https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&feed=atom&title=Tihi_DonTihi Don - Povijest promjena2026-07-17T14:46:12ZPovijest promjena ove stranice na wikijuMediaWiki 1.42.3https://enciklopedija.cc/index.php?title=Tihi_Don&diff=243814&oldid=prevWikiSysop: Bot: Automatski unos stranica2021-10-23T00:43:56Z<p>Bot: Automatski unos stranica</p>
<p><b>Nova stranica</b></p><div><!--'''Tihi Don'''-->'''Tihi Don''' (rus. Тихий Дон) je roman [[Mihail Šolohov|Mihaila Šolohova]], iz četiri toma, koji je prvo objavljen u listu ''Oktjabr'' u razoblju između 1928. i 1940. godine.<br />
<br />
== O romanu ==<br />
''Tihi Don'' je jedno od najmonumentalnijih djela svjetske literature i ne može se podvesti pod jedan [[žanr]]. To je prije svega povijesni [[roman]], koji prikazuje rusko društvo u jednom od najvažnijih trenutaka u povijesti Rusije – u vrijeme [[Ruska revolucija 1917.|Revolucije 1917.]], a i politički jer se bavi političkim previranjima i sukobima između monarhista i komunista. Najveći dio knjige posvećen je opisivanju [[Istočno bojište (Prvi svjetski rat)|Istočnog bojišta]] na kraju [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] i građanskog rata 1917, kao i mukotrpnoga života donskih Kozaka te se može smatrati ratnim i socijalnim romanom. Strasti i emocionalna preživljavanja glavnih junaka opisana su vrlo detaljno, pa je ''Tihi Don'' dobio i psihološku notu. Kao glavni motiv romana, ističe se nekonvencionalna veza između Grigorija Melehova i Aksinje, što romanu daje ljubavni karakter. Na kraju, sam naziv djela nagovještava da pisac posebnu pažnju posvećuje opisima prirode – tihog [[Don]]a i mirne stepe, ravnodušnih nad teškom kozačkom sudbinom.<br />
<br />
== Likovi ==<br />
* Grigorije ''Griška'' Melehov – mlađi sin Panteleja Melehova. Oženjen Natalijom, ali u vezi s Aksinjom. Jedan od najpoželjnijih momaka u [[selo|selu]], kako zbog svog ''turskog'' izgleda, tako i zbog slobodnog i veselog [[karakter]]a. Grigorije odlazi u [[rat]] gdje dobiva nekoliko ordena svetog Jurja. Ipak, njegova uvjerenja duboko su poljuljana i počinje se pitati za čije se to interese [[Kozaci]] i [[Rusi]] bore.<br />
<br />
* Aksinja – [[žena]] Stepana Astahova, ali ljubavnica Grigorija Melehova. Ona i Griška počeli su viđati se kada je on bio momak u dvadesetim, a ona već zrela žena. Ipak, ''Ksjuša'' je dugo ostala privlačna, a njena putenost donela joj je mnoge nesreće u [[život]]u. Kada s Grigorijem pobjegne u Jagodno, od lakomislene seljanke postaje samopouzdana domaćica domaćinstva i ljubavnica gazdinog sina.<br />
<br />
* Petar Melehov – Grigorijev stariji brat, plav Kozak na kome se uopće ne vidi njegovo [[Turska|tursko]] [[podrijetlo]]. Naročito se ističe u vojsci, gdje dobiva nekoliko unapređenja. Petar je dobrodušan, miran i odan [[obitelj]]i, i čest posrednik u napetim odnosima između oca i [[brat]]a. <br />
<br />
* Natalija – Grigorijeva žena, kćerka bogatog Mirona Grigorijeviča. Njihov brak je od početka bio nesretan, a kada Griška ode Aksinji, Natalija postaje toliko očajna da pokušava samoubojstvo.<br />
<br />
* Darja Aleksandrovna – Petrova [[žena]], pohotna i lukava. Kada joj svekar priprijeti i istuće je zbog njenog sramnog ponašanja, ona mu odgovara: ''Ako već ne možeš ti, ima tko može.''<br />
<br />
* Jevgenije Listnicki – sin jedinac starog generala Listnickog. Odan [[car]]u, teško se bori s neminovnim padom monarhije, i postaje hladna i nezadovoljna osoba.<br />
<br />
* Dunjaška – mlađa sestra braće Melehov, jedna od glavnih ljepotica u selu.<br />
* Stepan Astahov – Aksinjin [[muž]].<br />
* Miška Koršunov – Natalijin [[brat]].<br />
* Mohov – seoski [[trgovac]] i [[lihvar]].<br />
* Miška Koševoj – mladi [[komunist]] i dečko koga je voljela Dunjaška.<br />
* Lukinična, Ilinična, Miron Grigorijevič i Pantelej Melehov – glave obitelji Melehov i Grigorijevič<br />
* Lukerja, Tihon, Saška – sluge starog Listnickog<br />
* Anikuška, Hristonja, braća Šamili, Ivan Tomilin, Ivan Aleksejevič, Fedot Bodovskov – Kozaci<br />
* Bunčuk – komunist koji je bio zadužen da ''preobrati'' puk<br />
* Lavr Kornilov – glavni zapovjednik<br />
* Kaledin, Lukomski, Lagutin – generali i časnici<br />
<br />
== Prijem ==<br />
Tihi Don je jedan od najčitanijih romana ruske i svjetske književnosti. Šolohov je za njega dobio nagradu ''Staljin'' i [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]]. Godine 2006. roman je ekraniziran u tv–seriju, a u ulozi Grigorija bio je [[Rupert Everett]]. Ipak, postojale se klevete da je Šolohov bio ''premlad i nezreo da napiše takvo delo''. Najglasniji među zagovaračima te teorije bio je znameniti ruski književnik [[Aleksandar Solženjicin]]. Kada mu je mladi pisac poslao originalni rukopis da se sam uvjeri, Solženjicin je rekao da nema vremena i bio jedini koji mu se nije ispričao.<br />
<br />
[[Kategorija:Povijesni roman]]<br />
[[Kategorija:Ruska književnost]]</div>WikiSysop