Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Jubilarni članak\|(.*)}}' u ''

2026-03-13T12:25:06Z

Zamjena teksta - '{{Jubilarni članak\|(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 13. ožujak 2026. u 12:25
Redak 1:		Redak 1:
	~~{{Jubilarni članak\|145.000}}~~
	[[Datoteka:Pont du gard.jpg\|mini\|desno\|200px\|Rimski [[vodovod]] ([[akvedukt]]) [[Pont du Gard]] ([[Francuski jezik\|fr.]] za ''Most preko rijeke Gard'') u [[Francuska\|Francuskoj]] je dio rimskog vodovoda koji je donosio [[voda\|vodu]] gradu [[Nimes]]u (Francuska), a sagrađen je 19. pr. Kr.]]		[[Datoteka:Pont du gard.jpg\|mini\|desno\|200px\|Rimski [[vodovod]] ([[akvedukt]]) [[Pont du Gard]] ([[Francuski jezik\|fr.]] za ''Most preko rijeke Gard'') u [[Francuska\|Francuskoj]] je dio rimskog vodovoda koji je donosio [[voda\|vodu]] gradu [[Nimes]]u (Francuska), a sagrađen je 19. pr. Kr.]]
	[[Datoteka:Pompeje zarna.jpg\|mini\|desno\|200px\|Pompejski [[mlin]] koji je koristio snagu životinja (obično [[magarac]], povremeno i [[konj]]).]]		[[Datoteka:Pompeje zarna.jpg\|mini\|desno\|200px\|Pompejski [[mlin]] koji je koristio snagu životinja (obično [[magarac]], povremeno i [[konj]]).]]

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-22T07:26:15Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 22. lipanj 2025. u 07:26
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Tehnologija starog Rima'''-->~~{{Jubilarni članak\|145.000}}		{{Jubilarni članak\|145.000}}
	[[Datoteka:Pont du gard.jpg\|mini\|desno\|200px\|Rimski [[vodovod]] ([[akvedukt]]) [[Pont du Gard]] ([[Francuski jezik\|fr.]] za ''Most preko rijeke Gard'') u [[Francuska\|Francuskoj]] je dio rimskog vodovoda koji je donosio [[voda\|vodu]] gradu [[Nimes]]u (Francuska), a sagrađen je 19. pr. Kr.]]		[[Datoteka:Pont du gard.jpg\|mini\|desno\|200px\|Rimski [[vodovod]] ([[akvedukt]]) [[Pont du Gard]] ([[Francuski jezik\|fr.]] za ''Most preko rijeke Gard'') u [[Francuska\|Francuskoj]] je dio rimskog vodovoda koji je donosio [[voda\|vodu]] gradu [[Nimes]]u (Francuska), a sagrađen je 19. pr. Kr.]]
	[[Datoteka:Pompeje zarna.jpg\|mini\|desno\|200px\|Pompejski [[mlin]] koji je koristio snagu životinja (obično [[magarac]], povremeno i [[konj]]).]]		[[Datoteka:Pompeje zarna.jpg\|mini\|desno\|200px\|Pompejski [[mlin]] koji je koristio snagu životinja (obično [[magarac]], povremeno i [[konj]]).]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-11T23:58:46Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Jubilarni članak|145.000}}
[[Datoteka:Pont du gard.jpg|mini|desno|200px|Rimski [[vodovod]] ([[akvedukt]]) [[Pont du Gard]] ([[Francuski jezik|fr.]] za ''Most preko rijeke Gard'') u [[Francuska|Francuskoj]] je dio rimskog vodovoda koji je donosio [[voda|vodu]] gradu [[Nimes]]u (Francuska), a sagrađen je 19. pr. Kr.]]
[[Datoteka:Pompeje zarna.jpg|mini|desno|200px|Pompejski [[mlin]] koji je koristio snagu životinja (obično [[magarac]], povremeno i [[konj]]).]]
[[Datoteka:Roman harvester, Trier.jpg|mini|desno|200px|Primjer starorimske [[Kombajn|žetelice]].]]
[[Datoteka:Römische Sägemühle.svg|mini|desno|200px|Prikaz [[rezanje|rezanja]] [[kamen]]a ([[antički Rim]]) u [[Hierapolis]]u, [[Anatolija]].]]
[[Datoteka:Archscrew2.jpg|mini|desno|200px|Drvena [[Vodeničko kolo|vodenička kola]] u [[rudnik]]u Rio Tinto ([[Španjolska]]) su dizala vodu s dna na površinu svladavajući visinsku razliku od 30 [[metar]]a.]]
[[Datoteka:Roman diatretglas.jpg|mini|desno|200px|Primjer starorimskog [[staklo|stakla]] iz 4. stoljeća.]]
[[Datoteka:Rudder of a Roman Boat (RG Museum Koeln, Germany).JPG|mini|desno|200px|Prikaz starorimskog [[kormilo|kormila]].]]
[[Datoteka:Pentaspastos scheme.svg|mini|desno|200px|Starorimska dizalica ''Pentaspastos'' ("dizalica s pet [[kolotura]]") koja je mogla dizati teret do 450 [[kilogram]]a.]]
[[Datoteka:RomaViaAppiaAntica03.JPG|mini|desno|200px|[[Via Appia|Apijski put]] ([[latinski]] i [[talijanski jezik|talijanski]]: ''Via Appia'') je jedan od najstarijih i strateški najvažnijih [[rimski put|puteva]] koje je sagradila [[Rimska Republika]]. Spajao je [[Rim]] sa [[Brindisi]]jem u [[Apulija|Apuliji]], na jugoistoku [[Italija|Italije]].]]
[[Datoteka:Museum für Antike Schifffahrt, Mainz 02. Spritsail.jpg|mini|desno|200px|Prikaz [[Latinsko jedro|Latinskog jedra]] iz 3. stoljeća.]]
[[Datoteka:Undershot water wheel schematic.svg|mini|desno|200px|Voda teče ispod [[Vodeničko kolo|drvenog kotača]].]]

'''Tehnologija starog Rima''' je dala najveće tehničare i [[inženjer]]e [[Antika|antičkoga svijeta]] i neki čak kažu da je sama rimska [[civilizacija]] jedno veliko tehničko postignuće. Činjenica da je [[stari Rim]] dao nama poznate inženjere, od kojih su neki pisali knjige (što uopće nije bilo uobičajeno za inženjere), poput [[Vitruvije|Vitruvija]] i Frontina (oko 40. – 103.) sama po sebi svjedoči o važnosti inženjerstva i [[tehnologija|tehnologije]] za rimsku civilizaciju. Građene su popločene ceste, javne zgrade, sportski objekti i akvadukti. U tom razdoblju nije bilo većih otkrića u tehnologiji, ali su postojeća umijeća i naprave razvijena i poboljšana za uporabu u velikim razmjerima. Rimljani su bili veliki [[Improvizacija|improvizatori]], bitno su poboljšali postojeću tehnologiju, ali su dali tek rijetke nove [[izum]]e. Manje uzvišen [[izum]], ali ne i manje važan za rimsku civilizaciju, je [[cement]], koji je bio ključna nova tehnologija koju su uveli Rimljani, a koja je gradnju od [[kamen]]a učinila mnogo jednostavnijom i jeftinijom, što je doslovno zacementiralo širenje Rimskoga carstva. Dok je rimska tehnologija cvjetala, rimske [[znanost]]i gotovo da i nema. Vrlo je malo djela prevedeno s [[Starogrčki jezik|starogrčkog]]. Rimljani nisu cijenili grčku matematiku, znanosti i učenost u cjelini. Rim nije dao znanstvenike. To zbunjuje one koji smatraju da su znanost i tehnologija uvijek i nužno povezane. <ref> Basalla, G.: "The Evolution of Technology", Cambridge University Press, Cambridge, 1988.</ref>

== Postignuća starorimske tehnologije ==

=== Poljodjelstvo – plug, pompejski mlin, žetelica ===
[[Etruščani|Etrušćansko]] je [[poljodjelstvo]] dosegnulo visok stupanj. Proširili su napredne metode isušivanja tla, omogućivši obrađivanje područja koja su prije toga bila [[Močvara|močvarna]] ili su ih uništavale [[poplava|poplave]]. Primjer toga je mreža podzemnih kanala u [[Lacij|Laciju]]. S prestankom etrušćanske vlasti u Laciju posjedi prijašnjih gospodara razdijeljeni su na male komade. No sječa [[šuma]] koja se provodila da bi se povećala obradiva površina izazvala je jače plavljenje, a time i bujice, što je pojačalo ispiranje tankog sloja [[tlo|tla]]. Iskorišteno tlo pretvarano je u [[pašnjak]]e i trebalo je stalno pronalaziti nova polja, što je bio jedan od razloga osvajačke politike.

[[Robovlasništvo|Robovski]] je rad zahtijevao brojniju [[Djelatnik|radnu snagu]], ali je održavao na životu primitivne tehnologije u procesima poput žetve, mlaćenja i rešetanja. Robovi su bili obučavani za specijalizirane radove. S druge strane, neposjedovanje prikladne [[konj]]ske orme i [[plug]]a ograničavalo je tla koja se moglo obrađivati. U priručnicima iz toga doba se vidi da je većina tehnologija uzgoja [[voće|voća]] i [[povrće|povrća]] koje koristimo danas bila već poznata i korištena. U doba carstva održale su se stare metode seljačkog rada. Poljoprivredne radove obavljali su muški članovi obitelji, kojima su pomagali robovi i nadničari, ako je bilo potrebno. Usavršavanje poljoprivrede u provincijama bilo je dijelom i plod svestranije primjene [[alat]]a specijaliziranog i usavršenog tipa. Plugovi različitih tipova, drljače, [[grablje]], [[Motika|motike]] od [[metal]]a ili [[Drvo (materijal)|drva]], [[Lopata|lopate]], specijalni alat za mlaćenje i prosijavanje [[žito|žita]].

Posebno je važno poboljšanje [[plug]]a. Takozvani ''aratrum'', laki plug koji je bio primjeren pješčanim tlima sredozemnog područja, je poboljšan putem dva dodatka: dodano mu je crtalo (okomiti [[nož]] učvršćen na prednjoj strani lemeša), te daska iza njega za prevrtanje zemlje. To je rimski "teški plug", koji će punu važnost steći tek u [[srednji vijek|srednjem vijeku]].

Ponegdje nailazimo na poljoprivredne [[stroj]]eve složenije konstrukcije. Primjer je mehanička [[Kombajn|žetelica]], koja se prema [[Plinije Stariji|Pliniju]] upotrebljavala u [[Galija (rimska provincija)|Galiji]] u 1. st. Imala je metalne zube i [[kotač]]e, a vukle su ju životinje. Čini se da je korištena do 4. st. Tu spada i [[Preša|tijesak]] za [[vino]] s [[vijak|vijkom]], te [[vodenice]]. Iz Galije potiče i dvodijelni mlat za žito, dva štapa spojena šarkom, koji je bio mnogo praktičnija naprava za vršenje žita nego obični štap ili gaženje. Pompejski mlin je bio rotacioni [[mlin]] kojeg je velika prednost pred ranijim vrstama mlinova bilo to što je mogao koristiti snagu životinja (obično [[magarac]], povremeno i [[konj]]). Taj je mlin bio prilično jednostavan i jeftin za izradu. Donji je kamen imao oblik tupog [[Stožac|stošca]], a gornji oblik [[Pješčani sat|pješčanoga sata]]. <ref> Oleson John Peter: "Greek and Roman Mechanical Water-Lifting Devices: The History of a Technology", 1984., publisher = University of Toronto Press </ref>

=== Rudarstvo i kovinarstvo ===
[[Plinije Stariji]] spominje dvije novine uvedene u stari postupak dobivanja [[zlato|zlata]] iz riječnog pijeska, vjerojatno uvedene u vremenu kasne Republike. U jednoj od njih se primjenjuje [[tlak]] vode za razbijanje gruda u kojima se nalazi zlato, a drugom se izvlači zlatna prašina pomoću [[Živa|žive]] koja se kasnije uklanjala [[Filtracija|filtriranjem]] i [[Destilacija|destiliranjem]]. U doba ranog carstva [[industrija]] [[metal]]a se razvijala na više načina. Većinu [[željezo|željezne]] robe su i dalje izrađivali [[kovač]]i na ognjištu kovačnice u malim radionicama. U Puteoliju je bila skoncentrirana trgovina željezom, gdje je [[sirovo željezo]] dovoženo s [[Elba|Elbe]] i prerađivano. To nije dovelo do specijalizacije, svaki je majstor radio u svojoj radionici.

Proizvodnja [[Bakar (element)|bakrenog]] i [[Bronca|brončanog]] [[alat]]a je dovela do pravog [[tvornica|tvorničkog]] sustava, jer su se tu udružili različiti procesi i obrtnička umijeća. Središte je bilo u [[Capua |Capui]]. Velike su tvornice upošljavale stotine ljudi i proizvodi su izvoženi sve do [[Britanija|Britanije]] i [[Germanija|Germanije]]. Velike industrije često su koristile robovski rad i [[Pokretna traka|"lančane" metode proizvodnje]]. Kopanje i prerada [[Mineralne sirovine|metalnih ruda]] spadalo je u takve djelatnosti. Iskapali su se podzemni hodnici ili rovovi iz kojih se izvlačila ruda. Bila je veoma rasprostranjena proizvodnja brončanih [[legura]], i to valjanih, tučenih i taljenih, a bili su poznati i prilično usavršeni postupci [[Kovačko zavarivanje|kovačkog zavarivanja]]. Obrada željeza bila je mučan i tegoban posao, jer nije postojao [[mijeh]] sa sigurnosnim [[ventil]]ima. Potpuno taljenje željeza nije se moglo postići, pa se je metal stoga morao zagrijavanjem najprije dovesti u [[Spužvasto željezo|spužvasti oblik]], a zatim ga je trebalo otvrdnuti pomoću [[čekić]]a i nakovnja i [[kaljenje|kaliti]] uranjanjem u vodu.

Rimljani su u Britaniji vadili [[ugljen]] od 100. nadalje. Rimskim je [[rudnik|rudnicima]] upravljala država, a radna snaga su bili uglavnom robovi i robijaši. Rudnik bakra u današnjoj [[Córdoba (Španjolska)|Córdobi]] je imao okno duboko 206 [[metar]]a, dok su u drugom [[rudnik]]u u [[Španjolska|Španjolskoj]] rimski rudari probili galerije duge 1000 metara i duboke 200 metara, u potrazi za slojevima [[Olovo (element)|olova]] bogatim [[srebro|srebrom]]. Rimljani su rudarske postupke uzdigli do visina nedostižnih u srednjem vijeku – novi postupci ispiranja, probijanja galerija, kopanja okana, osvjetljavanja i [[ventilator|ventiliranja]], odvodnjavanja, podgrađivanja, izvoženja, [[Geologija|geološkog]] istraživanja, kao i bolji, željezni alat. U jednom rimskom rudniku u Španjolskoj pronađeno je ''gnijezdo'' drvenih [[Vodeničko kolo|vodeničkih kola]] na brončanim [[osovina]]ma. Pokretali su ih robovi koji su se uspinjali njihovim obodom, a sustav je dizao vodu s dna na površinu svladavajući visinsku razliku od 30 metara.

=== Industrijska proizvodnja ===
U doba ranog Carstva, kako su ljudi postajali bogatiji, stvorilo se šire [[tržište]] koje je zahtijevalo porast [[trgovina|trgovine]] i specijalizaciju [[proizvodnja|proizvodnje]]. Porasla je podjela rada i nastalo je nešto nalik tvorničkom sustavu za proizvodnju nekih [[roba]] u velikoj količini. Općenito su postojala tri sustava proizvodnje: [[Kućna tehnologija|kućna radinost]], [[obrt]]nički rad i industrijska proizvodnja. Kućna se radinost tradicionalno obavljala u seoskim okruzima, gdje su [[obitelj]]i nastojale da se gospodarski osamostale (da same proizvode sve što im treba). Time su također upošljavali robove kad nije bilo poljoprivrednih radova. To je podjednako vrijedilo i za velika i za mala imanja. Na svim tim imanjima je postojala privreda zatvorenog tipa: proizvodnja [[tkanina]], [[kruh]]a, [[namještaj]]a, [[odjeća|odjeće]], [[obuća|obuće]], [[košara]], grube [[Lončarstvo|lončarije]], [[opeka|opeke]], štavljene [[Koža (materijal)|kože]], kućnih potrepština od drveta i metala.

U gradovima je takvu proizvodnju zamijenila [[obrt]]nička. Robu su tu proizvodile male tvornice i radionice koje su upošljavale uglavnom neizučene radnike. Proizvođeno je bez uporabe strojeva: kućne potrepštine, [[namještaj]], predmeti od kože i tkanine, [[staklo]], [[nakit]], [[Čipka|čipke]], [[kozmetika]].

U većim tvornicama, u kojima su radili robovi, povećana je specijalizacija. No neki razvoj većih razmjera bio je onemogućen visokom cijenom [[prijevoz]]a po kopnu i korištenjem robovskog rada. Mnogi su bogati ljudi koristili vlastite robove za industrijsku proizvodnju, koju bi inače osigurala trgovina. Osim toga, izvor jeftinoga rada nije ohrabrivao inventivnost u sredstvima za uštedu rada, koja bi mogla potaknuti novi razvoj. Nije bilo razloga za konstruiranje i uvođenje [[stroj]]eva. Primjer "velike industrije" je proizvodnja crvenog stolnog posuđa u Arretiumu (Samiansko suđe), koja je počela oko 30. pr. Kr. Bilo je izvoženo gotovo posvuda. Najveća poznata [[radionica]] upošljavala je 58 robova.

Druga specijalizirana industrija bila je proizvodnja staklenog suđa, koja je dobila veliki zamah nakon izuma puhanja [[staklo|stakla]] u [[Sidon]]u nakon 40. pr. Kr. Ranije je staklo bilo ulijevano u kalupe. Važan se razvoj dogodio na području puhanja stakla, koje je napredovalo zbog raspoloživosti željeznih [[cijev]]i za puhanje. Puhanje stakla je izumljeno u rimskoj provinciji [[Sirija|Siriji]] u 1. stoljeću. U Rimu su proizvođene mnoge vrste stakla, za [[prozor]]e, [[zrcalo|zrcala]], žare i [[Boca|boce]], za ukrase [[zgrada]].

Rimsko gospodarstvo se u vremenu pr. Kr. uglavnom temeljila na samom gradu [[Rim]]u i njegovoj okolici. Glavnina proizvoda dolazila je iz njegovih [[peć]]i, tvornica za preradu [[kovina]] i izradu tkanina i lončarije, kao i iz zlatarskih radionica. Treba također spomenuti industriju namještaja, tekstilnu industriju i valjaonice sukna, industriju lončarije, industriju stakla, proizvodnju mirisa, kozmetičkih artikala, boja i lijekova, izradu [[nakit]]a.

=== Graditeljstvo ===
Veliki doprinosi rimske tehnologije bili su u [[arhitektura|arhitekturi]] i poljodjelstvu. Gradnja [[Vodovod|akvadukata]], [[amfiteatar]]a i [[bazilika]] zahtijevala je razvoj tehnike [[Luk (arhitektura)|luka]] i lučnog svoda, koju je omogućila uporaba pečene [[opeka|opeke]] i [[beton]]a od vulkanskog pepela (Pozzuoli) i [[vapno|vapna]] (tzv. [[opus caementicium]]). Akvadukti su već prije građeni u drevnom Egiptu, Mezopotamiji i Grčkoj, ali su rimski akvadukti bili mnogo veći. Cigla je u građevinarstvu ušla u širu uporabu nakon doba [[Klaudije|Klaudija]], posebno nakon požara za [[Neron]]a. Proizvodnja cigle postala je dobar posao.

Drevni Rimljani su uveli uporabu [[cement]]a pri gradnji, što je dovelo do izuma [[beton]]a. Rimljani su imali izvrsnu vapnenu [[Žbuka|žbuku]]. Miješajući tu žbuku s vulkanskim pepelom dobili su cement, koji pak pomiješan s pijeskom i šljunkom daje beton. Oblikovali su polukružni luk od opeke i betona, što je zamijenilo arhitekturu stupova i nadvratnika, koju su koristili Egipćani i Grci. No rimska arhitektura nije iskoristila mogućnosti luka u onoj mjeri u kojoj je to učinila gotička u srednjem vijeku. Polukružni luk jako opterećuje noseće zidove, koji stoga moraju biti vrlo masivni, a korišten za mostove zahtijeva masivne noseće stupove, izvrgnute eroziji toka vode.

U velikim gradovima, gdje je zemljište bilo skupo i gdje je trebalo smjestiti mnogobrojno stanovništvo, pojavljuju se u doba carstva velike stambene [[Zgrada|zgrade]] podijeljene na mnogo lokala i malih stanova. Tu je pojava nove tehnike građenja uporabom opeka i tvrde žbuke izvršila pravu revoluciju. Pojava novih metoda građenja omogućila je projektiranje prostranih stambenih kuća s pet ili više katova. Poboljšanje umijeća i sredstava je pomoglo pri građenju [[građevina]] i [[spomenik]]a. Korištenjem naprava poput [[zupčanik]]a, [[koloturnik]]a, [[poluga]] i uređaja za prijenos (transmisiju), Rimljani su bili u stanju izraditi bolje [[dizalica|dizalice]] i druga pomagala koja su im omogućila podizanje i prenošenje velikih tereta.

Kvaliteta komunalnog sustava u Carstvu je bila vrlo visoka. Primjerice, za [[vodovod]] su korištene [[Olovo (element)|olovne]] i [[keramika|keramičke]] cijevi. Rim je zahtijevao i velike količine olovnih cijevi za vodovod, ali to nije dovelo do industrijske proizvodnje. Proizvodili su ih sami vodoinstalateri.

Najslavnije [[ceste]] [[Stari svijet|Staroga svijeta]] izgradili su Rimljani. Upravo je mreža cesta držala Carstvo na okupu, jer su one bile arterije njegova [[porez]]nog sustava i sredstvo premještanja [[vojska|vojske]]. Kad se Carstvo raspalo, [[barbari]] i pobunjenici su najprije počeli raskapati ceste, pa ipak su mnoge dijelovi sve do danas ostali netaknuti, što ukazuje na izvrsnost rimske cestogradnje. Najstarije rimske ceste su bile izgrađene od drva i često su premošćivale močvarna područja. One kasnije, počev od izgradnje središnje mreže u Italiji u 4. st. pr. Kr., bile su mnogo trajnije. Imale su temelj od kamenih blokova, na koje su se naizmjence stavljali slojevi tucanika i betona, dok se površinski sloj slagao od [[kamen]]ih blokova, nabijenog [[šljunak|šljunka]] ili betona. Bile su blago ispupčene, zbog otjecanja vode. Do 2. st. Rimljani su izgradili oko 77 500 [[kilometar]]a dobrih cesta.

Najimpresivniji rimski zid je [[Hadrijanov zid]], kojeg je car [[Hadrijan]] (117. – 138.) podigao preko južne Škotske, od mora do mora, u duljini od 200 kilometara, a za obranu od barbara sa sjevera. Uglavnom je bio izgrađen od kamena, a na razmaku od jedne milje su bile postavljene kule. Zid je bio visok 5,5 [[metar]]a, širok 3 metra, dovoljno da po njemu može stupati vojska u dvoredu. S obje strane zida je bio iskopan 9 metara širok jarak, a s južne je strane izgrađena cesta.

=== Prijevoz ===
Strogo su razlikovana dva tipa [[brod]]a: dugi i obli. Dugi brod ([[Galija (brod)|galija]]) su pokretala duga [[veslo|vesla]], imao je malo prostora za teret u uskom trupu i uglavnom je korišten u ratne svrhe. Obli brod su pokretala kvadratna jedra, imao je dubok trup, bio je nespretan za upravljanje (pomoću vesala smještenih sa strane u blizini krme), ali izdržljiv i korišten je za prijevoz tereta. Glavni je problem bila plovidba protiv vjetra, što je rješavano cik-cak plovidbom. Tijekom 1. st. pojavilo se [[Latinsko jedro]], trokutasto [[jedro]] razapeto uzduž broda od pramca do krme, koje je moglo hvatati vjetar s obje strane. No baratanje njime je bilo teško i uglavnom je korišteno na manjim plovilima.

Kopneni prijevoz bio je ograničen, unatoč dobrim cestama, neprikladnom zapregom, koja nije omogućivala djelotvorno uprezanje konja, kao i drugim problemima, poput ovjesa i podmazivanja.

=== Vodenice ===
[[Vodeničko kolo]] kojeg vrti snaga vode je jedini stroj za proizvodnju energije što ga je poznavala antika, a javlja se u Grčkoj oko 100. pr. Kr. Ako izuzmemo energiju vodene struje koja je tjerala [[mlin]]ove, kao jedini izvor energije u antici služila je snaga ljudskih ili životinjskih mišića. Velike dizalice pokretali su ljudi hodajući u unutrašnjosti velikih kotača pokretanih gaženjem.

Čini se da se je vodoravno vodeničko kolo pojavilo u [[Armenija|Armeniji]] oko 200. pr. Kr., razvijeno izravno od rotacionog ručnog žrvnja. Kolo s lopaticama bilo je vodoravno uronjeno u vodu i s jedne strane zaštićeno od struje ili s jedne strane izloženo struji vode iz točila, tj. žlijeba. Takvo je kolo prikladno za male tokove i umjerene struje i lako se povezuje s mlinskim kamenom pomoću okomite osovine. Kasnije je u uporabu ušlo okomito kolo, utemeljeno na kolu za dizanje vode koje se otprije rabilo u drevnom Egiptu. Naime, u to se vrijeme spominje i vodeni bubanj i [[Arhimedov vijak]]. Te su sprave pokretali ljudi gurajući ih bosim nogama. Kasnije se pojavio kotač koji se tjerao gaženjem, a nosio je sa strane četvrtaste grabilice pomoću kojih je grabio vodu i izlijevao je s visine koja je malo zaostajala za njegovim promjerom. Kasnije su na nj bile pričvršćene lopatice, pa ga je tako pokretala sama vodena struja. Još kasnije je na njegovu osovinu montiran zupčanik, spojen s drugim zupčanikom, montiranim na okomitu osovinu, koji je tjerao mlinski kamen. Vodenicu s okomitim kolom spominje više autora od 1. stoljeća nadalje, a prvi posve pouzdan opis potiče od Vitruvija, koji kaže da ona spada među »strojeve koji se rijetko koriste«. Rimljani su proširili uporabu vodenica, premda uistinu važne postaju tek u srednjem vijeku.

[[Vitruvije]] opisuje kolo tjerano vodom odozdo – donji dio vodeničkog kola je uronjen u vodu, tako da ga struja vode vrti u suprotnom smjeru. Učinkovitost takvih kola je 15-30%, što je dovoljno za mljevenje [[pšenica|pšenice]]. Učinkovitija su kola tjerana odozgo – voda se jarkom ili žlijebom dovodi na vrh kola, čime se iskorištava čitava težina vode, što daje učinkovitost od 50-70%. No takva je vodenica očigledno skuplja. No prošlo je mnogo vremena dok je [[vodenice|vodenica]] postala donekle uobičajen izvor [[energija|energije]]. Imamo malo pouzdanih arheoloških nalaza u svezi s antičkim vodenicama općenito i niti jedan prije 2. st. Sustavno korištenje snage vode, kao u nizu od 16 vodenica kod Barbégala kraj [[Arles]]a, na jugu Francuske, je iz još kasnijeg doba. Mlin u Barbegalu je prvi put korišten sredinom 3. stoljeća, a do kraja 4. stoljeća je opskrba mlinova vodom postala predmet zakonske regulative i parničenja.

Iz 3. i 4. stoljeća potiču, doduše sporni, tragovi o korištenju [[pila]] pokretanih vodenim kolom (primjerice Ausonije, 4. st.), što bi podrazumijevalo uporabu [[radilica|radilice]] (mehanizam sa koljenastim vratilom i ojnicom) za pretvaranje kružnoga gibanja u pravocrtno. S druge strane neki povijesničari smatraju da je tvrdnja da se utjecaj vodenice u punoj mjeri osjeća tek u srednjem vijeku kriva, a nastala je stoga što rimski povijesničari vodenice rijetko spominju. No noviji arheološki nalazi pokazuju da su one bile uobičajeni dio opreme [[Vila (građevina)|vila]], [[tvrđava]] i [[grad]]ova širom carstva.

Jedna od prepreka za brže širenje vodenica koja se često spominje je nedostatak prikladnih vodenih tokova u mnogim dijelovima antičkog civiliziranog svijeta. Idealni vodeni tok je brza struja vode, koja se ne mijenja tijekom godine. Takvi su vodeni tokovi relativno česti sjeverno od Alpa, ali rijetki u Grčkoj, Italiji i Maloj Aziji. Tom se problemu moglo doskočiti dodajući kolu umjetni vodotok ([[preljev brane]]), te su uistinu sve otkrivene glavne antičke vodenice bile tako opskrbljivane vodom. Problem je bilo moguće riješiti i na drugi način, tako da se vodenica izgradi na plutajućoj platformi usidrenoj na rijeci, a i to je rješenje bilo poznato u kasnoj antici. [[Prokopije]] u djelu ''O gotskom ratu'' opisuje jedan takav plutajući mlin, kojeg je bizantinski vojskovođa [[Belizar]] izgradio na [[Tiber]]u tijekom opsade Rima 537.

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Znanost i tehnologija u starom Rimu]]

Tehnologija starog Rima - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Jubilarni članak\|(.*)}}' u ''

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica