WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-30T02:53:30Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:171879main LimbFlareJan12 lg.jpg|mini|desno|300px|[[Temperatura]] [[Sunce|Sunčeve]] površine ([[fotosfera]]) je 5 778 K (5 505 °C). Toplina se od Sunca do [[Zemlja|Zemlje]] prenosi [[toplinsko zračenje|toplinskim zračenjem]] ([[Sunčeva svjetlost]]).]]

[[datoteka:Sunshine at Dunstanburgh.JPG|mini|desno|300px|[[Sunčeva svjetlost]] svijetli kroz [[oblak]]e.]]

[[datoteka:Translational motion.gif|mini|desno|300px|[[Temperatura]] [[Idealni plin|idealnog plina]] je mjera prosječne [[kinetička energija|kinetičke energije]] [[molekula]].]]

[[datoteka:Thermally Agitated Molecule.gif|mini|desno|300px|Toplinske [[vibracije]] dijelova [[bjelančevine]]: [[amplituda]] vibracija raste s [[temperatura|temperaturom]].]]

[[datoteka:Linear Heat flow.svg|mini|300px|desno|Linearni tok topline kod [[Toplinska vodljivost|provođenja ili kondukcije topline]].]]

[[datoteka:Hot metalwork.jpg|300px|mini|desno|Iz vrućeg tijela rasprostire se toplina na sve strane nevidljivim [[Toplinsko zračenje|toplinskim zrakama]].]]

[[datoteka:Joule's heat apparatus.JPG|mini|desno|300px|[[James Prescott Joule|Jouleov]] uređaj iz 1845.]]

[[datoteka:Ice-calorimeter.jpg|mini|desno|300px| Prvi svjetski ledeni [[kalorimetar]], koji se počeo upotrebljavati 1782., a napravili su ga [[Antoine Laurent de Lavoisier]] i [[Pierre-Simon Laplace]], da bi odredili količinu topline koja prati određene kemijske procese, a [[konstrukcija]] se zasniva na prethodnim proračunima [[Joseph Black|Josepha Blacka]] kada je otkrio [[latentna toplina|latentnu toplinu]].]]

[[datoteka:Hukseflux radiometer sr11 photo.jpg|mini|desno|300px|[[Piranometar]] je [[mjerni instrument]] koji mjeri ukupno [[Sunčeva svjetlost|Sunčevo zračenje]] (sa svim [[valna duljina|valnim duljinama]]), koje pada na neku vodoravnu plohu.]]

[[datoteka:Earth-crust-cutaway-croatian.png|mini|300px|desno|Prema unutrašnjosti [[Zemlja]] je sve toplija, a u dubinama većim od 18 [[metar]]a ispod površine vanjske toplinske promjene temperature nemaju utjecaja. Znači, ovdje toplina ne dolazi izvana nego iz unutrašnjosti Zemlje.]]

[[datoteka:DancingFlames.jpg|mini|desno|300px|[[Ogrjevna vrijednost]] je svojstvena za svaku [[kemijska tvar|kemijsku tvar]].]]

'''Toplina''', '''toplinska energija''' ili '''količina topline''' (oznaka ''Q'') je [[fizikalna veličina]] kojom se opisuje [[energija]] koja [[Prijenos topline|prelazi s toplijega tijela na hladnije]]. [[Mjerna jedinica]] topline jest [[džul]] (J); stara jedinica bila je [[kalorija]] (1 cal = 4,186 J). Toplina koja se izmjenjuje pri dodiru dvaju tijela različitih [[temperatura]] ovisi o [[masa|masi]] ''m'' [[Tijelo (fizika)|tijela]], [[Toplinski kapacitet|specifičnom toplinskom kapacitetu]] ''c'' [[tvar]]i od koje se tijelo sastoji, te o [[temperatura|temperaturnoj]] razlici ''Δt'':

:<math> \Delta Q = c \cdot m \cdot \Delta t </math>

Subjektivni osjećaj topline dobiva se dodirom s tijelima kojima je temperatura viša (toplo) ili niža (hladno) od temperature ljudskoga [[Tijelo (biologija)|tijela]]. Toplina se objektivno mjeri promatranjem djelovanja ugrijanih tijela na druga tijela (kalorimetrija). <ref> '''toplina (količina topline)''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61787] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>

== Pojam topline i temperature ==
Ako stavimo ruku u posudu s vrućom vodom i držimo je nekoliko sekundi, a zatim je stavimo u posudu s toplom vodom, učinit će nam se kao da je ta [[voda]] hladna. Stavimo li ruku u hladnu vodu i držimo li je nekoliko sekundi, a onda je uronimo u onu toplu vodu, imat ćemo osjet kao da smo je stavili u vruću vodu. Odatle vidimo da [[Osjeti|čovječji osjet]] nije mjerodavan za prosuđivanje stanja nekoga [[Tijelo (fizika)|fizikalnog tijela]], to jest njegove temperature.

Toplina i [[temperatura]] nisu jedno te isto. To najbolje možemo uočiti iz jednog primjera. U dvije po veličini različite prostorije ložimo [[peć]] iste veličine tako da trošimo istu količinu [[goriva]] na sat; vidjet ćemo da će temperature [[prostorija]] biti različite. Veća prostorija imat će manju temperaturu, a manja veću, iako je svaka prostorija, to jest [[zrak]] u prostoriji, primio istu količinu topline [[Gorenje|izgaranjem]] jednake količine goriva. Dva fizikalna tijela mogu imati istu količinu topline, a različitu temperaturu. Da bi veća prostorija imala istu temperaturu kao manja, morali bismo većoj dati veću količinu topline, to jest morali bismo potrošiti veću količinu goriva. Odatle vidimo da dva fizikalna tijela mogu imati istu temperaturu, ali različitu količinu topline.

Međutim, što je toplina? Na to pitanje odgovara [[Kinetička teorija plinova|molekularno-kinetička teorija topline]]. [[Molekule]] u tijelima ne miruju, nego se nalaze u stalnom [[gibanje|gibanju]], čija [[brzina]] može biti veća ili manja. [[Bušenje]]m, [[Glodalica|glodanjem]], [[tokarenje]]m i [[rezanje]]m pomoću [[Alatni stroj|alatnih strojeva]], kao i kod svake [[Strojna obrada|obrade materijala]] [[alat]]om, stvara se toplina. Toplina nastaje na osnovu utrošenog [[Rad (fizika)|mehaničkog rada]], a i na račun [[kinetička energija|kinetičke energije]]. Udarom [[čekić]]a, koji ima kinetičku energiju, o [[Nakovanj (razdvojba)|nakovanj]] stvara se toplina. Tu se kinetička energija ne pretvara samo u toplinu nego i u [[Energija zvuka|energiju zvuka]] i u mehanički rad potreban za [[deformacija|deformaciju]] tijela. Pri [[Sraz|sudaru]] dvaju tijela prenosi se gibanje, to jest kinetička energija s jednog tijela na drugo. To ne vrijedi samo za velika tijela nego i za sitne čestice, to jest molekule. Kinetička energija čekića pretvara se u kinetičku energiju molekula, to jest u njihovo nevidljivo [[gibanje]]. Toplina je, dakle, kinetička energija molekularnog gibanja.

Što tijelo više [[Grijanje|grijemo]], molekule se sve brže gibaju i imaju sve veću kinetičku energiju. Zbog toga se molekule međusobno udaljavaju, pa kruto tijelo taljenjem prelazi u tekuće [[Agregatna stanja|agregatno stanje]]. [[Tekućine|Tekuće tijelo]] zagrijavanjem prelazi u [[plin]]ovito agregatno stanje. Molekule vode daljim zagrijavanjem kod [[vrelište|vrelišta]] odlaze u zrak. [[Voda]] prelazi u [[vodena para|vodenu paru]]. [[Para]] ima toliku kinetičku energiju da tjera [[parni stroj]]. Koliki je stupanj toga molekularnog gibanja, kazuje temperatura. Temperatura je, dakle, stupanj toplinskog stanja tijela i o njoj ovisi agregatno stanje tijela.

