WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-03T22:26:46Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{nedostaju izvori}}
'''Terminalna bolest''' je medicinski izraz koji se u [[20. stoljeće|20. stoljeću]] koristi za opisivanje [[bolest]]i koja se ne može izliječiti ili adekvatno tretirati te koje se očekuje da će rezultirati [[Smrt|smrću]] pacijenta u kratkom vremenskom periodu. Ovaj se izraz češće koristi u progresivnim bolestima poput raka ili težih srčanih bolesti nego kod traume. U uobičajenoj upotrebi ovaj izraz označava bolest koja će dovesti do smrti pacijenta.

Pacijent koji boluje od takve bolesti može biti označen kao terminalni pacijent, terminalno bolestan ili jednostavno terminalan. U većini slučajeva pacijent se smatra terminalno bolestan kada mu je očekivani životni vijek 6 mjeseci ili manje, pod pretpostavkom da će bolest napredovati uobičajenim tempom. Granica od 6 mjeseci je dogovorna te najbolje procjene duljine života mogu biti netočne, što znači da pacijent koji se smatra terminalnim ne mora umrijeti u roku od 6 mjeseci. Također pacijenti s sporo napredujućim bolestima, poput [[AIDS]]-a, ne moraju biti u kategoriji terminalnih bolesnika zbog toga što prognoze o duljini [[život]]a mogu biti duže od 6 mjeseci. Usprkos tome, ove procjene ne garantiraju da pacijent neće iznenadno umrijeti ranije. U globalu, liječnici malo precijene duljinu preostalog života što bi značilo da pacijent za kojeg se očekuje da će živjeti još 6 tjedana, u većini slučajeva umre oko 4. tjedna.

== Faze ==
Svaki pacijent drugačije reagira na vijest da boluje od terminalne bolesti kao što je [[rak]]. U najvećem broju slučajeva pacijenti prolaze kroz niz različitih faza prihvaćanja kada je takva bolest dijagnosticirana.
* ''Prva faza'' je nevjerica. Većina ljudi je šokirana činjenicom da se to njima događa, također je prisutna ekstremna tjeskoba, pogotovo prema nepoznatom. [[Šok]], [[očaj]] i [[ljutnja]] su uobičajene [[emocije]]. Također, u nekih se pacijenata javlja i osjećaj krivnje da su možda učinili nešto pogrešno u životu da su zaslužili takvu dijagnozu. Neki pacijenti koriste humor kao psihološki obrambeni mehanizam, a drugi se osjećaju bespomoćno. Ova faza obično traje nekoliko dana do nekoliko tjedana.
* ''Druga faza'' je [[depresija]] koja može varirati u intenzitetu. U ovoj fazi neophodna je potpora obitelji, a samo u iznimnim slučajevima potrebna je neka vrsta terapije. Depresija može trajati nekoliko tjedana, no brzo popušta te osoba prelazi u zadnju fazu, tj. prihvaćanje.

== Upravljanje ==

Za terminalne bolesti ne postoji [[lijek]] ili odgovarajući način liječenja. Međutim, moguće je na neki način ublažiti bolove pacijenta ili mu olakšati [[disanje]].

Neki terminalno bolesni pacijenti odbijaju bilo kakav tretman zbog neželjenih nuspojava, dok drugi nastavljaju agresivne tretmane u nadi da će uspjeti. Također, postoje i oni koji odbacuju standardne medicinske tretmane i nastavljaju s nedokazanim tretmanima kao što su drastične dijete. Pacijentov izbor tretmana se može mijenjati tijekom vremena.

Svim terminalno bolesnim pacijentima ponuđena je [[palijativna skrb]], neovisno o njihovom stilu upravljanja bolesti, ukoliko će im pomoći smanjiti bolove ili popraviti kvalitetu života. [[Hospicij|Hospicijska]] skrb može biti pružena kod kuće ili u dugoročnim objektima njege. Ona pruža emocionalnu i duhovnu pomoć i podršku pacijentu i njegovoj obitelji. Terapije opuštanja, masaža i [[akupunktura]] mogu ublažiti neke simptome i bolove.

== Pružanje skrbi ==

Briga je neophodna za osobe s terminalnom bolesti. Osoba koja se brine o pacijentu može biti medicinska sestra, licencirana osoba ili član obitelji. Njihova uloga može biti pružanje pomoći prilikom uzimanja lijekova za ublažavanje boli ili kontroliranje vrtoglavice i mučnine. Također, oni mogu pomagati pacijentu u obavljanu svakodnevnih poslova i prilikom kretanja. Njihova uloga je osigurati hranu i psihološku potporu pacijentu.
Pacijentova obitelj može imati raznih pitanja te im osobe koje se brinu o pacijentu mogu dati informacije da im olakšaju. Liječnici, uglavnom, ne daju procjene iz [[strah]]a da ili ne daju lažnu nadu ili unište nadu pojedinca. U većini slučajeva skrbnici rade s liječnicima te slijede stručne upute.

Liječnika ili medicinsku sestru zovu ako pojedinac:
* doživljava pretjeranu bol
* ima poteškoća s disanjem
* otežano mokri ili ima zatvor
* pao je i povrijeđen je
* depresivanje i želi si nauditi
* odbija uzimati propisane lijekove
* ili ako se njegovatelj ne zna nositi s situacijom.

Njeogvatelji slušaju pacijenta, te mu omogućuju da izrazi svoje strahove i brige bez osuđivanja. Oni ohrabruju pacijenta, te poštuju njegovu potrebu za privatnošću i informacije koje su dobili drže povjerljivima.

== Odbijanje hrane ==

Ljudi koji osjećaju da su pri kraju svog života često odbijaju hranu i / ili [[Voda|vode]]. Objavljena istraživanja pokazuju da u kontekstu odgovarajuće palijativne skrbi, odbijanje hrane i tekućine ne doprinosi patnji među bolesnima, a zapravo može doprinijeti ugodnijem prijelazu iz života: "Barem za neke osobe, izgladnjivanje korelira s euforijom''.

== Umiranje ==

Pacijenti i zdravstveni radnici, a od nedavno i ožalošćeni članovi obitelji dobru smrt opisuju u smislu učinkovite odluke donesene u nekoliko područja:

* Osiguranje djelotvornog upravljanja boli i simptoma
* Educiranje o smrti i nakon nje, osobito jer se odnosi na donošenje odluka.
* Dovršenje svih značajnih ciljeva, kao što su rješavanja sukoba iz prošlosti.

Osobe koje su bolesne mogu i ne moraju slijediti prepoznatljive faze tuge. Primjerice, osoba koja pronalazi snagu u poricanju možda nikad neće doći do točke prihvaćanja ili privikavanja, a može i negativno reagirati na bilo koje izjave koje prijete ovom obrambenom mehanizmu. Drugi ljudi nalaze utjehu u uređenju svojih financijskih i pravnih poslova, ili pak planiranja svog [[pogreb]]a.

{{Upozorenje-medicina}}

[[Kategorija:Palijativna medicina]]

Terminalne bolesti - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica