Toharci - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Citiranje web↵|' u '{{citiranje weba|'

2025-09-15T02:21:43Z

Zamjena teksta - '{{Citiranje web↵|' u '{{citiranje weba|'

←Starija inačica		Inačica od 15. rujan 2025. u 02:21
Redak 33:		Redak 33:
	[[Datoteka:Central Asian Buddhist Monks.jpeg\|thumb\|Freska s prikazom interakcije toharskog budističkog redovnika (lijevo) i njegovog istočnoazijskog učenika. Moguće je da su Toharci imali ulogu u prijenosu Budizma na područje Kine.]]		[[Datoteka:Central Asian Buddhist Monks.jpeg\|thumb\|Freska s prikazom interakcije toharskog budističkog redovnika (lijevo) i njegovog istočnoazijskog učenika. Moguće je da su Toharci imali ulogu u prijenosu Budizma na područje Kine.]]
	2009. godine su analizirani ostaci trideset osoba iz [[Xiaohe]] grobnice kako bi se istražili njihovi Y-kromosom i mitohonrdijski [[DNK]] markeri. Rezultati sugeriraju da je na području Tarimske zavale još u [[Brončano doba]] živjelo stanovništvo miješanog zapadnjačkog i istočnjačkog podrijetla. Mitohondrijski DNA Xiahoe (mtDNA) ljudi je pretežito istočnoazijska haploskupina C s manjim brojem H i K haploskupina, dok su njihove očinske linije sve zapadnoeuroazijske R1a1a. Geografsko područje na kojem se zbilo miješanje tih grupa je nepoznato no pretpostavlja se da je južni [[Sibir]] vjerojatan.<ref name="bronzeageadmix">		2009. godine su analizirani ostaci trideset osoba iz [[Xiaohe]] grobnice kako bi se istražili njihovi Y-kromosom i mitohonrdijski [[DNK]] markeri. Rezultati sugeriraju da je na području Tarimske zavale još u [[Brončano doba]] živjelo stanovništvo miješanog zapadnjačkog i istočnjačkog podrijetla. Mitohondrijski DNA Xiahoe (mtDNA) ljudi je pretežito istočnoazijska haploskupina C s manjim brojem H i K haploskupina, dok su njihove očinske linije sve zapadnoeuroazijske R1a1a. Geografsko područje na kojem se zbilo miješanje tih grupa je nepoznato no pretpostavlja se da je južni [[Sibir]] vjerojatan.<ref name="bronzeageadmix">
	{{~~Citiranje web~~		{{citiranje weba\|url=http://www.biomedcentral.com/1741-7007/8/15#IDAH0OBH
	\|url=http://www.biomedcentral.com/1741-7007/8/15#IDAH0OBH
	\|title=Evidence that a West-East admixed population lived in the Tarim Basin as early as the early Bronze Age		\|title=Evidence that a West-East admixed population lived in the Tarim Basin as early as the early Bronze Age
	\|publisher=[[BMC Biology]]		\|publisher=[[BMC Biology]]

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'

2025-09-14T03:29:52Z

Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'

←Starija inačica		Inačica od 14. rujan 2025. u 03:29
Redak 62:		Redak 62:

	== Povijesna uloga ==		== Povijesna uloga ==
	Toharci su živjeli uz [[Put svile\|Svileni put]] te održavali kontakte s [[Kinezi\|Kinezima]], [[Perzijanci\|Perzijancima]], [[Indijski narodi\|Indijcima]] te [[Turkijski narodi\|turkijskim]] plemenima. Prihvatili su [[Budizam]] koji je, poput njihovog pisma, pristigao iz sjeverne Indije oko prvog stoljeća kao rezultat [[Prozelitizam\|prozelitizma]] kušanskih [[Monah\|monaha]]. Čini se da su Kušani i Toharci igrali ulogu u prenošenju Budizma u Kinu preko Svilenog puta. Mnogi su Toharci bili [[Manihejstvo\|Manihejci]].<ref>{{~~Citiranje web~~\|url=http://depts.washington.edu/silkroad/exhibit/religion/buddhism/tarim/tarim.html \|title=Virtual Art Exhibit – The Tarim Basin \|publisher=University of Washington \|date= \|accessdate=2012-02-13}}</ref>		Toharci su živjeli uz [[Put svile\|Svileni put]] te održavali kontakte s [[Kinezi\|Kinezima]], [[Perzijanci\|Perzijancima]], [[Indijski narodi\|Indijcima]] te [[Turkijski narodi\|turkijskim]] plemenima. Prihvatili su [[Budizam]] koji je, poput njihovog pisma, pristigao iz sjeverne Indije oko prvog stoljeća kao rezultat [[Prozelitizam\|prozelitizma]] kušanskih [[Monah\|monaha]]. Čini se da su Kušani i Toharci igrali ulogu u prenošenju Budizma u Kinu preko Svilenog puta. Mnogi su Toharci bili [[Manihejstvo\|Manihejci]].<ref>{{citiranje weba\|url=http://depts.washington.edu/silkroad/exhibit/religion/buddhism/tarim/tarim.html \|title=Virtual Art Exhibit – The Tarim Basin \|publisher=University of Washington \|date= \|accessdate=2012-02-13}}</ref>

	Kako ih je pustinja [[Takla Makan]] štitila od [[Stepa\|stepskih]] [[Nomadi\|nomada]], elementi toharske kulture su preživjeli do sedmog stoljeća. Tada počinju pristizati turkijski imigranti iz [[Ujgurski Kaganat\|Ujgurskog Kaganata]] koji je propadao (s područja današnje [[Mongolija\|Mongolije]]) i Toharci se počinju asimilirati u današnje [[Ujguri\|Ujgure]].<ref name="Celtic">		Kako ih je pustinja [[Takla Makan]] štitila od [[Stepa\|stepskih]] [[Nomadi\|nomada]], elementi toharske kulture su preživjeli do sedmog stoljeća. Tada počinju pristizati turkijski imigranti iz [[Ujgurski Kaganat\|Ujgurskog Kaganata]] koji je propadao (s područja današnje [[Mongolija\|Mongolije]]) i Toharci se počinju asimilirati u današnje [[Ujguri\|Ujgure]].<ref name="Celtic">

WikiSysop: file->datoteka

2022-05-13T02:49:15Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 13. svibanj 2022. u 02:49
Redak 24:		Redak 24:

	== Davni stanovnici Tarimske zavale ==		== Davni stanovnici Tarimske zavale ==
	[[~~File~~:Tarimbecken 3. Jahrhundert.png\|thumb\|Prikaz Tarimske zavale, čiji krajnji sjever su nastanjivali Toharci.\|right]]		[[Datoteka:Tarimbecken 3. Jahrhundert.png\|thumb\|Prikaz Tarimske zavale, čiji krajnji sjever su nastanjivali Toharci.\|right]]
	J. P. Mallory i Victor H. Mair tvrde da su toharski jezici pristigli u Tarimsku i [[Turpan\|Turpansku]] zavalu s područja Afanasevo kulture, neposredno na sjeveru. Afanasevo kultura (3500. pr. Kr. do 2500. pr. Kr.) pokazuje kulturološku i genetsku vezu s kulturama srednjoazijskih stepa koje su bile bliske [[Indoeuropljani\|Indoeuropljanima]], ali je dovoljno starija od Andronovo kulture (dovedene u vezu s indoirancima) da izolira toharske jezike od indoiranskih inovacija poput procesa satemizacije.<ref>{{Citiranje knjige\|last=Anthony\|first=David W.\|title=The Horse, the Wheel, and Language: How Bronze-Age Riders from the Eurasian Steppes Shaped the Modern World\|year=2007\|publisher=Princeton University Press\|location=Princeton, NJ\|isbn=978-0-691-05887-0\|pages=264–265\|url=http://books.google.com/books?id=nLIufwC4szwC&pg=PA308}}</ref>		J. P. Mallory i Victor H. Mair tvrde da su toharski jezici pristigli u Tarimsku i [[Turpan\|Turpansku]] zavalu s područja Afanasevo kulture, neposredno na sjeveru. Afanasevo kultura (3500. pr. Kr. do 2500. pr. Kr.) pokazuje kulturološku i genetsku vezu s kulturama srednjoazijskih stepa koje su bile bliske [[Indoeuropljani\|Indoeuropljanima]], ali je dovoljno starija od Andronovo kulture (dovedene u vezu s indoirancima) da izolira toharske jezike od indoiranskih inovacija poput procesa satemizacije.<ref>{{Citiranje knjige\|last=Anthony\|first=David W.\|title=The Horse, the Wheel, and Language: How Bronze-Age Riders from the Eurasian Steppes Shaped the Modern World\|year=2007\|publisher=Princeton University Press\|location=Princeton, NJ\|isbn=978-0-691-05887-0\|pages=264–265\|url=http://books.google.com/books?id=nLIufwC4szwC&pg=PA308}}</ref>

Redak 31:		Redak 31:

	Godine 2008. iskopani su u okolici Turpana ostaci muškarca. Tijelo muškarca je bilo zakopano s nizom praktičnih i ceremonijskih objekata, među njima [[Streljaštvo\|strijeljačkom]] opremom, [[Harfa\|harfom]] i 789 grama [[Kanabis\|kanabisa]]. Istraživači tijelo povezuju s Guši kulturom. Uz pomoć [[Datiranje ugljikom-14\|datiranja ugljikom-14]], pokapanje je okvirno datirano na 700. godinu. Od ukupno 500 grobova samo dva sadržavaju kanabis što istraživače navodi na zaključak da su te dvije osobe možda bile [[Šamanizam\|šamani]].		Godine 2008. iskopani su u okolici Turpana ostaci muškarca. Tijelo muškarca je bilo zakopano s nizom praktičnih i ceremonijskih objekata, među njima [[Streljaštvo\|strijeljačkom]] opremom, [[Harfa\|harfom]] i 789 grama [[Kanabis\|kanabisa]]. Istraživači tijelo povezuju s Guši kulturom. Uz pomoć [[Datiranje ugljikom-14\|datiranja ugljikom-14]], pokapanje je okvirno datirano na 700. godinu. Od ukupno 500 grobova samo dva sadržavaju kanabis što istraživače navodi na zaključak da su te dvije osobe možda bile [[Šamanizam\|šamani]].
	[[~~File~~:Central Asian Buddhist Monks.jpeg\|thumb\|Freska s prikazom interakcije toharskog budističkog redovnika (lijevo) i njegovog istočnoazijskog učenika. Moguće je da su Toharci imali ulogu u prijenosu Budizma na područje Kine.]]		[[Datoteka:Central Asian Buddhist Monks.jpeg\|thumb\|Freska s prikazom interakcije toharskog budističkog redovnika (lijevo) i njegovog istočnoazijskog učenika. Moguće je da su Toharci imali ulogu u prijenosu Budizma na područje Kine.]]
	2009. godine su analizirani ostaci trideset osoba iz [[Xiaohe]] grobnice kako bi se istražili njihovi Y-kromosom i mitohonrdijski [[DNK]] markeri. Rezultati sugeriraju da je na području Tarimske zavale još u [[Brončano doba]] živjelo stanovništvo miješanog zapadnjačkog i istočnjačkog podrijetla. Mitohondrijski DNA Xiahoe (mtDNA) ljudi je pretežito istočnoazijska haploskupina C s manjim brojem H i K haploskupina, dok su njihove očinske linije sve zapadnoeuroazijske R1a1a. Geografsko područje na kojem se zbilo miješanje tih grupa je nepoznato no pretpostavlja se da je južni [[Sibir]] vjerojatan.<ref name="bronzeageadmix">		2009. godine su analizirani ostaci trideset osoba iz [[Xiaohe]] grobnice kako bi se istražili njihovi Y-kromosom i mitohonrdijski [[DNK]] markeri. Rezultati sugeriraju da je na području Tarimske zavale još u [[Brončano doba]] živjelo stanovništvo miješanog zapadnjačkog i istočnjačkog podrijetla. Mitohondrijski DNA Xiahoe (mtDNA) ljudi je pretežito istočnoazijska haploskupina C s manjim brojem H i K haploskupina, dok su njihove očinske linije sve zapadnoeuroazijske R1a1a. Geografsko područje na kojem se zbilo miješanje tih grupa je nepoznato no pretpostavlja se da je južni [[Sibir]] vjerojatan.<ref name="bronzeageadmix">
	{{Citiranje web		{{Citiranje web
Redak 46:		Redak 46:

	Prvu skupinu se učestalo poistovjećuje s ''Tókharoi'' koje spominju grčki povjesničari i za koje se vjeruje da su preci Kušana koji su u prvom i drugom stoljeću nove ere izgradili carstvo na sjeveru Indije i [[Srednja Azija\|Srednje Azije]] koja je pod vladarom [[Kaniška\|Kaniškom]] sezala od [[Turpan\|Turpana]] u Tarimskoj zavali do [[Pataliputra\|Pataliputre]] u dolini [[Ganges\|Gangesa]]. Manji dio znanstvenica ih povezuje i s Toharcima.<ref>{{Citiranje knjige \|author=John E. Hill \|title=Through the Jade Gate to Rome \|page=311 \|publisher=Booksurge Publishing \|year=2009 \|isbn=1-4392-2134-0 }}</ref> Na temelju usporedbe imena korištenih od antičkih autora, Christopher Beckwith predlaže da su ti ljudi u početku bili govornici toharskog ali da su kasnije prihvatili lokalne [[Iranski jezici\|iranske jezike]] po dolasku na to područje. On tvrdi da je prvi znak njihovog imena zapisanog u kineskom (月), kojeg se obično čita kao ''yuè''<ref>{{Citiranje knjige \| title=A Handbook of Old Chinese Phonology \| first=William H. \| last=Baxter \| authorlink=William H. Baxter \| location=Berlin \| publisher=Mouton de Gruyter \| year=1992 \| isbn=978-3-11-012324-1 \| page=806 }}</ref>, mogao biti i izgovaran kao ''tokwar'' ili ''togwar'' u arhaičnom sjeverozapadnom dijalektu.<ref name="Beckwith"/><ref>{{cite journal \| title=Empires of the Silk Road: A History of Central Eurasia from the Bronze Age to the Present \| first=Doug \| last=Hitch \| journal=Journal of the American Oriental Society \| year=2010 \| volume=130 \| issue=4 \| pages=654–658 \| url=http://www.ynlc.ca/ynlc/staff/hitch/review_of_Beckwith.pdf \| quote=He equates the Tokharians with the Yuezhi, and the Wusun with the Asvins, as if these are established facts, and refers to his arguments in appendix B. But these identifications remain controversial, rather than established, for most scholars. }}</ref> To ime bi ih povezivalo s baktrijskim imenom ''Toχοαρ'' i srednjovjekovnim oblikom ''Toχar''.		Prvu skupinu se učestalo poistovjećuje s ''Tókharoi'' koje spominju grčki povjesničari i za koje se vjeruje da su preci Kušana koji su u prvom i drugom stoljeću nove ere izgradili carstvo na sjeveru Indije i [[Srednja Azija\|Srednje Azije]] koja je pod vladarom [[Kaniška\|Kaniškom]] sezala od [[Turpan\|Turpana]] u Tarimskoj zavali do [[Pataliputra\|Pataliputre]] u dolini [[Ganges\|Gangesa]]. Manji dio znanstvenica ih povezuje i s Toharcima.<ref>{{Citiranje knjige \|author=John E. Hill \|title=Through the Jade Gate to Rome \|page=311 \|publisher=Booksurge Publishing \|year=2009 \|isbn=1-4392-2134-0 }}</ref> Na temelju usporedbe imena korištenih od antičkih autora, Christopher Beckwith predlaže da su ti ljudi u početku bili govornici toharskog ali da su kasnije prihvatili lokalne [[Iranski jezici\|iranske jezike]] po dolasku na to područje. On tvrdi da je prvi znak njihovog imena zapisanog u kineskom (月), kojeg se obično čita kao ''yuè''<ref>{{Citiranje knjige \| title=A Handbook of Old Chinese Phonology \| first=William H. \| last=Baxter \| authorlink=William H. Baxter \| location=Berlin \| publisher=Mouton de Gruyter \| year=1992 \| isbn=978-3-11-012324-1 \| page=806 }}</ref>, mogao biti i izgovaran kao ''tokwar'' ili ''togwar'' u arhaičnom sjeverozapadnom dijalektu.<ref name="Beckwith"/><ref>{{cite journal \| title=Empires of the Silk Road: A History of Central Eurasia from the Bronze Age to the Present \| first=Doug \| last=Hitch \| journal=Journal of the American Oriental Society \| year=2010 \| volume=130 \| issue=4 \| pages=654–658 \| url=http://www.ynlc.ca/ynlc/staff/hitch/review_of_Beckwith.pdf \| quote=He equates the Tokharians with the Yuezhi, and the Wusun with the Asvins, as if these are established facts, and refers to his arguments in appendix B. But these identifications remain controversial, rather than established, for most scholars. }}</ref> To ime bi ih povezivalo s baktrijskim imenom ''Toχοαρ'' i srednjovjekovnim oblikom ''Toχar''.
	[[~~File~~:Tocharian.JPG\|thumb\|Drvena ploča s natpisom na toharskom jeziku, u kosom Brahmi pismu.\|right]]		[[Datoteka:Tocharian.JPG\|thumb\|Drvena ploča s natpisom na toharskom jeziku, u kosom Brahmi pismu.\|right]]

	== Jezik ==		== Jezik ==

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Etnička grupa +{{Infookvir etnička grupa)

2021-12-17T00:03:26Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Etnička grupa +{{Infookvir etnička grupa)

←Starija inačica		Inačica od 17. prosinac 2021. u 00:03
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Toharci'''-->{{~~Etnička~~ grupa		<!--'''Toharci'''-->{{Infookvir etnička grupa
	\| ime =Toharci		\| ime =Toharci
	\| slika =[[Datoteka:QizilDonors.jpg\|300px]]		\| slika =[[Datoteka:QizilDonors.jpg\|300px]]

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

2021-12-08T10:04:24Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

←Starija inačica		Inačica od 8. prosinac 2021. u 10:04
Redak 33:		Redak 33:
	[[File:Central Asian Buddhist Monks.jpeg\|thumb\|Freska s prikazom interakcije toharskog budističkog redovnika (lijevo) i njegovog istočnoazijskog učenika. Moguće je da su Toharci imali ulogu u prijenosu Budizma na područje Kine.]]		[[File:Central Asian Buddhist Monks.jpeg\|thumb\|Freska s prikazom interakcije toharskog budističkog redovnika (lijevo) i njegovog istočnoazijskog učenika. Moguće je da su Toharci imali ulogu u prijenosu Budizma na područje Kine.]]
	2009. godine su analizirani ostaci trideset osoba iz [[Xiaohe]] grobnice kako bi se istražili njihovi Y-kromosom i mitohonrdijski [[DNK]] markeri. Rezultati sugeriraju da je na području Tarimske zavale još u [[Brončano doba]] živjelo stanovništvo miješanog zapadnjačkog i istočnjačkog podrijetla. Mitohondrijski DNA Xiahoe (mtDNA) ljudi je pretežito istočnoazijska haploskupina C s manjim brojem H i K haploskupina, dok su njihove očinske linije sve zapadnoeuroazijske R1a1a. Geografsko područje na kojem se zbilo miješanje tih grupa je nepoznato no pretpostavlja se da je južni [[Sibir]] vjerojatan.<ref name="bronzeageadmix">		2009. godine su analizirani ostaci trideset osoba iz [[Xiaohe]] grobnice kako bi se istražili njihovi Y-kromosom i mitohonrdijski [[DNK]] markeri. Rezultati sugeriraju da je na području Tarimske zavale još u [[Brončano doba]] živjelo stanovništvo miješanog zapadnjačkog i istočnjačkog podrijetla. Mitohondrijski DNA Xiahoe (mtDNA) ljudi je pretežito istočnoazijska haploskupina C s manjim brojem H i K haploskupina, dok su njihove očinske linije sve zapadnoeuroazijske R1a1a. Geografsko područje na kojem se zbilo miješanje tih grupa je nepoznato no pretpostavlja se da je južni [[Sibir]] vjerojatan.<ref name="bronzeageadmix">
	{{~~cite~~ web		{{Citiranje web
	\|url=http://www.biomedcentral.com/1741-7007/8/15#IDAH0OBH		\|url=http://www.biomedcentral.com/1741-7007/8/15#IDAH0OBH
	\|title=Evidence that a West-East admixed population lived in the Tarim Basin as early as the early Bronze Age		\|title=Evidence that a West-East admixed population lived in the Tarim Basin as early as the early Bronze Age
Redak 62:		Redak 62:

	== Povijesna uloga ==		== Povijesna uloga ==
	Toharci su živjeli uz [[Put svile\|Svileni put]] te održavali kontakte s [[Kinezi\|Kinezima]], [[Perzijanci\|Perzijancima]], [[Indijski narodi\|Indijcima]] te [[Turkijski narodi\|turkijskim]] plemenima. Prihvatili su [[Budizam]] koji je, poput njihovog pisma, pristigao iz sjeverne Indije oko prvog stoljeća kao rezultat [[Prozelitizam\|prozelitizma]] kušanskih [[Monah\|monaha]]. Čini se da su Kušani i Toharci igrali ulogu u prenošenju Budizma u Kinu preko Svilenog puta. Mnogi su Toharci bili [[Manihejstvo\|Manihejci]].<ref>{{~~cite~~ web\|url=http://depts.washington.edu/silkroad/exhibit/religion/buddhism/tarim/tarim.html \|title=Virtual Art Exhibit – The Tarim Basin \|publisher=University of Washington \|date= \|accessdate=2012-02-13}}</ref>		Toharci su živjeli uz [[Put svile\|Svileni put]] te održavali kontakte s [[Kinezi\|Kinezima]], [[Perzijanci\|Perzijancima]], [[Indijski narodi\|Indijcima]] te [[Turkijski narodi\|turkijskim]] plemenima. Prihvatili su [[Budizam]] koji je, poput njihovog pisma, pristigao iz sjeverne Indije oko prvog stoljeća kao rezultat [[Prozelitizam\|prozelitizma]] kušanskih [[Monah\|monaha]]. Čini se da su Kušani i Toharci igrali ulogu u prenošenju Budizma u Kinu preko Svilenog puta. Mnogi su Toharci bili [[Manihejstvo\|Manihejci]].<ref>{{Citiranje web\|url=http://depts.washington.edu/silkroad/exhibit/religion/buddhism/tarim/tarim.html \|title=Virtual Art Exhibit – The Tarim Basin \|publisher=University of Washington \|date= \|accessdate=2012-02-13}}</ref>

	Kako ih je pustinja [[Takla Makan]] štitila od [[Stepa\|stepskih]] [[Nomadi\|nomada]], elementi toharske kulture su preživjeli do sedmog stoljeća. Tada počinju pristizati turkijski imigranti iz [[Ujgurski Kaganat\|Ujgurskog Kaganata]] koji je propadao (s područja današnje [[Mongolija\|Mongolije]]) i Toharci se počinju asimilirati u današnje [[Ujguri\|Ujgure]].<ref name="Celtic">		Kako ih je pustinja [[Takla Makan]] štitila od [[Stepa\|stepskih]] [[Nomadi\|nomada]], elementi toharske kulture su preživjeli do sedmog stoljeća. Tada počinju pristizati turkijski imigranti iz [[Ujgurski Kaganat\|Ujgurskog Kaganata]] koji je propadao (s područja današnje [[Mongolija\|Mongolije]]) i Toharci se počinju asimilirati u današnje [[Ujguri\|Ujgure]].<ref name="Celtic">

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina)

2021-12-06T06:36:09Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina)

←Starija inačica		Inačica od 6. prosinac 2021. u 06:36
Redak 65:		Redak 65:

	Kako ih je pustinja [[Takla Makan]] štitila od [[Stepa\|stepskih]] [[Nomadi\|nomada]], elementi toharske kulture su preživjeli do sedmog stoljeća. Tada počinju pristizati turkijski imigranti iz [[Ujgurski Kaganat\|Ujgurskog Kaganata]] koji je propadao (s područja današnje [[Mongolija\|Mongolije]]) i Toharci se počinju asimilirati u današnje [[Ujguri\|Ujgure]].<ref name="Celtic">		Kako ih je pustinja [[Takla Makan]] štitila od [[Stepa\|stepskih]] [[Nomadi\|nomada]], elementi toharske kulture su preživjeli do sedmog stoljeća. Tada počinju pristizati turkijski imigranti iz [[Ujgurski Kaganat\|Ujgurskog Kaganata]] koji je propadao (s područja današnje [[Mongolija\|Mongolije]]) i Toharci se počinju asimilirati u današnje [[Ujguri\|Ujgure]].<ref name="Celtic">
	{{~~cite news~~\|first =\|last =\|coauthors =\|title = The mystery of China's celtic mummies\|url = http://www.independent.co.uk/news/world/asia/a-meeting-of-civilisations-the-mystery-of-chinas-celtic-mummies-413638.html \|work = [[The Independent]]\|date = August 28, 2006\|accessdate = 2008-06-28}}		{{Citiranje novina\|first =\|last =\|coauthors =\|title = The mystery of China's celtic mummies\|url = http://www.independent.co.uk/news/world/asia/a-meeting-of-civilisations-the-mystery-of-chinas-celtic-mummies-413638.html \|work = [[The Independent]]\|date = August 28, 2006\|accessdate = 2008-06-28}}
	</ref>		</ref>

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2021-11-18T06:20:20Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 18. studeni 2021. u 06:20
Redak 17:		Redak 17:
	Na početku [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] arheolozi otkrivaju niz rukopisa u oazama Tarimske zavala koji su pisani dvama bliskim ali tada još nepoznatim indoeuropskim jezicima. Još jedan tekst pronađen na istim prostorima, budističko djelo pisano staroturkijskim jezikom, sadržava napomenu da se radi o prijevodu sa [[Sanskrt\|Sanskrta]], posredstvom nekog ''toxrï'' jezika. Istraživač Friedrich W. K. Müller zaključuje da je taj jezik posrednički jezik povezan s novootkrivenim jezicima.<ref name="Tocharian Online">[http://www.utexas.edu/cola/centers/lrc/eieol/tokol-0-X.html Tocharian Online: Series Introduction], Todd B. Krause and Jonathan Slocum, University of Texas as Austin.</ref>		Na početku [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] arheolozi otkrivaju niz rukopisa u oazama Tarimske zavala koji su pisani dvama bliskim ali tada još nepoznatim indoeuropskim jezicima. Još jedan tekst pronađen na istim prostorima, budističko djelo pisano staroturkijskim jezikom, sadržava napomenu da se radi o prijevodu sa [[Sanskrt\|Sanskrta]], posredstvom nekog ''toxrï'' jezika. Istraživač Friedrich W. K. Müller zaključuje da je taj jezik posrednički jezik povezan s novootkrivenim jezicima.<ref name="Tocharian Online">[http://www.utexas.edu/cola/centers/lrc/eieol/tokol-0-X.html Tocharian Online: Series Introduction], Todd B. Krause and Jonathan Slocum, University of Texas as Austin.</ref>

	Müller ih naziva ''toharima'' (''Tocharisch'' na njemačkom), povezujući ''toxrï'' s etnonimom ''Tókharoi'' ([[Starogrčki jezik\|starogrčki]]: ''Τόχαροι'') kojeg je [[Strabon]] nadjenuo jednom od [[Skiti\|skitskih]] plemena i koja su osvojila [[Grčko-Baktrijsko Kraljevstvo]] (današnji [[Afganistan]] i [[Pakistan]]) u drugoj polovici [[2. stoljeće pr. Kr.\|drugog stoljeća pr. Kr]]<ref>"Most of the Scythians, beginning from the [[Caspian Sea]], are called [[Dahae]] Scythae, and those situated more towards the east [[Massagetae]] and [[Saka\|Sacae]]; the rest have the common appellation of Scythians, but each separate tribe has its peculiar name. All, or the greatest part of them, are nomads. The best known tribes are those who deprived the Greeks of [[Bactria]]na, the Asii, Pasiani, Tochari, and Sacarauli, who came from the country on the other side of the [[Jaxartes\|Iaxartes]], opposite the Sacae and [[Sogdians\|Sogdiani]]" ([[Strabo]], [http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.01.0198%3Abook%3D11%3Achapter%3D8%3Asection%3D2 11-8-2])</ref>. Taj pak naziv dolazi iz [[Indoiranski jezici\|indoiranskog]] ([[staroperzijski]] ''tuxāri''-, [[Sanskrt]] ''tukhāra)'' a naziv ''Toharistan'' se obično odnosi na Baktriju iz prvog milenija, ali i na provinciju [[Takar]] u Afganistanu. ''Tókharoi'' se danas često poistovjećuju s Yuezhima iz kineskih spisa, osnivačima Kušanskog Carstva.<ref name="Beckwith">{{~~cite book~~ \|first=Christopher \|last=Beckwith \|title=Empires of the Silk Road: A History of Central Asia from the Bronze Age to the Present \|pages=380–383 \|year=2009 \|publisher=Princeton University Press \|isbn= 978-0-691-15034-5 }}</ref> No, danas je također poznato da su ti ljudi govorili [[Baktrijski jezik\|baktrijskim jezikom]], [[Istočnoiranski jezici\|istočnoiranskim jezikom]] koji se uvelike razlikuje od toharskih jezika. Unatoč tomu, naziv ''toharski'' se ustalio kao naziv jezika kojim su pisani rukopisi iz Tarimske zavale kao i za ljude koji su ih proizveli.		Müller ih naziva ''toharima'' (''Tocharisch'' na njemačkom), povezujući ''toxrï'' s etnonimom ''Tókharoi'' ([[Starogrčki jezik\|starogrčki]]: ''Τόχαροι'') kojeg je [[Strabon]] nadjenuo jednom od [[Skiti\|skitskih]] plemena i koja su osvojila [[Grčko-Baktrijsko Kraljevstvo]] (današnji [[Afganistan]] i [[Pakistan]]) u drugoj polovici [[2. stoljeće pr. Kr.\|drugog stoljeća pr. Kr]]<ref>"Most of the Scythians, beginning from the [[Caspian Sea]], are called [[Dahae]] Scythae, and those situated more towards the east [[Massagetae]] and [[Saka\|Sacae]]; the rest have the common appellation of Scythians, but each separate tribe has its peculiar name. All, or the greatest part of them, are nomads. The best known tribes are those who deprived the Greeks of [[Bactria]]na, the Asii, Pasiani, Tochari, and Sacarauli, who came from the country on the other side of the [[Jaxartes\|Iaxartes]], opposite the Sacae and [[Sogdians\|Sogdiani]]" ([[Strabo]], [http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.01.0198%3Abook%3D11%3Achapter%3D8%3Asection%3D2 11-8-2])</ref>. Taj pak naziv dolazi iz [[Indoiranski jezici\|indoiranskog]] ([[staroperzijski]] ''tuxāri''-, [[Sanskrt]] ''tukhāra)'' a naziv ''Toharistan'' se obično odnosi na Baktriju iz prvog milenija, ali i na provinciju [[Takar]] u Afganistanu. ''Tókharoi'' se danas često poistovjećuju s Yuezhima iz kineskih spisa, osnivačima Kušanskog Carstva.<ref name="Beckwith">{{Citiranje knjige \|first=Christopher \|last=Beckwith \|title=Empires of the Silk Road: A History of Central Asia from the Bronze Age to the Present \|pages=380–383 \|year=2009 \|publisher=Princeton University Press \|isbn= 978-0-691-15034-5 }}</ref> No, danas je također poznato da su ti ljudi govorili [[Baktrijski jezik\|baktrijskim jezikom]], [[Istočnoiranski jezici\|istočnoiranskim jezikom]] koji se uvelike razlikuje od toharskih jezika. Unatoč tomu, naziv ''toharski'' se ustalio kao naziv jezika kojim su pisani rukopisi iz Tarimske zavale kao i za ljude koji su ih proizveli.

	Rukopisi su pisani dvama različitim jezicima koje nazivamo [[toharski A]] (također ''istočnotoharski'' ili ''turfanski'', prema gradu [[Turpan]]) i [[Toharski B (jezik)\|toharski B]] (također ''zapadnotoharski'' ili ''kučanski'' prema gradu [[Kuča]]). [[Endonim]] povijesnih Toharaca iz vremena šestog do osmog stoljeća je možda ''kuśiññe'' (toharski B), značenja "od kraljevstva Kuča i Agni", i ''ārśi'' (toharski A). U jednom od tekstova na toharskom A koristi se naziv ''ārśi-käntwā'', što znači "u jeziku Arsi" (gdje bi ''ārśi'' bilo povezano s ''argenteus'' odnosno ''sjajno'', ''blistavo''). Prema Douglasu Q. Adamsu, Toharci su za sebe možda koristili naziv ''ākñi ''što bi značilo "graničari".		Rukopisi su pisani dvama različitim jezicima koje nazivamo [[toharski A]] (također ''istočnotoharski'' ili ''turfanski'', prema gradu [[Turpan]]) i [[Toharski B (jezik)\|toharski B]] (također ''zapadnotoharski'' ili ''kučanski'' prema gradu [[Kuča]]). [[Endonim]] povijesnih Toharaca iz vremena šestog do osmog stoljeća je možda ''kuśiññe'' (toharski B), značenja "od kraljevstva Kuča i Agni", i ''ārśi'' (toharski A). U jednom od tekstova na toharskom A koristi se naziv ''ārśi-käntwā'', što znači "u jeziku Arsi" (gdje bi ''ārśi'' bilo povezano s ''argenteus'' odnosno ''sjajno'', ''blistavo''). Prema Douglasu Q. Adamsu, Toharci su za sebe možda koristili naziv ''ākñi ''što bi značilo "graničari".

	Povjesničar Bernard Sergent je koristio naziv ''Arśi-Kuči'' kojeg je pak nedavno promijenio u ''Agni-Kuči''.<ref>{{~~cite book~~ \| title=Les Indo-Européens: Histoire, langues, mythes \| first=Bernard \| last=Sergent \| authorlink=Bernard Sergent \| publisher=Payot \| edition=2nd \| year=2005 \| origyear=1995 \| pages=113–117 }}</ref>		Povjesničar Bernard Sergent je koristio naziv ''Arśi-Kuči'' kojeg je pak nedavno promijenio u ''Agni-Kuči''.<ref>{{Citiranje knjige \| title=Les Indo-Européens: Histoire, langues, mythes \| first=Bernard \| last=Sergent \| authorlink=Bernard Sergent \| publisher=Payot \| edition=2nd \| year=2005 \| origyear=1995 \| pages=113–117 }}</ref>

	== Davni stanovnici Tarimske zavale ==		== Davni stanovnici Tarimske zavale ==
	[[File:Tarimbecken 3. Jahrhundert.png\|thumb\|Prikaz Tarimske zavale, čiji krajnji sjever su nastanjivali Toharci.\|right]]		[[File:Tarimbecken 3. Jahrhundert.png\|thumb\|Prikaz Tarimske zavale, čiji krajnji sjever su nastanjivali Toharci.\|right]]
	J. P. Mallory i Victor H. Mair tvrde da su toharski jezici pristigli u Tarimsku i [[Turpan\|Turpansku]] zavalu s područja Afanasevo kulture, neposredno na sjeveru. Afanasevo kultura (3500. pr. Kr. do 2500. pr. Kr.) pokazuje kulturološku i genetsku vezu s kulturama srednjoazijskih stepa koje su bile bliske [[Indoeuropljani\|Indoeuropljanima]], ali je dovoljno starija od Andronovo kulture (dovedene u vezu s indoirancima) da izolira toharske jezike od indoiranskih inovacija poput procesa satemizacije.<ref>{{~~cite book~~\|last=Anthony\|first=David W.\|title=The Horse, the Wheel, and Language: How Bronze-Age Riders from the Eurasian Steppes Shaped the Modern World\|year=2007\|publisher=Princeton University Press\|location=Princeton, NJ\|isbn=978-0-691-05887-0\|pages=264–265\|url=http://books.google.com/books?id=nLIufwC4szwC&pg=PA308}}</ref>		J. P. Mallory i Victor H. Mair tvrde da su toharski jezici pristigli u Tarimsku i [[Turpan\|Turpansku]] zavalu s područja Afanasevo kulture, neposredno na sjeveru. Afanasevo kultura (3500. pr. Kr. do 2500. pr. Kr.) pokazuje kulturološku i genetsku vezu s kulturama srednjoazijskih stepa koje su bile bliske [[Indoeuropljani\|Indoeuropljanima]], ali je dovoljno starija od Andronovo kulture (dovedene u vezu s indoirancima) da izolira toharske jezike od indoiranskih inovacija poput procesa satemizacije.<ref>{{Citiranje knjige\|last=Anthony\|first=David W.\|title=The Horse, the Wheel, and Language: How Bronze-Age Riders from the Eurasian Steppes Shaped the Modern World\|year=2007\|publisher=Princeton University Press\|location=Princeton, NJ\|isbn=978-0-691-05887-0\|pages=264–265\|url=http://books.google.com/books?id=nLIufwC4szwC&pg=PA308}}</ref>

	=== Mumije iz Tarima ===		=== Mumije iz Tarima ===
Redak 45:		Redak 45:
	''Zapisi velikog povjesničara'', povjesničara [[Sima Qian\|Sima Qiana]] opisuju skupinu ljudi pod nazivom Yuezhi a koja je živjela između Qilianskog lanca i [[Dunhuang\|Dunhuanga]] dok ih nisu protjerali [[Xiongnu]] u drugom stoljeću pr. Kr. Većina je navodno krenula prema zapadu i osvojila Baktriju a manja skupina je pronašla utočište u "Južnim planinama".<ref>[http://ctext.org/dictionary.pl?if=en&id=9030 Shiji] Original text: 始月氏居敦煌、祁連閒，及為匈奴所敗，乃遠去，過宛，西擊大夏而臣之，遂都媯水北，為王庭。其餘小眾不能去者，保南山羌，號小月氏。 Translation: "The Yüeh-chih originally lived in the area between the Ch'i-lien or Heavenly Mountains and Tun-huang, but after they were defeated by the Hsiung-nu they moved far away to the west, beyond Ta-yüan, where they attacked and conquered the people of Ta-hsia and set up the court of their king on the northern bank of the Kuei River. A small number of their people who were unable to make the journey west sought refuge among the Ch'iang barbarians in the Southern Mountains, where they are known as the Lesser Yüeh-chih." —[[Burton Watson]] (trans.), ''Records of the Grand Historian of China: The age of Emperor Wu, 140 to circa 100 B.C.'' Columbia University Press, 1961, p. 268.</ref>		''Zapisi velikog povjesničara'', povjesničara [[Sima Qian\|Sima Qiana]] opisuju skupinu ljudi pod nazivom Yuezhi a koja je živjela između Qilianskog lanca i [[Dunhuang\|Dunhuanga]] dok ih nisu protjerali [[Xiongnu]] u drugom stoljeću pr. Kr. Većina je navodno krenula prema zapadu i osvojila Baktriju a manja skupina je pronašla utočište u "Južnim planinama".<ref>[http://ctext.org/dictionary.pl?if=en&id=9030 Shiji] Original text: 始月氏居敦煌、祁連閒，及為匈奴所敗，乃遠去，過宛，西擊大夏而臣之，遂都媯水北，為王庭。其餘小眾不能去者，保南山羌，號小月氏。 Translation: "The Yüeh-chih originally lived in the area between the Ch'i-lien or Heavenly Mountains and Tun-huang, but after they were defeated by the Hsiung-nu they moved far away to the west, beyond Ta-yüan, where they attacked and conquered the people of Ta-hsia and set up the court of their king on the northern bank of the Kuei River. A small number of their people who were unable to make the journey west sought refuge among the Ch'iang barbarians in the Southern Mountains, where they are known as the Lesser Yüeh-chih." —[[Burton Watson]] (trans.), ''Records of the Grand Historian of China: The age of Emperor Wu, 140 to circa 100 B.C.'' Columbia University Press, 1961, p. 268.</ref>

	Prvu skupinu se učestalo poistovjećuje s ''Tókharoi'' koje spominju grčki povjesničari i za koje se vjeruje da su preci Kušana koji su u prvom i drugom stoljeću nove ere izgradili carstvo na sjeveru Indije i [[Srednja Azija\|Srednje Azije]] koja je pod vladarom [[Kaniška\|Kaniškom]] sezala od [[Turpan\|Turpana]] u Tarimskoj zavali do [[Pataliputra\|Pataliputre]] u dolini [[Ganges\|Gangesa]]. Manji dio znanstvenica ih povezuje i s Toharcima.<ref>{{~~cite book~~ \|author=John E. Hill \|title=Through the Jade Gate to Rome \|page=311 \|publisher=Booksurge Publishing \|year=2009 \|isbn=1-4392-2134-0 }}</ref> Na temelju usporedbe imena korištenih od antičkih autora, Christopher Beckwith predlaže da su ti ljudi u početku bili govornici toharskog ali da su kasnije prihvatili lokalne [[Iranski jezici\|iranske jezike]] po dolasku na to područje. On tvrdi da je prvi znak njihovog imena zapisanog u kineskom (月), kojeg se obično čita kao ''yuè''<ref>{{~~cite book~~ \| title=A Handbook of Old Chinese Phonology \| first=William H. \| last=Baxter \| authorlink=William H. Baxter \| location=Berlin \| publisher=Mouton de Gruyter \| year=1992 \| isbn=978-3-11-012324-1 \| page=806 }}</ref>, mogao biti i izgovaran kao ''tokwar'' ili ''togwar'' u arhaičnom sjeverozapadnom dijalektu.<ref name="Beckwith"/><ref>{{cite journal \| title=Empires of the Silk Road: A History of Central Eurasia from the Bronze Age to the Present \| first=Doug \| last=Hitch \| journal=Journal of the American Oriental Society \| year=2010 \| volume=130 \| issue=4 \| pages=654–658 \| url=http://www.ynlc.ca/ynlc/staff/hitch/review_of_Beckwith.pdf \| quote=He equates the Tokharians with the Yuezhi, and the Wusun with the Asvins, as if these are established facts, and refers to his arguments in appendix B. But these identifications remain controversial, rather than established, for most scholars. }}</ref> To ime bi ih povezivalo s baktrijskim imenom ''Toχοαρ'' i srednjovjekovnim oblikom ''Toχar''.		Prvu skupinu se učestalo poistovjećuje s ''Tókharoi'' koje spominju grčki povjesničari i za koje se vjeruje da su preci Kušana koji su u prvom i drugom stoljeću nove ere izgradili carstvo na sjeveru Indije i [[Srednja Azija\|Srednje Azije]] koja je pod vladarom [[Kaniška\|Kaniškom]] sezala od [[Turpan\|Turpana]] u Tarimskoj zavali do [[Pataliputra\|Pataliputre]] u dolini [[Ganges\|Gangesa]]. Manji dio znanstvenica ih povezuje i s Toharcima.<ref>{{Citiranje knjige \|author=John E. Hill \|title=Through the Jade Gate to Rome \|page=311 \|publisher=Booksurge Publishing \|year=2009 \|isbn=1-4392-2134-0 }}</ref> Na temelju usporedbe imena korištenih od antičkih autora, Christopher Beckwith predlaže da su ti ljudi u početku bili govornici toharskog ali da su kasnije prihvatili lokalne [[Iranski jezici\|iranske jezike]] po dolasku na to područje. On tvrdi da je prvi znak njihovog imena zapisanog u kineskom (月), kojeg se obično čita kao ''yuè''<ref>{{Citiranje knjige \| title=A Handbook of Old Chinese Phonology \| first=William H. \| last=Baxter \| authorlink=William H. Baxter \| location=Berlin \| publisher=Mouton de Gruyter \| year=1992 \| isbn=978-3-11-012324-1 \| page=806 }}</ref>, mogao biti i izgovaran kao ''tokwar'' ili ''togwar'' u arhaičnom sjeverozapadnom dijalektu.<ref name="Beckwith"/><ref>{{cite journal \| title=Empires of the Silk Road: A History of Central Eurasia from the Bronze Age to the Present \| first=Doug \| last=Hitch \| journal=Journal of the American Oriental Society \| year=2010 \| volume=130 \| issue=4 \| pages=654–658 \| url=http://www.ynlc.ca/ynlc/staff/hitch/review_of_Beckwith.pdf \| quote=He equates the Tokharians with the Yuezhi, and the Wusun with the Asvins, as if these are established facts, and refers to his arguments in appendix B. But these identifications remain controversial, rather than established, for most scholars. }}</ref> To ime bi ih povezivalo s baktrijskim imenom ''Toχοαρ'' i srednjovjekovnim oblikom ''Toχar''.
	[[File:Tocharian.JPG\|thumb\|Drvena ploča s natpisom na toharskom jeziku, u kosom Brahmi pismu.\|right]]		[[File:Tocharian.JPG\|thumb\|Drvena ploča s natpisom na toharskom jeziku, u kosom Brahmi pismu.\|right]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-22T10:02:59Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Etnička grupa
| ime =Toharci
| slika =[[Datoteka:QizilDonors.jpg|300px]]
| opis slike ="Toharski prinčevi", zidna slika s područja Tarimske zavale
| regije = [[Tarimska zavala]]
| jezik = [[toharski jezici]], zasebna grana [[indoeuropski jezici|indoeuropskih jezika]]
| vjera = [[Budizam]], [[Manihejstvo]]
}}

'''Toharci''' ili '''Tohari'''<ref> Kapović, Mate.: [http://darhiv.ffzg.unizg.hr/1901/1/392402.Kapovic_-_Indoeuropska_lingvistika.pdf Uvod u indoeuropsku lingvistiku], 2008, str. 88.</ref> su bili stanovnici srednjovjekovnih [[Grad-država|gradova-država]] oaza na sjevernom rubu [[Tarimska zavala|Tarimske zavale]] (današnji [[Xinjiang]], [[Kina]]). Služili su se [[Toharski jezici|toharskim jezicima]] (iz [[Indoeuropski jezici|indoeuropske porodice jezika]]) koji su nam poznati iz rukopisa datiranih na vrijeme od [[6. stoljeće|šestog]] do [[8. stoljeće|osmog stoljeća]], nakon čega oni nestaju a zamjenjuju ih [[turkijski jezici]] lokalnih plemena [[Ujguri|Ujgura]].

Naziv potječe iz [[19. stoljeće|19. stoljeća]] kad ih tadašnji istraživači poistovjećuju sa skupinom po nazivu ''Tókharoi'' koja nastanjuje [[Baktrija|Baktriju]] i o kojoj se pisalo u starogrčkim izvorima. Iako se ne radi o istim plemenima, naziv se ustalio.

Neki istraživači povezuju Toharce s Afanasevo kulturom istočnog [[Sibir|Sibira]] (3500. pr. Kr. do 2500. pr. Kr.), s mumijama iz Tarima (1800. pr. Kr.) i s [[Yuezhi|Yuezhima]] koji su poznati iz kineskih spisa. Potonji su uglavnom migrirali iz zapadnog dijela [[Gansu]] u Baktriju tijekom [[2. stoljeće pr. Kr.|drugog stoljeća pr. Kr.]] a zatim na sjeverozapad [[Indijski potkontinent|indijskog potkontinenta]] gdje osnivaju [[Kušansko Carstvo]].<ref> Kim, Ronald.: [http://enlil.ff.cuni.cz/system/files/tocharian.pdf Introduction to Tocharian], 2012.</ref>

== Ime ==
Na početku [[20. stoljeće|20. stoljeća]] arheolozi otkrivaju niz rukopisa u oazama Tarimske zavala koji su pisani dvama bliskim ali tada još nepoznatim indoeuropskim jezicima. Još jedan tekst pronađen na istim prostorima, budističko djelo pisano staroturkijskim jezikom, sadržava napomenu da se radi o prijevodu sa [[Sanskrt|Sanskrta]], posredstvom nekog ''toxrï'' jezika. Istraživač Friedrich W. K. Müller zaključuje da je taj jezik posrednički jezik povezan s novootkrivenim jezicima.<ref name="Tocharian Online">[http://www.utexas.edu/cola/centers/lrc/eieol/tokol-0-X.html Tocharian Online: Series Introduction], Todd B. Krause and Jonathan Slocum, University of Texas as Austin.</ref>