Onaj dio nauke o toplini koji se bavi toplinom kao jednim oblikom energije i proučava pretvaranje toplinske energije u mehaničku radnju zove se [[termodinamika]]. Budući da je to pretvaranje naročito važno kod plinova, to se termodinamika bavi u prvom redu toplinskim promjenama kod plinova. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>

== Količina topline ==
Želimo li masu od 1 [[kilogram]] [[voda|vode]] ugrijati na [[plamenik]]u od 10 °C na 20 °C, trebat će nam određeno [[Vrijeme (fizika)|vrijeme]]. Za [[grijanje]] 1 kilograma vode na tom plameniku od 10 °C na 30 °C bit će potrebno duže vremena. Za grijanje 2 kilograma vode trebat će dvostruko duže vremena nego za grijanje 1 kilograma vode. Dakle potrebna količina topline za zagrijavanje vode je to veća što je veća masa vode i što je zagrijavamo na višu temperaturu. Prema tome je:

:<math> Q = m \cdot (t_2 - t_1) </math>

gdje je: ''Q'' - količina topline izražena u [[džul]]ima (J), ''m'' - [[masa]] vode u [[kilogram]]ima (kg) i ''t2 - t1'' - razlika temperature u [[celzij]]ima (°C).

Količinu topline mjerimo kao i svaku energiju u džulima. Međutim, još se upotrebljava kao jedinica topline kilo[[kalorija]] (kcal). 1 kcal je ona količina topline koja je potrebna da se 1 kilogram vode, kod normalnog [[tlak zraka|tlaka zraka]] od 760 torra (1 [[Standardna atmosfera|atm]]), zagrije od 14,5 °C na 15,5 °C. To je zbog toga što količine topline za zagrijavanje 1 kilograma vode, na primjer od 12 na 13 °C ili od 20 na 21 °C, nisu jednake. Međutim su razlike tako malene da se u praksi uzima da je za ugrijavanje 1 kilograma vode za 1 °C potrebna 1 kcal, bez obzira kod koje se to temperature vrši. Kod grijanja mora se toplina dovoditi, a kod ohlađivanja odvoditi. Kilokalorija (kcal), određena pri 15 °C, približno je jednaka 4,1855 kilodžula (kJ).

Za zagrijavanje 1 kilograma [[željezo|željeza]] trebat će manje vremena nego za zagrijavanje 1 kilograma [[opeka|opeke]]. Znači da za različite tvari treba različita količina topline da bi se 1 kilogram te tvari ugrijao za 1 °C. Količina topline u J ili kcal koja je potrebna da se 1 kg neke tvari ugrije za 1 °C zove se specifična toplina ili specifični [[toplinski kapacitet]], a označuje se malim slovom ''c''.

Prema tome, ako je za ugrijavanje 1 kg neke tvari potrebna specifična toplina ''c'', to je za ugrijavanje ''m'' kg tvari potrebna ''c ∙ m''. Za ugrijavanje ''m'' kg tvari od temperature ''t1'' na temperaturu ''t2'' potrebna je toplina:

:<math> Q = c \cdot m \cdot (t_2 - t_1) = c \cdot m \cdot \Delta t </math>

=== Specifični toplinski kapacitet ===
[[Specifični toplinski kapacitet]] nekih tvari:

{| class="wikitable"
|-
! [[Tvar]] !! c (J kg-1 K-1)
|-
| [[voda]] || 4 185<ref>{{Citiranje weba|title=Spezifische_Wärmekapazität|url=https://www.chemie.de/lexikon/Spezifische_W%C3%A4rmekapazit%C3%A4t.html|accessdate=2020-11-25}}</ref>
|-
| [[Ulja|ulje]] || 3 800
|-
| [[alkoholi|alkohol]] || 2 500
|-
| [[led]] || 2 100
|-
| [[aluminij]] || 900
|-
| [[staklo]] || 800
|-
| [[željezo]] || 460
|-
| [[cink]] || 390
|-
| [[Bakar (element)|bakar]] || 380
|-
| [[živa]] || 140
|}

Produkt ''c ∙ m'', to jest količina topline koju treba tijelo mase ''m'' kg da se zagrije za 1 °C, zove se [[toplinski kapacitet]] [[fizikalno tijelo|fizikalnog tijela]].

Kako voda ima veliku specifičnu toplinu, to ju je teško ugrijati. Zagrijana pak voda sadrži veliku količinu topline, što se mnogo iskorišćuje u [[tehnika|tehnici]]. Voda se upotrebljava kao nosilac topline kod [[Centralno grijanje|centralnog grijanja]] i u [[parni kotao|parnim kotlovima]] ([[generator pare|generatorima pare]]).

== Prijenos topline ==
Toplina se prenosi vođenjem, strujanjem i zračenjem.

=== Vođenje ili kondukcija ===
{{glavni|Kondukcija topline}}

'''Vođenje''' ili '''kondukcija''' je prijenos topline tako da se dio tijela zagrijava izravnim dodirom s izvorom topline, a susjedni se dijelovi redom dalje zagrijavaju. Ako se, na primjer, jedan kraj [[metal]]noga štapa stavi u [[peć]], toplina se po štapu širi vođenjem. Brzina prenošenja topline to je veća što je veća [[temperatura|temperaturna]] razlika, a ovisi i o samoj [[tvar]]i. Budući da su dobri [[Električni vodič|vodiči]] [[Električni naboj|električnih naboja]] (metali) ujedno i dobri vodiči topline, [[Toplinska vodljivost|toplinska se vodljivost]] pripisuje ponajprije gibanju slobodnih elektrona.

Svako tijelo ne vodi toplinu jednako. Stavimo li u vatru [[Drvo (materijal)|drvenu]] šipku umjesto metalne, moći ćemo je u ruci držati i onda kada [[gorenje|gori]]. Tijela koja dobro vode toplinu zovemo toplinskim vodičima, a ona koja slabo vode toplinu [[Toplinska izolacija|toplinskim izolatorima]]. Poluvodiči topline su tijela (kao [[kremen]], [[mramor]], [[grafit]] i neke rude) koja toplinu vode slabije od [[kovina]], ali bolje od pravih [[izolator]]a. Od tehničkih kovina najbolji vodič topline je [[srebro]], [[Bakar (element)|bakar]], a zatim [[aluminij]], [[mjed]] i [[željezo]]. Loši vodiči topline su [[zrak]], a zatim šupljikave tvari kao [[pluto]], [[azbest]], drvena piljevina, [[Mineralna vuna|kamena vuna]], [[polistiren]] i drugo. Šupljikave tvari su loši vodiči topline jer imaju u sebi mnogo šupljina, ispunjenih zrakom koji je toplinski izolator. [[Tekućine]] su također loši vodiči topline. Da je [[voda]] loš vodič topline, pokazuje pokus kada u epruveti punoj vode na dnu imamo pričvršćen [[led]] (pričvršćen da ne ispliva), voda može gore već vrijeti, a led se neće još [[taljenje|rastaliti]]. Budući da je zrak loš vodič topline, on sprečava gubitak topline kod dvostrukih [[prozor]]a. [[Termos-boca]] drži dugo toplinu zbog toga što ima dvostruku stijenku iz koje je isisan zrak, pa nema tijela koje bi vodilo toplinu.

=== Strujanje ili konvekcija ===
{{glavni|Konvekcija}}

'''Strujanje''' ili '''konvekcija''' je prijenos je topline u tvarima koje mogu strujati, to jest u [[tekućina]]ma i [[plin]]ovima ([[fluid]]i). Strujanje nastaje zbog promjene [[gustoća|gustoće]] zagrijavanjem. Ako se, na primjer, voda grije odozdo, donji se slojevi vode ugriju, rašire i smanji im se gustoća, pa se ugrijana voda diže nad hladnu. Slično nastaju i [[vjetar|vjetrovi]] u [[atmosfera|atmosferi]].

[[Grijanje]] prostorija pomoću [[peć]]i osniva se strujanju. Toplina se od peći prenosi po sobi strujanjem zraka. U nekim zgradama vrši se grijanje više prostorija s jednog centralnog mjesta. To je takozvano [[centralno grijanje]]. Ako postoji centralno grijanje samo za jedan stan, onda je to etažno grijanje. Prema vrsti sredstva za prenošenje topline centralno grijanje može biti zračno, vodno i parno. Pri zračnom grijanju upotrebljava se kao sredstvo za prenošenje topline zrak. Pri grijanju vodom upotrebljava se kao sredstvo za prenošenje topline voda, a osniva se na prirodnoj cirkulaciji tople i hladne vode. Voda se grije u [[kotao|kotlu]] koji je obično u podrumu, diže se kroz [[cijev]]i i predaje svoju toplinu preko [[radijator]]a stambenim prostorijama. Ohlađena voda vraća se drugim [[cjevovod]]om u kotao gdje se ponovo ugrije. Da bi se voda u napunjenom sistemu pri zagrijavanju mogla slobodno širiti, na tavanu se obično nalazi ekspanziona posuda koja prima višak vode. Pri parnom grijanju upotrebljava se kao sredstvo za prenošenje topline [[vodena para]] od 0,05 do 2 [[Standardna atmosfera|atm]] (od 100 do 200 k[[Pa]]). U radijatorima para predaje svoju toplinu stijenama radijatora i tako zagrijava prostoriju.

=== Toplinsko zračenje ili termalna radijacija ===
{{glavni|Toplinsko zračenje}}

'''Toplinsko zračenje''' ili '''termalna radijacija''' je prijenos je topline tako da zagrijano tijelo odašilje [[elektromagnetsko zračenje]], a hladnije tijelo zagrijava se upijanjem (apsorpcijom) energije [[zračenje|zračenja]]. Tako [[Zemlja]] prima toplinu od [[Sunce|Sunca]] koja prolazi kroz zrakoprazni prostor. Toplinske zrake šire se istom [[brzina svjetlosti|brzinom svjetlosti]] kao i [[svjetlost|svjetlosne zrake]].

Ako stojimo blizu ugrijane [[peć]]i, osjetit ćemo toplinu, iako je okolni zrak još hladan. Iz vrućeg tijela rasprostire se toplina na sve strane nevidljivim toplinskim zrakama. Iz tog se razloga nazivaju peći centralnog grijanja [[radijator]]ima. Različita tijela vladaju se različito prema toplinskim zrakama. [[Staklo]] koje je za zrake svjetlosti prozirno apsorbira toplinske zrake, dok [[ebonit]] koji je neproziran propušta toplinske zrake. [[Voda]] i [[led]] su nepropusni za toplinske zrake, to jest oni ih apsorbiraju i zbog toga se zagrijavaju.

==Povijest==
Prve [[teorija|teorije]] o toplini osnivale su se na shvaćanju da je toplina tvar koja se nalazi pohranjena u svakom tijelu, te da dodirom prelazi iz toplijega tijela u hladnije. To se shvaćanje počelo mijenjati kada je potkraj 18. stoljeća [[Benjamin Thompson|B. Th. Rumford]] uočio da je toplina razvijena pri [[bušenje|bušenju]] [[top]]ovskih cijevi razmjerno utrošenomu [[mehanički rad|mehaničkom radu]]. [[James Prescott Joule|J. P. Joule]] [[pokus]]ima je 1843. pokazao da rad može prelaziti u toplinu. [[Jouleova toplina]] je toplina koju proizvede [[električna struja]] prolaskom kroz [[električni vodič]] tijekom nekoga vremena, jednaka je umnošku [[električni otpor|električnoga otpora]], kvadrata [[jakost]]i električne struje i vremena.

Sredinom 19. stoljeća razvili su [[Rudolf Clausius|R. J. E. Clausius]], [[Ludwig Boltzmann|L. Boltzmann]] i drugi [[Kinetička teorija plinova|kinetičku teoriju plinova]] prema kojoj je toplina rezultat mehaničkoga gibanja [[molekula]]. To je gibanje prvi uočio [[Robert Brown|R. Brown]] ([[Brownovo gibanje]]). U kinetičkoj teoriji plinova temperatura tijela dovodi se u vezu s prosječnom [[kinetička energija|kinetičkom energijom]] mehaničkoga [[gibanje|gibanja]] molekula. Zagrijavanje tijela je povećanje kinetičke energije molekula.

== Izvori topline ==

=== Sunce ===
{{Glavni|Sunce}}

Sunce je najveći izvor toplinske energije na čijoj površini vlada temperatura od 5 778 [[kelvin|K]] (5 505 [[°C]]), a u unutrašnjosti se penje na milijune stupnjeva. Svaki [[Četvorni metar|cm2]] Zemljine površine na koju pada [[Sunčeva svjetlost]] okomito prima u minuti prosječno 1,94 [[Kalorija|cal]], to jest 1,36 [[vat|W]]/[[Četvorni metar|m2]]. Ta se količina topline zove [[Sunčeva konstanta|Sunčeva ili solarna konstanta]]. Pri tome se misli na površinu koja se nalazi na gornjoj granici [[Zemljina atmosfera|Zemljine atmosfere]], jer [[atmosfera]] upija znatan dio te topline tako da na samu Zemljinu površinu dolazi prosječno pola te vrijednosti.

[[Sunčeva energija]] je najvažnija za život na Zemlji. Na primjer [[energija]] vodenih slapova je nastala od Sunčeve energije jer zagrijavanjem vode nastaje [[Hlapljenje|ishlapljivanje]]; [[vodena para]] se diže uvis, pa onda pada na Zemlju u obliku [[oborina]] kiše ili snijega. Sunčeva energija omogućuje rast [[Biljke|bilja]] koje sakuplja tu energiju. Prirodna [[goriva]], na primjer [[ugljen]], nastala su iz biljaka koje su u davno vrijeme došle pod [[Zemljina kora|Zemljinu koru]]. Prema tome vidimo da sva raspoloživa energija dolazi uglavnom sa Sunca.

=== Zemlja ===
{{Glavni|Zemlja}}

Zemlja je također izvor topline. Prema unutrašnjosti Zemlja je sve toplija, a u dubinama većim od 18 [[metar]]a ispod površine vanjske toplinske promjene temperature nemaju utjecaja. Znači, ovdje toplina ne dolazi izvana nego iz unutrašnjosti Zemlje. Na svakih 100 metara prema središtu Zemlje temperatura poprečno raste za 3 °C.

=== Kemijska energija ===
{{Glavni|Kemijska energija}}

Kemijska energija, sadržana u različitim [[kemijska tvar|kemijskim tvarima]], oslobađanjem se pretvara u toplinu. Najobičnija pojava topline nastaje kemijskim spajanjem tvari s [[kisik]]om, a taj se proces naziva [[oksidacija]]. Ako se pri tom javlja [[plamen]], to je [[gorenje]]. Tvar iz koje dobivamo izgaranjem toplinu za kućnu i tehničku upotrebu zove se [[Goriva|gorivo]]. Toplina izgaranja goriva je njegova [[ogrjevna vrijednost]] ili ogrjevna moć, a to je ona količina topline koju potpunim [[izgaranje]]m razvije 1 [[kilogram]] [[goriva]]. Ogrjevna moć goriva određuje se takozvanom [[Kalorimetar|kalorimetrijskom bombom]]. U toj posudi nalazi se čisti [[kisik]] pod [[tlak]]om do 25 [[Bar (jedinica)|bara]]. Ta je bomba smještena u posudi koja je napunjena [[voda|vodom]]. Kada gorivo izgori voda se ugrije. Iz [[Toplinski kapacitet|toplinskog kapaciteta]] posude i bombe, i povišenja temperature vode možemo izračunati ogrjevnu moć goriva. Za [[plin]]ove se ogrjevna moć navodi u [[Kubični metar|m3]]. Tako je na primjer ogrjevna moć [[Kameni ugljen|kamenog ugljena]] od 7 000 [[Kalorija|kcal]]/kg (7 000 ∙ 4,186 = 29 302 [[Džul|kJ]]/kg = 29,3 MJ/kg) do 8 000 (8 000 ∙ 4,186 = 33 488 kJ/kg = 33,5 MJ/kg), [[koks]]a 29,3 MJ/kg, [[benzin]]a 46 MJ/kg, rasvjetnog plina od 17 do 30 MJ/m3.

=== Atomska ili nuklearna energija ===
{{Glavni|Nuklearna energija}}

Izvor kemijske energije su procesi koji se zbivaju između [[atom]]a odnosno [[molekula]] pojedinih [[Kemijski element|kemijskih elemenata]]. Kako su atomi sastavljeni od najsitnijih čestica, kao što su [[proton]]i, [[neutron]]i i [[elektron]]i, to procesi koji se zbivaju između tih najsitnijih čestica stvaraju nuklearnu ili atomsku energiju. Nuklearna energija je mnogo veća od kemijske, ali se i ona konačno pretvara u toplinsku energiju.

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Fizikalne veličine]]
[[Kategorija:Termodinamika]]

Toplina - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica