Teatar apsurda - Povijest promjena

WikiSysop: /* Etimologija */

2023-03-03T02:27:00Z

Etimologija

←Starija inačica		Inačica od 3. ožujak 2023. u 02:27
Redak 5:		Redak 5:

	==Etimologija==		==Etimologija==
	Korijeni teatra apsurda mogu se naći u avantgardnim djelima koja su nastala u periodu između 1920. i 1930. iako mnogi tvrde da su elementi teatra apsurda nastali u vrijeme pojave ~~starogričkih~~ dramaturga. Inače korijen teatra apsurda postavio je francuski filozof [[Albert Camus]] je u svom eseju "Mit o Sizifu" 1942. godine u kojem je objasnio ljudsko postojanje kao beznačajno ili apsurdno i tako je postavio temelje apsurdizma. Camusove ideje su dramopisci uzeli kao temelj za pisanje svojih djela skupa sa svojim doživljajima kroz vrijeme [[Drugi Svjetski rat\|DSR-a]] i tako stvorili svoja apsurdna djela koja su postala popluarna tokom 1950-tih i 1960-tih. Ova djela je prvo opisao kritičar [[Martin Esslin]] u eseju iz 1960. godine pod naslovom "The theatre of the Absurd" hrv. kazalište apsurda i s time stvorio skupno ime koje je označavao taj žanr kazališta. Nedugo poslje objavljivanja svog eseja, Esslin je izdao istoimenu knjigu 1962. u kojem je pomnije opisao stil te teme s kojima "teatar apsruda" bavi i time popularizirao taj izraz u široj javnosti.<ref>{{cite book \|title=The Theatre of the Absurd \|first=Martin \|last=Esslin \|year=1961 \|oclc=329986 }}</ref>		Korijeni teatra apsurda mogu se naći u avantgardnim djelima koja su nastala u periodu između 1920. i 1930. iako mnogi tvrde da su elementi teatra apsurda nastali u vrijeme pojave starogrčkih dramaturga. Inače korijen teatra apsurda postavio je francuski filozof [[Albert Camus]] je u svom eseju "Mit o Sizifu" 1942. godine u kojem je objasnio ljudsko postojanje kao beznačajno ili apsurdno i tako je postavio temelje apsurdizma. Camusove ideje su dramopisci uzeli kao temelj za pisanje svojih djela skupa sa svojim doživljajima kroz vrijeme [[Drugi Svjetski rat\|DSR-a]] i tako stvorili svoja apsurdna djela koja su postala popluarna tokom 1950-tih i 1960-tih. Ova djela je prvo opisao kritičar [[Martin Esslin]] u eseju iz 1960. godine pod naslovom "The theatre of the Absurd" hrv. kazalište apsurda i s time stvorio skupno ime koje je označavao taj žanr kazališta. Nedugo poslje objavljivanja svog eseja, Esslin je izdao istoimenu knjigu 1962. u kojem je pomnije opisao stil te teme s kojima "teatar apsruda" bavi i time popularizirao taj izraz u široj javnosti.<ref>{{cite book \|title=The Theatre of the Absurd \|first=Martin \|last=Esslin \|year=1961 \|oclc=329986 }}</ref>

	==Osnovna svojstva==		==Osnovna svojstva==

WikiSysop: /* Etimologija */

2023-03-03T02:26:34Z

Etimologija

←Starija inačica		Inačica od 3. ožujak 2023. u 02:26
Redak 5:		Redak 5:

	==Etimologija==		==Etimologija==
	Korijeni teatra apsurda mogu se naći u avantgardnim djelima koja su nastala u periodu između 1920. i 1930. iako mnogi tvrde da su elementi teatra apsurda nastali u vrijeme pojave starogričkih dramaturga. Inače korijen teatra apsurda postavio je francuski filozof [[Albert Camus]] je u svom eseju "Mit o Sizifu" 1942. godine u kojem je objasnio ljudsko postojanje kao beznačajno ili apsurdno i tako je postavio temelje apsurdizma. Camusove ideje su dramopisci uzeli kao temelj za pisanje svojih djela skupa sa svojim doživljajima kroz vrijeme DSR i tako stvorili svoja apsurdna djela koja su postala popluarna tokom 1950-tih i 1960-tih. Ova djela je prvo opisao kritičar [[Martin Esslin]] u eseju iz 1960. godine pod naslovom "The theatre of the Absurd" hrv. kazalište apsurda i s time stvorio skupno ime koje je označavao taj žanr kazališta. Nedugo poslje objavljivanja svog eseja, Esslin je izdao istoimenu knjigu 1962. u kojem je pomnije opisao stil te teme s kojima "teatar apsruda" bavi i time popularizirao taj izraz u široj javnosti.<ref>{{cite book \|title=The Theatre of the Absurd \|first=Martin \|last=Esslin \|year=1961 \|oclc=329986 }}</ref>		Korijeni teatra apsurda mogu se naći u avantgardnim djelima koja su nastala u periodu između 1920. i 1930. iako mnogi tvrde da su elementi teatra apsurda nastali u vrijeme pojave starogričkih dramaturga. Inače korijen teatra apsurda postavio je francuski filozof [[Albert Camus]] je u svom eseju "Mit o Sizifu" 1942. godine u kojem je objasnio ljudsko postojanje kao beznačajno ili apsurdno i tako je postavio temelje apsurdizma. Camusove ideje su dramopisci uzeli kao temelj za pisanje svojih djela skupa sa svojim doživljajima kroz vrijeme [[Drugi Svjetski rat\|DSR-a]] i tako stvorili svoja apsurdna djela koja su postala popluarna tokom 1950-tih i 1960-tih. Ova djela je prvo opisao kritičar [[Martin Esslin]] u eseju iz 1960. godine pod naslovom "The theatre of the Absurd" hrv. kazalište apsurda i s time stvorio skupno ime koje je označavao taj žanr kazališta. Nedugo poslje objavljivanja svog eseja, Esslin je izdao istoimenu knjigu 1962. u kojem je pomnije opisao stil te teme s kojima "teatar apsruda" bavi i time popularizirao taj izraz u široj javnosti.<ref>{{cite book \|title=The Theatre of the Absurd \|first=Martin \|last=Esslin \|year=1961 \|oclc=329986 }}</ref>

	==Osnovna svojstva==		==Osnovna svojstva==

WikiSysop u (test) 02:25, 3. ožujak 2023.

2023-03-03T02:25:27Z

←Starija inačica		Inačica od 3. ožujak 2023. u 02:25
Redak 2:		Redak 2:
	'''Teatar apsurda''' ([[francuski\|fran.]] ''Théâtre de l'Absurde'') ili kazalište besmisla je zajednički naziv za pokret unutar [[kazalište\|kazališta]] i djelimice unutar [[književnost]]i, koji se prvenstveno odigrava nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]]. Mnogi opisivaju teatar apsurda kao od jedan je od najinovativnijih i najutjecajnijih kazališnih pokreta 20. stoljeća. Njegova bitna karakteristika je naglasak na nelogičnosti, besmislu, kontradikcijama i nesigurnosti života te suvremene ljudske egzistencije. Nerijetko je korišten stilski izražaj šoka u teatra apsurda da bi se naglasio absurd življenja, što se često svodilo na izjednačavanje s besmislom. Većina kazališnih djela je napisana na [[francuski jezik\|francuskom]] a većina absurdista je djelovala u [[Pariz]]u – iako nisu bili [[Francuzi]]. Glavnim predstavnicima teatra apsurda smatraju se [[Fernando Arrabal]], [[Samuel Beckett]], [[Jean Genet]] i [[Eugène Ionesco]].		'''Teatar apsurda''' ([[francuski\|fran.]] ''Théâtre de l'Absurde'') ili kazalište besmisla je zajednički naziv za pokret unutar [[kazalište\|kazališta]] i djelimice unutar [[književnost]]i, koji se prvenstveno odigrava nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]]. Mnogi opisivaju teatar apsurda kao od jedan je od najinovativnijih i najutjecajnijih kazališnih pokreta 20. stoljeća. Njegova bitna karakteristika je naglasak na nelogičnosti, besmislu, kontradikcijama i nesigurnosti života te suvremene ljudske egzistencije. Nerijetko je korišten stilski izražaj šoka u teatra apsurda da bi se naglasio absurd življenja, što se često svodilo na izjednačavanje s besmislom. Većina kazališnih djela je napisana na [[francuski jezik\|francuskom]] a većina absurdista je djelovala u [[Pariz]]u – iako nisu bili [[Francuzi]]. Glavnim predstavnicima teatra apsurda smatraju se [[Fernando Arrabal]], [[Samuel Beckett]], [[Jean Genet]] i [[Eugène Ionesco]].

	Među poznatijim kazališnim komadima vrijedno je spomenuti Beckettov ''[[U očekivanju Godota]]'' – u kojem se ništa ne dešava ~~– kao~~ i ''[[Nosorog (Ionesco)\|Nosorog]] '' i ''[[Ćelava pjevačica]]''~~, oba Ionescova~~.		Među poznatijim kazališnim komadima vrijedno je spomenuti Beckettov ''[[U očekivanju Godota]]'' – u kojem se ništa ne dešava, i Ionescova djela ''[[Nosorog (Ionesco)\|Nosorog]] '' i ''[[Ćelava pjevačica]]''.

	==Etimologija==		==Etimologija==

WikiSysop u (test) 02:24, 3. ožujak 2023.

2023-03-03T02:24:04Z

←Starija inačica		Inačica od 3. ožujak 2023. u 02:24
Redak 1:		Redak 1:
	[[Datoteka:4. Cekajki go Godo.jpg\|thumb\|desno\|250px\|Uprizorenje drame ''[[U očekivanju Godota]]'' na kazališnim daskama]]		[[Datoteka:4. Cekajki go Godo.jpg\|thumb\|desno\|250px\|Uprizorenje drame ''[[U očekivanju Godota]]'' na kazališnim daskama]]
	'''Teatar apsurda''' ili kazalište besmisla je zajednički naziv za pokret unutar [[kazalište\|kazališta]] i djelimice unutar [[književnost]]i, koji se prvenstveno odigrava nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]]. Mnogi opisivaju teatar apsurda kao od jedan je od najinovativnijih i najutjecajnijih kazališnih pokreta 20. stoljeća. Njegova bitna karakteristika je naglasak na nelogičnosti, besmislu, kontradikcijama i nesigurnosti života te suvremene ljudske egzistencije. Nerijetko je korišten stilski izražaj šoka u teatra apsurda da bi se naglasio absurd življenja, što se često svodilo na izjednačavanje s besmislom. Većina kazališnih djela je napisana na [[francuski jezik\|francuskom]] a većina absurdista je djelovala u [[Pariz]]u – iako nisu bili [[Francuzi]]. Glavnim predstavnicima teatra apsurda smatraju se [[Fernando Arrabal]], [[Samuel Beckett]], [[Jean Genet]] i [[Eugène Ionesco]].		'''Teatar apsurda''' ([[francuski\|fran.]] ''Théâtre de l'Absurde'') ili kazalište besmisla je zajednički naziv za pokret unutar [[kazalište\|kazališta]] i djelimice unutar [[književnost]]i, koji se prvenstveno odigrava nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]]. Mnogi opisivaju teatar apsurda kao od jedan je od najinovativnijih i najutjecajnijih kazališnih pokreta 20. stoljeća. Njegova bitna karakteristika je naglasak na nelogičnosti, besmislu, kontradikcijama i nesigurnosti života te suvremene ljudske egzistencije. Nerijetko je korišten stilski izražaj šoka u teatra apsurda da bi se naglasio absurd življenja, što se često svodilo na izjednačavanje s besmislom. Većina kazališnih djela je napisana na [[francuski jezik\|francuskom]] a većina absurdista je djelovala u [[Pariz]]u – iako nisu bili [[Francuzi]]. Glavnim predstavnicima teatra apsurda smatraju se [[Fernando Arrabal]], [[Samuel Beckett]], [[Jean Genet]] i [[Eugène Ionesco]].

	Među poznatijim kazališnim komadima vrijedno je spomenuti Beckettov ''[[U očekivanju Godota]]'' – u kojem se ništa ne dešava – kao i ''[[Nosorog (Ionesco)\|Nosorog]] '' i ''[[Ćelava pjevačica]]'', oba Ionescova.		Među poznatijim kazališnim komadima vrijedno je spomenuti Beckettov ''[[U očekivanju Godota]]'' – u kojem se ništa ne dešava – kao i ''[[Nosorog (Ionesco)\|Nosorog]] '' i ''[[Ćelava pjevačica]]'', oba Ionescova.

WikiSysop: /* Osnovna svojstva */

2023-03-03T02:22:11Z

Osnovna svojstva

←Starija inačica		Inačica od 3. ožujak 2023. u 02:22
Redak 8:		Redak 8:

	==Osnovna svojstva==		==Osnovna svojstva==
	Pokret teatra apsurda nastao je nakon Drugog svjetskog rata kao odgovor na traumu i besmisao rata, isto tako opisao traumu življenja pod konstantnom prijetnjom uništenja čovječanstva od strane nuklearnog rata koja je isto tako bila jedna glavnih od pokretača teatra apsurda. Predstave obilježene su nelogičnošću i besmislenošću ljudskog postojanja, te naglašavanjem apsurda svakodnevnog života.		Pokret teatra apsurda nastao je nakon Drugog svjetskog rata kao odgovor na traumu i besmisao rata, isto tako opisao traumu življenja pod konstantnom prijetnjom uništenja čovječanstva od strane nuklearnog rata koja je isto tako bila jedna glavnih od pokretača teatra apsurda. Predstave obilježene su nelogičnošću i besmislenošću ljudskog postojanja, te naglašavanjem apsurda svakodnevnog života. Absurdisti su vjerovali da cijelo postojanje čovjeka je besmisleno jer smo rođeni bez da smo tražili da budemo rođeni, i u mnogim slučajevima umiremo bez želje da umremo. Iz tog stajališta, teatar apsurda postaje kao anti-teatar u cilju rušenje svih pravila klasičnog teatra i tako postaje surealana, ilogična, bez neke oblikovane radnje i toka.

	Inače, teatar apsruda ili kazalište besmisla pokriva širku lepezu predstava koje mogu bit komedije, parodije, tragikomedije, strave, nadrealistične, ili avangardne. Glavne karakteristike predstava se mogu opistati u kratkim crtama:		Inače, teatar apsruda ili kazalište besmisla pokriva širku lepezu predstava koje mogu bit komedije, parodije, tragikomedije, strave, nadrealistične, ili avangardne. Glavne karakteristike predstava se mogu opistati u kratkim crtama:

WikiSysop: /* Osnovna svojstva */

2023-03-03T02:17:17Z

Osnovna svojstva

←Starija inačica		Inačica od 3. ožujak 2023. u 02:17
Redak 8:		Redak 8:

	==Osnovna svojstva==		==Osnovna svojstva==
	Pokret teatra apsurda nastao je nakon Drugog svjetskog rata kao odgovor na traumu i besmisao rata. Predstave obilježene su nelogičnošću i besmislenošću ljudskog postojanja, te naglašavanjem apsurda svakodnevnog života.		Pokret teatra apsurda nastao je nakon Drugog svjetskog rata kao odgovor na traumu i besmisao rata, isto tako opisao traumu življenja pod konstantnom prijetnjom uništenja čovječanstva od strane nuklearnog rata koja je isto tako bila jedna glavnih od pokretača teatra apsurda. Predstave obilježene su nelogičnošću i besmislenošću ljudskog postojanja, te naglašavanjem apsurda svakodnevnog života.

	Inače, teatar apsruda ili kazalište besmisla pokriva širku lepezu predstava koje mogu bit komedije, parodije, tragikomedije, strave, nadrealistične, ili avangardne. Glavne karakteristike predstava se mogu opistati u kratkim crtama:		Inače, teatar apsruda ili kazalište besmisla pokriva širku lepezu predstava koje mogu bit komedije, parodije, tragikomedije, strave, nadrealistične, ili avangardne. Glavne karakteristike predstava se mogu opistati u kratkim crtama:

WikiSysop: /* Etimologija */

2023-03-03T02:15:07Z

Etimologija

←Starija inačica		Inačica od 3. ožujak 2023. u 02:15
Redak 5:		Redak 5:

	==Etimologija==		==Etimologija==
			Korijeni teatra apsurda mogu se naći u avantgardnim djelima koja su nastala u periodu između 1920. i 1930. iako mnogi tvrde da su elementi teatra apsurda nastali u vrijeme pojave starogričkih dramaturga. Inače korijen teatra apsurda postavio je francuski filozof [[Albert Camus]] je u svom eseju "Mit o Sizifu" 1942. godine u kojem je objasnio ljudsko postojanje kao beznačajno ili apsurdno i tako je postavio temelje apsurdizma. Camusove ideje su dramopisci uzeli kao temelj za pisanje svojih djela skupa sa svojim doživljajima kroz vrijeme DSR i tako stvorili svoja apsurdna djela koja su postala popluarna tokom 1950-tih i 1960-tih. Ova djela je prvo opisao kritičar [[Martin Esslin]] u eseju iz 1960. godine pod naslovom "The theatre of the Absurd" hrv. kazalište apsurda i s time stvorio skupno ime koje je označavao taj žanr kazališta. Nedugo poslje objavljivanja svog eseja, Esslin je izdao istoimenu knjigu 1962. u kojem je pomnije opisao stil te teme s kojima "teatar apsruda" bavi i time popularizirao taj izraz u široj javnosti.<ref>{{cite book \|title=The Theatre of the Absurd \|first=Martin \|last=Esslin \|year=1961 \|oclc=329986 }}</ref>
	~~Kada~~ je francuski [[Albert Camus]] je u svom eseju "Mit o Sizifu" 1942. godine objasnio ljudsko postojanje kao beznačajno ili apsurdno~~, te~~ ideje su dramopisci uzeli kao temelj za pisanje svojih djela koja su postala popluarna tokom 1950-tih i 1960-tih ~~i koje~~ je kritičar [[Martin Esslin]] ~~prvo opisao~~ u eseju iz 1960. godine "The theatre of the Absurd" hrv. kazalište apsurda i s time stvorio skupno ime koje je označavao taj žanr ~~kazaličta~~. Nedugo poslje objavljivanja svog eseja, Esslin je izdao istoimenu knjigu 1962. u kojem je pomnije opisao stil ~~prestave i~~ teme s kojima "teatar apsruda" ~~bave~~ i time popularizirao taj izraz u ~~javnost~~.<ref>{{cite book \|title=The Theatre of the Absurd \|first=Martin \|last=Esslin \|year=1961 \|oclc=329986 }}</ref>

	==Osnovna svojstva==		==Osnovna svojstva==

WikiSysop: /* Prestavnici */

2023-03-03T02:03:29Z

Prestavnici

←Starija inačica		Inačica od 3. ožujak 2023. u 02:03
Redak 49:		Redak 49:

	Harold Pinter, britanski pisac, dobio je Nobelovu nagradu za književnost 2005. godine, a njegova djela često sadrže elemente teatra apsurda. Tom Stoppard, britanski pisac, poznat je po svom radu "Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi" (Rosencrantz and Guildenstern Are Dead), koji se često navodi kao primjer teatra apsurda.		Harold Pinter, britanski pisac, dobio je Nobelovu nagradu za književnost 2005. godine, a njegova djela često sadrže elemente teatra apsurda. Tom Stoppard, britanski pisac, poznat je po svom radu "Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi" (Rosencrantz and Guildenstern Are Dead), koji se često navodi kao primjer teatra apsurda.

			== Teatar apsurda u novije vrijeme==

	U zadnjih deset godina, neki od kazališnih pisaca koji su se istaknuli u teatru apsurda su [[Martin McDonagh]], [[Will Eno]] i [[Caryl Churchill]]. McDonagh, irski pisac, najpoznatiji je po svojim crnim komedijama, kao što su "The Lieutenant of Inishmore" i "The Pillowman". Will Eno, američki pisac, stekao je priznanje za svoj rad "The Realistic Joneses", koji je prikazan na Broadwayu. Caryl Churchill, britanska dramatičarka, poznata je po svojim eksperimentalnim radovima, kao što su "Top Girls" i "Cloud Nine".		U zadnjih deset godina, neki od kazališnih pisaca koji su se istaknuli u teatru apsurda su [[Martin McDonagh]], [[Will Eno]] i [[Caryl Churchill]]. McDonagh, irski pisac, najpoznatiji je po svojim crnim komedijama, kao što su "The Lieutenant of Inishmore" i "The Pillowman". Will Eno, američki pisac, stekao je priznanje za svoj rad "The Realistic Joneses", koji je prikazan na Broadwayu. Caryl Churchill, britanska dramatičarka, poznata je po svojim eksperimentalnim radovima, kao što su "Top Girls" i "Cloud Nine".

WikiSysop: /* Osnovna svojstva */

2023-03-03T02:02:45Z

Osnovna svojstva

←Starija inačica		Inačica od 3. ožujak 2023. u 02:02
Redak 11:		Redak 11:
	Pokret teatra apsurda nastao je nakon Drugog svjetskog rata kao odgovor na traumu i besmisao rata. Predstave obilježene su nelogičnošću i besmislenošću ljudskog postojanja, te naglašavanjem apsurda svakodnevnog života.		Pokret teatra apsurda nastao je nakon Drugog svjetskog rata kao odgovor na traumu i besmisao rata. Predstave obilježene su nelogičnošću i besmislenošću ljudskog postojanja, te naglašavanjem apsurda svakodnevnog života.

	Inače, teatar apsruda ili kazalište besmisla pokriva širku lepezu predstava koje mogu bit komedije, parodije, tragikomedije, strave, nadrealistične, ili avangardne. Glavne karakteristike predstava:		Inače, teatar apsruda ili kazalište besmisla pokriva širku lepezu predstava koje mogu bit komedije, parodije, tragikomedije, strave, nadrealistične, ili avangardne. Glavne karakteristike predstava se mogu opistati u kratkim crtama:
	* likovi		* likovi
	** uhvaćeni u beznadežnim situacijama		** uhvaćeni u beznadežnim situacijama
			** crno-bijeli likovi
			** karikature
	** upravljane sa strane neke nevidljive sile		** upravljane sa strane neke nevidljive sile
	** nemaju kontrolu nad svojom situacijom		** nemaju kontrolu nad svojom situacijom - marionete
	** marionete
	* radnja		* radnja
	** kaotična		** kaotična

WikiSysop: /* Osnovna svojstva */

2023-03-03T02:00:20Z

Osnovna svojstva

←Starija inačica		Inačica od 3. ožujak 2023. u 02:00
Redak 9:		Redak 9:

	==Osnovna svojstva==		==Osnovna svojstva==
	~~Sam pokret~~ teatra apsurda nastao je nakon Drugog svjetskog rata kao odgovor na traumu i besmisao rata. ~~Glavni predstavnici ovog pokreta su Samuel Beckett, Eugene Ionesco, Jean Genet i Harold Pinter. Njihove predstave~~ obilježene su nelogičnošću i besmislenošću ljudskog postojanja, te naglašavanjem apsurda svakodnevnog života.		Pokret teatra apsurda nastao je nakon Drugog svjetskog rata kao odgovor na traumu i besmisao rata. Predstave obilježene su nelogičnošću i besmislenošću ljudskog postojanja, te naglašavanjem apsurda svakodnevnog života.

	Inače, teatar apsruda ili kazalište besmisla pokriva širku lepezu predstava koje mogu bit komedije, parodije, tragikomedije, strave, nadrealistične~~, pseudo realistične~~, ili ~~neke neodređene kategorije~~. Glavne karakteristike predstava:		Inače, teatar apsruda ili kazalište besmisla pokriva širku lepezu predstava koje mogu bit komedije, parodije, tragikomedije, strave, nadrealistične, ili avangardne. Glavne karakteristike predstava:
	* likovi		* likovi
	** uhvaćeni u beznadežnim situacijama		** uhvaćeni u beznadežnim situacijama
Redak 18:		Redak 18:
	** marionete		** marionete
	* radnja		* radnja
	** ~~kaotično i~~ bez nekog logičkog sljeda		** kaotična
			** bez nekog logičkog sljeda
	** pune parodija		** pune parodija
	** beskonačno ponavljanje istih situacija		** beskonačno ponavljanje istih situacija

←Starija inačica		Inačica od 3. ožujak 2023. u 02:24
Redak 1:		Redak 1:
	[[Datoteka:4. Cekajki go Godo.jpg\|thumb\|desno\|250px\|Uprizorenje drame ''[[U očekivanju Godota]]'' na kazališnim daskama]]		[[Datoteka:4. Cekajki go Godo.jpg\|thumb\|desno\|250px\|Uprizorenje drame ''[[U očekivanju Godota]]'' na kazališnim daskama]]
	'''Teatar apsurda''' ili kazalište besmisla je zajednički naziv za pokret unutar [[kazalište\|kazališta]] i djelimice unutar [[književnost]]i, koji se prvenstveno odigrava nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]]. Mnogi opisivaju teatar apsurda kao od jedan je od najinovativnijih i najutjecajnijih kazališnih pokreta 20. stoljeća. Njegova bitna karakteristika je naglasak na nelogičnosti, besmislu, kontradikcijama i nesigurnosti života te suvremene ljudske egzistencije. Nerijetko je korišten stilski izražaj šoka u teatra apsurda da bi se naglasio absurd življenja, što se često svodilo na izjednačavanje s besmislom. Većina kazališnih djela je napisana na [[francuski jezik\|francuskom]] a većina absurdista je djelovala u [[Pariz]]u – iako nisu bili [[Francuzi]]. Glavnim predstavnicima teatra apsurda smatraju se [[Fernando Arrabal]], [[Samuel Beckett]], [[Jean Genet]] i [[Eugène Ionesco]].		'''Teatar apsurda''' ([[francuski\|fran.]] ''Théâtre de l'Absurde'') ili kazalište besmisla je zajednički naziv za pokret unutar [[kazalište\|kazališta]] i djelimice unutar [[književnost]]i, koji se prvenstveno odigrava nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]]. Mnogi opisivaju teatar apsurda kao od jedan je od najinovativnijih i najutjecajnijih kazališnih pokreta 20. stoljeća. Njegova bitna karakteristika je naglasak na nelogičnosti, besmislu, kontradikcijama i nesigurnosti života te suvremene ljudske egzistencije. Nerijetko je korišten stilski izražaj šoka u teatra apsurda da bi se naglasio absurd življenja, što se često svodilo na izjednačavanje s besmislom. Većina kazališnih djela je napisana na [[francuski jezik\|francuskom]] a većina absurdista je djelovala u [[Pariz]]u – iako nisu bili [[Francuzi]]. Glavnim predstavnicima teatra apsurda smatraju se [[Fernando Arrabal]], [[Samuel Beckett]], [[Jean Genet]] i [[Eugène Ionesco]].

	Među poznatijim kazališnim komadima vrijedno je spomenuti Beckettov ''[[U očekivanju Godota]]'' – u kojem se ništa ne dešava – kao i ''[[Nosorog (Ionesco)\|Nosorog]] '' i ''[[Ćelava pjevačica]]'', oba Ionescova.		Među poznatijim kazališnim komadima vrijedno je spomenuti Beckettov ''[[U očekivanju Godota]]'' – u kojem se ništa ne dešava – kao i ''[[Nosorog (Ionesco)\|Nosorog]] '' i ''[[Ćelava pjevačica]]'', oba Ionescova.