Müller ih naziva ''toharima'' (''Tocharisch'' na njemačkom), povezujući ''toxrï'' s etnonimom ''Tókharoi'' ([[Starogrčki jezik|starogrčki]]: ''Τόχαροι'') kojeg je [[Strabon]] nadjenuo jednom od [[Skiti|skitskih]] plemena i koja su osvojila [[Grčko-Baktrijsko Kraljevstvo]] (današnji [[Afganistan]] i [[Pakistan]]) u drugoj polovici [[2. stoljeće pr. Kr.|drugog stoljeća pr. Kr]]<ref>"Most of the Scythians, beginning from the [[Caspian Sea]], are called [[Dahae]] Scythae, and those situated more towards the east [[Massagetae]] and [[Saka|Sacae]]; the rest have the common appellation of Scythians, but each separate tribe has its peculiar name. All, or the greatest part of them, are nomads. The best known tribes are those who deprived the Greeks of [[Bactria]]na, the Asii, Pasiani, Tochari, and Sacarauli, who came from the country on the other side of the [[Jaxartes|Iaxartes]], opposite the Sacae and [[Sogdians|Sogdiani]]" ([[Strabo]], [http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.01.0198%3Abook%3D11%3Achapter%3D8%3Asection%3D2 11-8-2])</ref>. Taj pak naziv dolazi iz [[Indoiranski jezici|indoiranskog]] ([[staroperzijski]] ''tuxāri''-, [[Sanskrt]] ''tukhāra)'' a naziv ''Toharistan'' se obično odnosi na Baktriju iz prvog milenija, ali i na provinciju [[Takar]] u Afganistanu. ''Tókharoi'' se danas često poistovjećuju s Yuezhima iz kineskih spisa, osnivačima Kušanskog Carstva.<ref name="Beckwith">{{cite book |first=Christopher |last=Beckwith |title=Empires of the Silk Road: A History of Central Asia from the Bronze Age to the Present |pages=380–383 |year=2009 |publisher=Princeton University Press |isbn= 978-0-691-15034-5 }}</ref> No, danas je također poznato da su ti ljudi govorili [[Baktrijski jezik|baktrijskim jezikom]], [[Istočnoiranski jezici|istočnoiranskim jezikom]] koji se uvelike razlikuje od toharskih jezika. Unatoč tomu, naziv ''toharski'' se ustalio kao naziv jezika kojim su pisani rukopisi iz Tarimske zavale kao i za ljude koji su ih proizveli.

Rukopisi su pisani dvama različitim jezicima koje nazivamo [[toharski A]] (također ''istočnotoharski'' ili ''turfanski'', prema gradu [[Turpan]]) i [[Toharski B (jezik)|toharski B]] (također ''zapadnotoharski'' ili ''kučanski'' prema gradu [[Kuča]]). [[Endonim]] povijesnih Toharaca iz vremena šestog do osmog stoljeća je možda ''kuśiññe'' (toharski B), značenja "od kraljevstva Kuča i Agni", i ''ārśi'' (toharski A). U jednom od tekstova na toharskom A koristi se naziv ''ārśi-käntwā'', što znači "u jeziku Arsi" (gdje bi ''ārśi'' bilo povezano s ''argenteus'' odnosno ''sjajno'', ''blistavo''). Prema Douglasu Q. Adamsu, Toharci su za sebe možda koristili naziv ''ākñi ''što bi značilo "graničari".

Povjesničar Bernard Sergent je koristio naziv ''Arśi-Kuči'' kojeg je pak nedavno promijenio u ''Agni-Kuči''.<ref>{{cite book | title=Les Indo-Européens: Histoire, langues, mythes | first=Bernard | last=Sergent | authorlink=Bernard Sergent | publisher=Payot | edition=2nd | year=2005 | origyear=1995 | pages=113–117 }}</ref>

== Davni stanovnici Tarimske zavale ==
[[File:Tarimbecken 3. Jahrhundert.png|thumb|Prikaz Tarimske zavale, čiji krajnji sjever su nastanjivali Toharci.|right]]
J. P. Mallory i Victor H. Mair tvrde da su toharski jezici pristigli u Tarimsku i [[Turpan|Turpansku]] zavalu s područja Afanasevo kulture, neposredno na sjeveru. Afanasevo kultura (3500. pr. Kr. do 2500. pr. Kr.) pokazuje kulturološku i genetsku vezu s kulturama srednjoazijskih stepa koje su bile bliske [[Indoeuropljani|Indoeuropljanima]], ali je dovoljno starija od Andronovo kulture (dovedene u vezu s indoirancima) da izolira toharske jezike od indoiranskih inovacija poput procesa satemizacije.<ref>{{cite book|last=Anthony|first=David W.|title=The Horse, the Wheel, and Language: How Bronze-Age Riders from the Eurasian Steppes Shaped the Modern World|year=2007|publisher=Princeton University Press|location=Princeton, NJ|isbn=978-0-691-05887-0|pages=264–265|url=http://books.google.com/books?id=nLIufwC4szwC&pg=PA308}}</ref>

=== Mumije iz Tarima ===
Mumije iz Tarima (1800. pr. Kr.) su pronađene na istom području kao i toharski tekstovi i [[Freska|freske]] Tarimske zavale (300. do 900. godina) a indoeuropskog su podrijetla i ukazuju na [[Europeidi|Europeidnu]] rasu svjetlih očiju i boje kose. Nepoznato je jesu li mumije i freske povezane.

Godine 2008. iskopani su u okolici Turpana ostaci muškarca. Tijelo muškarca je bilo zakopano s nizom praktičnih i ceremonijskih objekata, među njima [[Streljaštvo|strijeljačkom]] opremom, [[Harfa|harfom]] i 789 grama [[Kanabis|kanabisa]]. Istraživači tijelo povezuju s Guši kulturom. Uz pomoć [[Datiranje ugljikom-14|datiranja ugljikom-14]], pokapanje je okvirno datirano na 700. godinu. Od ukupno 500 grobova samo dva sadržavaju kanabis što istraživače navodi na zaključak da su te dvije osobe možda bile [[Šamanizam|šamani]].
[[File:Central Asian Buddhist Monks.jpeg|thumb|Freska s prikazom interakcije toharskog budističkog redovnika (lijevo) i njegovog istočnoazijskog učenika. Moguće je da su Toharci imali ulogu u prijenosu Budizma na područje Kine.]]
2009. godine su analizirani ostaci trideset osoba iz [[Xiaohe]] grobnice kako bi se istražili njihovi Y-kromosom i mitohonrdijski [[DNK]] markeri. Rezultati sugeriraju da je na području Tarimske zavale još u [[Brončano doba]] živjelo stanovništvo miješanog zapadnjačkog i istočnjačkog podrijetla. Mitohondrijski DNA Xiahoe (mtDNA) ljudi je pretežito istočnoazijska haploskupina C s manjim brojem H i K haploskupina, dok su njihove očinske linije sve zapadnoeuroazijske R1a1a. Geografsko područje na kojem se zbilo miješanje tih grupa je nepoznato no pretpostavlja se da je južni [[Sibir]] vjerojatan.<ref name="bronzeageadmix">
{{cite web
|url=http://www.biomedcentral.com/1741-7007/8/15#IDAH0OBH
|title=Evidence that a West-East admixed population lived in the Tarim Basin as early as the early Bronze Age
|publisher=[[BMC Biology]]
|accessdate=17 February 2010
|last=Li
|first=Chunxiang
}}</ref>

=== Yuezhi ===
''Zapisi velikog povjesničara'', povjesničara [[Sima Qian|Sima Qiana]] opisuju skupinu ljudi pod nazivom Yuezhi a koja je živjela između Qilianskog lanca i [[Dunhuang|Dunhuanga]] dok ih nisu protjerali [[Xiongnu]] u drugom stoljeću pr. Kr. Većina je navodno krenula prema zapadu i osvojila Baktriju a manja skupina je pronašla utočište u "Južnim planinama".<ref>[http://ctext.org/dictionary.pl?if=en&id=9030 Shiji] Original text: 始月氏居敦煌、祁連閒，及為匈奴所敗，乃遠去，過宛，西擊大夏而臣之，遂都媯水北，為王庭。其餘小眾不能去者，保南山羌，號小月氏。 Translation: "The Yüeh-chih originally lived in the area between the Ch'i-lien or Heavenly Mountains and Tun-huang, but after they were defeated by the Hsiung-nu they moved far away to the west, beyond Ta-yüan, where they attacked and conquered the people of Ta-hsia and set up the court of their king on the northern bank of the Kuei River. A small number of their people who were unable to make the journey west sought refuge among the Ch'iang barbarians in the Southern Mountains, where they are known as the Lesser Yüeh-chih." —[[Burton Watson]] (trans.), ''Records of the Grand Historian of China: The age of Emperor Wu, 140 to circa 100 B.C.'' Columbia University Press, 1961, p. 268.</ref>

Prvu skupinu se učestalo poistovjećuje s ''Tókharoi'' koje spominju grčki povjesničari i za koje se vjeruje da su preci Kušana koji su u prvom i drugom stoljeću nove ere izgradili carstvo na sjeveru Indije i [[Srednja Azija|Srednje Azije]] koja je pod vladarom [[Kaniška|Kaniškom]] sezala od [[Turpan|Turpana]] u Tarimskoj zavali do [[Pataliputra|Pataliputre]] u dolini [[Ganges|Gangesa]]. Manji dio znanstvenica ih povezuje i s Toharcima.<ref>{{cite book |author=John E. Hill |title=Through the Jade Gate to Rome |page=311 |publisher=Booksurge Publishing |year=2009 |isbn=1-4392-2134-0 }}</ref> Na temelju usporedbe imena korištenih od antičkih autora, Christopher Beckwith predlaže da su ti ljudi u početku bili govornici toharskog ali da su kasnije prihvatili lokalne [[Iranski jezici|iranske jezike]] po dolasku na to područje. On tvrdi da je prvi znak njihovog imena zapisanog u kineskom (月), kojeg se obično čita kao ''yuè''<ref>{{cite book | title=A Handbook of Old Chinese Phonology | first=William H. | last=Baxter | authorlink=William H. Baxter | location=Berlin | publisher=Mouton de Gruyter | year=1992 | isbn=978-3-11-012324-1 | page=806 }}</ref>, mogao biti i izgovaran kao ''tokwar'' ili ''togwar'' u arhaičnom sjeverozapadnom dijalektu.<ref name="Beckwith"/><ref>{{cite journal | title=Empires of the Silk Road: A History of Central Eurasia from the Bronze Age to the Present | first=Doug | last=Hitch | journal=Journal of the American Oriental Society | year=2010 | volume=130 | issue=4 | pages=654–658 | url=http://www.ynlc.ca/ynlc/staff/hitch/review_of_Beckwith.pdf | quote=He equates the Tokharians with the Yuezhi, and the Wusun with the Asvins, as if these are established facts, and refers to his arguments in appendix B. But these identifications remain controversial, rather than established, for most scholars. }}</ref> To ime bi ih povezivalo s baktrijskim imenom ''Toχοαρ'' i srednjovjekovnim oblikom ''Toχar''.
[[File:Tocharian.JPG|thumb|Drvena ploča s natpisom na toharskom jeziku, u kosom Brahmi pismu.|right]]

== Jezik ==
{{glavni|Toharski jezici}}
Čini se da su Toharci govorili dva različita jezika indoeuropske skupine, toharski A (istočnotoharski) i toharski B (zapadnotoharski). Prema mišljenju nekih, samo istočni (A) se može uistinu i nazivati toharskim jer se govornici zapadnog sami nazivaju Kučanima (prema mjestu Kuča).

Toharski dijeli sličnosti s svim ostalim indoeuropskim jezicima što otežava identificiranje njemu najbližeg indoeuropskog jezika odnosno njegovu poziciju unutar indoeuropske porodice. No, leksičkostatistička istraživanja ga stavljaju u blizinu [[Hetitski jezik|hetitiskog]] s kojim mu je zajedničko da nema [[Palatalizacija|palatalizaciju]] (a koja je veoma česta u susjednim indijskim i iranskim jezicima tog područja).

Pretpostavlja se da je toharski A (istok) izumro prije toharskog B koji se govorio na zapadu i koji je bio bolje odvoen od mogućih vanjskih jezičnih utjecaja. Misli se da je toharski A u konačnici postao [[Budizam|budistički]] liturgijski jezik (bez izvornih govornika) dok se istovremeno toharski B i dalje koristio u svakodnevnom životu.<ref>Kapović, Mate.: [http://darhiv.ffzg.unizg.hr/1901/1/392402.Kapovic_-_Indoeuropska_lingvistika.pdf Uvod u indoeuropsku lingvistiku]", 2008, str. 89.</ref>

== Nalazišta ==
Glavno nalazište rukopisa na toharskom B je na području Kuče. Na tom području je oko 7. stoljeća postojalo Kraljevstvo Kuča čiji je službeni jezik bio toharski B. Najvažnije nalaziše kod Kuče je Miŋ-öy (u prijevodu ''tisuću špilja'') u blizini Qizila, gdje je pronađeno 230 budističkih špilja. Drugo najvažnije nalazište je Duldur Aqur. Osim ta dva nalazišta postoji i niz drugih manje važnih nalazišta kao što su npr. Subeši, Qumtura i Qizil Qaya.<ref> Peyrot, Michaël.: 2008, 215-217.</ref>

Velik broj rukopisa je pronađen na relativno malom nalazištu s područje Korla, sjeverno od naselja Šorčuq i južno od naselja Šigšin. Većina rukopisa s područja Turpana pronađena su na nalazištima Siŋgim, Bezäklik i Xočo, a nešto manji broj na nalazištu Maralbeši, između gradova [[Kašgar]] i Aksu.

== Povijesna uloga ==
Toharci su živjeli uz [[Put svile|Svileni put]] te održavali kontakte s [[Kinezi|Kinezima]], [[Perzijanci|Perzijancima]], [[Indijski narodi|Indijcima]] te [[Turkijski narodi|turkijskim]] plemenima. Prihvatili su [[Budizam]] koji je, poput njihovog pisma, pristigao iz sjeverne Indije oko prvog stoljeća kao rezultat [[Prozelitizam|prozelitizma]] kušanskih [[Monah|monaha]]. Čini se da su Kušani i Toharci igrali ulogu u prenošenju Budizma u Kinu preko Svilenog puta. Mnogi su Toharci bili [[Manihejstvo|Manihejci]].<ref>{{cite web|url=http://depts.washington.edu/silkroad/exhibit/religion/buddhism/tarim/tarim.html |title=Virtual Art Exhibit – The Tarim Basin |publisher=University of Washington |date= |accessdate=2012-02-13}}</ref>

Kako ih je pustinja [[Takla Makan]] štitila od [[Stepa|stepskih]] [[Nomadi|nomada]], elementi toharske kulture su preživjeli do sedmog stoljeća. Tada počinju pristizati turkijski imigranti iz [[Ujgurski Kaganat|Ujgurskog Kaganata]] koji je propadao (s područja današnje [[Mongolija|Mongolije]]) i Toharci se počinju asimilirati u današnje [[Ujguri|Ujgure]].<ref name="Celtic">
{{cite news|first =|last =|coauthors =|title = The mystery of China's celtic mummies|url = http://www.independent.co.uk/news/world/asia/a-meeting-of-civilisations-the-mystery-of-chinas-celtic-mummies-413638.html |work = [[The Independent]]|date = August 28, 2006|accessdate = 2008-06-28}}
</ref>

==Vanjske poveznice==
* [http://titus.fkidg1.uni-frankfurt.de/didact/idg/toch/tochbr.htm Toharsko pismo]
* [http://www.utexas.edu/cola/centers/lrc/eieol/tokol-0.html Uvod u toharski jezik]
* [http://ieed.ullet.net/tochB.html Rječnik toharskog B]
* [http://www.univie.ac.at/tocharian/ Baza otkrivenih toharskih rukopisa]

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Indoeuropljani]]
[[Kategorija:Drevni narodi]]
[[Kategorija:nestali narodi]]