WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-02T03:34:05Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-18684-0002, Dresden, Tod Stalin, Parade KVP.jpg|mini|Parada povodom smrti [[Staljin]]a, održana u Dresdenu 1953.]]
[[Datoteka:Reichsparteitag 1935.jpg|mini|Kongres [[NSDAP]]a 1935.]]

'''Totalitarizam''' ili '''svevlast''' je [[politički sustav]] u kojem je vlast pod kontrolom jedne političke organizacije ili stranke koja ne prepoznaje granice svojih ovlasti.<ref>[http://www.nytimes.com/books/first/c/conquest-ravaged.htmlRobert Conquest] ''Reflections on a Ravaged Century'' (2000) {{ISBN|0-393-04818-7}}, str. 74</ref> Zbog toga nastoji kontrolirati sve aspekte javnog i privatnog života. Težnju da [[država]] posve zamijeni [[društvo]] na pregnantni način je izrazio Benito [[Mussolini]] ovim riječima: "Naša formula je ova: sve u Državi, ništa izvan Države, ništa protiv Države." <ref>[http://www.dittatori.it/discorso28ottobre1925.htm DISCORSI DI BENITO MUSSOLINI: DISCORSO DEL 28 OTTOBRE 1925], ("La nostra formula è questa: tutto nello Stato, niente al di fuori dello Stato, nulla contro lo Stato.") dittatori.it, pristupljeno 14.10.2013</ref>

Totalitarizam je do krajnosti dovedeni oblik [[Apsolutizam|apsolutističke]] vladavine; koji je moguć u industrijaliziranoj zemlji i uz jednu masovnu političku organizaciju ("partiju", u [[Jednostranački sustav|jednostranačkom sustavu]]) čiji pripadnici predano podupiru režim.

Totalitarne države su redovito organizirane kao [[diktatura|diktature]]; nekada je na čelu jedan diktator, a nekada [[oligarhija]].

Totalitarne države su organizirane kao [[Policijska država|policijske države]] i često sadrže elemente sustavnog državnog zločina i/ili represije nad svim protivnicima režima.

Totalitarni [[režim]]i dolaze na [[vlast]] [[revolucija]]ma, putem državnih ili [[vojni udar|vojnih udara]], nakon vojnih intervencija ili na višestranačkim demokratskim izborima.

Totalitarna vlast označava suzbijanje, ograničavanje [[sloboda govora|slobode govora]] i [[sloboda tiska|slobode tiska]]. Vlast u totalitarnim državama kontrolira gospodarstvo, slobodu govora, a po potrebi koristi i [[teror]], primjerice pomoću svoje [[policija|policije]], [[tajna policija|tajne policije]] te poluvojnih organizacija.

Totalitarizam predstavlja suprotnost modernom principu otvorenog [[pluralizam|pluralističkog]] društva i [[pravna država|pravne države]].

== Povijest izraza ==

Pojam totalitarizma kao "totalne" političke moći države prvi koristi [[1923.]] godine talijanski liberal [[Giovanni Amendola]] koji je s kritičkih pozicija opisao [[fašizam]] u Italiji za vrijeme [[Mussolini]]ja, kao fundamentalno drugačije diktature od uobičajenih.

Posvajajući termin, Mussolini pred svojim pobornicima na Fašističkom kongresu u Rimu 1925. godine govori o "žestokoj totalitarnoj volji" ("feroce volontà totalitaria") fašističke stranke.<ref>[http://www.dittatori.it/discorso21giugno1925.htm DISCORSI DI BENITO MUSSOLINI: DISCORSO DEL 21 GIUGNO 1925]
dittatori.it, pristupljeno 14.10.2013.</ref>

Totalitarizam je potom od strane talijanskog profašističkog filozofa Giovannia Gentilea opisan kao nešto pozitivno, te se kod njega koristi izraz ''totalitario'' za opisivanje strukture i ciljeva tadašnje vlasti u Italiji. Gentile 1932. godine u "Talijanskoj enciklopediji", u članku "Fašizam (doktrina)" piše: "... za fašistu sve je u Državi i ništa ljudsko i duhovno ne postoji ili ima vrijednost izvan Država. U tom smislu fašizam je totalitaran...". Totalitarna fašistička država promicala je totalno predstavljanje nacije i totalno vodstvo prema ciljevima nacije. Totalitarizam je opisao kao vrstu vladanja gdje [[ideologija]] i [[država]] imaju neograničenu moć nad većinom građana.

Komunistički režimi su odbacivali karakterizaciju da bi bili totalitaristički: građanin Njemačke Demokratske Republike koji bi svoju zemlju nazvao "totalitarnom državom" bi vrlo lako završio - u zatvoru; a tako bi i danas prošao npr. građanin Kube koji bi tvrdio da je režim te države išta manje nego vrlo napredna demokracija.<ref>[http://www.havanatimes.org/?p=93477] "Cuban Dissident Guillermo Fariñas Interviewed in Miami", Daniel García Marco, za HavanaTimes.org 22.5.2013.</ref>
== Razlika između autokratskih i totalitarnih država ==

Izraz "[[Autokracija|autokratski režim]]" odgovara državi gdje pojedinac - diktator, komitet ili [[vojna hunta|hunta]] imaju ''monopol'' nad državom. Izraz "autokratski" više odgovara strukturi vlasti nego strukturi društva. Totalitarizam, za razliku od autokracije, želi kontrolirati više od same vlasti: [[ekonomija|državnu ekonomiju]], [[obrazovanje]], [[umjetnost]], [[znanost]], osobni život i [[moral]] građana - primjerice putem [[indoktrinacija|indoktrinacije]].<ref>Gianpasquale Santomassimo, ''Consenso'', in ''Dizionario del fascismo, Eiunaudi, 2002.</ref>

Talijanski autor Gianpasquale Santomassimo piše 2002. godine da se talijanski fašizam - kao jedan od najranijih primjera totalitarizma - "jasno razlikuje od čistog i jednostavnog [[Autoritarizam|autoritarnog]]<nowiki/>režima one vrste kakva je postojala u devetnaestom stoljeću, koji se ograničavao na onemogućavanju izražavanja opozicijskih stajališta. Fašizam nije zahtijevao samo pasivni posluh, nego jednu aktivnu mobilizaciju koja je bila organizirana odozgo ... prihvaćajući činjenicu da narodne mase učestvuju u životu nacije, on ih je nastojao uokviriti u podređene forme participacije na kapilarnom nivou, i tražio od njih aktivnu suglasnost politici režima."

== Karakteristike totalitarnih država ==

Mnoge totalitarne države pokazuju sasvim određene zajedničke karakteristike, kao što su:

* nametanje službene vladajuće [[ideologija]] koju se ne smije kritizirati, kao na primjer, [[nacionalsocijalizam]] ili [[marksizam]],
* prisutnost jedne - i jedine dopuštene - masovne vladajuće stranke, koja je prisutna u svakom djeliću zemlje i u svakoj značajnijoj ustanovi, gospodarskoj i društvenoj organizaciji ("[[jednopartijski sustav]]"),
* monopolistička kontrola vojske i snaga sigurnosti od strane vladajuće stranke,
* [[mediji|novinarstvo]] je uvelike pod utjecajem diktatora ili vladajuće stranke. Sloboda izražavanja je potisnuta [[cenzura|cenzurom]]; koja s vremenom postaje [[autocenzura]],
* pomoću širokog korištenja [[doušnici|doušnika]], [[tajna policija|tajne policije]] ili političke policije, izazivajući kod stanovništva strah od [[uhićenje|uhićenja]] i [[represija|represije]], nastoji se stanovništvu onemogućiti neovisno javno razmišljanje i zastrašuje se ljude - tzv. [[teror]],
* centralizirana kontrola cjelokupnog gopodarstva,
* koncentracija vlasti u rukama [[diktator]]a ili [[Oligarhija|oligarhije]] koja ne odgovara nikome i koju se političkim sredstvima ne može smijeniti,
* subordinacija pojedinca u zajednicu (nacionalnu zajednicu'', ''[[besklasno društvo]]'', ''[[diktatura proletarijata]]''). [[Kolektivizam]] dovodi do [[represija]] pojedinca s gubitkom osobnih [[sloboda]], ''
* nepostojeća [[dioba vlasti]]; [[zakonodavna vlast|zakonodavna]], [[izvršna vlast|izvršna]] i [[sudska vlast]] nisu nezavisne i odvojene jedne od drugih nego se nalaze u rukama [[diktatura|dikatatora]] ili vladajuće [[Politička stranka|partije]],
* vladari (tj., diktator ili jedina stranka) nastoje nadgledati stanovništvo svoje države, tako da pojedincu oduzimaju prostor za [[privatnost]],
*vlast želi kontrolirati razmišljanja i osjećaje ljudi korištenjem sredstava [[propaganda|propagande]] i [[odgoj]]a što uključuje konstantnu [[indoktrinacija|indoktrinaciju]] i [[manipulacija|manipulacije]] "od kolijevke do groba",
*uskraćivanje [[građanska prava|građanskih sloboda]] ili kršenje [[ljudska prava|ljudskih prava]], [[sloboda medija|slobode medija]], slobode vjeroispovijesti, [[Sloboda znanstvenog istraživanja|slobode umjetnosti i znanstvenog istraživanja]],
* sloboda udruživanja je vrlo ograničena: građani se smiju udruživati jedino pod potpunom kontrolom vladajuće stranke,
*kažnjavanje [[disident]]a u [[Sabirni logor|koncentracijskim logorima]], [[gulag|gulazima]], [[Političko zatočeništvo u Jugoslaviji|političkom zatvoreništvu]] i [[mučenje]]m,
*[[militarizam]] u svakodnevnom životu stanovništva, agresivna [[vanjska politika]],
* totalitarna država u pravilu svojim građanima zabranjuje da napuste državni teritorij, osim uz specijalne dozvole koje se daju samo provjerenima - tj. ponaša se kao da je ona vlasnik svojih stanovnika.

Prvih šest ovdje navedenih karakteristika nalazimo u djelu "Totalitarna diktatura i autokracija" ("Totalitarian Dictatorship and Autocracy") iz 1956. godine, u kojem su američki povjeničari Carl Friedrich i Zbigniew Brzezinski dali do danas najkorišteniji "test" za prepoznavanje totalitarnih režima.<ref>[http://www.history-ontheweb.co.uk/concepts/totalitarianism.htm "Totalitarianism", Gilbert Pleuger], "New perspective" Vol 9, No 1</ref>

[[Hannah Arendt]] ukazuje 1979. godine da je s totalitarizmom nužno povezano propagandno iskrivljavanje stvarnosti: "Prije nego vođe masa prigrabe moć kako bi prilagodili stvarnost svomi lažima, njihova propaganda je označena ekstremnim prijezirom prema činjenicama, jer prema njihovom viđenju činjenice u potpunosti ovise o moći čovjeka koji ih može smisliti... Idealni podanici totalitarne vladavine nisu uvjereni nacisti ili uvjereni komunisti, nego ljudi za koje razlika između stavrnosti i fikcije (tj., svarnost životnog iskustva) više ne postoje."<ref>[https://books.google.hr/books?redir_esc=y&id=zLrKGGxBKjAC&q=subjest+of+totalitarian#v=onepage&q=subject%20of%20totalitarian&f=false "Izvori totalitarizma"], Hannah Arendt, Houghton Mifflin Harcourt,, 1973., str. 350 i 474 (hrvatsko izdanje: "[http://www.disput.hr/katalog-knjiga/srednji-put/izvori-totalitarizma/ Disput", 2015])</ref>

== Rane kritike totalitarizma ==

Prve kritike totalitarastičkih sustava nalazimo ubrzo nakon njihove uspostave.

Iz relativne sigurnosti vatikanskih zidova usred Italije pod fašističkim režimom, objavljuje papa [[Pio XII.]] 1939. godine encikliku ''Summi Pontificatus'', gdje o totalitarizmu - iz svojeg položaja vjerskog vođe koji progovara o pitanjima javnog morala - progovara o stajalištu (svih) totalitarnih režima, da je državna vlast neograničena i da uopće ne postoje [[ljudska prava]] i slobode koja bi Državu (tj. totalitarni režim) mogle ograničavati (Pio XII. govori o "višem zakonu koji dolazi od Boga", nije se o ljudskim pravima u ono doba govorilo istom terminologijom kao danas) u prisvajanju novih ovlasti nad ljudima i društvom:

"''Postoji međutim daljnja zabluda koja nije manje pogubna za dobrobit naroda i blagostanje tog velikog ljudskog društva koje okuplja i u sebe prihvaća sve rase. Riječ je o zabludi sadržanoj u idejama koje ne oklijevaju da rastave građansku vlast od svake ovisnosti o Višnjem Biću - primarnom izvoru i gospodaru čovjeka i društva - i od svakog ograničenja što proizlazi iz višeg zakona koji dolazi od Boga kao svojeg prvog izvora. Stoga oni pripisuju građanskoj vlasti neograničene ovlasti koje stoje na raspolaganju promjenjivim plimama ljudske volje, ili dikatima slučajnih historijskih prohtjeva, ili interesima jedne manjine... Istina je da moć postavljena na tako slabe i nepouzdane temelje može na stanovito vrijeme, pod povoljnim okolnostima, postići materijalni uspjeh koji će pobuditi divljenje u površnih promatrača... kada se neograničena vlast predaje Državi kao ovlaštenom od naroda, države, ili čak društvenog reda ... kada Država prisvaja pravo na privatna poduzeća i na njihovo vođenje, ona ... mogu biti zakinuta na štetu interesa javnog dobra, time što su iščupana od svojih prirodnog okoliša, tj. od odgovorne privatne poduzetnosti ... izložena je opasnosti i primarna i bitna ćelija društva, obitelj, kada se zaboravi da ona po prirodi prethodi Državi ... Nitko s dobrom voljom i vizijom ne misli zanijekati Državi, u iznimnim uvjetima svijeta danas, na odgovarajući način proširena i izvanredna prava da izađe u suret potrebama naroda. Međutim čak i u takvim iznimnim okolnostima, moralni zakon uspostavljen od Boga zahtijeva da zakonitost svake takve mjere i njene istinske nužnosti bude izložena najrigoroznijem ispitivanju s gledišta standarda javnog dobra.''"<ref>[http://www.vatican.va/holy_father/pius_xii/encyclicals/documents/hf_p-xii_enc_20101939_summi-pontificatus_en.html "Summi Pontificatus"], Enciklika Pija XII., 1939., toč. 52, 56, 60, 61, 65 (prijevod na engleski)</ref>

Iz znanstvenih krugova je prava kritika totalitarizma došla tek s krajem II. svjetskog rata, kada je objavljena knjiga Austrijsko-britanskog filozofa [[Karl Popper|Karla Popper]]<nowiki/>a "Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji") ("''The Open Society and Its Enemies")'' gdje filozofski praizvor totalitarizma pokušava tražiti u prošlosti -do koncepta iz [[Platon]]ove "[[Država (Platon)|Države]]"''.'' [[Hannah Arendt]] piše utjecajnu knjigu "Porijeklo totalitarizma" ("''The Origins of Totalitarianism''") 1951. godine. Iz redova umjetnika je kritika uobličena nešto ranije - kako vidimo u primjeru američkog filma (komedije) ''[[Ninotchka]]'' iz 1939. godine, gdje se prikazuje realnost života u totalitarnom [[Sovjetski Savez|Sovjetskom Savezu]].
== Hrvatska iskustva pod totalitarnim režimima ==

Hrvatska je vrlo dugo bila podvrgnuta totalitarnim režimima, od 1941. do 1945. za vrijeme [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] ([[Istra]], Rijeka, Zadar i jedan broj jadranskih otoka bio je između dva svjetska rata - tada u sastavu Italije - zahvaćen vlašću [[Fašistička Italija|talijanskog fašističkog režima]] od njegovih početaka; talijanski fašisti su do 1943. godine držali pod okupacijskom vlašću dio NDH zapadno od linije Karlovac - Mostar) i potom od 1945. do 1990. za vrijeme [[Jugokomunizam|jugoslavenske komunističke vladavine]] ([[SRH]] u [[SFRJ]]).

[[Vijeće Europe]] je 2006. godine izglasalo posebnu [[Rezolucija Vijeća Europe 1481/2006|Rezoluciju 1481]] o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima. [[Hrvatski sabor]] je iste godine donio ''Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990.''<ref>[http://hidra.srce.hr/arhiva/263/18315/www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2006/1786.htm Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990., "Narodne novine" 76/2006]</ref> u kojoj je navedeno da su totalitarni komunistički režimi bili, bez iznimke, označeni masovnim povredama [[Ljudska prava|ljudskih prava]]. U Hrvatskoj i u većini europskih država obilježava se 23. kolovoza [[Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima]] kao spomendan u Republici Hrvatskoj i europski je dan sjećanja na žrtve totalitarnih diktatura u Europi u 20. stoljeću.

Ima doduše autora, koji tvrde da je Jugoslavija prestala biti totalitarnom onog časa kada je prestala biti vanjskopolitički ovisna o Sovjetskom savezu - naime prema nekima samo Sovjetski Savez, Kina, Japan i Njemačka imaju takav globalni značaj da bi ih se moglo prepoznavati kao prave totalitarne države (prema takvim teorijama, čak bi i Mussolini postao totalitarni vladar tek kada je 1943. godine postao ovisan o Hitleru; a ne bi totalitarne države bile ni današnja [[Kuba]] i [[Sjeverna Koreja]]). Stoga bi prema takvim autorima Jugoslavija nakon 1948. godine bila primjer manje važne "autoritarne diktature".<ref>Tako primjerice William Ebenstein. Prema [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=3302 Ivan Macan, "Filozofska analiza totalitarizma"], Obnovljeni život, Vol.51 No.1-2 Siječanj 1996.</ref> Sergej Flere 2011. god. iznosi kako je [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|komunistička Jugoslavija]] 1940.- ih svakako uspostavljena kao totalitarna država, ali problematizira je li ispravno takvom je nazivati za razdoblje od 1960.-ih godina nadalje.<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=215514 „Da li je Titova država bila totalitarna?“], Sergej Flere, Političke perspektive, Vol.2 No.2, rujan, 2012.</ref>

== Povezani članci ==
*[[Staljinizam]]
*[[Fašizam]]
*[[Nacionalsocijalizam]]
*[[Komunizam]]
*[[Nezavisna Država Hrvatska]]
*[[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija]]
*[[Sovjetski Savez]]
*[[Treći Reich]]

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
# [http://hrcak.srce.hr/22839 "Potencijali političkoga i radikalno Zlo totalitarizma (izazovi političkog mišljenja Hannah Arendt)"], Luka Ribarević, „Politička misao“, Vol.41 No.2, siječanj 2005.
# [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=175289 "Totalitarizam i egzistencija. Prilog razumijevanju pojma osobne odgovornosti kod Hanne Arendt"], Boško Pešić, Filozofska istraživanja, Vol.33 No.4, ožujak 2014.
# [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=109991 „Pojam totalitarizma“], Claude Lefort, Politička misao, Vol.48 No.3, studeni 2011.
#[http://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe] (u svezi obilježavanja [[Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima|Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima]])

[[Kategorija:Totalitarizam| ]]
[[Kategorija:Diktatura]]
[[Kategorija:Politika]]

Totalitarizam - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica