WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-22T06:39:15Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 22. lipanj 2025. u 06:39
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Teatro Verdi'''-->~~'''Novo kazalište - Teatro Verdi''', [[Zadar]] ([[1865.]])		'''Novo kazalište - Teatro Verdi''', [[Zadar]] ([[1865.]])

	Prva [[zadar]]ska [[kazalište\|kazališna]] zgrada pod nazivom [[Teatro Nobile]] (Plemićko kazalište), sagrađena je u tadašnjem [[glavni grad\|glavnom gradu]] Dalmacije još [[1783.]] godine, dok je zgrada drugog velikog kazališta – Novog kazališta – svečano otvorena dana [[7. listopada]] [[1865.]] godine izvedbom [[Giuseppe Verdi\|Verdijeve]] [[opera\|opere]] [[Krabuljni ples]] (''Un Ballo in maschera'').		Prva [[zadar]]ska [[kazalište\|kazališna]] zgrada pod nazivom [[Teatro Nobile]] (Plemićko kazalište), sagrađena je u tadašnjem [[glavni grad\|glavnom gradu]] Dalmacije još [[1783.]] godine, dok je zgrada drugog velikog kazališta – Novog kazališta – svečano otvorena dana [[7. listopada]] [[1865.]] godine izvedbom [[Giuseppe Verdi\|Verdijeve]] [[opera\|opere]] [[Krabuljni ples]] (''Un Ballo in maschera'').

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-05T10:39:16Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Novo kazalište - Teatro Verdi''', [[Zadar]] ([[1865.]])

Prva [[zadar]]ska [[kazalište|kazališna]] zgrada pod nazivom [[Teatro Nobile]] (Plemićko kazalište), sagrađena je u tadašnjem [[glavni grad|glavnom gradu]] Dalmacije još [[1783.]] godine, dok je zgrada drugog velikog kazališta – Novog kazališta – svečano otvorena dana [[7. listopada]] [[1865.]] godine izvedbom [[Giuseppe Verdi|Verdijeve]] [[opera|opere]] [[Krabuljni ples]] (''Un Ballo in maschera'').

Novo kazalište bilo je odraz sjaja, bogatstva i političke moći tadašnjeg Zadra. Sačuvano je dovoljno pisanih dokumenata o projektiranju i gradnji kazališta koje je bilo najveće i najljepše na istočnoj obali [[Jadran]]a. Njegovom izgradnjom sredinom [[19. stoljeće|19. stoljeća]] stigao je u Zadar i Dalmaciju sjevernotalijanski [[historicizam]], s neizbježnim reminiscencijama na [[Renesansa|renesansu]] i [[Klasicizam|klasicizam]].

== Izgradnja i izgled kazališta ==

Pokretači gradnje bili su dr. [[Šimun Katić]], dr. [[Antonio Stermich]] i predsjednik komisije dr. [[Natale Filippi]]. Oni su [[1863.]] otkupili zgradu obitelji [[Lantana]] br. 414 na Trgu Gospe od kaštela, čijim je rušenjem dobiven nepravilan pravokutni prostor, koji je s dviju strana graničio s vojnim posjedom ([[Lančana vrata]], [[Trg tri bunara]] s [[Perivoj Gospe od zdravlja|Perivojem Gospe od zdravlja]], [[Arsenal (Zadar)|Arsenal]]), jugozapadnom kraćom stranom s ulicom Via Catena, a unutrašnjom nepravilnom stranom s vrtovima i neizgrađenim terenima koji su se protezali do [[Zadarska katedrala|katedrale Sv. Stošije]].

Članovi spomenute komisije stupili su u kontakt s arhitektom dr. [[Enrico Trevisanato|Enricom Trevisanatom]] iz Venecije koji je dotad već sagradio neka kazališta (npr. Teatro dell'Armonia u [[Trst]]u). Trevisanato je prvu skicu pročelja kazališta poslao [[18. srpnja]] [[1863.]], no predsjednik komisije dr. Natale Filippi, koji je uvelike utjecao na izgled kazališta, predložio je izmjene, korekcije i dao sugestije za lože, pročelja, dvoranu i galeriju.

Luksuzno opremljeno, kazalište je imalo čak tri dvorane: kazališnu, koncertnu i plesnu dvoranu. Na unutrašnjoj opremi radili su najbolji majstori iz [[Venecija|Venecije]] i [[Beč]]a, a prostor gledališta mogao je primiti čak tisuću i petsto gledatelja.

Izgradnja je započela [[25. travnja]] [[1864.]] godine i od početka se nastojalo da [[kazalište]] bude najreprezentativnije u [[Dalmacija|Dalmaciji]]. U to vrijeme već pet godina postoji kazalište Bajamonti u [[Split]]u, a gradi se i novo kazalište u [[Dubrovnik]]u.

Nadglednik radova bio je inženjer [[Mihovil Klaić]], a unutrašnju konstrukciju loža radili su u srpnju [[1864.]] drvodjelci Francesco Fabrovich i Caprara. Za unutrašnje ukrašavanje kazališta uposlen je Carlo Franco koji je pod izravnim rukovodstvom [[arhitekt]]a Trevisanata već od kraja [[1864.]] izrađivao nacrte za drvorezbarske i druge ukrase te za pozlatu po uzoru na [[Teatro Fenice]] u Veneciji.

Carlo Franco izveo je radove obrade stropa cijelog kazališta i pozornice, izrade arhitrava, pilastra i [[friz]]a pozornice, zatim izrade perforiranih željeznih lampiona za svjetiljke, podstavljanje platnom svih 75 loža, ukrašavanje carske lože i ostale pozlatarske radove.

Oslikavanje je povjereno venecijanskim slikarima Antoniju Zuccaru i Carlu Mateshegu. Zuccaro je na stropu kazališta naslikao ''Pobjedu civilizacije'' (''Trionfo della Civiltà''), a Matesheg izradio ornamentne ukrase prema nacrtima arhitekta Trevisananata, oslikao dijelove stropa, vanjske dijelove loža, ogradu međukata i izradio cvjetove prvog reda s plavom i crvenom podlogom.

Za izrade u štukaturi bio je pozvan tršćanski majstor Leone Bottinelli koji je izradio karijatide u koncertnoj dvorani i ukrase u predvorju zgrade.

Kazalište je svečano otvoreno dana [[7. listopada]] [[1865.]] godine, o čemu svjedoči sačuvan zapis [[Giuseppe Sabalich|Giuseppe Sabalicha]]:

''"Vanjski ukras je neke vrste renesansnog stila. Na prednjoj strani glavnog ulaznog pročelja, iznad pet glavnih velikih prozora, koji su postavljeni nad arkadama trijema, u pet niša postavljena su poprsja ... Pročelje prema čistini Kaštela sadrži istu arhitekturu; sjeverno i južno pročelje nisu obrađeni.''

''Unutrašnjost. Predvorje je vrlo nalik renesansi. Polukrug kazališta odudara od vanjskog dijela, jer je u čistom maurskom stilu. U polukrugu su tri reda loža koje završavaju vrlo širokom galerijom. Prostor može primiti tisuću i pet stotina gledatelja."''

Sabalich nadalje navodi da je duljina zgrade po uzdužnoj osi 44,5 m, širina loža 11 m, a visina 9 m, dubina pozornice 10 m.

Dvorana za koncerte bila je vrlo otmjena i mogla je primiti četiri stotine osoba. Imala je posebno izrađene parkete, dva velika lustera i tri ogromna ogledala.

Glavno (zapadno) pročelje gledalo je na današnju Ul. Jurja Bijankinija. Kroz petora vrata ulazilo se u [[vestibul]], pa [[atrij]] kazališta. Tu se nalazila [[kavana]], dvorana za odmor i pušenje.

Prema sačuvanim fotografijama zadarski Teatro Verdi svojom suzdržanom, neorenesansnom vanjštinom nije nagoviještavalo bogatu i maštovito ukrašenu unutrašnjost. Posebno dekorativne bile su lože, njih ukupno 75, koje su se prostirale u tri niza, svaki s 12 sa svake strane.

== Rušenje kazališta ==

Teatro Verdi, iako neznatno oštećeno u [[Savezničko bombardiranje Zadra|savezničkom bombardiranju]] tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], ubrzo je nakon dolaska [[Partizani|partizanske vojske]] srušeno do temelja. Danas u Zadru nema vidljivih znakova ili spomen–ploča koji bi upućivali na postojanje dviju velikih kazališnih zgrada koje su obilježile glazbeni i kazališni život u gradu od godina otvaranja [[Teatro Nobile]] [[1783.]] do rušenja Teatro Verdi [[1940-ih|1940–ih]] godina. Time je u nepovrat nestala jedna ne baš nevažna sastavnica zadarskoga kulturnog identiteta.

Novo kazalište zapravo nije ni toliko stradalo da se nije moglo obnoviti, ali mu je pristup bio potpuno zakrčen ruševinama. Prepušteno je devastaciji i propasti, a zadnji su ostaci porušeni [[1974.]]

== Izvori ==
* Marija Stagličić «Graditeljstvo u Zadru 1868.-1918.», Zagreb 1988.

[[Kategorija: Hrvatsko kazalište]]
[[Kategorija:Građevine u Zadru]]

Teatro Verdi - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica