Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 132 sati)

2026-04-07T07:40:43Z

Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 132 sati)

Nova stranica

{{životopis
| ime = Theodor Reuß
| slika = Theodor Reuss.png
| veličina = 200px
| opis_slike = Reuss u [[Regalije (slobodno zidarstvo)|regalijama]] slobodnih zidara
| pseudonim =
| rođenje = [[28. lipnja]] [[1855.]]
| mjesto_rođenja = [[Augsburg]], [[Kraljevina Bavarska|Bavarska]]
| smrt = [[28. listopada]] [[1923.]]
| mjesto_smrti = [[München]], [[Kraljevina Bavarska|Bavarska]], [[Njemačko Carstvo]]
| nacionalnost =
| poznat_po =
| zanimanje = operni pjevač, [[novinar]]
| nagrade =
}}
'''Albert Karl Theodor Reuß''' ([[Augsburg]], [[28. lipnja]] [[1855.]] – [[München]], [[28. listopada]] [[1923.]]), bio je njemački [[Opera|operni]] pjevač, radikalni politički aktivist, novinar te osnivač [[Okultizam|okultnih]] redova. Poznat je i pod svojim neognostičkim biskupskim naslovom '''Carolus Albertus Theodorus Peregrinus'''. Bio je i pripadnik mnogih [[Tajna društva|tajnih]] i [[Ezoterija|ezoterijskih]] društva, pa je tako bio i [[okultist]], [[slobodni zidar]], [[Iluminati|iluminat]], martinist, [[Rozenkrojceri|rozenkrojcer]], [[Teozofija|teozof]]. Osnivač je reda [[Ordo Templi Orientis]].

== Životopis ==
=== Rane godine ===
Albert Karl Theodor Reuss bio je sin [[Gostionica|gostioničara]] Franza Xaviera Reussa i njegove supruge Eve Barbare Margarete Wagner, a rođen je u [[Augsburg]]u, u [[Kraljevina Bavarska|Bavarskoj]]. U mladosti je djelovao kao profesionalni pjevač te je 1873. godine predstavljen bavarskom kralju [[Ludvig II. Bavarski|Ludvigu II.]] Sudjelovao je u prvoj izvedbi [[Richard Wagner|Wagnerove]] opere ''Parsifal'' u [[Bayreuth]]u 1882. godine.<ref name=":0"/>

Reuss je kasnije radio kao novinski [[dopisnik]] i često putovao u Englesku, gdje je 1876. godine postao [[slobodni zidar]] u [[Loža (slobodno zidarstvo)|loži]] pod okriljem [[Ujedinjena velika loža Engleske|Ujedinjene velike lože Engleske]]. Tijekom boravka u Engleskoj djelovao je i kao novinar te kao pjevač u glazbenim dvoranama, koristeći umjetničko ime '''Charles Theodore'''.<ref name=":0"/>

Godine 1876. oženio je Delphinu Garbois iz [[Dublin]]a, deset godina stariju od sebe, te su se 1878. preselili u [[München]]. Njihov brak je kasnije poništen zbog [[Bigamija|bigamije]].<ref>{{Citiranje knjige|title=Mann für Mann: biographisches Lexikon zur Geschichte von Freundesliebe und mannmännlicher Sexualität im deutschen Sprachraum|last=Hergemöller|first=Bernd-Ulrich|publisher=MännerschwarmSkript|year=1998.|isbn=9783928983655|location=Hamburg|pages=|url=https://www.google.hr/books/edition/_/Ui6GAAAAIAAJ?hl=hr|language=de}}</ref> Imali su sina, Alberta Franza Theodora Reussa (1879.–1958.), samoukog [[Zoologija|zoologa]] koji je živio u [[Berlin]]u.<ref>{{Citiranje časopisa|title=The eccentric adder man: note on the life and works of Albert Franz Theodor Reuss (1879–1958)|journal=The Herpetological Bulletin|last=Krecsák|first=László|url=https://www.thebhs.org/publications/the-herpetological-bulletin/issue-number-103-spring-2008/3083-hb103-01/file|volume=103|pages=1–10|last2=Bohle|first2=Daniel|language=en|date=2008.}}</ref>

Kao inozemni dopisnik i urednik, Reuss je radio za više engleskih i njemačkih novina i [[Agencijsko novinarstvo|novinskih agencija]]. Godine 1878. izvještavao je za ''[[The Times]]'' kao ratni dopisnik s područja [[Balkanski poluotok|Balkana]], a 1882. godine boravio je u [[Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj|Bosni i Hercegovini]].

=== Članstvo u Teozofskom društvu ===
Nakon što je upoznao rusko-njemačku okultisticu [[Jelena Petrovna Blavatskaja|Jelenu Petrovnu Blavatskaju]], Reuss je ubrzo, 1885. godine, pristupio Londonskoj loži te time i [[Teozofsko društvo|Teozofskom društvu]] u Engleskoj. Godine 1895. Teozofsko društvo podijelilo se na dvije suparničke organizacije: s jedne strane Teozofsko društvo Adyar, a s druge Teozofsko društvo u Americi. Reuss je potom postao član američkog društva te je 30. kolovoza 1896. godine, pod vodstvom Franza Hartmanna, imenovan potpredsjednikom europskog ogranka američkog društva, Teozofskog društva u Europi, sa sjedištem u Njemačkoj.<ref name=":0"/>

=== Svjetski savez iluminata ===
Godine 1880. Reuss je u [[München]]u pokušao obnoviti [[Iluminati|iluminatski red]] koji je izvorno utemeljio Adam Weishaupt. U Berlinu se (vjerojatno 1888. godine) udružio s dresdenskim glumcem Leopoldom Engelom (1858. – 1931.), Maxom Rahnom i Augustom Weinholzom kako bi potaknuo njegovu ponovnu uspostavu. Engel je, kao istraživač iluminatskog reda, raspolagao cjelokupnom dokumentacijom o iluminatima, danas poznatom pod nazivom "Švedska škrinja" (''Schwedenkiste'').<ref name=":0"/>

Reuss je smatrao da svoju formalnu legitimaciju za osnivanje reda može temeljiti na određenoj povelji koji je, navodno, dospio u njegov posjed preko "princa od ružina križa", Louisa Gabriela Lebauchea iz Bezeillea kod Sedana. Taj je navodno bio [[slobodni zidar]] s [[Visoki masonski stupnjevi|visokim stupnjevima]], u 18. stupnju [[Obred Memfisa|Reda Memfisa]] odnosno 46. stupnju [[Obred Mizraima|Reda Mizraima]]. Prema tvrdnji, Lebauche je tu povelju osobno primio od Adama Weishaupta u [[Regensburg]]u 19. studenoga 1786. godine, a dokument je trebao ovlastiti svog nositelja i njegove nasljednike da unose "svjetlo" u takozvane škotske lože.{{sfn|Frick|1975|p=}}

Leopold Engel razišao se s Reussom 1901. godine te ga, kako su potvrdili i drugi članovi reda, optužio za prijevaru u vezi s navedenom poveljom. Do sukoba je došlo nakon što su Reussovi planovi da svoj red organizira pod okriljem Velike slobodnozidarske lože Njemačke bili odbijeni od strane njezinih [[Veliki majstor (slobodno zidarstvo)|velikih majstora]]. Reuss je u jubilejskom izdanju časopisa ''Oriflamme'' iz 1912. naveo da je konačni razlaz između njega i Engela nastupio 1902. godine. Većina članova iluminatskog reda ostala je uz Reussovu organizaciju, dok je Engel 1927. pokušao osnovati neovisni Svjetski savez iluminata, izvan nadležnosti domaćih i stranih velikih loža. Time se pozivao na bavarski iluminatski red osnovan 1776., koji je oko 1788. prestao djelovati. Engelova organizacija postojala je do brisanja iz berlinskog registra udruga 1929. godine, a pripadajuća dokumentacija čuva se u Pruskom državnom arhivu. Nakon 1945. godine u [[Zürich]]u je osnovana modificirana inačica [[Ordo Templi Orientis]] pod nazivom Svjetski savez iluminata, koja je, među ostalim, djelovala i kao tzv. posvojiteljska loža u kojoj su se obredi izvodili uz sudjelovanje oba spola.<ref name=":0"/>

=== Slobodno zidarstvo ===
U dobi od 21 godine, tijekom boravka u [[London]]u, Reuß je 9. studenoga 1876. primljen u [[Slobodno zidarstvo|slobodnozidarsku]] Ložu "Pilger" br. 238. Godine 1877. unaprijeđen je u stupanj [[Pomoćnik (slobodno zidarstvo)|pomoćnika]], a 1878. u [[Majstor (slobodno zidarstvo)|majstora]]. Već 1881. bio je isključen iz lože zbog svojih izrazito lijevo orijentiranih političkih aktivnosti.{{sfn|Frick|1975|p=463}} Od tada više nije pripadao [[Regularno slobodno zidarstvo|regularnom slobodnozidarskom sustavu]].<ref>{{Citiranje weba|title=Theodor Reuss|url=https://freemasonry.bcy.ca/biography/esoterica/reuss_t/reuss_t.html|access-date=2026-04-05|website=freemasonry.bcy.ca|language=en}}</ref>

Nakon toga Reuss je slobodno zidarstvo koristio kao sredstvo javne promocije u komercijalne svrhe te se početkom 20. stoljeća bavio osnivanjem, vođenjem i uvođenjem različitih neregularnih [[Obred (slobodno zidarstvo)|obreda]], kao i izdavanjem "povelja" za osnivanje organizacija u inozemstvu. U slobodnozidarskim krugovima smatran je varalicom.<ref name=prf>{{Citiranje knjige|title=Der OTO-Phänomen-Reload|last=König|first=Peter-Robert|publisher=Arbeitsgemeinschaft für Religions- und Weltanschauungsfragen|year=2011.|isbn=978-3-941421-16-5|location=München|pages=94|url=https://www.google.hr/books/edition/Der_OTO_Ph%C3%A4nomen_Reload/9d4-AwEACAAJ?hl=hr|volume=I.|language=de}}</ref><ref>{{Citiranje knjige|title=Internationales Freimaurer-Lexikon|last=Lennhoff|first=Eugen|publisher=Herbig|year=2006.|isbn=9783776624786|pages=703|url=https://www.google.hr/books/edition/Internationales_Freimaurerlexikon/A2ReAAAACAAJ?hl=hr|last2=Posner|first2=Oskar|language=de|orig-year=1932.}}</ref> Kao profesionalni posrednik i osnivač masonskih i ezoterijskih institucija, njegovo je "carstvo redova" 1906. godine obuhvaćalo heterogenu zbirku [[Visoki masonski stupnjevi|visokih stupnjeva]], sastavljenu od 44 [[Loža visokih stupnjeva|lože]] (od kojih su neke postojale samo na papiru) i oko 1.100 članova. Budući da njemački savez regularnih velikih loža nije priznao mnoge Reussove povelje, dio loža se od njega odvojio. Godine 1906. isključen je iz organizacije [[Rozenkrojcersko društvo|Rozenkrojcerskog društva Engleske]], a oko 1907. njegove su se organizacije počele postupno raspadati.<ref>{{Citiranje knjige|title=Anthroposophie in Deutschland: theosophische Weltanschauung und gesellschaftliche Praxis 1884-1945|last=Helmut Zander|first=Helmut Zander|publisher=Vandenhoeck & Ruprecht|year=2007|isbn=|location=Göttingen|pages=976|url=https://www.google.hr/books/edition/Anthroposophie_in_Deutschland/hx_KzQEACAAJ?hl=hr|language=de}}</ref> U tom razdoblju Reuss se upoznao s [[Gérard Anaclet Vincent Encausse|Gérardom Encausseom "Papusom"]], istaknutom osobom u europskim krugovima neregularnog slobodnog zidarstva i ezoterije, koji ga je uveo u svoj martinistički red.<ref name=mp>{{Citiranje knjige|title=Dictionary of Gnosis & Western Esotericism|last=Pasi|first=Marco|publisher=Brill|year=2005.|isbn=978-90-04-15231-1|location=Leiden|pages=899|url=https://www.google.hr/books/edition/_/X_WKAQAACAAJ?hl=hr|editor-last=Hanegraaff|editor-first=Wouter J.|language=en|chapter=Ordo Templi Orientis}}</ref>

==== Obred Memfisa-Mizraima ====
Do važnog zaokreta u Reussovu djelovanju došlo je 1901. godine, kada je stupio u kontakt s okultistom [[John Yarker|Johnom Yarkerom]], središnjom figurom britanskog neregularnog slobodnog zidarstva u prethodnih četvrt stoljeća, te s Williamom Wynnom Westcottom, voditeljem organizacije [[Rozenkrojcersko društvo|Rozenkrojcerskog društva Engleske]]. Između 1901. i 1902. Yarker i Westcott izdali su Reussu niz povelja koji su mu omogućili osnivanje njemačkih ogranaka [[Visoki masonski stupnjevi|visokostupanjskog]] slobodnog zidarstva, uključujući i [[Swedenborgov obred]]. Westcott mu je također dao dopuštenje za osnivanje jednog [[Loža visokih stupnjeva|kolegija]] Rozenkrojcerskog društva u [[Berlin]]u. Reuss je preuzeo i obrede Cerneauove inačice [[Drevni i prihvaćeni škotski obred|Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda]] te Yarkerove verzije neregularnog [[Obred Memfisa-Mizraima|Drevnog i primitivnog obreda Memfisa-Mizraima]], koji je nastao spajanjem dvaju obreda, [[Obred Memfisa|Memfisa]] i [[Obred Mizraima|Mizraima]].<ref name=mp/> Westcott je ujedno bio i jedan od utemeljitelja [[Hermetički red Zlatne zore|Hermetičkog reda Zlatne zore]].

Zajedno s Franzom Hartmannom i Henryjem Kleinom, Reuss je dalje razradio neregularni [[Obred Memfisa-Mizraima]] te, temeljem Yarkerovih povelja, utemeljio ogranak Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda u Njemačkoj.

Dana 24. rujna 1902. Yarker je, prema svemu sudeći, izdao povelju Reussu, Hartmannu i Kleinu, kojom im je dopušteno djelovati kao "suvereno utočište" u stupnjevima 33. do 95. škotskog Obreda Memfisa-Mizraima. Izvorni dokument nije sačuvan, no njegov prijepis objavljen je 1911. u Reussovu članku u časopisu ''Oriflamme'', službenom glasilu reda [[Ordo Templi Orientis]], koje je izlazilo od 1902. do 1923. godine.{{efn|Časopis ''Oriflamme'' ponovno je pokrenut u ožujku 1961. kao publikacija švicarske nasljedne organizacije (Ordo Illuminatorum / Ordo Templi Orientis / Fraternitas Rosicruciana / Antiqua Ecclesia Gnostica Catholica), u izdanju Psihosofskog društva u Zürichu. Posljednji broj (149/150) objavljen je u prosincu 1974. godine.}}

Yarker je 1. srpnja 1904. izdao i garantno pismo kojim je potvrdio Reussov autoritet u upravljanju navedenim obredima. Reuss je taj dokument objavio kao dodatnu potvrdu 24. lipnja 1905. godine. Zajedno s Karlom Kellnerom sastavio je 1903. kratki manifest za njihov zajednički red, koji je sljedeće godine objavljen u časopisu ''Oriflamme''. Ta je publikacija jedan od rijetkih izvora koji pružaju uvid u doktrinarni sadržaj pojedinih rituala unutar reda [[Ordo Templi Orientis]].

==== Ordo Templi Orientis ====
[[Slika:Ordo Templi Orientis (insignia).jpg|mini|150px|Znak [[Ordo Templi Orientis]]a.]]
Prvi engleski [[statut]] reda [[Ordo Templi Orientis]] (O.T.O.) može se dokumentirano pratiti od 22. siječnja 1906. godine, dok je prvi njemački statut proglašen 21. lipnja iste godine.<ref name=prf/> U veljači 1906. Reuss se proglasio vanjskim poglavarom reda{{efn|Vanjski poglavar reda: Outer Head of the Order, O.H.O.}} te je na položaju velikog majstora O.T.O.-a ostao do 1921. godine. Iste godine preselio se iz Njemačke u Englesku, gdje je, uz kraće prekide, boravio do izbijanja [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] 1914., djelujući kao dopisnik.{{sfn|Frick|1975|p=476}}

Reuss je u Njemačkoj ostavio nejasnu situaciju u pogledu vodstva svojih redova. Na kongresu "masonskih spiritualista" (Međunarodna konferencija o slobodnom zidarstvu i spiritizmu), održanom u [[Pariz]]u 24. lipnja 1908., kojem je prisustvovao, došlo je do daljnjih promjena. Tom je prilikom [[Gérard Anaclet Vincent Encausse|Papusu]] besplatno dodijelio osnivačku povelju, a kao njemački predstavnik reda Memfisa-Mizraima, razmijenio je s Jeanom (Joannyjem) Bricaudom, Papusom i Charlesom Téderom (pseudonim Ch. Détré) razne časti, titule i stupnjeve te ih primio u najviše stupnjeve tog obreda.{{sfn|Frick|1975|p=216}}

Prema navodima istraživača,{{efn|Riječ je o Karlu R. H. Fricku.}} tada uspostavljeno tijelo pod nazivom Vrhovno opće veliko vijeće Obreda Memfisa-Misraima za Francusku i njezine ovisne teritorije {{efn|Izvorno: ''Souverain Grand Conseil Général du Rite de Memphis-Misraïm pour la France et ses dépendances''}} bilo je u vrhu gotovo identično vodstvu Martinističkog reda, a Loža "Humanidad" br. 240 u Parizu postala je [[Loža (slobodno zidarstvo)|matična loža]] Reda Memfisa-Misraima. Reuss je postao član Lože "Humanidad" te počasni član i nositelj visokih stupnjeva (33°) u španjolskim, talijanskim, rumunjskim, grčkim i američkim ložama. U kojoj se mjeri Papus dodatno angažirao u O.T.O.-u ostaje nejasno. Dana 1. lipnja 1912., pod vodstvom Czesława Czynskog, uspostavljena je Nacionalna velika loža za slavenske zemlje. Iste godine, u jubilejskom izdanju časopisa ''Oriflamme'', Karl Kellner, Reuss i [[Aleister Crowley]] navedeni su kao članovi O.T.O.-a s desetim stupnjem.

Reuss je preveo Crowleyjevu [[Gnosticizam|Gnostičku]] misu te je 1918. spomenut kao suvereni patrijarh i primas Gnostičko-katoličke crkve te kao gnostički legat Univerzalne gnostičke crkve za [[Švicarska|Švicarsku]]. U vrijeme izbijanja Prvog svjetskog rata nalazio se u [[Basel]]u. Reuss je bio poznat i pod svojim redovničkim imenom "Merlin Peregrinus"{{efn|Također: Peregrinus I. Merlin}} kao "poglavar Gnostičko-katoličke crkve" u Njemačkoj, na koju ga je dužnost imenovao J. Bricaud. Bio je blizak suradnik i prijatelj Arnolda Krumm-Hellera,{{efn|Redovničko ime: Huiracocha, 1879.–1949.}} njemačko-meksičkog liječnika i [[Rozenkrojceri|rozenkrojcera]] djelatnog u [[Brazil]]u, kojeg je imenovao službenim predstavnikom za [[Latinska Amerika|Latinsku Ameriku]]. Krumm-Heller je kasnije osnovao vlastiti red, Fraternitas Rosicruciana Antiqua (F.R.A.). Prema svjedočanstvu Krumm-Hellerova sina Parsivala, njegov otac nikada nije osnivao lože O.T.O.-a, inicirao članove u taj red niti imenovao njegove dužnosnike. Inicijacijski sustav O.T.O.-a bio je, prema dostupnim podacima, otvoren i ženama i muškarcima.<ref>{{Citiranje knjige|title=The Occult World|last=Giudice|first=Christian|publisher=Routledge|year=2014.|isbn=9781317596752|pages=275-282|url=https://books.google.hr/books/about/The_Occult_World.html?id=RlC2BQAAQBAJ&redir_esc=y|editor-last=Partridge|editor-first=Christopher|language=en|chapter=Ordo Templi Orientis|access-date=2026-04-05|chapter-url=https://skirret.com/papers/ordo_templi_orientis.html}}</ref>

=== Sukob s anarhistima i komunistima ===
U proljeće 1885. Reuss je djelovao u londonskom izvršnom odboru [[Anarhizam|anarhističke]] Socijalističke lige (''Socialist League''), u čiji je izvršni komitet bio izabran. Tamo je stupio u kontakt s Edwardom Avelingom i njegovom kasnijom suprugom Eleanor Marx-Aveling, kćeri [[Karl Marx|Karla Marxa]]. Njegov pokušaj uspostavljanja bližeg odnosa s njima nije uspio. Dana 10. svibnja 1886. isključen je iz Socijalističke lige "zbog nečasnih postupaka", uz kvalifikaciju da je policijski doušnik u službi [[Pruska tajna policija|Pruske tajne policije]], nakon čega je napustio Englesku i vratio se u Njemačku.<ref name=":0"/>

Uslijedile su napetosti među anarhistima, osobito između [[Anarhokomunizam|anarhokomunista]] Josefa Peukerta i [[Mihail Bakunjin|bakunjinista]] Victora Davea. Reuss je iz krugova belgijske socijaldemokracije, a posebno od Henryja Charlesa i Victora Davea, optužen da djeluje kao policijski doušnik. Kao odgovor na te optužbe, Peukert i skupina Autonomie objavili su pobijanje u časopisu ''The Anarchist'', u kojem su, zauzvrat, Victora Davea optužili za [[Špijunaža|špijunažu]]. U veljači 1887. Reuss je iskoristio trag do kojeg je Peukert nesvjesno doveo, a koji je vodio u Belgiju do Johanna Nevea, te ga prijavio njemačkoj policiji. Neve je potom uhićen zbog krijumčarenja oružja i propagandne djelatnosti te je preminuo tijekom pritvora.<ref name=":0"/>

=== Odnos s Aleisterom Crowleyjem ===
[[Slika:Aleister Crowley as Baphomet X° O.T.O.jpg|mini|150px|Aleister Crowley, 1919. godine]]
Prvi susret Reussa i [[Aleister Crowley|Aleistera Crowleyja]] nije moguće pouzdano vremenski ni prostorno odrediti. Crowley je već ranije, preko Allana Bennetta,{{efn| Bhikku Ananda Metteya, 1872. – 1923.}} bio upoznat s tada još relativno nepoznatom praksom [[Joga|joge]] te je rano razvio libertinski svjetonazor. Pojedini navodi tvrde da se Reuss, zajedno s [[Richard Wagner|Richardom Wagnerom]] i [[Ludvig II. Bavarski|bavarskim kraljem]], bavio djelima [[François Rabelais|Françoisa Rabelaisa]] i konceptom Opatije Theleme, koji je kasnije imao središnje mjesto u Crowleyjevu učenju, no za to ne postoje povijesni dokazi.

Prema dostupnim podacima, Reuss je 1910. uveo Crowleyja u VII. stupanj [[Ordo Templi Orientis]]a, nakon što je ovaj već bio dosegnuo [[Suvereni veliki generalni inspektor|33. stupanj]] [[Škotski obred|Škotskog obreda]]. Pouzdano je utvrđeno da je 1. lipnja 1912. osnovana Nacionalna velika loža Ordo Templi Orientis za Veliku Britaniju i Irsku, čime su Crowleyjevo [[Tajna društva|tajno društvo]] A∴A∴ i Reussov [[Ordo Templi Orientis]] stupili u savez. Reuss je Crowleyja imenovao nacionalnim velikim majstorom za Veliku Britaniju i Irsku Mysteria Mystica Maxima (M:.M:.M:.), odnosno engleske sekcije O.T.O.-a, te ga uzdigao u više stupnjeve (33°, 90°, 96° i X°) vlastitog sustava. U manifestu O.T.O.-a iz 1912. Crowley se pojavljuje pod inicijacijskim imenom ''[[Bafomet]]''. Sam Crowley navodi da ga je Reuss primio u O.T.O. te u IX. stupanj, povezan sa seksualno-magičkim obredima. Dana 19. ožujka 1913. Reuss i Crowley zajednički su izdali povelju kojom je James Thomas Windram{{efn|Redovničko ime Mercurius, 1877. – 1939.}} imenovan službenim predstavnikom O.T.O.-a u [[Južna Afrika|Južnoj Africi]]. Iste godine Crowley je tijekom boravka u [[Moskva|Moskvi]] sastavio Gnostičku misu, namijenjenu kao središnja ceremonija O.T.O.-a, oblikovana prema uzoru na [[Misa|misu]] [[Katolička Crkva|Rimokatoličke crkve]].

Godine 1913. Crowley je objavio konstituciju i manifest ''M∴M∴M∴'', koje je kasnije preradio i objavio kao ''Liber LII'', manifest O.T.O.-a. U bilješci uz Reussov prijevod Gnostičke mise, Reuss se naziva suverenim patrijarhom i primasom Gnostičko-katoličke crkve te gnostičkim legatom za Švicarsku pri Univerzalnoj gnostičkoj crkvi, potvrđujući Jeana Bricauda (1881. – 1934.) kao suverenog patrijarha te "crkve". Objavljivanje tog dokumenta smatra se početkom Gnostičke katoličke crkve kao samostalne organizacije unutar O.T.O.-a, s Reussom kao prvim patrijarhom. Crowley je Reussu posvetio i svoja djela ''The Ship'' (1913.) i ''The Giant's Thumb'' (1915.).

Do 1914. engleski ogranak O.T.O.-a, pod vodstvom Reussa i Crowleyja, bio je najaktivniji među sekcijama. Međutim, izbijanjem [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] prekinuta je njihova suradnja na daljnjem razvoju reda. Sjedište O.T.O.-a premješteno je u neutralnu [[Švicarska|Švicarsku]] ([[Basel]]). Nije poznato jesu li se nakon toga ponovno osobno susreli. Tijekom rata, oko 1918., Reuss je objavio tekst Gnostičke-katoličke mise, čiji se izvorni sadržaj pripisuje Crowleyju. Godine 1920. Reus je u programu gnostičkih neokršćana zapisao: "Sloboda, pravda, ljubav! Čini što hoćeš, ali imaj na umu da si odgovoran", što se može povezati s idejama Rabelaisa i Crowleyja. Ipak, 1922. navodno je opozvao suradnju s Crowleyjem. U međuvremenu su iz Crowleyjevih kontakata nastale razne njemačke nasljedne organizacije i odvojene skupine.{{efn|Na primjer, berlinski antikvar Eugen Grosche 1928. osnovao Fraternitas Saturni prema Crowleyjevu uzoru. Postoje i indicije o povezanosti teozofskih krugova s [[Hermetički red Zlatne zore|redom Zlatne zore]].}}

Razdoblje Reussova boravka u Švicarskoj (1915. – 1921., uz kraće prekide) obilježeno je proturječnim izvještajima, no potvrđeno je njegovo djelovanje na Monte Verità kod Ascone. Ondje je osnovao nadnacionalnu Veliku ložu "Libertas et Fraternitas", mistični hram O.T.O.-a te Hermetičko bratstvo svjetlosti. Monte Verità bio je utopijska zajednica osnovana 1900. godine, između ostalih od Henrija Oedenkovena i Ide Hofmann,<ref>{{Citiranje weba|title=Monte Verità: the Swiss early hippie colony|url=https://www.aboutswitzerland.eda.admin.ch/en/monte-verita-the-swiss-early-hippie-colony|access-date=2026-04-03|date=2025-10-29|website=aboutswitzerland.eda.admin.ch|language=en}}</ref> koja je poslužila kao progresivna baza za Reussovo djelovanje. Dana 22. siječnja 1917. objavio je manifest za tu veliku ložu, nazvanu ''Verità Mystica'', kao i revidiranu konstituciju O.T.O.-a, temeljenu velikim dijelom na Crowleyjevu modelu za ''M∴M∴M∴''. Na Monte Verità održan je od 15. do 25. kolovoza 1917. "nadnacionalni" kongres, na kojem su čitana Crowleyjeva djela i izvedena njegova Gnostička misa.

Dana 24. listopada 1917. Reuss je izdao povelju za Ložu "Libertas et Fraternitas". Njezin prvi [[Starješina (slobodno zidarstvo)|starješina]] bio je plesač i koreograf [[Rudolf von Laban]], a među osnivačima i plesačica Mary Wigman. Loža se iste godine preselila u Zürich. Pokušaj da se Gnostičko-katolička crkva uvede kao obvezna religija od 18. stupnja nadalje nije prihvaćen, što je dovelo do raskola i odvajanja od O.T.O.-a. Godine 1925. loža se odrekla svojih privilegija i podredila [[Regularno slobodno zidarstvo|regularnoj]] [[Velika loža "Alpina" Švicarske|švicarskoj Velikoj loži "Alpina"]].

U pismu Crowleyju iz 1917. Reuss navodi da je na Monte Verità čitao ''The Message of the Master Therion'' i preveo ''The Book of the Law'' na njemački jezik, dodajući: "Neka te to ohrabri! Mi živimo u tvom djelu!" U to su vrijeme Reuss i Crowley očito bili jedini aktivni nacionalni poglavari O.T.O.-a, pri čemu su postojala dva središta – u [[New York City, New York|New Yorku]] i u Asconi. Crowley je smatrao da [[Slobodno zidarstvo i žene|žene ne mogu biti inicirane]] u slobodno zidarstvo, ali je držao da mogu biti inicirane u O.T.O.

Zbog izvještaja o navodnim [[Žrtvovanje|žrtvovanjima]] životinja i "[[Sotonizam|sotonističkim]]" obredima u Opatiji Theleme, koju je Crowley osnovao na [[Sicilija|Siciliji]] 1920., Reuss ga je 25. listopada 1921. isključio iz O.T.O.-a.

=== Reuss i Rudolf Steiner ===
Reuss je bio od 1885. član [[Teozofsko društvo|Teozofskog društva]], a od 1896. i Teozofskog društva u Americi. [[Rudolf Steiner]] od 1902. djelovao je kao glavni tajnik Njemačke sekcije Teozofskog društva, koja je pripadala Adyar ogranku, konkurentskom američkom društvu. Prema pojedinim navodima, Reuss je 1906. godine za iznos od oko 1500 [[Reichsmarka|reichsmaraka]] dodijelio Steineru povelju za položaj zamjenika velikog majstora{{efn|osnono: Rex Summus X° Sanctissimus – "Najviši i Presveti kralj"}} u okviru [[Ordo Templi Orientis]]/[[Obred Memfisa-Mizraima|Memfis-Mizraim]] kapitula i Velikog vijeća rozenkrojcerske lože "Mystica Aeterna" u [[Berlin]]u, što je istraživač Peter-Robert König pokušao osporiti.<ref>{{Citiranje weba|title=Rudolf Steiner (1861–1925): Niemals Mitglied irgendeines O.T.O.|url=https://www.parareligion.ch/steiner_.htm|access-date=2026-04-03|last=König|first=Peter-Robert|website=parareligion.ch|language=de}}</ref> Steinerova kasnija supruga, Marie von Sievers, objavila je 1933./34. u izdanju Antropozofskog društva{{sfn|Frick|1975|p=}} da je Steiner do 1914. bio povezan s radnom skupinom "Mystica Aeterna", kojoj je i sama pripadala kao jedna od prvih članica.<ref name=":0">{{Citiranje časopisa|title=Theodor Reuss: Irregular Freemasonry in Germany, 1900–23|journal=Ars Quatuor Coronatorum|last=Howe|first=Ellic|date=1978-02-16|url=https://www.skirret.com/papers/irregularfreemasonryingermany.html|volume=91|pages=|last2=Moller|first2=Helmut|language=en}}</ref> Prema tim izvorima, Steiner je 1906. postao zamjenik velikog majstora O.T.O.-a, no od te se povezanosti kasnije jasno distancirao.<ref>{{Citiranje knjige|title=Die Gnosis und der Nationalsozialismus|last=Strohm|first=Harald|publisher=Suhrkamp|year=1997.|isbn=9783518119730|location=Frankfurt am Main|pages=164|url=https://www.google.hr/books/edition/Die_Gnosis_und_der_Nationalsozialismus/qz70AAAACAAJ?hl=hr|language=de}}</ref> Steiner je, poput Reussa, djelovao unutar [[Rozenkrojceri|rozenkrojcerske]], teozofske i neognostičke tradicije, a obojica su podržavala tzv. posvojiteljske lože, djelomično nadahnute [[Obred posvojenja|slobodnozidarskim modelom]]. Ipak, Steiner je odbacivao libertinske i gnostičke interpretacije visokih stupnjeva kakve su razvijali Reuss i [[Aleister Crowley|Crowley]]. Navodi se i da su Reuss i Steiner bili povezani s organizacijom Ordo Rosicrucianum. Steiner je 1912./13. osnovao Antropozofsko društvo te je 1914. prekinuo suradnju s Reussom. Britanski okultist Robert William Felkin susreo je Steinera, među ostalim, 1910. u Berlinu, dok su kontakti među njima postojali već od 1906. Felkin, suosnivač reda Stella Matutina (nastalog iz [[Hermetički red Zlatne zore|Hermetičkog reda Zlatne zore]]), uveo je brojne članove tog reda u prvu Antropozofsku zajednicu u Engleskoj. Ni Steiner ni Felkin nisu prihvaćali libertinsko-gnostičke interpretacije visokih stupnjeva kakve su se povezivale s djelovanjem Reussa i Crowleyja.<ref name=":0"/>

=== Nakon Prvog svjetskog rata ===
Reuss je napustio Monte Verità oko studenoga 1918. godine. Dana 10. svibnja 1919. predao je dokument pod nazivom ''Gauge of Amity'' ("Izjava o prijateljstvu") Matthewu McBlainu Thomsonu, osnivaču Američke masonske federacija. Tim je dokumentom Thomson priznat kao član [[Ordo Templi Orientis]]a IX. stupnja. Dana 18. rujna 1919. Reuss je od Jeana Bricauda ponovno primio posvećenje te time stekao tzv. antiohijsku sukcesiju, nakon čega je imenovan "gnostičkim legatom" za Švicarsku u okviru Bricaudove Univerzalne gnostičke crkve. Godine 1920. Henri Oedenkoven i Ida Hofmann napustili su Monte Verità s ciljem osnivanja nove kolonije u Brazilu, dok je Reuss iste godine objavio dokument ''The Program of Construction and the Guiding Principles of the Gnostic Neo-Christians: O.T.O.'' ("Program izgradnje i vodeća načela gnostičkih neokršćana: O.T.O."), u kojem je izložio vlastite ideje o (strogo reguliranom) [[Utopija (sociologija)|utopijskom]] društvu.

Dana 17. srpnja 1920. sudjelovao je na kongresu Svjetske federacije univerzalnog slobodnog zidarstva u [[Zürich]]u, održanom u Loži "Libertas et Fraternitas". Uz potporu Bricauda, Reuss je bez uspjeha zagovarao prihvaćanje [[Aleister Crowley|Crowleyjeve]] religije kao službene religije za sve članove te federacije koji posjeduju [[Vitez ružinog križa|18. stupanj]] [[Škotski obred|Škotskog obreda]].

Dana 10. svibnja 1921. Reuss je izdao patente X. stupnja Charlesu Stansfeldu Jonesu{{efn|Redovničko ime Parzival, 1886. – 1950.}} i Heinrichu Tränkeru, čime ih je potvrdio kao velike majstore za [[Sjedinjene Američke Države]], odnosno [[Njemačko Carstvo|Njemačku]]. Također je izdao još jedan dokument ''Gauge of Amity'' Harveyju Spenceru Lewisu, osnivaču [[AMORC|Starog i mističnog reda Ruže i Križa]] (AMORC), [[Rozenkrojceri|rozenkrojcerske]] organizacije sa sjedištem u [[Kalifornija|kalifornijskom]] [[San Jose, Kalifornija|San Joséu]], kojim je Lewis priznat i kao član O.T.O.-a VII. stupnja. Reuss se u rujnu 1921. vratio u Njemačku i nastanio u [[München]]u. Dana 3. rujna 1921. izdao je povelju kojom je Carla Williama Hansena{{efn|Redovničko ime Kadosh, 1872. – 1936.}} imenovao nositeljem X. stupnja za [[Danska|Dansku]].

=== Reussova smrt i posljedice ===
Godine 1923. Reuss je preminuo u Münchenu u dobi od 68 godina. Njegov nasljednik na čelu njemačkog O.T.O.-a postao je Herbert Fritsche.{{efn|Redovničkim imenom Basilius, 1911. – 1960.}}

== Bilješke ==
{{notelist}}

== Izvori ==

== Bibliografija ==
{{refbegin}}
* {{Citiranje knjige|title=Licht und Finsternis: gnostisch-theosophische und freimaurerisch-okkulte Geheimgesellschaften bis an die Wende zum 20. Jahrhundert|last=Frick|first=Karl R. H.|publisher=Akademische Druck- u. Verlagsanstalt|year=1975.|isbn=|location=|url=https://www.google.hr/books/edition/Licht_und_Finsternis/Il0VAQAAMAAJ?hl=hr|language=de|ref=Frick1975}}
{{refend}}

{{GLAVNIRASPORED:Reuss, Theodor}}
[[Kategorija:Životopisi, Njemačka]]
[[Kategorija:Operni pjevači]]
[[Kategorija:Okultisti]]
[[Kategorija:Njemački novinari]]
[[Kategorija:Njemački politički aktivisti]]
[[Kategorija:Njemački slobodni zidari]]
[[Kategorija:Engleski slobodni zidari]]
[[Kategorija:Gnosticizam]]

Theodor Reuss - Povijest promjena

Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 132 sati)