TON 618 - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 14:01, 21. travanj 2026.

2026-04-21T14:01:44Z

←Starija inačica		Inačica od 21. travanj 2026. u 14:01
Redak 22:		Redak 22:
	\| appmag_v = 15,9<ref name="ned"/>		\| appmag_v = 15,9<ref name="ned"/>
	\| size_v =		\| size_v =
	\| notes = hiperluminozni kvazar u Lyman-alfa-~~mrlji~~		\| notes = hiperluminozni kvazar u Lyman-alfa-mjehuru
	\| names = FBQS J122824.9+312837, B2 1225+31, QSO 1228+3128, 7C 1225+3145, CSO 140, 2E 2728, Gaia DR1 4015522739308729728<ref name="ned"/>		\| names = FBQS J122824.9+312837, B2 1225+31, QSO 1228+3128, 7C 1225+3145, CSO 140, 2E 2728, Gaia DR1 4015522739308729728<ref name="ned"/>
	}}		}}
	{{Nebeske koordinate\|12\|28\|24.97\|+\|31\|28\|37.7\|51200000}}		{{Nebeske koordinate\|12\|28\|24.97\|+\|31\|28\|37.7\|51200000}}
	'''TON 618''' (skraćenica od '''Tonantzintla-618''') hiperluminozan je i radioglasan [[kvazar]] široke apsorpcijske linije te Lyman-alfa-~~mrlja~~<ref name="Ly_alpha">{{cite journal \|last1= Li \|first1= Jianrui \|last2= Emonts \|first2= B. H. C. \|last3= Cai \|first3= Z. \|last4= Prochaska \|first4= J. X. \|last5= Yoon \|first5= I. \|last6= Lehnert \|first6= M. D. \|last7= Zhang \|first7= S. \|last8= Wu \|first8= Y. \|last9= Li \|first9= Jianan \|last10= Li \|first10= Mingyu \|last11= Lacy \|first11= M. \|last12= Villar-Martín \|first12= M. \|date= 25 November 2021 \|title= Massive Molecular Outflow and 100 kpc Extended Cold Halo Gas in the Enormous Lyα Nebula of QSO 1228+3128 \|journal= The Astrophysical Journal Letters \|volume= 922 \|issue= 2 \|pages= L29 \|doi= 10.3847/2041-8213/ac390d \|arxiv= 2111.06409 \|bibcode= 2021ApJ...922L..29L \|s2cid= 244102865 \|doi-access= free }}</ref> u blizini granice [[zviježđe\|zviježđa]] [[Lovački psi (zviježđe)\|Lovačkih pasa]] i [[Berenikina kosa\|Berenikine kose]]. Prema pretpostavljenoj udaljenosti s obzirom na širenje svemira udaljen je otprilike 18,2 milijardi [[svjetlosna godina\|svjetlosnih godina]] od Zemlje.{{efn\|name=distance\|reference=Ta udaljenost naizgled proturječi starosti svemira i veća je od najstarije svjetlosti najudaljenijih objekata. Međutim, vremenska razlika podudara se s drugom mjerom, udaljenosti mjerenoj brzinom svjetlosti, koja iznosi samo 10,8 milijardi svjetlosnih godina.}} Sadrži jednu od najmasivnijih otkrivenih crnih rupa, čija masa iznosi između 40,7 i 66 milijardi {{Solar mass\|link=yes}}.<ref name="Ge" /><ref>{{Cite web \|last=Deeks \|first=Russell \|date=2024-07-16 \|title=TON 618, one of the biggest known black holes \|url=https://www.skyatnightmagazine.com/space-science/ton-618 \|access-date=2025-03-20 \|website=skyatnightmagazine}}</ref>		'''TON 618''' (skraćenica od '''Tonantzintla-618''') hiperluminozan je i radioglasan [[kvazar]] široke [[apsorpcijska crta\|apsorpcijske]] [[spektralna linija\|linije]] te [[Lyman-alfa-mjehur]]<ref name="Ly_alpha">{{cite journal \|last1= Li \|first1= Jianrui \|last2= Emonts \|first2= B. H. C. \|last3= Cai \|first3= Z. \|last4= Prochaska \|first4= J. X. \|last5= Yoon \|first5= I. \|last6= Lehnert \|first6= M. D. \|last7= Zhang \|first7= S. \|last8= Wu \|first8= Y. \|last9= Li \|first9= Jianan \|last10= Li \|first10= Mingyu \|last11= Lacy \|first11= M. \|last12= Villar-Martín \|first12= M. \|date= 25 November 2021 \|title= Massive Molecular Outflow and 100 kpc Extended Cold Halo Gas in the Enormous Lyα Nebula of QSO 1228+3128 \|journal= The Astrophysical Journal Letters \|volume= 922 \|issue= 2 \|pages= L29 \|doi= 10.3847/2041-8213/ac390d \|arxiv= 2111.06409 \|bibcode= 2021ApJ...922L..29L \|s2cid= 244102865 \|doi-access= free }}</ref> u blizini granice [[zviježđe\|zviježđa]] [[Lovački psi (zviježđe)\|Lovačkih pasa]] i [[Berenikina kosa\|Berenikine kose]]. Prema pretpostavljenoj udaljenosti s obzirom na širenje svemira udaljen je otprilike 18,2 milijardi [[svjetlosna godina\|svjetlosnih godina]] od Zemlje.{{efn\|name=distance\|reference=Ta udaljenost naizgled proturječi starosti svemira i veća je od najstarije svjetlosti najudaljenijih objekata. Međutim, vremenska razlika podudara se s drugom mjerom, udaljenosti mjerenoj brzinom svjetlosti, koja iznosi samo 10,8 milijardi svjetlosnih godina.}} Sadrži jednu od najmasivnijih otkrivenih crnih rupa, čija masa iznosi između 40,7 i 66 milijardi {{Solar mass\|link=yes}}.<ref name="Ge" /><ref>{{Cite web \|last=Deeks \|first=Russell \|date=2024-07-16 \|title=TON 618, one of the biggest known black holes \|url=https://www.skyatnightmagazine.com/space-science/ton-618 \|access-date=2025-03-20 \|website=skyatnightmagazine}}</ref>

	== Povijest promatranja ==		== Povijest promatranja ==
Redak 57:		Redak 57:
	Te mrlje tvori velika nakupina plinova ili maglica koji se također smatraju Lyman-alfa-emiterima. Ti golemi oblaci veličine galaktika neke su od najvećih poznatih maglica; pojedine mrlje identificirane početkom 21. stoljeća dosežu širinu od barem nekoliko stotina tisuća svjetlosnih godina.<ref name="steidel">{{cite journal\|title= Lyα Imaging of a Proto–Cluster Region at ⟨ z ⟩ = 3.09 \|last1=Steidel \|first1=C. C. \|last2=Adelberger \|first2=K. L. \|last3=Shapley \|first3=A. E.\|year= 2000 \|journal= [[Astrophysical Journal]] \|volume= 532 \|issue = 1\|pages= 170–82\|arxiv = astro-ph/9910144 \|bibcode = 2000ApJ...532..170S \|doi = 10.1086/308568 \|s2cid=10353723 }}</ref>		Te mrlje tvori velika nakupina plinova ili maglica koji se također smatraju Lyman-alfa-emiterima. Ti golemi oblaci veličine galaktika neke su od najvećih poznatih maglica; pojedine mrlje identificirane početkom 21. stoljeća dosežu širinu od barem nekoliko stotina tisuća svjetlosnih godina.<ref name="steidel">{{cite journal\|title= Lyα Imaging of a Proto–Cluster Region at ⟨ z ⟩ = 3.09 \|last1=Steidel \|first1=C. C. \|last2=Adelberger \|first2=K. L. \|last3=Shapley \|first3=A. E.\|year= 2000 \|journal= [[Astrophysical Journal]] \|volume= 532 \|issue = 1\|pages= 170–82\|arxiv = astro-ph/9910144 \|bibcode = 2000ApJ...532..170S \|doi = 10.1086/308568 \|s2cid=10353723 }}</ref>

	Polumjer goleme Lyman-alfa-maglice iznosi barem 100 [[Parsek\|kiloparseka]] (330.000 svjetlosnih godina), što je triput više od veličine Mliječne staze.<ref name=Ly_alpha /> Maglicu tvore dva dijela: unutrašnji molekularni odljev i prostrani hladni molekularni plin u cirkumgalaktičkom mediju, s masama od po {{solar mass\|50 milijardi}}<ref name=Ly_alpha /> i oba su usklađena s [[relativistički mlaz\|relativističkim mlazom]] koji stvara središnji kvazar. Ekstremno zračenje iz kvazara toliko pobuđuje vodik u maglici da jarko svijetli na liniji Lyman-alfa, što je u skladu s ~~podacima~~ pribavljenim proučavanjem ostalih ~~mrlja~~ pogonjenih svojim galaktikama.<ref name="ESO">{{cite news\|title=Giant Space Blob Glows from Within\|url=http://www.eso.org/public/news/eso1130/\|access-date=18 August 2011\|newspaper=ESO Press Release\|date=17 August 2011\|archive-date=28 September 2011\|archive-url=https://web.archive.org/web/20110928033049/http://www.eso.org/public/news/eso1130/\|url-status=live}}</ref> Kako su i kvazari i mrlje prethodnici današnjih galaktika, proučavanje kvazara TON 618 i njegove goleme mrlje pomažu objasniti kako se goleme galaktike razvijaju,<ref name=Ly_alpha /> konkretnije njihovu ionizaciju i rane stadije razvoja.		Polumjer goleme Lyman-alfa-maglice iznosi barem 100 [[Parsek\|kiloparseka]] (330.000 svjetlosnih godina), što je triput više od veličine Mliječne staze.<ref name=Ly_alpha /> Maglicu tvore dva dijela: unutrašnji molekularni odljev i prostrani hladni molekularni plin u cirkumgalaktičkom mediju, s masama od po {{solar mass\|50 milijardi}}<ref name=Ly_alpha /> i oba su usklađena s [[relativistički mlaz\|relativističkim mlazom]] koji stvara središnji kvazar. Ekstremno zračenje iz kvazara toliko pobuđuje vodik u maglici da jarko svijetli na liniji [[Lyman-alfa linija\|Lyman-alfa]], što je u skladu s podatcima pribavljenim proučavanjem ostalih mjehura pogonjenih svojim galaktikama.<ref name="ESO">{{cite news\|title=Giant Space Blob Glows from Within\|url=http://www.eso.org/public/news/eso1130/\|access-date=18 August 2011\|newspaper=ESO Press Release\|date=17 August 2011\|archive-date=28 September 2011\|archive-url=https://web.archive.org/web/20110928033049/http://www.eso.org/public/news/eso1130/\|url-status=live}}</ref> Kako su i kvazari i mrlje prethodnici današnjih galaktika, proučavanje kvazara TON 618 i njegove goleme mrlje pomažu objasniti kako se goleme galaktike razvijaju,<ref name=Ly_alpha /> konkretnije njihovu ionizaciju i rane stadije razvoja.

	==Bilješke==		==Bilješke==

Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 48 sati)

2026-04-21T09:31:42Z

Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 48 sati)

Nova stranica

{{Infookvir kvazar
| name = TON 618
| image = TON 618 SDSS9 version 2.jpg
| caption= TON 618, snimak projekta [[Sloan Digital Sky Survey]]. Kvazar je sjajna, plavkasto-bijela točka u središtu.
| epoch = J2000.0
| ra = {{RA|12|28|24.9}}<ref name="ned">{{cite web
| work = NASA/IPAC EXTRAGALACTIC DATABASE
| title = NED results for object TON 618
| url = https://ned.ipac.caltech.edu/byname?objname=FBQS+J122824.9%2B312837&hconst=67.8&omegam=0.308&omegav=0.692&wmap=4&corr_z=1
| access-date = 2021-08-15
| archive-date = 2021-08-15
| archive-url = https://web.archive.org/web/20210815051249/https://ned.ipac.caltech.edu/byname?objname=FBQS+J122824.9%2B312837&hconst=67.8&omegam=0.308&omegav=0.692&wmap=4&corr_z=1
| url-status = live
}}</ref>
| dec = {{DEC|+31|28|38}}<ref name="ned"/>
| constellation name = [[Lovački psi (zviježđe)|Lovački psi]] i [[Berenikina kosa]]
| z = 2,219<ref name="ned"/>
| dist_pc =
| dist_ly = {{ubl|{{cvt|3.31|Gpc|Gly|lk=on}} (''udaljenost mjerena brzinom svjetlosti'')|
{{cvt|5.59|Gpc|Gly|lk=on}} (''udaljenost s obzirom na širenje svemira i sadašnja udaljenost'') <ref name="ned"/>}}
| type = [[kvazar]]<ref name="ned"/>
| appmag_v = 15,9<ref name="ned"/>
| size_v =
| notes = hiperluminozni kvazar u Lyman-alfa-mrlji
| names = FBQS J122824.9+312837, B2 1225+31, QSO 1228+3128, 7C 1225+3145, CSO 140, 2E 2728, Gaia DR1 4015522739308729728<ref name="ned"/>
}}
{{Nebeske koordinate|12|28|24.97|+|31|28|37.7|51200000}}
'''TON 618''' (skraćenica od '''Tonantzintla-618''') hiperluminozan je i radioglasan [[kvazar]] široke apsorpcijske linije te Lyman-alfa-mrlja<ref name="Ly_alpha">{{cite journal |last1= Li |first1= Jianrui |last2= Emonts |first2= B. H. C. |last3= Cai |first3= Z. |last4= Prochaska |first4= J. X. |last5= Yoon |first5= I. |last6= Lehnert |first6= M. D. |last7= Zhang |first7= S. |last8= Wu |first8= Y. |last9= Li |first9= Jianan |last10= Li |first10= Mingyu |last11= Lacy |first11= M. |last12= Villar-Martín |first12= M. |date= 25 November 2021 |title= Massive Molecular Outflow and 100 kpc Extended Cold Halo Gas in the Enormous Lyα Nebula of QSO 1228+3128 |journal= The Astrophysical Journal Letters |volume= 922 |issue= 2 |pages= L29 |doi= 10.3847/2041-8213/ac390d |arxiv= 2111.06409 |bibcode= 2021ApJ...922L..29L |s2cid= 244102865 |doi-access= free }}</ref> u blizini granice [[zviježđe|zviježđa]] [[Lovački psi (zviježđe)|Lovačkih pasa]] i [[Berenikina kosa|Berenikine kose]]. Prema pretpostavljenoj udaljenosti s obzirom na širenje svemira udaljen je otprilike 18,2 milijardi [[svjetlosna godina|svjetlosnih godina]] od Zemlje.{{efn|name=distance|reference=Ta udaljenost naizgled proturječi starosti svemira i veća je od najstarije svjetlosti najudaljenijih objekata. Međutim, vremenska razlika podudara se s drugom mjerom, udaljenosti mjerenoj brzinom svjetlosti, koja iznosi samo 10,8 milijardi svjetlosnih godina.}} Sadrži jednu od najmasivnijih otkrivenih crnih rupa, čija masa iznosi između 40,7 i 66 milijardi {{Solar mass|link=yes}}.<ref name="Ge" /><ref>{{Cite web |last=Deeks |first=Russell |date=2024-07-16 |title=TON 618, one of the biggest known black holes |url=https://www.skyatnightmagazine.com/space-science/ton-618 |access-date=2025-03-20 |website=skyatnightmagazine}}</ref>

== Povijest promatranja ==
Kako [[kvazar]]i nisu otkriveni sve do 1963.,<ref>{{cite web|title=1963: Maarten Schmidt Discovers Quasars|url=https://cosmology.carnegiescience.edu/timeline/1963|publisher=Observatories of the Carnegie Institution for Science|access-date=21 October 2017|archive-date=1 February 2019|archive-url=https://web.archive.org/web/20190201113138/http://cosmology.carnegiescience.edu/timeline/1963|url-status=dead}}</ref> nije bilo jasno o kakvu je objektu riječ kad je 1957. prvi put primijećen u pregledu blijedih plavih zvijezda (uglavnom [[bijeli patuljak|bijelih patuljaka]]) koje se nalaze izvan [[galaktička ravnina|galaktičke ravnine]] [[Mliječni put|Mliječne staze]]. Na fotografskim pločama izrađenim Schmidtovim teleskopom promjera 0,7 metara u [[Opservatorij Tonantzintla|opservatoriju Tonantzintla]] u Meksiku izgleda kao „izrazito ljubičasta” ili blijeda plava zvijezda te su ga meksički astronomi Braulio Iriarte i Enrique Chavira uvrstili pod broj 618 u svoj popis zvijezda.<ref>{{cite journal | last1=Iriarte | first1=Braulio | last2=Chavira | first2=Enrique | title=''Estrellas Azules en el Casquete Galactico Norte'' (Blue stars in the North Galactic Cap) | journal=Boletín de los Observatorios de Tonantzintla y Tacubaya | date=1957 | volume=2 | issue=16 | pages=3–36 | url=http://www.astroscu.unam.mx/bott/BOTT..2-16/PDF/BOTT..2-16_biriarte.pdf | access-date=21 October 2017 | archive-date=22 October 2017 | archive-url=https://web.archive.org/web/20171022085150/http://www.astroscu.unam.mx/bott/BOTT..2-16/PDF/BOTT..2-16_biriarte.pdf | url-status=live }}</ref>

Trinaest godina poslije u radiopregledu obavljenu u [[Bologna|Bologni]] primijećeno je radijsko zračenje iz tog objekta, što je upućivalo na to da je riječ o kvazaru.<ref>{{cite journal|last1=Colla|first1=G.|last2=Fanti|first2=C.|last3=Ficarra|first3=A.|last4=Formiggini|first4=L.|last5=Gandolfi|first5=E.|last6=Grueff|first6=G.|last7=Lari|first7=C.|last8=Padrielli|first8=L.|last9=Roffi|first9=G.|last10=Tomasi|first10=P|last11=Vigotti|first11=M.|title=A catalogue of 3235 radio sources at 408 MHz|journal=Astronomy & Astrophysics Supplement Series|date=1970|volume=1|issue=3|page=281|bibcode=1970A&AS....1..281C}}</ref> Marie-Helene Ulrich potom je u optičkom spektru u [[Opservatorij McDonald|opservatoriju McDonald]] primijetila [[Spektralna linija|spektralne linije]] tipične za kvazare. Budući da je [[crveni pomak]] linija bio visok, Ulrich je zaključila da je TON 618 jako daleko i stoga jedan od najluminoznijih kvazara dotad otkrivenih.<ref name="marie">{{cite journal|last1=Ulrich|first1=Marie-Helene|title=Optical spectrum and redshifts of a quasar of extremely high intrinsic luminosity: B2 1225+31|journal=The Astrophysical Journal|date=1976|volume=207|pages=L73–L74|doi=10.1086/182182|bibcode=1976ApJ...207L..73U|doi-access=free}}</ref>

== Dijelovi kvazara ==
=== Supermasivna crna rupa ===
[[Slika:Phoenix A compared to Ton 618 and the Orbit of Neptune.svg|thumb|200x200px|lijevo|Usporedba veličine obzora događaja crnih rupa kvazara TON 618 te slobodnijih i kontroverznih procjena o veličini crne rupe u Feniksu, skupu galaktika. Na slici se za usporedu nalazi i Neptunova orbita (bijela elipsa).]]
Smatra se da je kvazar TON 618 [[aktivna galaktička jezgra]] u središtu galaktike, koju pogoni supermasivna crna rupa koja se hrani iznimno vrućim plinovima u [[akrecijski disk|akrecijskom disku]]. S obzirom na izmjereni crveni pomak od 2,219 pretpostavlja se da je njegova svjetlost do Zemlje putovala otprilike 10,8 milijardi godina, što je izravno proporcionalno njegovoj udaljenosti u svjetlosnim godinama. Sjaj kvazara u središtu zasjenjuje galaktiku koja ga okružuje i zato se ona ne vidi sa Zemlje. [[Apsolutna magnituda]] od {{val|30.7|p=−}} i luminoznost {{val|4|e=40|u=[[vat]]a}}; drugim riječima, sjaji 140 bilijuna puta jače od [[Sunce|Sunca]] i po tome je jedan od najsjajnijih objekata u svemiru.<ref name="ned"/>

TON 618, poput ostalih kvazara, sadrži spektar emisijskih linija, nastalih zbog hladnijih plinova udaljenijih od akrecijskog diska, u području širokih linija. Veličina područja širokih linija može se izračunati na temelju sjaja zračenja koje osvjetljuje kvazar.<ref>{{cite journal|last1=Kaspi|first1=Shai|last2=Smith|first2=Paul S.|last3=Netzer|first3=Hagai|last4=Maos|first4=Dan|last5=Jannuzi|first5=Buell T.|last6=Giveon|first6=Uriel|title=Reverberation measurements for 17 quasars and the size-mass-luminosity relations in active galactic nuclei|journal=The Astrophysical Journal|date=2000|volume=533|issue=2|pages=631–649|arxiv=astro-ph/9911476|bibcode=2000ApJ...533..631K|doi=10.1086/308704|s2cid=119022275}}</ref> Shemmer i suautori koristili su se emisijskim linijama N{{sub|V}} i C{{sub|IV}} kako bi izračunali širinu [[Balmerova serija|linijskog spektra]] H{{sub|β}} barem 29 kvazara, među kojima je bio i TON 618, da bi izmjerili brzine akrecije, a time posredno i mase središnje crne rupe.<ref name="shem"/>

Otkriveno je da su emisijske linije u spektru kvazara TON 618 neobično široke,<ref name="marie"/> što upućuje na to da plin putuje vrlo brzo; poluširina kvazara najveća je od njih 29, s naznakama da privučeni materijali dosežu brzinu od 10,500 km/s prema izravnoj mjeri linijskog spektra H{{sub|β}}, što upućuje na jaku gravitacijsku silu.<ref name="shem">{{cite journal|last1=Shemmer|first1=O.|last2=Netzer|first2=H.|last3=Maiolino|first3=R.|last4=Oliva|first4=E.|last5=Croom|first5=S.|last6=Corbett|first6=E.|last7=di Fabrizio|first7=L.|title=Near-infrared spectroscopy of high-redshift active galactic nuclei: I. A metallicity-accretion rate relationship|journal=The Astrophysical Journal|date=2004|volume=614|issue=2|pages=547–557|arxiv=astro-ph/0406559|bibcode=2004ApJ...614..547S|doi=10.1086/423607|s2cid=119010341}}</ref> Tim se postupkom masa crne rupe u središtu kvazara procijenila na {{solar mass|66 milijardi}}.<ref name="shem"/> To se smatra najvećom zabilježenom masom za takav objekt – nadilazi ukupnu masu svih zvijezda Mliječne staze, koja iznosi {{solar mass|64 milijardi}},<ref name="McMillan2011">{{Cite journal |last1=McMillan |first1=P. J. |title=Mass models of the Milky Way |doi=10.1111/j.1365-2966.2011.18564.x |journal=Monthly Notices of the Royal Astronomical Society |volume=414 |issue=3 |pages=2446–2457 |date=July 2011 |doi-access=free |bibcode=2011MNRAS.414.2446M |arxiv=1102.4340|s2cid=119100616 }}</ref> i 15.300 puta je veća od crne rupe pod nazivom [[Strijelac A*]], koja se nalazi u središtu Mliječne staze i kojoj masa iznosi tek {{solar mass|4 milijuna}}, a širina 17☉. Zbog tako velike mase TON 618 mogao bi se klasificirati kao ultramasivna crna rupa.<ref>{{cite web |url=https://newatlas.com/ultramassive-black-holes/53493/ |title="Ultramassive" black holes may be the biggest ever found – and they're growing fast |website=New Atlas |first=Michael |last=Irving |date=21 February 2018 |access-date=21 August 2018 |archive-date=31 March 2019 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190331231814/https://newatlas.com/ultramassive-black-holes/53493/ |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |url=https://www.nasa.gov/mission_pages/chandra/news/ultra_black_holes.html |title=From Super to Ultra: Just How Big Can Black Holes Get? |publisher=NASA – Chandra X-Ray Observatory |date=18 December 2012 |access-date=21 August 2018 |archive-date=17 June 2019 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190617101304/https://www.nasa.gov/mission_pages/chandra/news/ultra_black_holes.html |url-status=live }}</ref> [[Schwarzschildov polumjer]] crne rupe te mase iznosi 1300 astronomskih jedinica (0,194 milijardi kilometara; 2,06 x 10-5 svjetlosnih godina), što je otprilike šezdeset puta veća udaljenost od udaljenosti [[Pluton]]a i Sunca. Drugim riječima, toj veličini odgovara 283.000 Sunčevih polumjera.

Godine 2019. Xue Ge i ostali u svojem su se izračunu služili emisijskom linijom C IV umjesto H{{sub|β}} te istim podacima iznesenim u ranijem Shemmerovu radu i otkrili su da manja relativna brzina okolnog plina iznosi {{val|2,761|423|u=km/s|fmt=commas}}, što upućuje na to da crna rupa u središtu ima manju masu i da iznosi {{solar mass|40,7 milijardi|link=y}}, što je znatno manje od prvotne procjene.<ref name=Ge>{{cite journal|last1=Ge|first1=Xue|last2=Bi-Xuan|first2=Zhao|last3=Wei-Hao|first3= Bian|last4=Green Richard|first4=Frederick|title=The Blueshift of the C IV Broad Emission Line in QSOs|journal=The Astronomical Journal|date=21 March 2019|volume=157|issue=4|pages=14|arxiv=1903.08830|bibcode=2019AJ....157..148G|doi=10.3847/1538-3881/ab0956|s2cid=84842636 |doi-access=free }}</ref> Kako Schwarzchildov polumjer raste proporcionalno s masom crne rupe, prema tom bi izračunu obzor događaja bio veličine 800 astronomskih jedinica (120 milijardi kilometara; 0,0127 svjetlosnih godina), što je otprilike četrdeset puta veća udaljenost od one između Plutona i Sunca.

Evolucijski modeli koji se temelje na revidiranoj masi (super/ultra)masivne crne rupe kvazara TON 618 predviđaju da će postojati otprilike {{val|1.3|e=99}} godina (gotovo do kraja doba crnih rupa u svemiru, kad bude 1088 puta stariji nego sad), kada će nestati zbog [[Hawkingovo zračenje|Hawkingova zračenja]].<ref name="Page 1976">{{cite journal |title=Particle Emission Rates from a Black Hole: Massless Particles from an Uncharged, Nonrotating Hole |last=Page |first=Don N. |date=1976 |journal=Physical Review D |volume=13 |issue=2 |pages=198–206 |bibcode=1976PhRvD..13..198P |doi=10.1103/PhysRevD.13.198 }} Vidi jednadžbu (27).</ref>

Hawkingovo zračenje jest proces u kojem crne rupe gube zanemarivu količinu mase u bilo kojem trenutku. Kad masa uđe u crnu rupu, ispušta se sitan dio mase crne rupe i s njim se gubi manja količina njezine energije. U nepojmljivo dugim razdobljima ({{val|1|e=67|u=godina}} kad je riječ o zvjezdanim crnim rupama i {{val|1|e=100|u=godina}} kad je riječ o najvećim mogućim crnim rupama) crne rupe vjerojatno će eksponencijalno izgubiti sve više mase, a potom ispariti i potencijalno dramatično eksplodirati.<ref>{{Cite web |last=Parks |first=Jake |date=2025-09-04 |title=Black Holes Can Die, But the Process – Hawking Radiation – Is Incredibly Slow |url=https://www.discovermagazine.com/black-holes-can-die-but-the-process-hawking-radiation-is-incredibly-slow-47996 |access-date=2026-04-14 |website=Discover Magazine |language=en}}</ref>

=== Lyman-alfa-maglica ===
[[Slika:Computer simulation of a Lyman-alpha Blob.jpg|thumb|desno|upright=1.1|Računalno simuliran pogled na Lyman-alfa-mrlju izbliza. Sličan je plinski oblak i u kvazaru TON 618.]]

Od osamdesetih godina 20. stoljeća TON 618 opisuje se kao Lyman-alfa-emiter.<ref name=Sargent>{{cite journal|title=The distribution of Lyman-alpha absorption lines in the spectra of six QSOs: evidence for an intergalactic origin.|bibcode=1980ApJS...42...41S|last1=Sargent|first1=W. L. W.|last2=Young|first2=P. J.|last3=Boksenberg|first3=A.|last4=Tytler|first4=D.|journal=The Astrophysical Journal Supplement Series|year=1980|volume=42|page=41|doi=10.1086/190644|doi-access=free}}</ref> Te emitere obilježava znatna emisija linije Lyman-alfa, ultraljubičaste valne duljine koju emitira neutralni vodik. Međutim, takve je objekte iznimno teško proučavati jer liniju Lyman-alfa uvelike apsorbira [[Zemljina atmosfera]], čime se proučavanje Lyman-alfa-emitera ograničava samo na one s velikim crvenim pomakom. TON 618 zbog svoje je luminozne emisije zraka Lyman-alfa i velikog crvenog pomaka jedan od najvažnijih objekata u proučavanju Lyman-alfa-šuma.<ref name=khare>{{cite journal|title = The Lyman alpha forest towards B2 1225 + 317|year = 1997|doi = 10.1093/mnras/285.1.167|url = https://academic.oup.com/mnras/article/285/1/167/993418?login=false|last1 = Khare|first1 = P.|last2 = Srianand|first2 = R.|last3 = York|first3 = D. G.|last4 = Green|first4 = R.|last5 = Welty|first5 = D.|last6 = Huang|first6 = K.-L.|last7 = Bechtold|first7 = J.|journal = Monthly Notices of the Royal Astronomical Society|volume = 285| issue=1 |pages = 167–180|doi-access = free|access-date = 2022-01-29|archive-date = 2022-01-29|archive-url = https://web.archive.org/web/20220129184513/https://academic.oup.com/mnras/article/285/1/167/993418?login=false|url-status = live|arxiv = astro-ph/9612163}}</ref>

Godine 2021. opservacijama astronomskog interferometra [[Atacama Large Millimeter Array]] otkriveno je da je izvor Lyman-alfa zračenja u kvazaru golemi plinski oblak koji okružuje kvazar i galaktiku u kojoj se nalazi.<ref name=Ly_alpha /> Zbog toga se može smatrati Lyman-alfa-mrljom ({{Eng.|Lyman-alpha blob}}, LAB), jednim od najvećih objekata takve vrste.

Te mrlje tvori velika nakupina plinova ili maglica koji se također smatraju Lyman-alfa-emiterima. Ti golemi oblaci veličine galaktika neke su od najvećih poznatih maglica; pojedine mrlje identificirane početkom 21. stoljeća dosežu širinu od barem nekoliko stotina tisuća svjetlosnih godina.<ref name="steidel">{{cite journal|title= Lyα Imaging of a Proto–Cluster Region at ⟨ z ⟩ = 3.09 |last1=Steidel |first1=C. C. |last2=Adelberger |first2=K. L. |last3=Shapley |first3=A. E.|year= 2000 |journal= [[Astrophysical Journal]] |volume= 532 |issue = 1|pages= 170–82|arxiv = astro-ph/9910144 |bibcode = 2000ApJ...532..170S |doi = 10.1086/308568 |s2cid=10353723 }}</ref>

Polumjer goleme Lyman-alfa-maglice iznosi barem 100 [[Parsek|kiloparseka]] (330.000 svjetlosnih godina), što je triput više od veličine Mliječne staze.<ref name=Ly_alpha /> Maglicu tvore dva dijela: unutrašnji molekularni odljev i prostrani hladni molekularni plin u cirkumgalaktičkom mediju, s masama od po {{solar mass|50 milijardi}}<ref name=Ly_alpha /> i oba su usklađena s [[relativistički mlaz|relativističkim mlazom]] koji stvara središnji kvazar. Ekstremno zračenje iz kvazara toliko pobuđuje vodik u maglici da jarko svijetli na liniji Lyman-alfa, što je u skladu s podacima pribavljenim proučavanjem ostalih mrlja pogonjenih svojim galaktikama.<ref name="ESO">{{cite news|title=Giant Space Blob Glows from Within|url=http://www.eso.org/public/news/eso1130/|access-date=18 August 2011|newspaper=ESO Press Release|date=17 August 2011|archive-date=28 September 2011|archive-url=https://web.archive.org/web/20110928033049/http://www.eso.org/public/news/eso1130/|url-status=live}}</ref> Kako su i kvazari i mrlje prethodnici današnjih galaktika, proučavanje kvazara TON 618 i njegove goleme mrlje pomažu objasniti kako se goleme galaktike razvijaju,<ref name=Ly_alpha /> konkretnije njihovu ionizaciju i rane stadije razvoja.

==Bilješke==
{{notelist}}

== Izvori ==

[[Kategorija:Lovački psi (zviježđe)]]
[[Kategorija:Crne rupe]]
[[Kategorija:Maglice]]