Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Likovni umjetnik↵|' u '{{infookvir likovni umjetnik |'

2025-04-28T22:37:57Z

Zamjena teksta - '{{Likovni umjetnik↵|' u '{{infookvir likovni umjetnik |'

←Starija inačica		Inačica od 28. travanj 2025. u 22:37
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Toma Rosandić'''-->		<!--'''Toma Rosandić'''-->
	{{~~Likovni~~ umjetnik		{{infookvir likovni umjetnik
	\|ime = Toma Rosandić		\|ime = Toma Rosandić
	\|slika = Toma Rosandic kipar.jpg		\|slika = Toma Rosandic kipar.jpg

WikiSysop: file->datoteka

2022-05-13T02:53:03Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 13. svibanj 2022. u 02:53
Redak 48:		Redak 48:
	Koncem dvadesetih u Beogradu, u ulici Ljube Jovanovića gradi [[Kuća\|kuću]] i [[atelier]]. Tu 1929. nastaje ''Harfist'', njegovo najznačajnije djelo iz ovoga razdoblja.		Koncem dvadesetih u Beogradu, u ulici Ljube Jovanovića gradi [[Kuća\|kuću]] i [[atelier]]. Tu 1929. nastaje ''Harfist'', njegovo najznačajnije djelo iz ovoga razdoblja.

	[[~~File~~:Toma_Rosandic._Stome_Throver.jpg\| mini\|300px\|''Bacač kamena'', 1935., Narodni muzej, Beograd]]		[[Datoteka:Toma_Rosandic._Stome_Throver.jpg\| mini\|300px\|''Bacač kamena'', 1935., Narodni muzej, Beograd]]

	Tridesetih godina stvara niz spomenika: [[Petar I. Petrović Njegoš\|''Njegoš'']] (postavljen 1934. u [[Trebinje\|Trebinju]])<ref>Malbaša 2014, IX. poglavlje</ref>, ''Umorni borac'' (postavljen 1935. u na beogradskom Kalemegdanu, a kasnije i u Negotinu) i ''Igrali se konji vrani'' (grupa je postavljena 1939. na ulazu u [[Srbijanski parlament\|Jugoslavensku Skupštinu]]).		Tridesetih godina stvara niz spomenika: [[Petar I. Petrović Njegoš\|''Njegoš'']] (postavljen 1934. u [[Trebinje\|Trebinju]])<ref>Malbaša 2014, IX. poglavlje</ref>, ''Umorni borac'' (postavljen 1935. u na beogradskom Kalemegdanu, a kasnije i u Negotinu) i ''Igrali se konji vrani'' (grupa je postavljena 1939. na ulazu u [[Srbijanski parlament\|Jugoslavensku Skupštinu]]).

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

2022-01-02T17:29:52Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 17:29
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Toma Rosandić'''-->~~{{izdvojeni članak\|listopad 2015.}}~~		<!--'''Toma Rosandić'''-->
	{{Likovni umjetnik		{{Likovni umjetnik
	\|ime = Toma Rosandić		\|ime = Toma Rosandić

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-17T05:14:23Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{izdvojeni članak|listopad 2015.}}
{{Likovni umjetnik
|ime = Toma Rosandić
|slika = Toma Rosandic kipar.jpg
|veličina = 250px
|opis = Toma Rosandić
|rođenje = [[22. siječnja]] [[1878.]]
|smrt = [[1. ožujka]] [[1958.]]
|nacionalnost =
|period =
|vrsta =
|praksa =
|utjecao =
|utjecali =
|djela =
|nagrade =
|potpis =
}}
'''Toma Rosandić''' ([[Split]], [[22. siječnja]] [[1878.]] – [[1. ožujka]] [[1958.]]) bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[kipar]], [[arhitekt]] i [[Likovna umjetnost|likovni]] [[pedagog]] koji je veći dio svojeg umjetničkoga opusa ostvario u inozemstvu. Za života bio je, uz [[Ivan Meštrović|Ivana Meštrovića]], najpoznatiji i najcjenjeniji hrvatski kipar.<ref>en.wiki: Toma Rosandić</ref>

==Životopis ==
===Školovanje i stjecanje kiparske zrelosti===
Prve zanatske poduke o radu u drvu i kamenu, Rosandić je primio u očevoj zidarsko-kamenoklesarskoj radionici.<ref>Antić 1966; Gamulin 1999, 200</ref> Godine 1900. dolazi za šegrta u [[Pavao Bilinić|Bilinićevu]] klesarsku radionicu, u kojoj ostaje do 1903. Tu će upoznati pet godina mlađeg [[Ivan Meštrović|Ivana Meštrovića]], kojeg će upravo Rosandić prvi učiti držati dlijeto u ruci.<ref>Gamulin 1999, 200</ref> Bilinićeva radionica je funkcionirala kao svojevrsno učilište u kojem je Rosandić došao pod utjecaj Artura Ferraronija, najvrsnijeg majstora u radionici, koji će ga uputiti na daljnji neformalni studij u [[Rim]], [[Firenca|Firencu]] i [[Venecija|Veneciju]] u kojima Rosandić boravi od 1903. do 1905. radeći, zajedno s Ferraronijem, na restauraciji ''loggiete'' srušenog venecijanskoga zvonika.<ref>Adamec 1999, 115; Gamulin 1999, 200</ref> U to vrijeme nastaje njegov ''Ženski akt'', izložen 1906. na ''Mostra nazionale di belle arti'' u [[Milano|Milanu]].

[[Datoteka:Toma Rosandić - Mauzolej obitelji Petrinović - Supetar - Brač- 1927..jpg| mini|lijevo|350px|Toma Rosandić: ''[[Mauzolej obitelji Petrinović u Supetru|Mauzolej obitelji Petrinović]]'', detalj, Supetar, 1924. – 1927.]]
Od 1905. do 1908. ponovno je u Splitu i u tom razdoblju sve više od klesara postaje kipar, što potvrđuje i njegovo sudjelovanje na ''[[Prva dalmatinska umjetnička izložba|Prvoj dalmatinskoj umjetničkoj izložbi]]'' u Splitu 1908. godine: na toj [[Izložba|izložbi]] sudjeluje s nekoliko radova među kojima se osobito ističe ''Grizodušje''.<ref>Adamec 1999, 115; Gamulin 1999, 201. Djelo nažalost nije sačuvano i poznato je jedino s fotografije objavljene u Rosandićevoj monografiji iz 1920. godine.</ref>

Ključni događaj Rosandićeva umjetničkog razvoja bio je Meštrovićev poziv u [[Beč]] 1908., odakle Rosandić na splitsku izložbu šalje svoje radove. Tu će u svega nekoliko mjeseci ostvariti velik umjetnički napredak, ali ipak ne biva primljen na likovnu akademiju zbog svojega već izgrađena kiparskog rukopisa.<ref>Antić 1966</ref>

Godine 1910. boravi i izlaže u [[Zagreb]]u, na najvažnijoj izložbi toga vremena ''Nejunačkom vremenu u prkos'', koju je priredilo udruženje ''Medulić'', kojem je Rosandić bio članom. Desetak izloženih radova pokazuju da je svoje kratko bečko razdoblje u kojem je imao prilike steći uvid u iznimno bogate umjetničke riznice [[Metropola|metropole]] odlično iskoristio, što je imalo odjeka i u objavljenim kritičkim osvrtima. Grad Zagreb mu iste godine u iznimno jakoj konkurenciji poznatijih i priznatijih umjetničkih imena povjerava izradu spomenika [[Ruđer Bošković|Ruđeru Boškoviću]] za park ispred palače [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Akademije JAZU]] na Strossmayerovu trgu, te portret [[Andrija Fijan|Andrije Fijana]].<ref>Adamec 1999, 177-179; Gamulin 1999, 200</ref>

Iste, 1910. godine Rosandić modelira i izrazito dojmljiv niz ''Glave Turaka''.<ref>Adamec 1999, 178-179; Gamulin 1999, 201. Glave se danas čuvaju u depou Narodnog muzeja u Beogradu.</ref> One će skupa s Meštrovićevim skulpturama ''Kosovskoga ciklusa'' kojem su pripadale, na Svjetskoj izložbi u Rimu 1911. godine Paviljonu Srbije osigurati veliku pozornost publike i medija, omogućivši tako Srbiji da ovim dojmljivim umjetničkim djelima hrvatskih autora uspješno propagira svoj politički program. Premda ove ''Glave Turaka'' samo općenito slijede Meštovićevu [[Morfologija|morfologiju]], što je obzirom na njihovu funkciju uostalom bilo nemoguće izbjeći, Rosandiću će ova suradnja nezasluženo priskrbiti etiketu Meštrovićeva epigona koja će ga, premda je manje-više bila bez stvarnoga temelja, sporadično pratiti i nakon smrti.

Nakon uspjeha u Rimu, Rosandić 1912. i 1913. boravi u [[Beograd]]u, odakle se 1914. zajedno sa srpskom vojskom povlači preko albanskih planina, prepuštajući svoj dom i svoja djela [[Rat|ratnoj stihiji]] u kojoj će većina njih nestati, ostajući nam srećom poznata barem preko reprodukcija.<ref>Adamec 1999, 279; Gamulin 1999, 201, bilj. 6</ref>

[[Datoteka:Glava Krista rosandic.jpg|mini|lijevo|270px|''Glava Krista'', 1915., Muzej suvremene umjetnosti, Beograd]]

Godina 1915. prijelomna je u Rosandićevu stvaralaštvu. Strahote rata i patnje koje je osobno proživio potpuno su ga prožele te u to vrijeme nastaju njegova remek-djela ''[[Suđenje Isusu|Ecce homo]]'' i ''Glava [[Isus|Krista]]'' koja su vrhunac ne samo njegova opusa, nego i europske skulpture toga vremena.<ref>Antić 1966; Gamulin 1999, 200</ref>. Ratnoj stihiji anakroni formalno-sadržajni [[larpurlartizam]] nekih ranijih djela (reljefi ''Igra'', ''Mladost'') otplavila je neposredna ekspresija duboko proživljene patnje čovječanstva kojoj Rosandić instinktivno pronalazi kiparski ekvivalent u arhetipskoj tematici Kristove [[Isusov križni put|Kalvarije]].

Godine 1916. iste će misaone preokupacije Rosandić pretočiti u remek-djelo ''Asketa'', oblikovno na tragu djela velikog njemačkog ekspresionista [[Wilhelm Lehmbruck|Wilhelma Lehmbrucka]]<ref>EHU 1996</ref> te će započeti niz [[Reljef (umjetnost)|reljefa]] u drvu, u kojima će neposrednim i čistim likovnim jezikom izraziti turobne osjećaje tjeskobe i beznađa koji su zahvatili opustjele domove žena čiji se sinovi i muževi nalaze na ratištu u stalnoj životnoj opasnosti (reljefi ''Molitva'', ''Snaha'', ''Majčina briga'', ''Očajnica'', ''Udovica'').<ref>U kontekstu ovih djela treba spomenuti i tematski blizak brončani reljef ''Molitva'' na grobnici obitelji Botteri na zagrebačkom [[Mirogoj]]u.</ref>
Ta će djela tijekom 1917. i 1918. biti izložena u [[Lyon]]u, [[London]]u, [[Manchester]]u, [[Glasgow]]u, [[Edinburgh]]u, [[Ženeva|Ženevi]] i [[Pariz]]u<ref>Antić 1966; </ref> te će ih likovna kritika opravdano usporediti s djelima [[Jacob Epstein|Jacoba Epsteina]], [[Eric Gill|Erica Gilla]] i drugih najvećih kipara toga vremena.

===Plodno međuratno razdoblje===
Godine 1920. u Beču i Zagrebu izlazi Rosandićeva monografija s predgovorom [[Tin Ujević|Tina Ujevića]]. U vrlo nadahnutom tekstu, mladi Ujević će Rosandića opisati kao ''…uvijek zaokupljena poslom, stalno u borbi s maretijalnim teškoćama; ali nismo nikada primijetili da je klonuo duhom ni da se odrekao ideala umjetničkog života. …on je u svojoj bijedi istrajao, čio i vedar, došavši već u 42. godinu bez velike slave i bogatstva, no rastući i napredujući uvijek u umjetničkoj vještini i dotjeranosti“ '', pojašnjavajući da su ''„ovaki ljudi iz mlađega naraštaja … kušali da posljednjih petnaest godina s najmanjim sredstavima učine najviše, sve moguće za obrazovanje, vaspitanje i moralno dizanje našega naroda.“''

Od 1922. Rosandić predaje na Umjetničkoj školi u Beogradu, a od 1924. do 1927. radi na svojem najpoznatijem djelu, ''[[Mauzolej]]u obitelji Petrinović'' u [[Supetar|Supetru]] na [[Brač]]u. Za razliku od „arhajskih“ kipova i reljefa nekoliko godina ranijeg Meštrovićeva Mauzoleja obitelji Račić u Cavtatu, Rosandić se u nešto melodijoznijem viđenju teme vraća likovnom govoru [[Secesija|secesije]], stvarajući osebujam „Gesamtkunstwerk“ u kojem, na tragu likovnih ciljeva [[Hrvatska moderna likovna umjetnost|„Medulića“]] u svoju skulpturu, arhitekturu i dekorativna djela nastoji udahnuti specifičan nacionalni duh.

Koncem dvadesetih u Beogradu, u ulici Ljube Jovanovića gradi [[Kuća|kuću]] i [[atelier]]. Tu 1929. nastaje ''Harfist'', njegovo najznačajnije djelo iz ovoga razdoblja.

[[File:Toma_Rosandic._Stome_Throver.jpg| mini|300px|''Bacač kamena'', 1935., Narodni muzej, Beograd]]

Tridesetih godina stvara niz spomenika: [[Petar I. Petrović Njegoš|''Njegoš'']] (postavljen 1934. u [[Trebinje|Trebinju]])<ref>Malbaša 2014, IX. poglavlje</ref>, ''Umorni borac'' (postavljen 1935. u na beogradskom Kalemegdanu, a kasnije i u Negotinu) i ''Igrali se konji vrani'' (grupa je postavljena 1939. na ulazu u [[Srbijanski parlament|Jugoslavensku Skupštinu]]).

U to vrijeme postaje i jednim od osnivača beogradske Akademije likovnih umjetnosti te biva izabran za njezinog prvog rektora.

===Priznanja i posljednje godine rada===

[[Datoteka:Igrali se konji vrani, Beograd, Toma Rosandić.jpeg|mini|lijevo|270px|''Igrali se konji vrani'', [[Beograd]], ispred Narodne skupštine Republike Srbije. Značenje kipova: konj predstavlja vlast, a čovjek narod. Kip gdje čovjek diže konja je vrijeme pred izbore, a kip gdje konj jaše čovjeka predstavlja stanje nakon izbora.]]

Nakon rata otvara majstorsku radionicu, koju će 1955. posjetiti [[Henry Moore]] tijekom svoje izložbe u Beogradu. U tom razdoblju osobito dolazi do izražaja Rosandićev pedagoški rad,<ref>Antić 1966</ref> dok narudžbe za kiparska ostvarenja poput spomen biste ''[[Ivo Lola Ribar|Ive Lole Ribara]]'',<ref>Kopiju biste koja je bila postavljena u Đakovu moguće je vidjeti u memorijalnoj zbirci dr. Ivana Ribara i Cate Dujšin Ribar u Demetrovoj ulici 3 u Zagrebu</ref> i monumentalnog ''Spomenika palim borcima i žrtvama fašističkog terora'' u [[Subotica|Subotici]], potvrđuju umjetnikov renome kojeg je zadržao i u novoj društvenoj stvarnosti.
Godine 1948. postaje redovitim članom [[Srpska akademija znanosti i umjetnosti|Srpske akademije nauka i umjetnosti]].

Potkraj života vraća se u Split, te ostavlja Gradu Beogradu svoj stan i atelier, u kojem će 1963. biti otvoren memorijalni Muzej Tome Rosandića.
Početkom 1958. umire u rodnome Splitu. Gradska će općina ispuniti njegovu želju da mu bude dozvoljen sprovod preko Rive, što će biti zadnji takav javni ispraćaj u Splitu.

== Bilješke ==
{{Izvori}}

==Literatura==
*Adamec 1974 – [[Ana Adamec|Adamec, Ana]]: ''Kiparstvo Hrvatske XIX. i XX. stoljeća u Gliptoteci'', Zagreb, 1974., str. 7
*Adamec 1999 – Adamec, Ana: ''Hrvatsko kiparstvo na prijelazu stoljeća'', Zagreb, 1999., str. 115, 177-180, 279-287, 308
*Antić 1966 – Antić, Radmila: "Rosandić, Toma", Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 4, Zagreb, 1966., str. 125
*Cambi 1995 – [[Nenad Cambi|Cambi, Nenad]]: "Mauzolej", Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. 1, Zagreb, 1995., str. 554, 555
*EHU 1996 – Redakcija EHU: "Rosandić, Toma", Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. 2, Zagreb, 1996., str. 194
*Gamulin 1999 – [[Grgo Gamulin|Gamulin, Grgo]]: "Toma Rosandić", u: ''Hrvatsko kiparstvo XIX. i XX. stoljeća'', Zagreb 1999., str. 200-203
*Malbaša 2014 – Malbaša, Predrag: [https://www.academia.edu/5039947/Malbasa_Predrag_Njegosevi_spomenici_CIP Spomenici Petra II Petrovića Njegoša, Podgorica, 2014., V. i IX. poglavlje]
*Maroević 1991 – [[Tonko Maroević|Maroević, Tonko]]: "Rosandić, Toma", u: ''Tisuću godina hrvatske skulpture'', Zagreb, 1991., str. 304
*Maroević 1997 – Maroević, Tonko: "Kiparstvo u 19. i 20. stoljeću", u: ''Tisuću godina hrvatskog kiparstva'', Zagreb, 1997., str. 304
*Protić 1982 – Protić, Miodrag: ''Skulptura XX veka'', Beograd – Zagreb – Mostar, 1982. str. 15, 16, 28
*Ujević 1920 – [[Tin Ujević|Ujević, A. (Augustin, Tin)]]: ''Rosandić'', Zagreb – Beč, 1920.

==Vanjske poveznice==
* [http://www.zagrebacki.info/2012/04/rudjer-boskovic-rosandic.html Toma Rosandić: Ruđer Bošković, Zagreb, Zrinjevac, 1910.]
* [http://www.supervizuelna.com/toma-rosandic-1920/ Tin Ujević: Toma Rosandić (predgovor), Zagreb – Beč, 1920.]
* [http://www.zagrebacki.info/2012/08/spomenik-obitelji-botteri.html Toma Rosandić: Spomenik obitelji Botteri, Zagreb, Mirogoj]
* [http://beogradskonasledje.rs/kd/zavod/savski_venac/muzej_tome_rosandica.html Muzej Tome Rosandića, Beograd]
* [http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Neophodna-obnova-muzeja-Jovana-Cvijica-i-Tome-Rosandica.lt.htm Neophodna obnova muzeja Tome Rosandića]
* [https://www.youtube.com/watch?v=GYBBh5dgiDM Toma Rosandić - youtube]

{{GLAVNIRASPORED:Rosandić, Toma}}
[[Kategorija:Hrvatski kipari|Rosandić, Toma]]
[[Kategorija:Arhitekti i graditelji u Hrvatskoj|Rosandić, Toma]]
[[Kategorija: Životopisi, Split|Rosandić, Toma]]

Toma Rosandić - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Likovni umjetnik↵|' u '{{infookvir likovni umjetnik |'

WikiSysop: file->datoteka

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica