.

[[1994.]] u [[Singapur]]u je predstavljena komercijalna demilitarizirana verzija '''Tu-160SK'''.

== Povijest korištenja ==
[[Datoteka:DD-ST-89-11765.JPEG|mini|200px|Sovjetski vojni dužnosnici ispred Tu-160]]
Tu-160 je prvi put javnosti prezentiran tijekom parade [[1989.]] a već u razdoblju od jedne godine je postavio 44 svjetska rekorda u svojoj klasi. Dalekometni letovi započinju u travnju [[1987.]] Do [[1991.]] 19 zrakoplova je bilo smješteno u 184. regimentu teških bombardera u [[Ukrajina|Ukrajini]] gdje su zamjenjivali [[Tu-16]] i [[Tu-22M]]. U siječnju [[1992.]] [[Boris Jeljcin]] prekida proizvodnju s 35 proizvedenih zrakoplova do tada, a 19 od tih 35 su pripali Ukrajini koja je [[1999.]] 8 zrakoplova vratila Rusiji u zamjenu za oprost dugova. Ostali su uništeni u sklopu dogovora o neširenju oružja za masovno uništenje. Sačuvan je samo jedan trup koji se koristi kao izložak.

Druga ruska jedinica (121. teško bombarderska) naoružana s Tupoljevima Tu-160 je formirana u [[Engels]]u 1992. no do [[1994.]] je primila samo šest zrakoplova. Između [[1999.]] i [[2000.]] 121. jedinici je dodijeljeno još osam zrakoplova koji su vraćeni iz Ukrajine.

Prvo borbeno krštenje Tu-160 je imao 2015. u Siriji gađavši zapovijedna mjesta terorističkih skupina dalekodometnim krstarećim raketama, što je izvedeno s nevjerojatnom preciznošću. <ref>https://sputniknews.com/middleeast/201511191030386224-tu-160-new-missiles-syria/</ref>

==Budućnost==
Tu-160 je predviđen za modernizaciju već početkom 1990-tih, no nakon raspada SSSR-a ta modernizacija je u više navrata odgađana i još danas nije dovršena. Modernizirani bombarder bi se zvao Tu-160M, a dobio bi u potpunosti novu elektroniku, nove radare i poboljšane motore NK-74. Potkraj 2000-tih, prvi Tu-160 je konačno moderniziran na Tu-160M standard, no ta modernizacija nije ni približno ekstenzivna kao što je bila predviđena 1990-tih. Modernizirani Tu-160M zrakoplovi dobili su samo mogućnost nošenja novih krstarećih raketa, a velika večina elektronike, radari, motori i ostale komponente su iste kao i kod prvotnih Tu-160 inačica.

U 2015. godini rusko Ministarstvo obrane je najavilo kupnju 50 novih i moderniziranih zrakoplova Tu-160, odnosno Tu-160M2.<ref>https://sputniknews.com/military/201505281022644596/</ref> Prvi prototip je prikazan već krajem 2018. Pretpostavlja se da to nije novi zrakoplov jer Rusija zbog brojnih problema nema mogućnost ponovno pokrenuti proizvodnju Tu-160, već da je to jedan od sveukupno 3 nedovršena prototipa koji su proizvedeni za vrijeme SSSR-a i čuvani u hangarima. <ref>https://theaviationgeekclub.com/tu-160m2-performs-first-flight-aircraft-features-small-upgrades-source-close-russian-military-says/</ref> <ref>https://www.globalsecurity.org/wmd/world/russia/tu-160m2.htm</ref> <ref>http://intersectionproject.eu/article/security/future-russian-strategic-bombers</ref> Problematika oko proizvodnje novih bombardera Tu-160 je najviše vezana uz nedostatak novca uzrokovanog lošom ekonomskom politikom i ogromnom korupcijom, izostanak nužne modernizacije proizvodnih pogona i nedostatak stručnjaka i kvalificiranog osoblja koji su 1990-tih zbog ekonomskog kolapsa odselili na zapad. Sve to upućuje na zaključak da je mala vjerojatnost da će Rusija uspjeti proizvesti (odnosno dovršiti) više od 3 nova bombardera Tu-160. <ref>https://jamestown.org/program/putins-military-buildup-not-sparking-predicted-economic-growth-russia/</ref> <ref>https://nationalinterest.org/blog/buzz/why-russia-may-never-get-new-tu-160-supersonic-bomber-40212</ref>

== Inačice ==
*'''Tu-160S''' - oznaka za serijski proizvedene zrakoplove kako bi se razlikovali od prototipova
*'''Tu-160V''' - inačica koja je koristila tekući [[vodik]] kao pogon
*'''Tu-160 NK-74''' - unaprijeđena verzija s NK-74 motorima
*'''Tu-160M''' - izdužena inačica sposobna nositi dvije dalekometne nadzvučne [[raketa|rakete]] Kh-90
*'''Tu-160P''' - dalekometna eskortna inačica
*'''Tu-160PP''' - inačica za elektronsko ratovanje
*'''Tu-160R''' - inačica za strateško izviđanje
*'''Tu-160SK''' - komercijalna inačica
*'''Tu-170''' - konvencionalni [[bombarder]] dizajniran da zadovoljava SALT-2 ugovor.

==Korisnici==
*{{ZD+X/R|RUS}}: 16 bombardera

=== Bivši korisnici ===
*{{ZD+X/S|SSSR}}: 35; Sovjetski Savez je 1991. godine raspolagao s flotom od 35 bombardera Tu-160

[[Datoteka:Tupolew Tu 160 8001.png|thumb|right|250px|Shematski prikaz]]
{{Infookvir teh. karakteristike zrakoplova
|izvori =
|inačica =
|posada =4
|kapacitet =
|dužina =54,1 m
|raspon krila =55,70 m (razvučena)/35,60 m (uvučena)
|promjer rotora =
|površina krila =400 m2 / 360 m2
|strijela krila =
|visina =13,10 m
|širina trupa =
|aeroprofil =
|težina zrakoplova =110.000 kg
|maksimalna dozvoljena težina zrakoplova =
|maksimalna težina uzlijetanja =275.000 kg
|korisni teret =
|najveća brzina =2.220 km/h
|ekonomska brzina =
|dolet =12.300 km
|borbeni dolet =7.300 km
|brzina penjanja =70 m/s
|maksimalna visina leta =16.000 m
|omjer potisak/težina=0,37
|specifično opterećenje krila = 743 kg/m2
|motor =4× Kuznjecov NK-32 turbofen motora
|snaga motora =137,3 kN (245 kN s naknadnim izgaranjem) svaki
|propeler =
|naoružanje =<li>Unutarnja nosivost od 40.000 kg
*6× Raduga Kh-55
*12× Raduga Kh-15
|defanzivne mjere =
}}

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat|Tupolev Tu-160}}
* [http://www.airforce-technology.com/projects/tu160/ Tupoljev Tu-160 - airforce-technology.com ]

{{Tupoljev}}

[[Kategorija:Sovjetski i ruski bombarderi]]
[[Kategorija:Tupoljev|Tu-160]]

Tupoljev Tu-160 - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica