Trebinjsko-mrkanska biskupija - Povijest promjena

Suradnik01: /* Povijest */

2023-01-21T23:43:37Z

Povijest

←Starija inačica		Inačica od 21. siječanj 2023. u 23:43
Redak 31:		Redak 31:
	U drugoj polovici 10. stoljeća za pontifikata pape [[Grgur V.\|Grgura V.]] ([[996.]] – [[kršćanstvo u 999.\|999.]]) Trebinje se spominje kao biskupija. U prvih dvjesta pedeset godina (oko [[kršćanstvo u 1000.\|1000.]] – [[1250.]]) sjedište je biskupije bilo u gradu Trebinju. Katedrala je bila posvećena sv. Mihovilu, Arkanđelu, zaštitniku biskupije. S prodorom [[Tatari\|Tatara]] ([[1240.]] – [[1242.]]) ovaj je kraj opustošen i porušen.		U drugoj polovici 10. stoljeća za pontifikata pape [[Grgur V.\|Grgura V.]] ([[996.]] – [[kršćanstvo u 999.\|999.]]) Trebinje se spominje kao biskupija. U prvih dvjesta pedeset godina (oko [[kršćanstvo u 1000.\|1000.]] – [[1250.]]) sjedište je biskupije bilo u gradu Trebinju. Katedrala je bila posvećena sv. Mihovilu, Arkanđelu, zaštitniku biskupije. S prodorom [[Tatari\|Tatara]] ([[1240.]] – [[1242.]]) ovaj je kraj opustošen i porušen.
	Nakon što je raški [[Stefan Uroš I.\|kralj Uroš I.]] ([[1242.]] – [[1276.]]) iz Trebinja protjerao biskupa [[Slavije, trebinjski biskup\|Slavija]], [[1252.]] godine, biskup je trebinjski [[1284.]] godine primio u posjed od dubrovačke plemićke obitelji Theophilis tri otočića na području Dubrovnika:		Nakon što je raški [[Stefan Uroš I.\|kralj Uroš I.]] ([[1242.]] – [[1276.]]) iz Trebinja protjerao biskupa [[Slavije, trebinjski biskup\|Slavija]], [[1252.]] godine, biskup je trebinjski [[1284.]] godine primio u posjed od dubrovačke plemićke obitelji Theophilis tri otočića na području Dubrovnika:
	Sveti Marko ili [[Mrkan\|Markan]] - danas nenastanjen; Sveta Barbara ili [[Bobara]] - danas nenastanjena; Sveti Petar ili [[Supetar (otok)\|Supetar]] - danas nastanjen s ponekom obitelji, i od Gradskoga vijeća poluotok [[Molunat (poluotok)\|Molunat]] (Molonto) - danas nastanjen. Godine [[1218.]] prvi spomen [[benediktinski ~~samostana~~ na Mrknju\|benediktinskoga samostana]] na otoku sv. Marka, Markana ili Mrkna. A posljednji [[Benediktinci\|benediktinac]] spominje se [[1296.]] nastanjen ne na Mrkanu nego na [[Lokrum]]u.		Sveti Marko ili [[Mrkan\|Markan]] - danas nenastanjen; Sveta Barbara ili [[Bobara]] - danas nenastanjena; Sveti Petar ili [[Supetar (otok)\|Supetar]] - danas nastanjen s ponekom obitelji, i od Gradskoga vijeća poluotok [[Molunat (poluotok)\|Molunat]] (Molonto) - danas nastanjen. Godine [[1218.]] prvi spomen [[benediktinski samostan na Mrknju\|benediktinskoga samostana]] na otoku sv. Marka, Markana ili Mrkna. A posljednji [[Benediktinci\|benediktinac]] spominje se [[1296.]] nastanjen ne na Mrkanu nego na [[Lokrum]]u.

	Godine [[1284.]] papa [[Martin IV.]] nalaže dubrovačkomu nadbiskupa [[Bonaventura, dubrovački nadbiskup\|Bonaventuri]] providiti biskupske katedre u Trebinju i Stonu. Nema isprava o tome proviđenju. Mrkan se tom prigodom ne spominje. Godine [[1322.]] prvi se put u domaćim - ne i u vatikanskim - dokumentima spominje „episcopus Mercane” - mrkanski biskup, Nikola, [[franjevac]]. Godine 1326. trebinjski biskup Nikola administrira samostan na [[Mrkan]]u. Godine 1344. papa [[Klement VI.]] premješta biskupa trebinjsko-mrkanskoga Bonifacija u [[Šibenik]]. Od te godine trebinjska se biskupija ispražnjuje i u prvi se plan stavlja naslov mrkanski.		Godine [[1284.]] papa [[Martin IV.]] nalaže dubrovačkomu nadbiskupa [[Bonaventura, dubrovački nadbiskup\|Bonaventuri]] providiti biskupske katedre u Trebinju i Stonu. Nema isprava o tome proviđenju. Mrkan se tom prigodom ne spominje. Godine [[1322.]] prvi se put u domaćim - ne i u vatikanskim - dokumentima spominje „episcopus Mercane” - mrkanski biskup, Nikola, [[franjevac]]. Godine 1326. trebinjski biskup Nikola administrira samostan na [[Mrkan]]u. Godine 1344. papa [[Klement VI.]] premješta biskupa trebinjsko-mrkanskoga Bonifacija u [[Šibenik]]. Od te godine trebinjska se biskupija ispražnjuje i u prvi se plan stavlja naslov mrkanski.

Suradnik01 u (test) 23:32, 21. siječanj 2023.

2023-01-21T23:32:51Z

←Starija inačica		Inačica od 21. siječanj 2023. u 23:32
Redak 181:		Redak 181:

	== Umjetničko blago ==		== Umjetničko blago ==
	Umjetničko blago u biskupiji, od ~~arhitekturnih~~ izvedaba, obradili su Stanko Špoljarić i Ivo Šutalo u monografiji ''Hrvatska moderna umjetnost u Humu i Zahumlju : Popovo i Hrasno, Dubrave i Luke''.<ref>Stanko Špoljarić, Ivo Šutalo: ''Hrvatska moderna umjetnost u Humu i Zahumlju : Popovo i Hrasno, Dubrave i Luke''. Čapljina : Založba kralja Tomislava, 2020. ISBN - 978-9958-576-27-0 </ref>		Umjetničko blago u biskupiji, od izvedaba sakralne arhitekture, preko mozaika, vitraja, prizora križnog puta, slika i skulptura, obradili su likovni kritičar i povjesničar umjetnosti [[Stanko Špoljarić]] i doskorašnji biskupski vikar za Trebinjsko-mrkansku biskupiju i župnik katedralne župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Trebinju don Ivo Šutalo u monografiji ''Hrvatska moderna umjetnost u Humu i Zahumlju : Popovo i Hrasno, Dubrave i Luke''.<ref>Stanko Špoljarić, Ivo Šutalo: ''Hrvatska moderna umjetnost u Humu i Zahumlju : Popovo i Hrasno, Dubrave i Luke''. Čapljina : Založba kralja Tomislava, 2020. ISBN - 978-9958-576-27-0 </ref><ref name=promocija10082021/>

	== Izvori ==		== Izvori ==

Suradnik01: /* Ordinariji Mostarsko-duvanjske biskupije */

2023-01-21T23:27:15Z

Ordinariji Mostarsko-duvanjske biskupije

←Starija inačica		Inačica od 21. siječanj 2023. u 23:27
Redak 179:		Redak 179:
	\| [[Datoteka:Bishop Petar Palić in Skopje.jpg\|100px]] \|\| [[Petar Palić]] \|\| 2020. -		\| [[Datoteka:Bishop Petar Palić in Skopje.jpg\|100px]] \|\| [[Petar Palić]] \|\| 2020. -
	\|}		\|}

			== Umjetničko blago ==
			Umjetničko blago u biskupiji, od arhitekturnih izvedaba, obradili su Stanko Špoljarić i Ivo Šutalo u monografiji ''Hrvatska moderna umjetnost u Humu i Zahumlju : Popovo i Hrasno, Dubrave i Luke''.<ref>Stanko Špoljarić, Ivo Šutalo: ''Hrvatska moderna umjetnost u Humu i Zahumlju : Popovo i Hrasno, Dubrave i Luke''. Čapljina : Založba kralja Tomislava, 2020. ISBN - 978-9958-576-27-0 </ref>

	== Izvori ==		== Izvori ==

Suradnik01: /* Povijest */

2023-01-21T23:24:23Z

Povijest

←Starija inačica		Inačica od 21. siječanj 2023. u 23:24
Redak 27:		Redak 27:

	== Povijest==		== Povijest==
	U drugoj polovici 10. stoljeća za pontifikata pape [[Grgur V.\|Grgura V.]] ([[996.]] – [[999.]]) Trebinje se spominje kao biskupija. U prvih dvjesta pedeset godina (oko [[1000.]] – [[1250.]]) sjedište je biskupije bilo u gradu Trebinju. Katedrala je bila posvećena sv. Mihovilu, Arkanđelu, zaštitniku biskupije. S prodorom [[Tatari\|Tatara]] ([[1240.]] – [[1242.]]) ovaj je kraj opustošen i porušen.		Prema nekim autorima najstarija je u Hrvata u BiH. Najveća koncentracija vjernika prostire se u Humu i Zahumlju, odnosno prostoru Popova, Hrasna, Dubrave i Luke – čapljinskim naseljima uz obod Hutovog blata.<ref name=promocija10082021>Dušan Musa: [https://www.vecernji.ba/kultura/sinteza-vjerskog-umjetnickog-i-poetskog-1514500 ''Sinteza vjerskog, umjetničkog i poetskog'']. Večernji list BiH. 10. kolovoza 2021. Pristupljeno 22. siječnja 2023.</ref>

			U drugoj polovici 10. stoljeća za pontifikata pape [[Grgur V.\|Grgura V.]] ([[996.]] – [[kršćanstvo u 999.\|999.]]) Trebinje se spominje kao biskupija. U prvih dvjesta pedeset godina (oko [[kršćanstvo u 1000.\|1000.]] – [[1250.]]) sjedište je biskupije bilo u gradu Trebinju. Katedrala je bila posvećena sv. Mihovilu, Arkanđelu, zaštitniku biskupije. S prodorom [[Tatari\|Tatara]] ([[1240.]] – [[1242.]]) ovaj je kraj opustošen i porušen.
	Nakon što je raški [[Stefan Uroš I.\|kralj Uroš I.]] ([[1242.]] – [[1276.]]) iz Trebinja protjerao biskupa [[Slavije, trebinjski biskup\|Slavija]], [[1252.]] godine, biskup je trebinjski [[1284.]] godine primio u posjed od dubrovačke plemićke obitelji Theophilis tri otočića na području Dubrovnika:		Nakon što je raški [[Stefan Uroš I.\|kralj Uroš I.]] ([[1242.]] – [[1276.]]) iz Trebinja protjerao biskupa [[Slavije, trebinjski biskup\|Slavija]], [[1252.]] godine, biskup je trebinjski [[1284.]] godine primio u posjed od dubrovačke plemićke obitelji Theophilis tri otočića na području Dubrovnika:
	Sveti Marko ili [[Mrkan\|Markan]] - danas nenastanjen; Sveta Barbara ili [[Bobara]] - danas nenastanjena; Sveti Petar ili [[Supetar (otok)\|Supetar]] - danas nastanjen s ponekom obitelji, i od Gradskoga vijeća poluotok [[Molunat (poluotok)\|Molunat]] (Molonto) - danas nastanjen. Godine [[1218.]] prvi spomen [[benediktinski samostana na Mrknju\|benediktinskoga samostana]] na otoku sv. Marka, Markana ili Mrkna. A posljednji [[Benediktinci\|benediktinac]] spominje se [[1296.]] nastanjen ne na Mrkanu nego na [[Lokrum]]u.		Sveti Marko ili [[Mrkan\|Markan]] - danas nenastanjen; Sveta Barbara ili [[Bobara]] - danas nenastanjena; Sveti Petar ili [[Supetar (otok)\|Supetar]] - danas nastanjen s ponekom obitelji, i od Gradskoga vijeća poluotok [[Molunat (poluotok)\|Molunat]] (Molonto) - danas nastanjen. Godine [[1218.]] prvi spomen [[benediktinski samostana na Mrknju\|benediktinskoga samostana]] na otoku sv. Marka, Markana ili Mrkna. A posljednji [[Benediktinci\|benediktinac]] spominje se [[1296.]] nastanjen ne na Mrkanu nego na [[Lokrum]]u.
Redak 40:		Redak 42:

	[[Slika:Katedrala trebinje.jpg\|desno\|thumb\|250px\|[[Katedrala Rođenja Blažene Djevice Marije u Trebinju\|Katedrala Rođenja Blažene Djevice Marije]] u [[Trebinje\|Trebinju]]]]		[[Slika:Katedrala trebinje.jpg\|desno\|thumb\|250px\|[[Katedrala Rođenja Blažene Djevice Marije u Trebinju\|Katedrala Rođenja Blažene Djevice Marije]] u [[Trebinje\|Trebinju]]]]
	Papa [[Leon XIII.]] uspostavio je apostolskim pismom Ex hac augusta ("S ove uzvišene stolice"), [[5. srpnja]] [[1881.]], metropolitansko sjedište u [[Sarajevo\|Sarajevu]], s [[Vrhbosanska nadbiskupija\|nadbiskupijom Vrhbosanskom]] sa sjedištem također u Sarajevu, [[Banjalučka biskupija\|Banjalučkom biskupijom]] sa sjedištem u [[Banja Luka\|Banjoj Luci]] te [[Mostarsko-duvanjska biskupija\|Mostarsko-duvanjskom biskupijom]] sa sjedištem u [[Mostar]]u. Metropoliji pripada i Trebinjsko-mrkanska biskupija ostajući privremeno pod upravom dubrovačkih biskupa. <ref>Papa Leon XIII., Apostolsko pismo Ex hac augusta cathedra („S ove uzvišene stolice“), 5. srpnja 1881. Službeni hrvatski prijevod, uz usporedni izvorni latinski, Sarajevo, 2006., str. 25-31.</ref> Biskupijske granice, prema Pismu Ex hac augusta: „Mrkansko-trebinjska biskupija zadržat će netaknute svoje granice, kao i broj župa koje su sada podložne jurisdikciji biskupa upravitelja“.<ref> Navedeno Pismo, str. 28-29 i 30-31</ref> Tada postojeće župe: Dubrave, Gradac, Hrasno, Klepci, Ravno, Stolac, Trebinja. Prema Šematizmu Hercegovačke franjevačke kustodije iz 1889. godine, župama u šest hercegovačkih [[kotar]]~~eva~~ tj. "Stoca, [[Ljubinje\|Ljubinja]], Trebinja, [[Bileća\|Bileće]], [[Gacko\|Gacka]] i [[Nevesinje\|Nevesinja]] upravljaju svjetovni svećenici, a njihovoj se upravi može prepustiti i župa [[Glavatičevo]] u [[Konjic\|konjičkom]] kotaru"<ref>Schematismus, Mostar, 1889., str. 40-41.</ref> Isti je Papa [[8. srpnja]] [[1890.]] iz jurisdikcije dubrovačkoga biskupa izuzeo i na mostarsko-duvanjskoga biskupa kao apostolskog administratora prenio upravu Trebinjsko-mrkanske biskupije: „Stoga Našom apostolskom vlašću, snagom ovoga Pisma, upravu Crkava Trebinjske i Mrkanske trajno sjedinjenih, koju je do sada vodio dubrovački biskup, prenosimo na mostarskoga biskupa pro tempore bilo u duhovnim bilo u vremenitim stvarima ad beneplacitum Nostrum = do drukčije odluke.“<ref>Leonis XIII Pontificis Maximi Acta, vol. X. Romae, 1891, str. 182.</ref>		Papa [[Leon XIII.]] uspostavio je apostolskim pismom Ex hac augusta ("S ove uzvišene stolice"), [[5. srpnja]] [[1881.]], metropolitansko sjedište u [[Sarajevo\|Sarajevu]], s [[Vrhbosanska nadbiskupija\|nadbiskupijom Vrhbosanskom]] sa sjedištem također u Sarajevu, [[Banjalučka biskupija\|Banjalučkom biskupijom]] sa sjedištem u [[Banja Luka\|Banjoj Luci]] te [[Mostarsko-duvanjska biskupija\|Mostarsko-duvanjskom biskupijom]] sa sjedištem u [[Mostar]]u. Metropoliji pripada i Trebinjsko-mrkanska biskupija ostajući privremeno pod upravom dubrovačkih biskupa. <ref>Papa Leon XIII., Apostolsko pismo Ex hac augusta cathedra („S ove uzvišene stolice“), 5. srpnja 1881. Službeni hrvatski prijevod, uz usporedni izvorni latinski, Sarajevo, 2006., str. 25-31.</ref> Biskupijske granice, prema Pismu Ex hac augusta: „Mrkansko-trebinjska biskupija zadržat će netaknute svoje granice, kao i broj župa koje su sada podložne jurisdikciji biskupa upravitelja“.<ref> Navedeno Pismo, str. 28-29 i 30-31</ref> Tada postojeće župe: Dubrave, Gradac, Hrasno, Klepci, Ravno, Stolac, Trebinja. Prema Šematizmu Hercegovačke franjevačke kustodije iz 1889. godine, župama u šest hercegovačkih [[kotar]]a tj. "Stoca, [[Ljubinje\|Ljubinja]], Trebinja, [[Bileća\|Bileće]], [[Gacko\|Gacka]] i [[Nevesinje\|Nevesinja]] upravljaju svjetovni svećenici, a njihovoj se upravi može prepustiti i župa [[Glavatičevo]] u [[Konjic\|konjičkom]] kotaru"<ref>Schematismus, Mostar, 1889., str. 40-41.</ref> Isti je Papa [[8. srpnja]] [[1890.]] iz jurisdikcije dubrovačkoga biskupa izuzeo i na mostarsko-duvanjskoga biskupa kao apostolskog administratora prenio upravu Trebinjsko-mrkanske biskupije: „Stoga Našom apostolskom vlašću, snagom ovoga Pisma, upravu Crkava Trebinjske i Mrkanske trajno sjedinjenih, koju je do sada vodio dubrovački biskup, prenosimo na mostarskoga biskupa pro tempore bilo u duhovnim bilo u vremenitim stvarima ad beneplacitum Nostrum = do drukčije odluke.“<ref>Leonis XIII Pontificis Maximi Acta, vol. X. Romae, 1891, str. 182.</ref>

	Granice između Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, prema Dekretu Svete Stolice (Kongregacije za širenje vjere), [[24. ožujka]] [[1891.]], potegnute su ovako: „Od [[Metković]]a do Bivolja brda rijeka [[Neretva]], odatle se protežu tako da dijele civilni kotar mostarski od civilnoga kotara stolačkoga, isti kotar stolački od civilnoga kotara nevesinjskoga, isti kotar nevesinjski od ~~kotareva~~ bilećkoga i gatačkoga (Gacko), napokon gatački kotar od fočanskoga“.<ref>Arhiv Propagande, SC Bosnia, vol. 17, f. 768r-769r.</ref> To znači da u Mostarsko-duvanjsku biskupiju ulaze, s lijeve strane Neretve, ~~kotarevi~~: Nevesinje, [[Kalinovik]], [[Foča]], [[Rudo]], [[Čajniče]]. A u Trebinjsko-mrkansku biskupiju ulaze ~~kotarevi~~: Stolac, Ljubinje, Bileća i Gacko.		Granice između Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, prema Dekretu Svete Stolice (Kongregacije za širenje vjere), [[24. ožujka]] [[1891.]], potegnute su ovako: „Od [[Metković]]a do Bivolja brda rijeka [[Neretva]], odatle se protežu tako da dijele civilni kotar mostarski od civilnoga kotara stolačkoga, isti kotar stolački od civilnoga kotara nevesinjskoga, isti kotar nevesinjski od kotara bilećkoga i gatačkoga (Gacko), napokon gatački kotar od fočanskoga“.<ref>Arhiv Propagande, SC Bosnia, vol. 17, f. 768r-769r.</ref> To znači da u Mostarsko-duvanjsku biskupiju ulaze, s lijeve strane Neretve, kotari: Nevesinje, [[Kalinovik]], [[Foča]], [[Rudo]], [[Čajniče]]. A u Trebinjsko-mrkansku biskupiju ulaze kotari: Stolac, Ljubinje, Bileća i Gacko.

	Spomenuta četiri posjeda - Mrkan, Bobaru, Supetar i Molunat - nacionalizirale su jugokomunističke vlasti [[13. veljače]] [[1948.]] s obrazloženjem Ministarstva poljoprivrede: “… već iz činjenice, da se dulje vremena ne postavlja biskup za trebinjsku biskupiju, ovo Ministarstvo zaključuje, da ova biskupija stvarno ne postoji...“ a iste godine apostolskog upravitelja – biskupa [[Petar Čule\|Petra Čulu]] – osuđuju na zatvorsku kaznu 11 i pol godina!<ref>Za Kraljevstvo Božje. Zbornik nadbiskupa Čule, Mostar, 1991.</ref> Biskupska kuća u Dubrovniku nacionalizirana je konačno 1961. godine.		Spomenuta četiri posjeda - Mrkan, Bobaru, Supetar i Molunat - nacionalizirale su jugokomunističke vlasti [[13. veljače]] [[1948.]] s obrazloženjem Ministarstva poljoprivrede: “''… već iz činjenice, da se dulje vremena ne postavlja biskup za trebinjsku biskupiju, ovo Ministarstvo zaključuje, da ova biskupija stvarno ne postoji...''“ a iste godine apostolskog upravitelja – biskupa [[Petar Čule\|Petra Čulu]] – osuđuju na zatvorsku kaznu 11 i pol godina!<ref>Za Kraljevstvo Božje. Zbornik nadbiskupa Čule, Mostar, 1991.</ref> Biskupska kuća u Dubrovniku nacionalizirana je konačno 1961. godine.

	Odlukom pape [[Benedikt XVI.\|Benedikta XVI.]], od [[4. siječnja]] [[2006.]], Vrhbosanska metropolija izuzeta je ispod jurisdikcije [[Kongregacija za evangelizaciju naroda\|Kongregacije za evangelizaciju naroda]] i stavljena pod privremenu upravu [[Državno tajništvo Svete Stolice\|Državnoga tajništva Svete Stolice]] s nakanom da prijeđe pod redovitu jurisdikciju [[Kongregacija\|Kongregacije]] za biskupe.		Odlukom pape [[Benedikt XVI.\|Benedikta XVI.]], od [[4. siječnja]] [[2006.]], Vrhbosanska metropolija izuzeta je ispod jurisdikcije [[Kongregacija za evangelizaciju naroda\|Kongregacije za evangelizaciju naroda]] i stavljena pod privremenu upravu [[Državno tajništvo Svete Stolice\|Državnoga tajništva Svete Stolice]] s nakanom da prijeđe pod redovitu jurisdikciju [[Kongregacija\|Kongregacije]] za biskupe.

			Trebinjsko-mrkanska biskupija po stanju 2021. već 202 godine nema svog biskupa. Danas u ovoj biskupiji je 15-ak župa s 18.578 vjernika. Iako dugo vremena nema svog biskupa, vjerski život tu cvjeta, a uz njega i umjetnost (umjetničko blago župnih i filijalnih crkava: crkva u Nevesinju, crkva sv. Roka na Bari, župa Trebinja i dr.).<ref name=promocija10082021/>

	== Crkvena podjela <ref>[http://www.cnak.ba/index.php?opt=15&d=2 Župe Trebinjsko-mrkanske biskupije] <small>Pristupljeno 26. rujna 2014.</small></ref> ==		== Crkvena podjela <ref>[http://www.cnak.ba/index.php?opt=15&d=2 Župe Trebinjsko-mrkanske biskupije] <small>Pristupljeno 26. rujna 2014.</small></ref> ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-22T18:56:48Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir biskupija
|ime = Trebinjsko-mrkanska biskupija ''Dioecesis Tribuniensis-Marcanensis''
|slika = Trebinjsko-mrkanska biskupija.svg
|opis = Područje biskupije
|država = [[Bosna i Hercegovina]]
|metropolija = [[Vrhbosanska nadbiskupija|Vrhbosanska]]
|površina =3,861
|populacija =18.578 <ref name="statistika2017">[https://www.nedjelja.ba/hr/vijesti/bih/statistike-za-2017/3986 Statistike za 2017.] (pristupljeno 20. studenog 2018.)</ref>
|župe = 15
|crkve =
|obred = Latinski
|nadnevak uspostave = ''prije'' [[1022.]]
|nadnevak uzdignuća =
|promjena statusa =
|podjedinice =
|katedrala = [[Katedrala Rođenja Blažene Djevice Marije u Trebinju]]
|konkatedrala =
|papa = [[Franjo]]
|nadbiskup =
|apostolski upravitelj = [[Petar Palić]]
|generalni vikar =
|službene stranice = [http://www.md-tm.ba/ www.md-tm.ba]
|stanje od = [[12. srpnja]] [[2015.]]
}}

'''Trebinjsko-mrkanska [[biskupija]]''', najstarija biskupija na području BiH <ref>http://www.cbismo.com/index.php?menuID=55#_ftn1</ref> je crkvena [[dijeceza]] u [[Hercegovina|Hercegovini]] u sklopu [[Vrhbosanska nadbiskupija|Vrhbosanske metropolije]]. Biskupija ima sjedište u [[Trebinje|Trebinju]]. Graniči sa [[Splitsko-makarska nadbiskupija|Splitsko-makarskom]] i [[Barska nadbiskupija|Barskom]] [[nadbiskupija|nadbiskupijom]], te [[Mostarsko-duvanjska biskupija|Mostarsko-duvanjskom]], [[Dubrovačka biskupija|Dubrovačkom]] i [[Kotorska biskupija|Kotorskom]] biskupijom. Članica je [[Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine|Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine]]. Za apostolskog upravitelja imenovan je 11. srpnja 2020. biskup [[Petar Palić]], koji je dužan u roku od dva mjeseca preuzeti službu.<ref>Zakonik kanonskoga prava, kanon 382 § 2</ref>

== Povijest==
U drugoj polovici 10. stoljeća za pontifikata pape [[Grgur V.|Grgura V.]] ([[996.]] – [[999.]]) Trebinje se spominje kao biskupija. U prvih dvjesta pedeset godina (oko [[1000.]] – [[1250.]]) sjedište je biskupije bilo u gradu Trebinju. Katedrala je bila posvećena sv. Mihovilu, Arkanđelu, zaštitniku biskupije. S prodorom [[Tatari|Tatara]] ([[1240.]] – [[1242.]]) ovaj je kraj opustošen i porušen.
Nakon što je raški [[Stefan Uroš I.|kralj Uroš I.]] ([[1242.]] – [[1276.]]) iz Trebinja protjerao biskupa [[Slavije, trebinjski biskup|Slavija]], [[1252.]] godine, biskup je trebinjski [[1284.]] godine primio u posjed od dubrovačke plemićke obitelji Theophilis tri otočića na području Dubrovnika:
Sveti Marko ili [[Mrkan|Markan]] - danas nenastanjen; Sveta Barbara ili [[Bobara]] - danas nenastanjena; Sveti Petar ili [[Supetar (otok)|Supetar]] - danas nastanjen s ponekom obitelji, i od Gradskoga vijeća poluotok [[Molunat (poluotok)|Molunat]] (Molonto) - danas nastanjen. Godine [[1218.]] prvi spomen [[benediktinski samostana na Mrknju|benediktinskoga samostana]] na otoku sv. Marka, Markana ili Mrkna. A posljednji [[Benediktinci|benediktinac]] spominje se [[1296.]] nastanjen ne na Mrkanu nego na [[Lokrum]]u.

Godine [[1284.]] papa [[Martin IV.]] nalaže dubrovačkomu nadbiskupa [[Bonaventura, dubrovački nadbiskup|Bonaventuri]] providiti biskupske katedre u Trebinju i Stonu. Nema isprava o tome proviđenju. Mrkan se tom prigodom ne spominje. Godine [[1322.]] prvi se put u domaćim - ne i u vatikanskim - dokumentima spominje „episcopus Mercane” - mrkanski biskup, Nikola, [[franjevac]]. Godine 1326. trebinjski biskup Nikola administrira samostan na [[Mrkan]]u. Godine 1344. papa [[Klement VI.]] premješta biskupa trebinjsko-mrkanskoga Bonifacija u [[Šibenik]]. Od te godine trebinjska se biskupija ispražnjuje i u prvi se plan stavlja naslov mrkanski.
Kroz [[14. stoljeće]] [[Sveta Stolica]] nastavlja imenovati trebinjske biskupe više kao naslovne, koji rezidiraju u raznim europskim gradovima.
Svršetkom 14. stoljeća Papa nastavlja s imenovanjima trebinjskih biskupa iz dubrovačkoga klera, redovničkoga i dijecezanskoga.
Od godine [[1482.]], s navalom Turaka, Trebinjska je biskupija pretrpjela daljnje slabljenje. Ostatci katolicizma živjeli su u atmosferi učestalih prijelaza na [[pravoslavlje]], a osobito pod pritiskom otomanske vlasti na [[islam]].
[[Slika:Blagoslov Duhovno-kulturnog centra Trebinjsko-mrkanske biskupije u Stocu 17. srpnja 2013.jpg|lijevo|thumb|250px|[[Duhovno-kulturni centar Trebinjsko-mrkanske biskupije u Stocu|Duhovno-kulturni centar Trebinjsko-mrkanske biskupije]] u [[Stolac (BiH)|Stocu]]]]
Od [[1600.]] godine biskupija počinje institucionalno živjeti u svojim dvjema župama: [[Gradac (Neum, BiH)|Gradac]] i [[Ravno]]. [[1637.]] godine otvoren je u Dubrovniku [[Budislavićev pravovjerni zavod]] u kojem se školovalo klerike, đake iz ove biskupije.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/13307 Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, No.47 studeni 2005.] Pijo Mate Pejić: ''Dva biskupa iz reda franjevaca'', str. 230-231 (pristupljeno 18. lipnja 2017.)</ref> Katolički je narod sve više naseljavao ovo područje unatoč otomanskim zulumima. Kler se oporavljao, osobito zahvaljujući [[Kongregacija za širenje vjere|Kongregaciji za širenje vjere]] (osnovana [[1622.]]), koja je ustanovila više sjemeništa - u [[Ilirski kolegij u Fermu|Fermu]], u [[Ilirski kolegij u Loretu|Loretu]], u [[Ilirska akademija u Rimu|Rimu]] - koja su primala također trebinjske svećeničke kandidate na školovanje. Povećavao se broj novih župa: Dubrave, [[Trebimlja|Trebinja]], [[Gornje Hrasno|Hrasno]], [[Klepci]], Trebinje... Kroz gotovo 430 godina ([[1391.]] – [[1819.]]) ova je biskupija, s dvostrukim naslovom, imala svoje vlastite domaće biskupe s boravkom na području [[Dubrovnik]]a. Od 1819. do 1839. biskupijom upravljaju kao apostolski delegati članovi Dubrovačkoga katedralnog kaptola.
Od [[1839.]] do [[1890.]] snagom apostolskoga pisma pape [[Grgur XVI.|Grgura XVI.]] „Apostolici muneris“, od [[12. rujna]] [[1839.]], dijecezom upravljaju dubrovački biskupi kao apostolski administratori.

[[Slika:Katedrala trebinje.jpg|desno|thumb|250px|[[Katedrala Rođenja Blažene Djevice Marije u Trebinju|Katedrala Rođenja Blažene Djevice Marije]] u [[Trebinje|Trebinju]]]]
Papa [[Leon XIII.]] uspostavio je apostolskim pismom Ex hac augusta ("S ove uzvišene stolice"), [[5. srpnja]] [[1881.]], metropolitansko sjedište u [[Sarajevo|Sarajevu]], s [[Vrhbosanska nadbiskupija|nadbiskupijom Vrhbosanskom]] sa sjedištem također u Sarajevu, [[Banjalučka biskupija|Banjalučkom biskupijom]] sa sjedištem u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] te [[Mostarsko-duvanjska biskupija|Mostarsko-duvanjskom biskupijom]] sa sjedištem u [[Mostar]]u. Metropoliji pripada i Trebinjsko-mrkanska biskupija ostajući privremeno pod upravom dubrovačkih biskupa. <ref>Papa Leon XIII., Apostolsko pismo Ex hac augusta cathedra („S ove uzvišene stolice“), 5. srpnja 1881. Službeni hrvatski prijevod, uz usporedni izvorni latinski, Sarajevo, 2006., str. 25-31.</ref> Biskupijske granice, prema Pismu Ex hac augusta: „Mrkansko-trebinjska biskupija zadržat će netaknute svoje granice, kao i broj župa koje su sada podložne jurisdikciji biskupa upravitelja“.<ref> Navedeno Pismo, str. 28-29 i 30-31</ref> Tada postojeće župe: Dubrave, Gradac, Hrasno, Klepci, Ravno, Stolac, Trebinja. Prema Šematizmu Hercegovačke franjevačke kustodije iz 1889. godine, župama u šest hercegovačkih [[kotar]]eva tj. "Stoca, [[Ljubinje|Ljubinja]], Trebinja, [[Bileća|Bileće]], [[Gacko|Gacka]] i [[Nevesinje|Nevesinja]] upravljaju svjetovni svećenici, a njihovoj se upravi može prepustiti i župa [[Glavatičevo]] u [[Konjic|konjičkom]] kotaru"<ref>Schematismus, Mostar, 1889., str. 40-41.</ref> Isti je Papa [[8. srpnja]] [[1890.]] iz jurisdikcije dubrovačkoga biskupa izuzeo i na mostarsko-duvanjskoga biskupa kao apostolskog administratora prenio upravu Trebinjsko-mrkanske biskupije: „Stoga Našom apostolskom vlašću, snagom ovoga Pisma, upravu Crkava Trebinjske i Mrkanske trajno sjedinjenih, koju je do sada vodio dubrovački biskup, prenosimo na mostarskoga biskupa pro tempore bilo u duhovnim bilo u vremenitim stvarima ad beneplacitum Nostrum = do drukčije odluke.“<ref>Leonis XIII Pontificis Maximi Acta, vol. X. Romae, 1891, str. 182.</ref>

Granice između Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, prema Dekretu Svete Stolice (Kongregacije za širenje vjere), [[24. ožujka]] [[1891.]], potegnute su ovako: „Od [[Metković]]a do Bivolja brda rijeka [[Neretva]], odatle se protežu tako da dijele civilni kotar mostarski od civilnoga kotara stolačkoga, isti kotar stolački od civilnoga kotara nevesinjskoga, isti kotar nevesinjski od kotareva bilećkoga i gatačkoga (Gacko), napokon gatački kotar od fočanskoga“.<ref>Arhiv Propagande, SC Bosnia, vol. 17, f. 768r-769r.</ref> To znači da u Mostarsko-duvanjsku biskupiju ulaze, s lijeve strane Neretve, kotarevi: Nevesinje, [[Kalinovik]], [[Foča]], [[Rudo]], [[Čajniče]]. A u Trebinjsko-mrkansku biskupiju ulaze kotarevi: Stolac, Ljubinje, Bileća i Gacko.

Spomenuta četiri posjeda - Mrkan, Bobaru, Supetar i Molunat - nacionalizirale su jugokomunističke vlasti [[13. veljače]] [[1948.]] s obrazloženjem Ministarstva poljoprivrede: “… već iz činjenice, da se dulje vremena ne postavlja biskup za trebinjsku biskupiju, ovo Ministarstvo zaključuje, da ova biskupija stvarno ne postoji...“ a iste godine apostolskog upravitelja – biskupa [[Petar Čule|Petra Čulu]] – osuđuju na zatvorsku kaznu 11 i pol godina!<ref>Za Kraljevstvo Božje. Zbornik nadbiskupa Čule, Mostar, 1991.</ref> Biskupska kuća u Dubrovniku nacionalizirana je konačno 1961. godine.

Odlukom pape [[Benedikt XVI.|Benedikta XVI.]], od [[4. siječnja]] [[2006.]], Vrhbosanska metropolija izuzeta je ispod jurisdikcije [[Kongregacija za evangelizaciju naroda|Kongregacije za evangelizaciju naroda]] i stavljena pod privremenu upravu [[Državno tajništvo Svete Stolice|Državnoga tajništva Svete Stolice]] s nakanom da prijeđe pod redovitu jurisdikciju [[Kongregacija|Kongregacije]] za biskupe.

== Crkvena podjela <ref>[http://www.cnak.ba/index.php?opt=15&d=2 Župe Trebinjsko-mrkanske biskupije] Pristupljeno 26. rujna 2014.</ref> ==
[[Slika:Dekanati Trebinjsko-mrkanske biskupije.svg|minijatura|desno|150px|Dekanati Trebinjsko-mrkanske biskupije]]
* Trebinjski dekanat (1)
* Stolački dekanat (2)

== Ordinariji Mostarsko-duvanjske biskupije ==
'''Trebinjsko-mrkanski biskupi'''

{{legend2|plum|biskup|border=1px solid #AAAAAA}}

{| class="wikitable"
|-
!style=background:#ababab; width="50px"| Slika
!style=background:#ababab; width="50px"| Ime
!style=background:#ababab; width="50px"| U službi
|- bgcolor=plum
| || Konstantin || 1142.-1154.?
|- bgcolor=plum
| || Salvije, benediktinac || 1250.-1276
|- bgcolor=plum
| || Nikola, dubrovački franjevac || 1322.- +1333
|- bgcolor=plum
| || Bonifacije || 1344.
|- bgcolor=plum
| || Ivan de Mobili, lionski cistercit || 1345.
|- bgcolor=plum
| || Ivan de Rupella, karmelićanin || 1349.
|- bgcolor=plum
| || Matija de Altamuta, požunski cistercit || 1355.
|- bgcolor=plum
| || Nikola de Paden, augustinac || 1371.
|- bgcolor=plum
| || Ivan || 1389.
|- bgcolor=plum
| || Jakov Norvegije, dubrovački dominikanac || 1391.-1416.
|- bgcolor=plum
| || Ivan Muzarić, trebinjski dominikanac || 1417.-?
|- bgcolor=plum
| || Dominik Grancorve, dubrovački dominikanac || 1425.-1435.
|- bgcolor=plum
| || Ivan, dubrovački dominikanac || 1435.
|- bgcolor=plum
| || Mihovil Natalis, dubrovački svećenik || 1436.-1456.
|- bgcolor=plum
| || Blaž, dubrovački dominikanac|| 1464.-1481.
|- bgcolor=plum
| || Donat Đurđević, dubrovački dominikanac || 1481.-1492.
|- bgcolor=plum
| || Đuro Kružić, dubrovački cistercit || 1493.-1513.
|- bgcolor=plum
| || Augustin Nalješković, dubrovački dominikanac || 1514.-1527.
|- bgcolor=plum
| || Franjo Pucić, dubrovački dominikanac || 1528.-1532.
|- bgcolor=plum
| || Toma Crijević, dubrovački dominikanac || 1532.- +1562.
|- bgcolor=plum
| || Jakov Lukarić, dubrovački franjevac || 1562.- +1575.
|- bgcolor=plum
| || Šimun Menčetić, dubrovački svećenik || 1575.-1599.
|- bgcolor=plum
| || Toma Budislavić, iz Nevesinja || 1606.- +1608.
|- bgcolor=plum
| || Ambrozije Gučetić, dubrovački dominikanac || 1609.-1615.
|- bgcolor=plum
| || Krizostom Antić, dubrovački benediktinac || 1615.-1647.
|- bgcolor=plum
| || Sabin Cvjetković, dubrovački franjevac || 1647.-1661.
|- bgcolor=plum
| || Scipion de Martinis, talijanski svećenik || 1663.-1668.
|- bgcolor=plum
| || Antonije Primović, dubrovački franjevac || 1669.-1703.
|- bgcolor=plum
| || Ante Righi, dubrovački svećenik || 1703.-1727.
|- bgcolor=plum
| || Franjo Jeronim Bunić, dubrovački svećenik || 1727.-1731.
|- bgcolor=plum
| || Marko Andrijašević, nadbiskup sofijski in exilio, apostolski upravitelj trebinjski || 1731.-1733.
|- bgcolor=plum
| || Šiško Tudišić, dubrovački svećenik || 1733.-1760.
|- bgcolor=plum
| || Anzelmo Katić, dubrovački franjevac || 1760.-1792.
|- bgcolor=plum
| || Nikola Ferić, dubrovački svećenik || 1792.-1819.
|- bgcolor=plum
|}

'''Dubrovački biskupi apostolski upravitelji Trebinjsko-mrkanske biskupije'''

{{legend2|#E6E6FA|apostolski upravitelj|border=1px solid #AAAAAA}}

{| class="wikitable"
|-
!style=background:#ababab;| Slika
!style=background:#ababab; width="120px"| Ime i prezime
!style=background:#ababab; width="350px"| U službi
|- bgcolor=#E6E6FA
| || Antun Giuriceo || 1839 - 1842.
|- bgcolor=#E6E6FA
| || Toma Jederlinić || 1843. - 1855.
|- bgcolor=#E6E6FA
| || [[Vinko Čubranić]] || 1856. - 1870.
|- bgcolor=#E6E6FA
| || Ivan Zaffron || 1872. - 1881.
|- bgcolor=#E6E6FA
| [[Datoteka:Mato Vodopić.jpg|100px]] || [[Mato Vodopić]] || 1882. - 1890.
|}

'''Mostarsko-duvanjski biskupi apostolski upravitelji Trebinjsko-mrkanske biskupije'''

{| class="wikitable"
|-
!style=background:#ababab;| Slika
!style=background:#ababab; width="120px"| Ime i prezime
!style=background:#ababab; width="350px"| U službi
|- bgcolor=#E6E6FA
| [[Datoteka:Paskall buconjic.jpg|100px]] || [[Paškal Buconjić]] [[Franjevci|O.F.M.]] || 1881 - 1910.
|- bgcolor=#E6E6FA
| [[Datoteka:Alojzije misic.jpg|100px]] || [[Alojzije Mišić]] [[Franjevci|O.F.M.]] || 1912. - 1942.
|- bgcolor=#E6E6FA
| [[Datoteka:Petar cule.jpg|100px]] || [[Petar Čule]] || 1942. - 1980.
|- bgcolor=#E6E6FA
| [[Datoteka:Pavao zanic.jpeg|100px]] || [[Pavao Žanić]] || 1980. - 1993.
|- bgcolor=#E6E6FA
| [[Datoteka:Ratko Perić.jpg|100px]] || [[Ratko Perić]] || 1993. - 2020.
|-bgcolor=#E6E6FA
| [[Datoteka:Bishop Petar Palić in Skopje.jpg|100px]] || [[Petar Palić]] || 2020. -
|}

== Izvori ==
{{izvori|3}}

== Vanjske poveznice ==
*[http://www.md-tm.ba/ Službene stranice Biskupije]

Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je sa [http://www.zupatrebinje.ba službene stranice župe Trebinje]. Vidi [[Wikipedija:Dopu%C5%A1tenja_za_kori%C5%A1tenje_sadr%C5%BEaja/Ustanove#.C5.BDupa_Trebinje|dopusnicu]].

{{Biskupije u Bosni i Hercegovini}}
{{Katolička upravna podjela Republike Hrvatske}}
[[Kategorija:Katolička upravna podjela Bosne i Hercegovine]]